Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1064/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, Ludbreg, Pisarnica Koprivnica, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj P-323/2019-47 od 12. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj P-323/2019-47 od 12. prosinca 2025. pod toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj P-323/2019-47 od 12. prosinca 2025. pod toč. II., III., V., VI. i VII. izreke te se za navedeno vraća predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj P-323/2019-47 od 12. prosinca 2025. pod toč. III. izreke i za navedeno vraća predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 7. i 8. Ugovora o [broj kredita], koji je sklopljen 1. ožujka 2007., između tužitelja AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, i to članak 7. u dijelu koji glasi „Iznos anuiteta =387,03 CHF (tristoosamdesetsedamCHFitri/100).“ te u dijelu koji glasi „Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate na zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi), obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik kredita potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja'', a odredba članka 8. u dijelu koji glasi „ kamatna stopa je promjenjiva „ i „ Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.'' te navedene odredbe u tome dijelu ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 11. Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sklopljenog između tužitelja AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, koji glasi: ''Osim zahtjeva u vezi preplate nastale provedbom konverzije sukladno ZID ZPK, Korisnik kredita nema potraživanja prema Banci u vezi Osnovnog ugovora u CHF i ovog aneksa. '' te navedena odredba u tome dijelu ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, da tužitelju AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 4.342,09 eura (slovima: četiri tisuće tristo četrdeset dva eura i devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 28,05 eura od 1. lipnja 2009.

- 28,59 eura od 1. srpnja 2009.

- 27,69 eura od 1. kolovoza 2009.

- 27,91 eura od 1. rujna 2009.

- 128,08 eura od 1. srpnja 2010.

- 62,18 eura od 1. kolovoza 2010.

- 86,39 eura od 1. rujna 2010.

- 457,00 eura od 1. ožujka 2011.

- 274,06 eura od 1. srpnja 2011.

- 74,39 eura od 1. listopada 2011.

- 132,05 eura od 1. studenog 2011.

- 98,87 eura od 1. prosinca 2011.

- 157,04 eura od 1. siječnja 2012.

- 32,51 eura od 1. veljače 2012.

- 268,36 eura od 1. ožujka 2012.

- 38,08 eura od 1. travnja 2012.

- 139,62 eura od 1. svibnja 2012.

- 103,96 eura od 1. lipnja 2012.

- 69,67 eura od 1. srpnja 2012.

- 36,75 eura od 1. rujna 2012.

- 75,25 eura od 1. listopada 2012.

- 77,04 eura od 1. studenog 2012.

- 75,32 eura od 1. prosinca 2012.

- 73,81 eura od 1. siječnja 2013.

- 72,59 eura od 1. veljače 2013.

- 73,20 eura od 1. ožujka 2013.

- 76,51 eura od 1. travnja 2013.

- 69,07 eura od 1. svibnja 2013.

- 67,08 eura od 1. lipnja 2013.

- 68,05 eura od 1. srpnja 2013.

- 28,64 eura od 1. listopada 2013.

- 248,60 eura od 1. veljače 2014.

- 37,57 eura od 1. ožujka 2014.

- 388,15 eura od 1. rujna 2014.

- 176,99 eura od 1. veljače 2015.

- 20,65 eura od 1. travnja 2015.

- 442,32 eura od 1. kolovoza 2015., u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se utvrdi da je ništetna odredba članka 11. Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sklopljenog između tužitelja AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a u dijelu koji glasi: „Radi izbjegavanja svake dvojbe korisnik kredita i drugi potpisnici ovog Aneksa izričito prihvaćaju Opće uvjete poslovanja Erste & Steiermärkische bank d.d. s građanima, Katalog proizvoda Sektora građanstva za fizičke osobe i Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode Banke na koje se obračunava ugovorna kamata koja se primjenjuje na ovaj Aneks i Osnovni ugovor u CHF te potvrđuje da su upoznati s odredbama istih.“

V. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika, istaknuto radi prebijanja s osnove manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike CHF u iznosu 78,27 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 6,27 eura od 2. lipnja 2007. do isplate

- 7,39 eura od 2. srpnja 2007. do isplate

- 1,50 eura od 2. kolovoza 2007. do isplate

- 5,15 eura od 2. rujna 2007. do isplate

- 2,21 eura od 2. studenog 2007. do isplate

- 7,10 eura od 2. prosinca 2007. do isplate

- 4,89 eura od 2. veljače 2008. do isplate

- 4,90 eura od 2. travnja 2008. do isplate

- 8,45 eura od 2. svibnja 2008. do isplate

- 6,82 eura od 2. lipnja 2008. do isplate

- 7,69 eura od 2. srpnja 2008. do isplate

- 7,81 eura od 2. kolovoza 2008. do isplate

- 8,09 eura od 2. rujna 2008. do isplate.

VI. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika, istaknuto radi prebijanja s osnove manje plaćenog po osnovi kamatne stope u iznosu od 1.106,61 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 0,25 eura od 2. lipnja 2011. do isplate

- 0,25 eura od 2. srpnja 2011. do isplate

- 0,25 eura od 2. kolovoza 2011. do isplate

- 0,25 eura od 2. rujna 2011. do isplate

- 0,25 eura od 2. listopada 2011. do isplate

- 8,28 eura od 2. studenog 2011. do isplate

- 8,28 eura od 2. prosinca 2011. do isplate

- 8,28 eura od 2. siječnja 2012. do isplate

- 8,28 eura od 2. veljače 2012. do isplate

- 8,28 eura od 2. ožujka 2012. do isplate

- 8,28 eura od 2. travnja 2012. do isplate

- 8,28 eura od 2. svibnja 2012. do isplate

- 8,28 eura od 2. lipnja 2012. do isplate

- 8,28 eura od 2. srpnja 2012. do isplate

- 8,28 eura od 2. kolovoza 2012. do isplate

- 8,28 eura od 2. rujna 2012. do isplate

- 8,28 eura od 2. listopada 2012. do isplate

- 8,28 eura od 2. studenog 2012. do isplate

- 8,28 eura od 2. prosinca 2012. do isplate

- 8,28 eura od 2. siječnja 2013. do isplate

- 8,28 eura od 2. veljače 2013. do isplate

- 8,28 eura od 2. ožujka 2013. do isplate

- 8,28 eura od 2. travnja 2013. do isplate

- 8,28 eura od 2. svibnja 2013. do isplate

- 8,28 eura od 2. lipnja 2013. do isplate

- 8,28 eura od 2. srpnja 2013. do isplate

- 8,28 eura od 2. kolovoza 2013. do isplate

- 8,28 eura od 2. rujna 2013. do isplate

- 8,28 eura od 2. listopada 2013. do isplate

- 8,28 eura od 2. studenog 2013. do isplate

- 8,28 eura od 2. prosinca 2013. do isplate

- 8,28 eura od 2. siječnja 2014. do isplate

- 44,09 eura od 2. veljače 2014. do isplate

- 44,09 eura od 2. ožujka 2014. do isplate

- 44,09 eura od 2. travnja 2014. do isplate

- 44,09 eura od 2. svibnja 2014. do isplate

- 44,09 eura od 2. lipnja 2014. do isplate

- 44,09 eura od 2. srpnja 2014. do isplate

- 44,09 eura od 2. kolovoza 2014. do isplate

- 44,09 eura od 2. rujna 2014. do isplate

- 44,09 eura od 2. listopada 2014. do isplate

- 44,09 eura od 2. studenog 2014. do isplate

- 44,09 eura od 2. prosinca 2014. do isplate

- 44,09 eura od 2. siječnja 2015. do isplate

- 44,09 eura od 2. veljače 2015. do isplate

- 44,09 eura od 2. ožujka 2015. do isplate

- 44,09 eura od 2. travnja 2015. do isplate

- 44,09 eura od 2. svibnja 2015. do isplate

- 44,09 eura od 2. lipnja 2015. do isplate

- 44,09 eura od 2. srpnja 2015. do isplate

- 44,09 eura od 2. kolovoza 2015. do isplate

- 44,09 eura od 2. rujna 2015. do isplate.

VII. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja s osnova razlike u depozitu u iznosu od 620,50 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 24,40 eura od 30. lipnja 2014. do isplate

- 31,16 eura od 30. srpnja 2014. do isplate

- 176,41 eura od 30. rujna 2014. do isplate

- 144,31 eura od 26. veljače 2015. do isplate

- 244,22 eura od 28. kolovoza 2012. do isplate.“

1.2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. Dopušta se objektivna preinaka tužbe učinjena u podnesku tužitelja od 3. studenog 2025. povećanjem tužbenog zahtjeva s osnova glavnice na iznos od 4.342,09 eura.

II. Ne dopušta se objektivna preinaka tužbe učinjena u podnesku tužitelja od 3. studenog 2025. povećanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se utvrdi da je ništetan i dio odredbe članka 2. Ugovora o [broj kredita], koji je sklopljen 1. ožujka 2007., između tužitelja AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, da tužitelju AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.788,92 eura (slovima: tisuću sedamsto osamdeset osam eura i devedeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“

2. Tuženik je podnio žalbu kojom pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u parnici i kojom sadržajno pobija rješenje pod toč. III. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i tužbene zahtjeve odbiti uz naknadu troškova tuženiku podredno ukinuti u pobijanom dijelu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U odnosu na rješenje ne stavlja neki prijedlog. Traži trošak žalbe.

3. Na žalbu nije dat odgovor.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Tuženik u žalbi protiv presude obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući kako je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP odnosno ima li ili je imao sudac ili njemu bliska osoba kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka, ili zastupa li bliska osoba sucu ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu, u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu odredbe čl. 73. ZPP s time, da podredno predlaže postupanje sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP. Međutim, ove prijedloge ovaj sud nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje s obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (tuženik ne konkretizira niti osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka, a čime bi prema tvrdnjama tuženika i bila uvjetovana njihova pristranost. Stoga niti žalbeni prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl. 72. st. 2. ZPP ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće s tim više što je podnijet, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost, a niti odredbe ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.

6. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika te valutna klauzula u CHF te dijela odredbe čl. 11. Aneksa ugovora o kreditu, kao i potraživanje preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu.

8. Nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 1. ožujka 2007. sklopili Ugovor o [broj kredita] (dalje: Ugovor o kreditu) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 69.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj s rokom otplate od 30 godina. Nadalje, nesporno je da je ugovorena kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s važećim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,39% godišnje te se tijekom otplate kredita mijenjala odnosno povećavala. Također, nesporno je da je ugovorena otplata kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika za CHF time da mjesečni anuitet iznosi 387,03 CHF.

9. Nije sporno ni to da je 16. siječnja 2016. između stranaka sklopljen Aneks Ugovora o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15) te da je konverzija kredita iz CHF u EUR provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu u svojstvu potrošača i u potrošačke svrhe, što se u žalbi tuženika i ne osporava.

11. Osnovanost tužbenog zahtjeva u deklaratornom dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke i valutna klauzula (toč. I. izreke prvostupanjske presude) s materijalnopravnog aspekta prvostupanjski sud je utemeljio na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke, a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. budući su navedene presude donesene u kolektivnom sporu i u odnosu na ovdje tuženika, predmetni ugovor o kreditu sklopljen je u razdoblju obuhvaćenom kolektivnim sporom te sadrži odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope po odluci banke i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

12. Pravomoćnim odlukama donesenim u kolektivnom sporu utvrđeno je da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, i to: zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate svojom jednostranom odlukom o kojima stranke nisu pregovarale, i zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su time postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima dovodi u pitanje pravni interes tužitelja za vođenje postupka s obzirom provedenu konverziju, treba reći da sama činjenica da je bio sklopljen Aneks kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te postignut sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).

14. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14 i 110/15) i čl. 502.c ZPP o vezanosti suda za utvrđenja iz pravomoćne presude iz kolektivnog spora zaštite potrošača, kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja, unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o otplati kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

15. Sudovi su u naprijed navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope prema odluci trgovca, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.

16. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je iznio dostatne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih dijelova odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli temeljeći ih na valjanoj ocjeni relevantnih dokaza, te obrazloženje sadrži sve što je propisano čl. 338. st. 4 ZPP i nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP.

17. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao valjane razloge o primjeni utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kao i da tuženik na kojoj je teret dokaza nije dokazao postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju, pa tako ni da je pregovarao sa tužiteljem ni da ga je unatoč tome što u Ugovoru o kreditu nisu navedeni nikakvi parametri ostvarenjem kojih bi bio ovlašten mijenjati redovnu kamatu prije sklapanja ugovora o tome obavijestio na drugi način, kao ni da bi ga u potpunosti informirao o svim mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF za buduće obveze.

18. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka KŽ i RŽ, dok iz iskaza tužitelja ne proizlazi da se o odredbama ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo odnosno da su bili protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi to jest da je te odredbe tuženik učinio razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku, a tuženik na kojem je bio teret dokaza u ovom postupku nije dokazao suprotno.

19. Dokumentacija i materijali na koju se poziva ne govori ništa o konkretnim upozorenjima na rizike koje je tuženik trebao prezentirati tužitelju i ne predstavljaju relevantan dokaz za prosudbu pojedinačnog odnosa tuženika i tužitelja kao potrošača, odnosno da su tužitelju u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora o kreditu bile dane sve potrebne obavijesti kako u odnosu na parametre nastupom kojih je banka ovlaštena mijenjati ugovorenu redovnu kamati kao i o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutom obveze u CHF na način da bi tužitelj mogao sagledati sve ekonomske posljedice na svoju gospodarsku situaciju i donijeti informiranu odluku za sklapanje ponuđenog mu ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Za zakonom predviđenu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi nije odlučno to da je potrošač izabrao određeni pravni posao, kao niti to je li mogao izabrati što drugo, nego je odlučno da je riječ o ugovornim odredbama unesenim u izabrani ugovor bez pregovaranja i pune informiranosti o svim rizicima ugovaranja takve odredbe.

20. Kako su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF sadržajno izražene na način kao i one, koje su pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnima te ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano utvrdio da su iste ništetne.

21. U tom smislu nije osnovano niti pozivanje tuženika da su sporne odredbe ugovora o kreditu bile jasne, razumljive i jasno uočljive i da su iste sukladno odredbi čl. 22. ZOO bile isključene od ispitivanja poštenosti, kao i pozivanje tuženika na odluke Suda Europske unije broj C-81/19, C-243/20 i C-452/18, a obzirom da predmetne presude nisu primjenjive na konkretan slučaj.

22. Stoga je u odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude pod toč. I. izreke, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

23. U odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude pod toč. II. izreke kojim je utvrđeno da je sporni dio odredbe čl. 11. Aneksa ništetan i bez pravnog učinka, prvostupanjski sud za to nije dao jasne i valjane razloge, zanemarujući pri tom da je taj dodatak ugovoru o kreditu sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji je izričito i detaljno propisivao način konverzije i kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope te svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe članka 19.c ZID ZPK/15, tako da je ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa je presuda u tom dijelu ukinuta na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP.

24. Nadalje, s obzirom da je prvostupanjski sud prihvatio kondikcijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji se odnosi na preplatu s osnova valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, smatrajući da konverzijom nije otklonjena posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i da tužitelju konverzijom nije vraćeno ono što je zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pretplatio, treba reći sljedeće.

25. Djelomično su osnovani navodi tuženika kojima ukazuje na neprihvatljivost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora tuženika kojim se pozvao na učinak provedene konverzije pa tako i u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava.

26. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru. Aneks ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju Gos-1/19 od 4. ožujka 2020.). Na odredbe Aneksa ugovoru sklopljenog u skladu sa ZID ZPK/15 i koje su odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 ne primjenjuje se odredba čl. 49. st. 1. s obzirom na odredbu st. 5. istog članka Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22), važećeg u vrijeme sklapanja Aneksa.

27. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

28. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

29. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Aneksa Ugovoru ne obvezuju potrošača jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Sklapanjem Aneksa Ugovoru u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 izvršena je konverzija kredita na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15.

30. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužitelj je kao potrošač prihvatio ponudu i Aneks je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te izaziva pravne učinke.

31. Tako je sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.

32. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

33. Na taj način je valjano prestala obveza tuženika (čl. 160. st. 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Aneksa Ugovoru sa tuženikom, ne može se tražiti povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1. ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate.

34. Tužitelju jedino pripada pravo na zateznu kamatu tekuću na pojedinačne više plaćene iznose koje je banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

35. U odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 navedeno je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 -dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, a koje pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Vrhovnog suda Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.

36. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud nije utvrdio u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatezne kamate u smislu odredbe čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, te je stoga na temelju čl. 370. ZPP valjalo ukinuti pobijanu presudu pod toč. III. izreke, a posljedično tome je valjalo ukinuti i presudu u dijelu kojim je odlučeno o prigovoru tuženika radi prebijanja pod toč. V., VI. i VII. izreke, i za navedeno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

37. Pri tom treba reći da su neosnovani žalbeni navodi tuženika vezani za stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživanja, koje je u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu ovog suda.

38. Odluku o parničnom trošku je valjalo ukinuti s obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, pa je tako odlučeno kao u ovom drugostupanjskom rješenju pod toč. II. izreke.

39. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu na što mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te uz iznošenje odgovarajućih razloga i utvrđenja relevantnih činjenica donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

40. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević