Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4070/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-3245/2019-31 od 23. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna sluzba u Opatiji, poslovni broj P-3245/2019-31 od 23. lipnja 2025. U točkama I.-V. izreke u cijelosti, a u točki VI. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknade troška sastava žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknade troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

“I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu, [broj], zaključenog dana 10. lipnja 2006. između tužitelja UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 (ranije na adresi [adresa]), Podružnica Riadria Rijeka, OIB: 02535697732, kao Banke, potvrđenog po javnom bilježniku Anđelki Smojver Bašić iz Rijeke, Školjić 2, dana 16. lipnja 2006. pod poslovnim brojem ovjere OU-209/06, kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika – Odlukom tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,55 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos u visini od 3.018,85 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine pa po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po kamatnoj stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja kamata teče na svaki pojedini mjesečni iznos, od dospijeća do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 29,85 EUR počev od 15.08.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,81 EUR počev od 15.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,77 EUR počev od 15.10.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,73 EUR počev od 15.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,69 EUR počev od 15.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,65 EUR počev od 15.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,62 EUR počev od 15.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,55 EUR počev od 15.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,49 EUR počev od 15.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,41 EUR počev od 15.05.2008. godine pa do isplate

- na iznos od 51,35 EUR počev od 15.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,27 EUR počev od 15.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,20 EUR počev od 15.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,12 EUR počev od 15.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,05 EUR počev od 15.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,97 EUR počev od 15.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,90 EUR počev od 15.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,24 EUR počev od 15.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,16 EUR počev od 15.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,08 EUR počev od 15.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,99 EUR počev od 15.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,91 EUR počev od 15.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,82 EUR počev od 15.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,74 EUR počev od 15.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,65 EUR počev od 15.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,56 EUR počev od 15.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,48 EUR počev od 15.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,38 EUR počev od 15.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,29 EUR počev od 15.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,19 EUR počev od 15.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,10 EUR počev od 15.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,01 EUR počev od 15.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,91 EUR počev od 15.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,81 EUR počev od 15.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,72 EUR počev od 15.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,61 EUR počev od 15.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,51 EUR počev od 15.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,41 EUR počev od 15.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,30 EUR počev od 15.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,20 EUR počev od 15.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,81 EUR počev od 15.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,72 EUR počev od 15.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,63 EUR počev od 15.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,54 EUR počev od 15.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,44 EUR počev od 15.04.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 40,34 EUR počev od 15.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,76 EUR počev od 15.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,68 EUR počev od 15.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,58 EUR počev od 15.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,09 EUR počev od 15.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,01 EUR počev od 15.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,94 EUR počev od 15.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,87 EUR počev od 15.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,79 EUR počev od 15.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,71 EUR počev od 15.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,64 EUR počev od 15.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,56 EUR počev od 15.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,48 EUR počev od 15.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,40 EUR počev od 15.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,32 EUR počev od 15.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,24 EUR počev od 15.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,15 EUR počev od 15.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,07 EUR počev od 15.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,99 EUR počev od 15.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,90 EUR počev od 15.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,81 EUR počev od 15.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,73 EUR počev od 15.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,64 EUR počev od 15.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,56 EUR počev od 15.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,47 EUR počev od 15.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,38 EUR počev od 15.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,29 EUR počev od 15.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,20 EUR počev od 15.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,10 EUR počev od 15.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,01 EUR počev od 15.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,93 EUR počev od 15.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,83 EUR počev od 15.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,73 EUR počev od 15.01.2014. godine pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu, [broj], zaključenog dana 10. lipnja 2006. između tužitelja UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 (ranije na adresi [adresa]), Podružnica Riadria Rijeka, OIB: 02535697732, kao Banke, potvrđenog po javnom bilježniku Anđelki Smojver Bašić iz Rijeke, Školjić 2, dana 16. lipnja 2006. pod poslovnim brojem ovjere OU-209/06, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak odnosno kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu CHF (švicarski franak) te kojima je ugovorena otplata (vraćanje) kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF (švicarski franak).

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos u visini od 5.397,92 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine pa po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po kamatnoj stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja kamata teče na svaki pojedini mjesečni iznos, od dospijeća do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 0,84 EUR počev od 15.09.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,51 EUR počev od 15.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,31 EUR počev od 15.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,47 EUR počev od 15.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,60 EUR počev od 15.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,56 EUR počev od 15.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,36 EUR počev od 15.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,19 EUR počev od 15.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,00 EUR počev od 15.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,87 EUR počev od 15.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,25 EUR počev od 15.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR počev od 15.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,47 EUR počev od 15.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,44 EUR počev od 15.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,99 EUR počev od 15.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,87 EUR počev od 15.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,93 EUR počev od 15.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,84 EUR počev od 15.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,18 EUR počev od 15.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,91 EUR počev od 15.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,93 EUR počev od 15.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,86 EUR počev od 15.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,49 EUR počev od 15.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,88 EUR počev od 15.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,47 EUR počev od 15.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,83 EUR počev od 15.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,82 EUR počev od 15.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,70 EUR počev od 15.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,16 EUR počev od 15.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,31 EUR počev od 15.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,07 EUR počev od 15.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,52 EUR počev od 15.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,20 EUR počev od 15.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 121,62 EUR počev od 15.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 88,71 EUR počev od 15.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,34 EUR počev od 15.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,02 EUR počev od 15.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,08 EUR počev od 15.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,30 EUR počev od 15.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,75 EUR počev od 15.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 88,67 EUR počev od 15.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 88,50 EUR počev od 15.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,32 EUR počev od 15.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 92,30 EUR počev od 15.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,39 EUR počev od 15.07.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 87,97 EUR počev od 15.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,55 EUR počev od 15.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 88,44 EUR počev od 15.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,92 EUR počev od 15.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 88,75 EUR počev od 15.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,92 EUR počev od 15.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,32 EUR počev od 15.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,95 EUR počev od 15.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,34 EUR počev od 15.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,03 EUR počev od 15.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,95 EUR počev od 15.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,35 EUR počev od 15.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,10 EUR počev od 15.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,27 EUR počev od 15.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,78 EUR počev od 15.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,67 EUR počev od 15.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,07 EUR počev od 15.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,62 EUR počev od 15.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,72 EUR počev od 15.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,34 EUR počev od 15.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,25 EUR počev od 15.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,54 EUR počev od 15.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,86 EUR počev od 15.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,13 EUR počev od 15.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,98 EUR počev od 15.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,71 EUR počev od 15.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,42 EUR počev od 15.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,87 EUR počev od 15.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,05 EUR počev od 15.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,22 EUR počev od 15.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,18 EUR počev od 15.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,18 EUR počev od 15.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,18 EUR počev od 15.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,18 EUR počev od 15.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,18 EUR počev od 15.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,18 EUR počev od 15.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,18 EUR počev od 15.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,18 EUR počev od 15.09.2015. godine pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 2.084,33 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana 30. rujna 2015. godine pa do isplate po promjenjivoj kamatnoj stopi koja teče od 30. rujna 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine pa po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po kamatnoj stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.535,38 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška do iznosa 2.725,00 EUR (za iznos od 189,62 EUR) kao neosnovanim.”

2. Protiv ove presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žalbu je zbog svih žalbenih razloga izjavio tuženik te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući odluku suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je u tom dijelu prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25). Potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o namjenskom kreditu, da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, da je izvršio konverziju kredita, da izvršenom konverzijom nisu otklonjeni uzroci ništetnosti odredbi kojim se mijenja kamatna stopa odlukom tuženika i da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, jer, tužitelju nije objašnjeno, pod kojim uvjetima može doći do promjene tečaja, da konverzijom nije obeštećen, stoga predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, koji će precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit podigao za rješavanje stambenog pitanje jer je stanovao sa suprugom i djecom kod tasta i punice, odlučili su podići kat na toj istoj kući i podigli su stambeni kredit kod tuženika, jer je to bila njegova matična banka, na period od 20 godina i vezano za valutu CHF, u banci su mu sugerirali, da je najbolje podići kredit vezan za valutu CHF i s obzirom na tečaj i s obzirom na kamatu, jer da je CHF stabilna valuta, vjerovao je službenicima u banci, pogotovo što je i prije toga imao jedan kredit za kupnju vozila koji nije bio tako povoljan, ali se rata nije mijenjala, pa je držao da će tako biti i s ovim kreditom, međutim, nakon izvjesnog vremena rata kredita sa 1.700,00 HRK počela je rasti, pa je narasla na 2.200,00 HRK, a u jednom periodu i na 2.8000,00 HRK, na što on nije mogao utjecati s obzirom da se mijenjao tečaj CHF i kamata. Pri sklapanju ugovora znao je da je kamatna stopa promjenjiva, ali nije mu bilo rečeno kako će se kamata mijenjati niti mu je rečeno da ta kamata može narasti i na 7% godišnje i da bi to moglo povećati mjesečnu ratu za 20 -30% s obzirom na takav rast rate, izvršio je konverziju sukladno odredbama zakona te sada rate otplaćuje u EUR-u.

7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije proizlazi da više plaćene kamate, tj. novčane razlike između iznosa kamate koju je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platio tuženiku i iznosa kamate koju bi tužitelj bio u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,55% za utuženo razdoblje ukupno iznose 3.018,85 eura, a više plaćene tečajne razlike uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj isplate kredita, tj. novčane razlike između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i anuiteta obračunatog po tečaju na dan korištenja kredita, odnosno pozitivne tečajne razlike, za utuženo razdoblje, ukupno iznose 5.397,92 eura. U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30. rujna 2015., razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s valutnom klauzulom u eurima i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s valutnom klauzulom u CHF obračunate po početnom tečaju iznosi 2.084,33 eura, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Vještak u nalazu navodi, da je u obračunu konverzije, na dan 30. rujna 2015., tuženik je tužitelju utvrdio preplatu u iznosu od 2.762,92 eura.

8. Tužitelj je dokazao status potrošača kroz primjenu odredbe čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP-a,) koja odredba normira, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni postao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je kredit podignut za osobne potrebe, za izgradnju i dovršenje stambenog objekta (čl.2 ugovora), a što proizlazi i iz iskaza tužitelja.

Tuženik je s druge strane sačinio Ugovor kao trgovac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 8 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti je zaključio sa tužiteljem kao potrošačem u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 4 ZZP-a, dakle, radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun mjesečne rate tijekom otplate kredita, jer iz ugovora ne proizlazi da bi bila utvrđena metoda po kojoj su se određivali parametri i radi promjene tečaja i radi promjene kamatne stope, dakle, tuženik je nametnuo unaprijed formulirane odredbe ugovora, što je dovelo u neravnopravan položaj tužitelja u ugovornom odnosu i što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,što je utvrđeno i provedenim vještačenjem, da je tuženik stekao znatno veći novčani iznos, nego je to bilo prvobitno ugovoreno prema početnom otplatnom planu.

9. Nadalje, u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača donesena je odluka Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku, koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 pokrenula udruga Potrošač, protiv 8 hrvatskih banaka, među kojima je i tuženik, te je pravomoćno utvrđeno, da su odredbe o promjenjivosti stope redovnih kamata potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. nepoštene, pa prema tome i ništetne. Prema odredbi čl. 49 st. 1 ZZP-a (Narodne novine br. 41/14, 110/05), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Dakle, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da se tužitelj u ovoj parnici osnovano poziva na utvrđenja u kolektivnom sporu, jer prema odredbi čl. 502.c ZPP -a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP -a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi i u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naplatu protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, ili postupak za poništenje i utvrđenje ništetnosti ugovora, koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

Iz predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja prema Odluci banke.

Ovako stipulirana ugovorna odredba nije razumljiva, osim, što je jedino razumljivo da visina kamatne stope ovisi isključio o odluci banke, dok nisu vidljivi kriteriji prema kojima će se mijenjati visina kamatne stope, stoga je pravilno sud prvog stupnja prihvatio iskaz tužitelja da, pored toga što u ugovoru nije bilo navedeno kako se mijenja kamatna stopa, u banci mu je rečeno da će u slučaju promjene tečaj CHF doći do promjene u kamatnim stopama kako bi se održala stabilnost anuiteta kredita.

11. Pravilno je neosnovanim ocijenjen prigovor tuženika da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenjem parnice, jer korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita, jer sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, nije u cijelosti podmiren dug, budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326 st. 2 ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjena.

Dakle, tužitelj ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli , a tuženik neosnovano ističe da će tužitelj prihvaćanjem zahtjeva biti dva puta obeštećen jer je sud zahtjev prihvatio uz uračunavanje preplate priznate konverzijom kredita.

12. Pored onoga što je naveo sud prvog stupnja treba dodati da sve odredbe Glave IV.a Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZPK), pa tako i odredbe čl. 19. b i čl. 19c ZPK-a, reguliraju ugovorni odnos koji je između potrošača i vjerovnika (banke) nastao temeljem ugovora o kreditu. Navedeno proizlazi odredbe čl. 19.a ZPK -a kao i ostalih odredaba Glave IV.a ZPK-a.

S druge strane, obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu odnosno ugovoru (čl. 247. u svezi s čl. 20. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ZOO/05), već u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove (čl. 1111., čl. 323. st. 1. i čl. 20. st. 1. ZOO/05 u svezi s čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03).

Dakle, ZPK regulira u potpunosti drugačiji obvezni odnos tj. ugovorni obvezni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu, dok tužitelj tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove koji nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti u potrošačkom ugovoru.

Ugovornim odredbama ne može se osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema pravni učinak, tako da neosnovano tuženik u žalbi ističe da su sklapanjem dodata Ugovoru o kreditu tužitelj izgubio pravo i pravnu osnovu da restitucijskim zahtjevom potražuje preplaćene iznose koji su posljedica nepoštenih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj kaluzuli.

12.1. Uz navedeno, ovaj sud smatra da je potrebno naglasiti da je pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi osnovno pravo potrošača kod zaštite nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima. Stoga ako bi se to osnovno pravo potrošača ukidalo ili ograničavalo, to bi moralo biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona. Ne može se osnovno pravo potrošača (pravo na potpunu restituciju) ukidati i ograničavati posredno kroz parcijalno i ekstenzivno tumačenje propisa kojima čija svrha primarno i nije zaštita potrošača od nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Ograničenja ili čak ukidanje bilo kojeg prava potrošača, pa i prava na potpunu restituciju mora, dakle, prema stavu ovog suda, biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona i imati razumnu svrhu, a svako eventualno tumačenje odredbi koje bi u konačnici moglo ograničavati prava potrošača na potpunu restituciju, prema stavu ovog suda, mora biti restriktivno.

12.2. Dakle, ako je zakonodavac smatrao da konverzijom CHF kredita potrošači trebaju izgubiti pravo na potpunu restituciju kao posljedicu nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tada je to trebao jasno i nedvosmisleno propisati odredbama Zakona o izmjenama i dopunama ZPK-a (ZID ZPK) na kojima se konverzija temelji. Zakonodavac to nije učinio, tako da ne postoji bilo kakva pravna osnova (odredba zakona) koja bi opravdavala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili, potpuno ili djelomično, pravo na potpunu restituciju.

12.3. U svezi tumačenja i dosega odredba ZID ZPK-a potrebno je navesti da je odredbom čl. 19.a. ZPK-a jasno propisano što je predmet uređenja Glave IV.a ZPK- a.

Iz predmetne odredbe, kao i ostalih odredbi ZPK-a, proizlazi da se Glavom IV.a ZPK- a reguliraju pretpostavke i postupak u kojem se provodi konverzija kredita i da iste ni na koji način reguliraju izvanugovorni obvezni odnos koji je u ovom postupku sporan tj. nepoštenost i ništetnost pojedinih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i pravo na restituciju koja je posljedica nepoštenosti i ništetnosti takvih odredbi.

Uostalom, tekst odredbi Glave IV.a ZPK niti ne sadrži pojmove "nepoštene odredbe", "restitucija" i sl, a pogotovo ne sadrži odredbe iz kojih bi proizlazilo da su potrošači konverzijom kredita izgubili pravo na potpunu restituciju.

Predmet reguliranja ZID ZPK-a je konverzija, a ne restitucija, slijedom čega ZID ZPK ne sadrži bilo kakvu odredbu iz koje bi se moglo zaključiti da je konverzijom kredita potrošač izgubio pravo na potpunu restituciju ili da je to njegovo pravo ograničeno. Iz odredbi ZID ZPK jasno proizlazi da svrha njegovog donošenja nije restitucija i saniranje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već zaštita potrošača od oscilirajućeg i rastućeg tečaja švicarskog franka.

12.4. Osim toga, ako bi se prihvatilo da su potrošači koji su konvertirali kredite nemaju pravo na potpunu restituciju ovaj sud smatra da ne postoji razlozi koji bi opravdavali različito postupanje prema njima.

Naime, potrošač koji je podigao kredit iste godine kao i tužitelj, ali isti nije konvertirao ili čak potrošač koji je kredit podigao u eurima ili uz valutnu klauzulu u eurima, ima pravo na potpunu restituciju, a neosnovano tuženik sugerira da tužitelj koj i je kredit konvertirao to pravo uopće nema ili mu je isto ograničeno.

Pravna pozicija potrošača koji su konvertirali kredite (zbog nepostojanja potpune restitucije ili ograničenosti iste) ne bi trebala bi slabija od svih ostalih drugih kategorija potrošača.

Potrošačima koji su kredit konvertirali pravo na potpuno restituciju nije ukinuto, dokinuto ili ograničeno, a nema niti razloga da se tužitelju koji je izvršio konverziju prizna niža razina zaštite potrošačkih prava, onu koja mu ne omogućuje ostvarivanje temeljenog potrošačkog prava tj. prava na potpunu restituciju, dok svi ostali potrošači neovisno o tome da li su dizali kredite u drugim valutama ili nisu uopće konvertirali CHF kredite, to pravo imaju u punom opsegu.

12.5. Potrošač se sklapanjem sporazuma o konverziji nije mogao odreći svog prava na potpunu restituciju jer takvo što nije propisano bilo kojom odredbom zakona, pa tako i odredbama ZID ZPK-a, a u trenutku sklapanja sporazuma o konverziji bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 – dalje: ZZP/14) koji je stupio na snagu 8. travnja 2014. koji u čl. 41. st. 1. ZZP/14 propisuje da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da su ništetne ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača.

Dakle, sukladno čl. 41. st. 1. i 2. ZZP/14, potrošaču se ne mogu ograničiti potrošačka prava (što se odnosi i na pravo na potpunu restituciju), a niti se istih može odreći, a ugovorne odredbe kojima bi to bilo ugovoreno su ništetne.

Stoga ne postoji ikakva pravna osnova da se odredbe sporazuma o konverziji tumače na način kao ih tumači tuženik tj. da se sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač odrekao prava na potpunu restituciju. Čak i kada bi se tog prava potrošač mogao odreći to odricanje moralo bi biti rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača, što uostalom proizlazi i iz presude C-452/18 što bi u ovom slučaju značilo da je potrošaču, barem okvirno, trebao biti poznat novčani iznos kojeg se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji odriče odnosno na određeni način "oprašta" banci.

S obzirom da prema odredbama ZID ZPK-a predmet konverzije niti nisu bili novčani iznosi na koje bi potrošač imao pravo potraživati protiv kreditora s osnove restitucije zbog nepoštenosti ugovornih odredbi, to se ni u kom slučaju ne može smatrati da se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji bilo čega odrekao, a pogotovo ne novčanog potraživanja koje i nije bilo predmetom konverzije, te u izračun konverzije nije niti ulazilo.

12.6. ZID ZPK je imao osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK).

Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora, a čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.)

12.7. Prema odluci Suda Europske unije broj C-118/17 RM protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK -u potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.

Potrošač, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao se nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A.

13. Neosnovan je i prigovor da tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju, jer ugovor o kreditu je sklopio tužitelj te su u njegovo ime i za njegov račun vršene sve uplate i to je jedino pravno odlučno za ocjenu postojanja aktivne legitimacije na strani tužitelja u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa.

14. Neosnovan je i prigovor zastare koju ističe tuženik, jer temeljem čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj Rev-2245/2017- 2 od 20. ožujka 2018., pokretanje parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dovodi do prekida zastare pozivom na odredbu čl. 241 . ZOO-a, te da zastarni rok individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ponovno u trenutku kada sudska odluka donesena u povodu te tužbe postane pravomoćna.

Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7219/13 pravomoćna je 13. lipnja 2014., pa od toga dana teče zastara za preplatu kamate, tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 12. lipnja 2019., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina, stoga nije osnovan prigovor zastare.

15. Pravilno je sud prvog stupnja tužitelju priznao i pravo na zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, jer prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO- a, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva.

Tužitelj je dokazao da je tuženik postupio protivno prethodno navedenim odredbama ZZP-a i ZOO-a, dakle, ponašao se kao nepošten stjecatelj, stoga je u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja preplaćenog iznosa pa do konačne isplate.

16. Kako je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a pravilno odlučeno i o troškovima postupka, prvostupanjska je presuda u cijelosti potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

17. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP -a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

18. Primjenom čl. 155. ZPP-a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje spora.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević