Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5278/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tatjani Denisov, odvjetnici iz Slatine, protiv tužen ice NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Stojić, odvjetnici iz Slatine, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-224/2024-22 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-224/2024-22 od 25. listopada 2024. u dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 11.228,55 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te u dijelu pod točkom IV. izreke za iznos parničnog troška od 3.244,37 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-224/2024-22 od 25. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja preko iznosa od 11.228,55 EUR do iznosa od 12.423,06 EUR (za iznos od 1.194,51 EUR) i za navedeno sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.194,51 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.
III. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-224/2024-22 od 25. listopada 2024. u dijelu pod točkom II. izreke.
IV. Preinačava se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-224/2024-22 od 25. listopada 2024. u dijelu pod točkom IV. izreke preko iznosa od 3.244,37 EUR do iznosa od 3.544,52 EUR, za iznos od 300,15 EUR i za navedeno odlučuje:
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 300,15 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
V. Nalaže se tužitelju naknaditi tužen ici trošak žalbenog postupka u iznosu od 66,17 EUR u roku 15 dana.
VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 12.423,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2024. do isplate (točka I. izreke), te na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 1.680,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2024. do isplate (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu preko iznosa navedenog pod točkom II. izreke do zatraženog iznosa od 2.000,00 EUR tužbeni zahtjev odbijen (točka III. izreke). Nadalje naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.544,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2024. do isplate (točka IV. izreke).
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca, a podredno presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te mu naložiti da naknadi tuženici troškove postupka, kao i trošak sastava žalbe. Za sastav žalbe i trošak sudske pristojbe potražuje iznos od 914,25 EUR.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj pobija žalbene navode tuženice u cijelosti, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te zahtijeva naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u visini od 500,00 EUR.
4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima tuženice, presuda nije nejasna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne, logične i neproturječne razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a.
6. Tuženica u žalbi ističe da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na procesnu jednakost obrazlažući povredu tih prava razlozima kojima zapravo ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.
7. Neosnovano tuženica ukazuje na povredu prava na pravično suđenje i procesnu jednakost, odnosno da je presuda arbitrarna. Nema niti nepravilne primjene odredbe članka 338. st. 4. ZPP-a na koju ukazuje tuženica. Odluka sadrži zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele, dokaze predložile, koje je činjenice sud utvrđivao, koje je dokaze izveo i kako je utvrdio bitne činjenice, pa i odredbe materijalnog prava koje je primijenio.
8. U pogledu žalbenih navoda istaknutih u vezi saslušanja tuženice, treba reći da prema sadržaju zapisnika sa ročišta od 8. listopada 2024. ne proizlazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 311. ZPP-a na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženica, pri čemu valja istaći da je tuženicu na tom ročištu zastupala punomoćnica iz redova odvjetnika, da nitko od stranaka nije prigovorio sadržaju raspravnog zapisnika u smislu odredbe čl. 126. st. 5. ZPP-a i radi čega je i ovaj žalbeni navod tuženice neutemeljen.
9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 12.423,06 EUR s osnove novčanih izdataka koje je imao za obveze preuzete ugovorom o doživotnom uzdržavanju u vrijeme izvršavanja tog ugovora do njegova raskida, kao i zahtjev za naknadu imovinske štete u visini od 2.000,00 EUR s osnova pomoći i njege tuženici 2-3 puta tjedno po 2 sata na dan kada ju je posjećivao radi ispunjavanja ugovorom preuzetih obveza.
10.1. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:
- da su stranke dana 26. kolovoza 2022. zaključile Ugovor o doživotnom uzdržavanju po kojem se tužitelj obvezao uzdržavati tuženu na način da joj osigura potpunu prehranu, nabavku namirnica, odjeće i obuće, spremanje kuće i dvorišta, pranje rublja, osigurati joj grijanje prostorija, plaćanje režijskih i drugih troškova, osigurati joj svu potrebnu pomoć i njegu u slučaju bolesti te odvoz k liječniku, u slučaju potrebe smještaj u Domu za starije i nemoćne osobe, a u slučaju smrti pokopati je o svojem trošku prema mjesnom običaju, a tuženica na ime naknade za uzdržavanje ostavlja tužitelju poslije svoje smrti nekretnine iz zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] – kuća i dvor [adresa] sa 187 čhv, kč. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] sa 363 čhv i kč. br. [katastarska čestica] – voćnjak [adresa] sa 148 čhv, novčana sredstva na tekućem računu kod Slatinske banke d.d. i novčana sredstva debitne kartice OTP banke d.d. Zagreb,
- da je tužitelj prema navedenom Ugovoru uzdržavao tužen icu u razdoblju od 26. kolovoza 2022. do 26. kolovoza 2023., da bi se potom njihovi odnosi poremetili te je po tužbi tuženice za raskid tog Ugovora, isti sud presudom poslovni broj P-740/2023-
6 od 21.2.2024. raskinuo ugovor,
- da je presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K-329/2023 od 10.1.2024. tužitelj proglašen krivim da je tuženoj dana 21.9.2023. uputio ozbiljne prijetnje da će ju usmrtiti čime je počinio kazneno djelo opisano i kažnjivo iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona za što je osuđen uvjetnom kaznom zatvora u tra janju od 5 mjeseci uvjetno godinu dana,
- da je za vrijeme uzdržavanja tuženice ona živjela u obiteljskoj kući u [adresa], a tužitelj u stanu u [adresa], da je tužitelj je 100%-tni invalid Domovinskog rata, ima poteškoća u hodanju, ne vozi automobil,
- da tužitelj prima mirovinu i invalidninu u ukupnom iznosu od oko 3.000,00 EUR, dok tuženica prima svoju mirovinu i mirovinu supruga u ukupnom iznosu od oko 1.600,00 EUR,
- da je tužitelj imao i punomoć tuženice za podizanje gotovine s njezinih računa u banci, te je prema dogovoru s njom podizao gotovinu sa računa i predavao tuženici,
- da je tuženica u razdoblju u kojem ju je tužitelj uzdržavao od svoje mirovine jedanaest puta djeci i unučadi u inozemstvo poslala novce putem poštanskih uputnica u ukupnom iznosu od 4.878,86 EUR,
- da je za vrijeme uzdržavanja, prema iskazima stranaka i svjedoka te uvidom u pisanu dokumentaciju (troškovnik, račun od 17. ožujka 2023.) utvrđeno da je tužitelj u dogovoru s tuženicom organizirao uređenje i asfaltiranje dvorišta njezine kuće u [adresa] te je za te radove tužitelj platio iznos 5.123,49 EUR, a tuženica za 4.000,00 EUR pa je stoga po osnovu plaćanja uređenja dvorišta pretrpio štetu u navedenom iznosu koji mu je dužna naknaditi tužena,
- da je prema iskazu tužitelja, tuženice te svjedoka ZP utvrđeno da je taj svjedok na poziv tužitelja krečio cijelu kuću unutra, izvana je stavljao sep i dolje je stavljao temeljnu boju na beton i to sa svojim materijalom i da je tuženica platila radove krečenja u iznosu od 1.300,00 EUR, a vanjske radove ja platio tužitelj u iznosu od 1.000,00 EUR,
- da je nesporno između stranaka da je za vrijeme uzdržavanja tužene, tužitelj naručio ispumpavanje septičke jame i da je svjedok HP četiri do pet puta vršio ispumpavanje i da je za svaku uslugu gdje je odvozio dvije do tri cisterne naplatio 40,00
EUR, što ukupno iznosi 200,00 EUR,
- da je tužitelj od HP naručio dvije prikolice drva koju je svaku platio 300,00 EUR, te kupio pumpu za ispumpavanje septičke jame i istu platio 200,00 EUR te je ta pumpa ostala u posjedu i vlasništvu tužene,
- da je tužitelj vratio novac kojeg je tužena pozajmila od LP u iznosu od 150,00 EUR, a što je utvrđeno iskazom stranka i svjedoka ČP,
- da je tužitelj za vrijeme izvršavanja Ugovora o uzdržavanju organizirao uređenje stubišta na ulazu u kuću, koje radove je izvodio majstor AP, kojemu je na ime usluge platio 100,00 EUR, a prema iskazu tužitelja ti radovi su s materijalom iznosili 500,00 EUR. Prema navedenom proizlazi da je materijal ukupno iznosio 400,00 EUR, a radovi 100,00 EUR, što ukupno iznosi 500,00 EUR, čime je tužitelj pre trpio štetu koju mu je tužena dužna nadoknaditi,
- da je tužitelj je za vrijeme izvršavanja Ugovora o uzdržavanju organizirao postavu LED rasvjete, te su prema iskazu tužitelja i svjedoka MP radovi i materijal na postavljanju rasvjete kod tužene, iznosili 199,08 EUR,
- da je prema računima obrta Čistko tužitelj za čišćenje tepiha i namještaja platio iz vlastitih sredstava ukupno iznosi 55,74 EUR,
- da je tužitelj putem Hrvatskog crvenog križa organizirao dostavu hrane tužen ici te je prema uplatnicama u spisu na ime te prehrane platio ukupan iznos od 1.427,13 EUR,
- da je za košnju trave za vrijeme trajanja ugovora tužitelj platio ukupan iznos od 92,96 EUR
- da tužitelji nije dokazao visinu troškova popravka štaglja,
- da je prema iskazu tužitelja, a što je potvrdio i svjedok ŠP koji ga je vozio kod tužene, tužitelj tjedno dva do tri puta obilazio tuženu te je tužitelj na ime troškova puta plaćao ABC 50,00 kn po prijevozu i na ime izgubljenog vremena još 50,00 do 100,00 kn kako kad, pa proizlazi da je prosječno na ime izgubljenog vremena FP po putovanju plaćao 75,00 kn i još 50,00 kn na ime troškova prijevoza što ukupno iznosi 125,00 kn / 16,59 EUR, pa kada se uzme u obzir da je mjesečno platio deset prijevoza (2 tjedna x 2 + 2 tjedna x 3 =10) proizlazi da je mjesečno na ime prijevoza platio 165,90 EUR, odnos za 12 mjeseci trajanja ugovora ukupno 1.990,80 EUR čime je pretrpio štetu koju mu je dužna nadoknaditi tužena,
- da je tužitelj prilikom svakog obilaska tužene kupovao namirnice u trgovinama i iste joj donosio, cijenu kojih je sud utvrdio prema iskazu tužitelja i svjedoka ŠP u visini od 20,00 EUR pa kako je tužitelj prosječno 10 puta mjesečno obišao tuženu, proizlazi da je mjesečno po toj osnovi platio 200,00 EUR, što za 12 mjeseci iznosi 2.400,00 EUR, a tužitelj potražuje 1.972,43 EUR,
- da je tijekom postupka utvrđeno da je režijske troškove plaćala tužena te stoga tužitelj nije imao osnove za potraživanje tih troškova od tužene, te u postupku nisu utvrđeni dani kada je tužitelj posebno organizirao i plaćao prijevoz tužene kod liječnika
- da je u postupku utvrđeno da je tužitelj mjesečno 10 puta obilazio tuženu i zadržavao se po dva sata, za šta sud utvrđuje da mu na ime naknade štete za tuđu pomoći i njegu pripada 7,00 EUR po utrošenom satu, što po svakom posjetu iznosi 14,00 EUR , ili mjesečno 140,00 EUR, a što ukupno za 12 mjeseci iznosi 1.680,00 EUR.
10.2. Slijedom navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da kada se zbroje iznosi štete koju je pretrpio tužitelj za vrijeme uzdržavanja tužene proizlazi da je tužitelj na ime uzdržavanja tužene pretrpio štetu u ukupnom iznosu od 13.511,63 EUR , no kako tužitelj traži podmirenje štete u iznosu od 12.423,06 EUR, zajedno s zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe 26. siječnja 2024., sud je temeljem čl. 584. st. 1., čl. 369. st. 5., čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO -a do toga iznosa usvojio tužbeni zahtjev te kako je utvrđeno da je tužitelj na ime imovinske štete zbog pomoći i njege izvršene tuženoj u razdoblju izvršavanja ugovora tijekom posjećivanja tužene, pretrpio štetu u iznosu od 1.680,00 EUR, sud je naložio tuženoj da navedenu štetu temeljem čl. 584. st. 1., čl. 369. st. 5., čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO-a podmiri tužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe 26.1.2024.
11. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženica svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.
12. Među strankama nije sporno da je ugovor o doživotnom uzdržavanju trajao godinu dana, kao i da je pravomoćnom presudom raskinut. U ovoj žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporan osnov zahtjeva tužitelja, kao i visina.
13. Prema sadržaju predmetnog ugovora tužitelj se obvezao tuženici osigurati potpunu prehranu, nabavku namirnica, odjeće i obuće, spremanje kuće i dvorišta, pranje rublja, osigurati joj grijanje prostorija, plaćanje režijskih i drugih troškova, osigurati joj svu potrebnu pomoć i njegu u slučaju bolesti te odvoz k liječniku, u slučaju potrebe osigurati smještaj u Domu za starije i nemoćne osobe, a u slučaju smrti pokopati je o svojem trošku prema mjesnom običaju (čl. III. ugovora).
14. Sud prvog stupnja je obrazlažući svoja utvrđenja oko ispunjavanja ugovornih obveza i vrijednosti istih, utvrdio da je tužitelj pretrpio štetu (prema utvrđenjima iz točaka 21. do 32. obrazloženja prvostupanjske odluke) u ukupnom iznosu od 13.511,63 EUR, a kako tužitelj zahtijeva iznos od 12.423,06 EUR za podmirenje štete, dosudio mu je taj iznos (točka I. izreke) pozivom na odredbe čl. 584. st. 1., čl. 369. st. 5., čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 1111. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima te nadalje pozivom na iste odredbe ZOO-a utvrdio da na ime imovinske štete zbog pomoći i njege izvršene tuženoj u razdoblju izvršavanja ugovora tijekom posjećivanja tužene je tužitelj pretrpio i daljnju štetu u iznosu od 1.680,00 EUR.
15. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj potražuje od tuženice isplatu iznosa od 12.423,06 EUR s osnova ispunjavanja ugovornih obveza i ulaganja u nekretninu tuženice za vrijeme trajanja ugovora, dok daljnji iznos od 2.000,00 EUR potražuje s osnova naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege tuženice obrazlažući koliko je sati posjećivao tuženicu u ispunjavanju svojih obveza kao i cijenu tog sata.
16. Prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP-a sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, već je vezan činjeničnom osnovom. u konkretnom slučaju iz činjenične osnove na kojoj tužitelj temelji zahtjev, po stavu ovog suda, sasvim jasno proizlazi da se radi o zahtjevu za povratom onoga što je dao na ime ispunjenja ugovornih obveza, kao i zahtjevu za povrat sredstva uloženih u nekretninu tuženice.
17. Odredbom čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Prema st. 2. ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Prema st. 5. strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.
18. Kako je nesporno da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut, tužitelj ima pravo na povrat onoga što je dao na ime ispunjenja ugovornih obveza za vrijeme dok je ugovor trajao i za obveze koje je ispunio (čl. 368. st. 2. ZOO-a).
19. Sukladno svim provedenim dokazima ocijenjenim primjenom odredbe čl. 8. ZPP -a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je od sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 26. kolovoza 2022. pa do 26. kolovoza 2023. tuženici bila pružana usluga odnosno, tužitelj je ispunjavao ugovorne obveze u vidu osiguranja prehrane (organizacijom dovoza pripremljenih obroka putem Crvenog križa i nabavkom namirnica), higijene životnog prostora (čišćenje tepiha i namještaja, pražnjenje septičke jame, kupnja pumpe za ispumpavanje, košnja dvorišta …), osigurao je grijanje prostorija nabavkom drva, u vezi ispunjavanja kojih obaveza je dva puta tjedno obilazio tuženicu na njezinoj adresi prebivališta u [adresa], gdje ga je osobnim vozilom dovozio ŠP.
20. Dakle tužitelj nakon raskida ugovora, prema odredbi čl. 368. st. 2. ZOO-a ima pravo na povrat onoga što je dao na ime ispunjenja ugovornih obveza , neovisno o tome je li ispunjavao sve ugovorom preuzete obveze, i po stavu ovog suda ovdje nema mjesta primjeni odredbe čl. 368. st. 1. ZOO-a, niti je u postupku utvrđeno da je tužitelj pretrpio štetu.
21. Za radove za koje je utvrđeno da su izvršeni u vidu ulaganja u nekretninu tužene, nakon raskida ugovora tužitelj osnovano zahtijeva isplatu vrijednosti tih radova koje je platio, jer je svojim ulaganjima povećao vrijednost nekretnine tuženice (radovi uređenja dvorišta koje je on financirao, radovi na vanjskom dijelu kuće, uređenje praga i gazišta, uvođenje led rasvjete) pa stoga ima pravo na povrat sredstva uloženih u nekretninu prema čl. 1111. st. 1. ZOO-a.
22. Za žalbenu tvrdnju da je tužitelj sve troškove koje tužbom potražuje plaćao njezinim novčanim sredstvima tuženica nije pružila adekvatne dokaze. Iz izvoda sa računa je vidljivo da su doista u utuženom razdoblju podizani iznosi sa tekućeg računa tuženice, u visini od oko 700,00 EUR mjesečno, a kada se k tome uzme u obzir da je prema u tom dijelu suglasnim iskazima stranaka utvrđeno da je tužitelj podizao njezinu mirovinu i donosio joj istu mjesečno, da je utvrđeno da je sama plaćala režije, da je tijekom spornog razdoblja obitelji u Srbiji poštanskim uplatnicama poslala ukupno 4.878,86 EUR, da je utvrđeno da je ona iznosom od 4.000,00 EUR djelomično financirala troškove uređenja dvorišta koji su ukupno iznosili preko 9.000,00 EUR, onda nisu logični niti životno uvjerljivi pa time niti prihvatljivi njezini žalbeni navodi da je tužitelj nju uzdržavao njezinim novčanim sredstvima, kao što nisu prihvatljivi navodi da je i ulaganja u njezinu nekretninu vršio njezinim novcem, jer ta tvrdnja nema uporišta u izvedenim dokazima.
23. Neosnovano tuženica sada u žalbi osporava da je tužitelj vlastitim sredstvima plaćao trošak prehrane dnevnom dostavom obroka putem Crvenog križa, budući i sama svojim iskazom potvrđuje da je on plaćao te obroke koji su joj dostavljani, a za koje iskazuje da je davala svojim kućnim ljubimcima tvrdeći da si je sama kuhala.
24. Nadalje iz provedenih dokaza saslušanjem svjedoka, a i stranka proizlazi da se tuženica radovima uređenja njezinog dvorišta, radovima krečenja kuće, vanjskim radovima uređenja kuće te uvođenju led rasvjete nije protivila, slijedom čega je ispravno prvostupanjski sud, smatrajući da je sa radovima bila suglasna, utvrdio tko je izvodio te radove, cijenu tih radova i tko ih je platio.
25. Nije u pravu tuženica kada tvrdi da sud priznaje troškove na ime refundacije pruženog uzdržavanja, a da iz iskaza svjedoka - izvođača radova proizlazi da ih je platila ona, odnosno da iskazuju da im nisu plaćani i da su izvođeni tužitelju na ime prijateljskih odnosa, jer niti ta navedena tvrdnja nema uporišta u provedenim dokazima- iskazima svjedoka, koje je sud prvog stupnja iscrpno analizirao.
26. No sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kad je obvezao tuženicu naknaditi tužitelju, uz troškove prijevoza na relaciji [adresa], i troškove na ime izgubljenog vremena ŠP po putovanju, kada je ovaj vozio tužitelja na adresu tuženice u [adresa].
27. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj po putovanju plaćao 75,00 kn FP deset puta mjesečno i tako 12 mjeseci, pa proizlazi da mu je sud priznao po ovoj osnovi 9.000,00 kn (75,00 kn x 10 = 750,00 kn, 750,00 kn x 12 = 9.000,00 kn), odnosno primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,5345 kn, iznos od 1.194,51 EUR, a koji iznos tužitelj ne može osnovano zahtijevati po ovdje utuženoj osnovi od tuženice, jer se ne radi o onome što je dao tuženici na ime ispunjenja ugovornih obveza niti je za to potraživanje on aktivno legitimiran.
28. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP-a).
29. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP -a djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu za iznos od 11.228,55 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, a u preostalom dijelu, za iznos od 1.194,51 EUR istu preinačiti i za taj iznos sa zatraženim zateznim kamatama odbiti zahtjev tužitelja, temeljem čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a.
30.1. Kako je donošenjem ove odluke došlo do promjene uspjeha stranaka u sporu, to je sukladno tome u skladu s čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a trebalo izmijeniti i odluku o troškovima postupka.
30.2. Sud prvog stupnja je utvrdio za koje radnje i u kojoj visini tužitelj ima pravo na naknadu troška, a u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025).
30.3. Tužitelj je u pogledu osnove i visine u ovom sporu u konačnici uspio sa 89,50%, a to primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a.
30.4. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troška postupka za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku u visini od 3.244,37 EUR (89,50 % od 3.625,00 EUR), slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IV. izreke prvostupanjske presude te odlučiti kao u točki IV. izreke primjenom čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 380. toč. 3. ZPP-a, a prvostupanjsku presudu potvrditi u dijelu pod točkom IV. za iznos parničnog troška u visini od 3.244,37 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i odlučiti kao u točki I. izreke.
31.1. Kako je tuženica djelomično uspjela sa žalbom, valjalo joj je dosuditi trošak žalbenog postupka uzimajući pritom vrijednost ožaljenog iznosa (14.103,06 EUR).
31.2. Tuženici za sastav žalbe primjenom Tbr. 7.1. i Tbr. 10. 1. Tarife pripada iznos od 625,00 EUR, što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 781,25 EUR. Prema uspjehu u ovom žalbenom postupku u omjeru od 6,18% (1.194,51 : 14.103,06 = 8,47%) tuženici je dosuđen trošak u iznosu od 66,17 EUR (čl. 166. st. 2. ZPP), koji iznos troška je naloženo tužitelju da joj naknadi, slijedom čega je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude. Trošak pristojbe na žalbu tuženici nije priznat jer ne prileži dokaz da je istu doista i platila.
32. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu nije osnovan budući se radi o trošku koji nije bio neophodan u ovom postupku pa je njegov zahtjev valjalo odbiti.
33. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić