Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-265/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tei Nikolić Katić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Lovačko društvo Sv. Hubert Desinec iz Jastrebarskog, Prhoć, Vinogradska 115, OIB: 26116902836, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kraljičkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-56/2020-48 od 25. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Lovačko društvo Sv. Hubert Desinec kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-56/2020-48 od 25. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.703,42 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 25. lipnja 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 686,45 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 25. lipnja 2025. pa do isplate (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.610,56 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 25. lipnja 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke (točka III. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda , u dijelu u kojem ju tuženik pobija, potvrdi.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 28. veljače 2023. (list 93-94 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. ing. Gorana Husinca, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila od 20. rujna 2021. (list 69-76 spisa), da mu tuženik isplati iznos od 3.382,27 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.860,56 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime naknade imovinske štete koja je nastala na osobnom automobilu marke Mercedes registarske oznake [registarska oznaka] u njegovom vlasništvu, kao posljedica prometne nesreće koja se dogodila 16. ožujka 2018. na državnoj cesti D1 u mjestu [adresa], Općina Jastrebarsko, kada je tužiteljev automobil, kojim je upravljala tužiteljeva supruga ĐIL, naletio na srnu.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Ovdje prvenstveno valja napomenuti da su, uzimajući u obzir dan kada se predmetna nesreća dogodila (16. ožujak 2018.), za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu bile mjerodavne odredbe Zakona o lovstvu (''Narodne novine'' broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17 – u daljnjem tekstu: ZL) koji je tada bio na snazi i koji predstavlja poseban zakon (lex specialis), a ne odredbe Zakona o lovstvu (''Narodne novine'' broj 99/18, 32/19 i 32/20) koje je prvostupanjski sud prilikom donošenja (pobijane) presude primijenio.

8. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno iskaza svjedokinje ĐIL (list 47-48 spisa), iskaza tužitelja (list 48 spisa), potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Jastrebarsko od 11. svibnja 2021. (list 54 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. Gorana Husinca, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila od 20. rujna 2021. (list 69-76 spisa), pisanog nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, Službe bioloških i kontaktnih vještačenja, i to prof. biol. VIL, samostalnog vještaka za biološka vještačenja, od 31. ožujka 2025. (list 117-120 spisa) te dopunskog usmenog očitovanja vještaka dipl. ing. Gorana Husinca, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila na ročištu od 3. lipnja 2025. (list 124-125 spisa), kao i tužiteljevih činjeničnih navoda koje tuženik nije osporio, proizlazi u bitnom:

- da se predmetna prometna nesreća dogodila 16. ožujka 2018. oko 21,51 sati na državnoj cesti D1 u mjestu [adresa], Općina Jastrebarsko, i to na području lovišta kojim gospodari tuženik, kao lovoovlaštenik, odnosno ovlaštenik prava lova u smislu odredbe iz čl. 2. t. 8. ZL–a,

- da je tužitelj nakon nesreće popravio automobil kod obrtnika VI, inače autolimara, ali da mu za popravak automobila nije izdan račun,

- da je na okolnost dinamike nastanka nesreće i visine štete koja je nastala na tužiteljevom automobilu kao posljedica nesreće provedeno prometno vještačenje od strane dipl. ing. Gorana Husinca, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila,

- da je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju od 20. rujna 2021. naveo u bitnom:

- da je ĐIL upravljala osobnim automobilom marke Mercedes kolnikom državne ceste D1 iz smjera Zagreba u smjeru Karlovca,

- da je neposredno prije parkirališta ugostiteljskog objekta s njezine desne strane iz kanala istrčala srna, koja je počela prelaziti kolnik s desne strane na lijevu stranu, uslijed čega je došlo do naleta lijevog dijela automobila na lijevu stranu srne,

- da oštećenja i krajnji zaustavni položaj ukazuju na to da je mjesto naleta automobilom na srnu bilo udaljeno oko 4 metra od desnog ruba kanala,

- da je brzina automobila u trenutku naleta na srnu iznosila najmanje 42 km/h,

- da je, ako se kretala na način opisan od strane vozačice automobila, srna bila u vidnom polju vozačice oko 0,7 sekundi, a što nije bilo dovoljno za poduzimanje kočenja te je nalet bio neizbježan,

- da vozačica automobila nije mogla na nijedan način izbjeći nalet na srnu iz razloga što je srna došla na kolnik iz kanala dubine oko 1 metra, a da je u trenutku naleta bio mrak,

- da je na mjestu nesreće brzina kretanja vozila bila ograničena na 70 km/h, a da u spisu nema elemenata koji bi upućivali na to da se vozačica automobila kretala brže od navedenog ograničenja brzine,

- da je na automobilu nastala šteta u ukupnom iznosu od 25.483,73 kn (3.382,27 EUR–a[1] ), a koji se sastoji od iznosa od 20.386,98 kn (2.705,82 EUR–a) i poreza na dodanu vrijednost obračunatog po stopi od 25% u iznosu od 5.096,75 kn (676,45 EUR– a),

- da je na okolnost kojoj vrsti pripada dlaka koju su policijski službenici izuzeli s automobila neposredno nakon nesreće provedeno vještačenje od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, Službe bioloških i kontaktnih vještačenja, i to prof. biol. VIL, samostalnog vještaka za biološka vještačenja,

- da je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju od 31. ožujka 2025. naveo u bitnom:

- da je mikroskopskim pregledom uzorka spornih tragova nalik na životinjsku dlaku utvrđeno da se radi o životinjskoj dlaci iz porodice jelena (Cervidae),

- da zbog sličnosti u histološkoj građi dlaku jelena (Cervus elaphus) nije moguće sa sigurnošću razlikovati od dlake srne (Capreolus capreolus),

- da se vještak dipl. ing. Goran Husinec, stalni sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila dopunski usmeno očitovao na ročištu od 3. lipnja 2025. na prigovore tuženika u pogledu dinamike nastanka nesreće, na način:

- da činjenica da dlaka pripada jelenu ne mijenja ništa u pogledu dinamike nastanka nesreće jer je jelen životinja sličnih dinamičkih sposobnosti kao srna,

- da pri naletu na divljač dolazi do rotacije divljači i da mogu nastati oštećenja i na jednom i na drugom kraju vozila, ovisno o tome kakav je položaj divljači bio u trenutku sudara,

- da je divljač relativno dugačka i fleksibilna te da mogu nastati razna oštećenja na vozilu.

9.1.1. Odredbom iz čl. 2. t. 1. ZL–a propisano je da su divljač zakonom određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj i razmnožavanje u svrhu lova i korištenja, a odredbom iz čl. 3. st. 1. ZL–a propisano je da je jedna od vrsta divljači i srna obična.

9.1.2. Odredbom iz čl. 2. t. 8. ZL–a propisano je da je lovoovlaštenik, odnosno ovlaštenik prava lova pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je stekla pravo lova na temelju ZL–a.

9.2. Odredbom iz čl. 75. st. 1. ZL–a propisano je da mjere za sprečavanje štete od divljači jesu: smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu, čuvanje usjeva i nasada, izgon divljači s ugroženog zemljišta, ograđivanje zemljišta te uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači, kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrs tu divljači.

9.3. Odredbom iz čl. 77. st. 1. ZL–a propisano je da je lovoovlaštenik obvezatan poduzimati određene mjere za sprečavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište.

9.4. Odredbom iz čl. 83. st. 1. ZL–a propisano je da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ZL–a bio obvezatan poduzeti.

10.1. Isto tako, odredbom iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10.2. Odredbom iz čl. 1046. ZOO–a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10.3. Odredbom iz čl. 1089. st. 1. ZOO–a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a odredbom iz čl. 1089. st. 2. ZOO–a propisano je da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad ZOO određuje što drugo.

11. Uzimajući u obzir:

- da je šteta na tužiteljevom osobnom automobilu nastala naletom istog na srnu (običnu), dakle divljač u smislu odredaba iz čl. 2. t. 1. i čl. 3. st. 1. ZL–a, koja je neposredno prije nesreće istrčala ispred automobila iz kanala dubine oko 1 metra koji se nalazio s desne strane kolnika,

- da se nalet tužiteljevog automobila na srnu nije mogao izbjeći,

- da se nesreća dogodila na području lovišta kojim gospodari tuženik, kao lovoovlaštenik, odnosno ovlaštenik prava lova u smislu odredbe iz čl. 2. t. 8. ZL–a,

- da tuženik nije prethodno poduzeo mjere za sprečavanje štete od divljači, a koje je sukladno odredbama iz čl. 75. st. 1. i čl. 77. st. 1. ZL–a bio dužan poduzeti,

pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je tuženik (isključivo) odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio na svom automobilu te kada je pod točkom I. izreke (pobijane) presude naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime nastale štete iznos od 2.703,42 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 25. lipnja 2025., kada je (pobijana) presuda donesena pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 83. st. 1. ZL–a te čl. 1045. st. 1., čl. 1046. i čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a.

12. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te potom na isto i pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja (pobijane) presude u tome dijelu, ističući u bitnom:

- da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan,

- da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je do predmetne prometne nesreće došlo isključivo naletom tužiteljevog automobila na divljač, odnosno srnu,

- da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe iz čl. 1063. –1067. ZOO–a i odredbe Zakona o lovstvu (''Narodne novine'' broj 99/18, 32/19 i 32/20).

13.1. U ovom predmetu nije pasivno legitimirano društvo Hrvatske ceste d.o.o. kao cestovni upravitelj, kako to tuženik pogrešno smatra, već je pasivno legitimiran upravo tuženik, koji je kao lovoovlaštenik, odnosno ovlaštenik prava lova odgovoran za štetu koju počini divljač u lovištu sukladno odredbi iz čl. 83. st. 1. ZL–a.

13.2. Nadalje, da se nesreća dogodila isključivo naletom tužiteljevog automobila na divljač, odnosno srnu proizlazi iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 20. rujna 2021., pri čemu valja dodati da je vještak, nakon što je tuženik prigovorio dinamici nastanka nesreće navedenoj u nalazu i mišljenju vještaka, u cijelosti otklonio tuženikove prigovore na ročištu od 3. lipnja 2025.

13.3. Iako u ovom predmetu zaista nije bilo mjesta primjeni odredaba Zakona o lovstvu (''Narodne novine'' broj 99/18, 32/19 i 32/20), kao ni odredaba iz čl. 1063.–1067. ZOO– a, a koje je prvostupanjski sud prilikom donošenja (pobijane) presude primijenio, valja istaknuti da to u konačnici nije bilo od utjecaja na pravilnost odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, budući da je pravilnom primjenom odredaba ZL–a i ZOO–a, navedenih pod točkom 9. i 10. obrazloženja ove drugostupanjske odluke, valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu u tome dijelu.

14. Na kraju valja reći i da je odluka o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, suprotno preostalim žalbenim navodima tuženika, pravilna i zakonita, budući da je ista donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i 7., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac