Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4129/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. tužitelja ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Gordani Peraković- Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi prestanka uznemiravanja i naknade štete, odlučujući o žalbama 1. i 2. tužitelja i tuženika podnesenih protiv dijela presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj Pn-27/2024-18 od 23. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj Pn-27/2024-18 od 23. rujna 2025. u t. I., II. i V. izreke.

II Odbija se žalba 1. tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj Pn-27/2024-18 od 23. rujna 2025. u t. IV. izreke.

III Odbija se žalba 1. i 2. tužitelja kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj Pn- 27/2024-18 od 23. rujna 2025. u t. VI. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 803,76 eura.

IV Preinačuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj Pn-27/2024-18 od 23. rujna 2025. u t. III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da poduzme sve potrebne građevinske i ine radnje da se spriječi odašiljanje oborinskih voda na nekretnine 1. i 2. tužitelja, odnosno da izgradi sustav otvorene ili zatvorene oborinske kanalske odvodnje koji bi prihvatio oborinske vode koje dolaze iz predmetnog propusta ispod ceste D-50, u roku od 15 dana.

V Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj Pn-27/2024-18 od 23. rujna 2025. u t. VI. izreke i odlučuje:

Nalaže se tuženiku da 1. i 2. tužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.229,73 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku naknaditi 1. i 2. tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu od 225,12 eura u roku od 15 dana.

VII Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba 2. tužitelja kao nedopuštena u odnosu na t. IV. izreke presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj Pn- 27/2024-18 od 23. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I.Nalaže se tuženiku prestanak uznemiravanja 1-tužiteljičinog prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 245 B, tri zgrade, dvorište, livada i oranica površine 948 čhv. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te 2-tužiteljevog prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica]/B oranica pred kvartićom površine 498 čhv. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da na navedene nekretnine sa državne ceste D-50 neposredno odašilje oborinske vode.

II. Nalaže se tuženiku da 1-tužiteljici AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi imovinsku štetu u iznosu od 5.801,04 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbijaju se tužitelji 1 i 2 sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na njihov zahtjev da tuženik poduzme sve potrebne građevinske i ine radnje da se spriječi odašiljanje oborinskih voda na njihove nekretnine, odnosno da izgradi sustav otvorene ili zatvorene oborinske kanalske odvodnje koji bi prihvatio oborinske vode koje dolaze iz predmetnog propusta ispod ceste D-50, kao neosnovanim.

IV. Odbija se 1-tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadom imovinske štete u iznosu od 2.878,96 eura, kao neosnovanim.

V. Nalaže se tuženiku da 1-2 tužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.466,51 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

VI. Odbijaju se tužitelji 1 i 2 sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.033,49 eura, kao neosnovanim.“

2. Protiv dijela navedene presude u t. I., II. i V. izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Protiv dijela navedene presude u t. III., IV. i VI. izreke žale se 1. i 2. tužitelji i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 1.-3. ZPP uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troška žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odnosu na t. IV. izreke 2. tužitelj navodi da je greškom izostavljen kao tužitelj u podnesku od 11. lipnja 2025. (list 296-297 spisa) kojim je preciziran tužbeni zahtjev i to u t. 2. tužbenog zahtjeva.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika podnesena protiv t. I., II. i V. izreke te žalba 1. tužiteljice podnesena protiv t. IV. izreke su neosnovane, dok je žalba 1. i 2. tužitelja podnesena protiv t. III. izreke osnovana, a protiv t. VI. izreke je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijani dio presude u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

7. Nadalje, pobijani dijelovi presude su sastavljeni sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

8. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

9. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja radi prestanka uznemiravanja nekretnina pobliže opisanih u t. I. izreke pobijane presude, zahtjev na poduzimanje svih potrebnih radnji od strane tuženika radi sprječavanja odašiljanja oborinskih voda na njihove nekretnine, zahtjev za naknadu imovinske štete te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

10. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik izgradio propust – odvodni kanal, odnosno sustav odvodnje oborinske vode s kolnika državne ceste D50, dionica 2, kod 6. km + 692 m u mjestu [adresa], a sve kako bi navedena cesta ispunjavala sve tehničke i vodopravne pretpostavke gradnje koje državna prometnica mora ispunjavati,

- da je uvidom u Nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, dipl. ing. JB utvrđeno kako isti drži da se oborinske vode sa postojećim oborinskim sustavom ne mogu provesti u javni sustav odvodnje (potok Kostelku), a da pritom ne plave nekretnine tužitelja s time da pojašnjava da takav način odvodnje vode sa slivne površine postoji samo u brdsko planinskom području gdje ne postoje obradive površine te da nije adekvatan u konkretnom slučaju, da upuštanje vode s javno prometnih površina na obradive poljoprivredne površine, okućnice u gradskim ili prigradskim područjima „nije uobičajen u tehničkoj praksi“ te da se navedeni problem može riješiti na način da se pored ceste i do brda izradi zatvoreni kanalizacijski vod, a potom putem rigola oborinska voda odvede u javni sustav odvodnje potok Kostelku, da se na najnižoj koti na čkbr. [katastarska čestica]/B k. o. [katastarska općina] do međe sa susjedom iskopa kanal koji će prihvatiti svu ispuštenu vodu iz propusta i dalje provesti do potoka Kostelke,

- da vještak u svom pisanom očitovanju izrijekom navodi kako nizvodno od predmetnog cijevnog propusta (odvodni kanal) nema izgrađenog sustava otvorene ili zatvorene oborinske kanalske odvodnje koji bi prihvatio oborinske vode koje dolaze iz predmetnog propusta ispod ceste D50, pa da stoga i pri manjim količinama oborina i protoku izračunatom u Nalazu i mišljenju dolazi do plavljenja nekretnina tužitelja (list 208 spisa),

- da je vještak Ivan Horvat povodom iznesenih prigovora usmeno saslušan na glavnoj raspravi od 15. travnja 2025. otklonio prigovor tuženika vezan za pitanje da li bi u slučaju postojanja propisanog sustava oborinske odvodnje sa okolnog brda, a prije ulaska u propust dolazilo do plavljenja nekretnina tužitelja, na način da je odgovorio kako vode koje se spuštaju iz brdskog dijela naselja, a što znači sa desne strane ceste, ne bi išle kroz postojeći propust nego bi se mogla provesti dalje kroz kanalizacijski sustav koji bi se izgradio, pa bi prošao taj isti sustav preko ceste i dalje bi se upustila voda poljskim kanalom u pritok Kostelka, (što je već ranije naveo u točki 1 datog mišljenja), što je u nadležnosti jedinice lokalne samouprave i cestara,

- da u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade za poljoprivredne kulture krumpira i zobi, kao i na ime troškova proizvodnje, iz Nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Vitkovića, dipl. ing. poljoprivrede proizlazi kako revalorizirana vrijednost naknada za izgubljenu dobit prema vještačenju iz 2017. godine na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 5.801,04 eura, dok takva revalorizirana vrijednost na čkbr. [katastarska čestica]/1B k. o. [katastarska općina] predstavlja iznos od 399,04 eura.

11. Na temelju provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio kako je tuženik, postavljanjem cijevnog propusta (odvodnog kanala) usmjerio oborinske vode na nekretnine 1. i 2. tužitelja, i to ne samo oborinske vode s predmetne prometnice, već i oborinske vode koje se prirodnim padom slijevaju na prometnicu.

12. Također je utvrđeno kako okolnost da učešće količine vode sa ceste predstavlja 11,31% u ukupnoj količini vode koja protječe kroz predmetni propust nije relevantna, već da je relevantna ukupna količina vode koja je usmjerena kroz predmetni odvodni kanal prema nekretninama tužitelja, upravo radi toga jer je tuženik postavio neadekvatan cijevni propust, pa da stoga, neovisno da li je riječ o oborinskim vodama sa ceste ili pak okolnim oborinskim vodama koje se slijevaju na kolnik i pri manjim količinama oborina i protoku dolazi do plavljenja nekretnine tužitelja.

13. Iz Nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, dipl. ing. JB proizlazi kako se oborinske vode s postojećim oborinskim sustavom ne mogu provesti u javni sustav odvodnje (potok Kostelku), a da pritom ne plave nekretnine tužitelja i to iz razloga jer takav način odvodnje vode sa slivne površine postoji samo u brdsko planinskom području gdje ne postoje obradive površine. Pritom je naglasio da upuštanje vode s javno prometnih površina na obradive poljoprivredne površine, okućnice u gradskim ili prigradskim područjima „nije uobičajen u tehničkoj praksi“, već da se navedeni problem može riješiti na način da se pored ceste i do brda izradi zatvoreni kanalizacijski vod, a potom putem rigola oborinska voda odvede u javni sustav odvodnje potok Kostelku te da se na najnižoj koti na čkbr. [katastarska čestica]/B k. o. [katastarska općina] do međe sa susjedom iskopa kanal koji će prihvatiti svu ispuštenu vodu iz propusta i dalje provesti do potoka Kostelke.

14. Navod vještaka kako pretpostavlja da bi plavljenje bilo povezano i s gradnjom objekata na nekretninama tužitelja je samo njegova pretpostavka u pravcu koje nisu predlagani niti izvođeni dokazi, slijedom čega se tuženik na tu pretpostavku neosnovano poziva u žalbi.

15. Navedeno tim više jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako upravo zbog postavljanja neadekvatnog cijevnog propusta od strane tuženika, do plavljenja nekretnina tužitelja dolazi i pri manjim količinama oborina, slijedom čega činjenica da se na nekretninama tužitelja nalaze sagrađeni objekti, nije razlog plavljenja nekretnina, kako to pokušava prikazati tuženik, već naprotiv, uzrok plavljenja je neadekvatan cijevni propust.

16. Također nisu od utjecaja navodi tuženika da je i ostalo područje u [adresa] podložno poplavama jer je predmet ovog spora utvrditi uzročno posljedičnu vezu između radnje tuženika postavljanjem cijevnog propusta i plavljenja nekretnina tužitelja, odnosno štete koju tužitelji trpe zbog neadekvatnog cijevnog propusta, dakle, potrebno je bilo utvrditi opće pretpostavke odgovornosti za štetu iz čl. 1045. ZOO u odnosu na konkretan predmet spora, a po stavu suda prvog stupnja, koji prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, ispunjene su sve pretpostavke (kumulativno) za naknadu štete u konkretnoj pravnoj stvari.

17. Budući je utvrđena odgovornost tuženika za postavljanje neadekvatnog cijevnog propusta, a što je u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi s plavljenjem nekretnina tužitelja i imovinskom štetom koju tužitelji trpe na svojim nekretninama, po stavu ovog suda je osnovan zahtjev tužitelja iz pobijane t. III izreke prvostupanjske presude. Tuženik je taj koji će u skladu s pravilima svoje struke poduzeti sve one radnje koje je potrebno poduzeti da bi se spriječilo odašiljanje oborinskih voda na nekretnine tužitelja, a za što će, po potrebi pribaviti potrebne suglasnosti ostalih nadležnih tijela, pa i jedinice lokalne samouprave.

18. U odnosu na žalbene razloge 1. tužiteljice vezano za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade poljoprivredne kulture zobi, valja kazati kao je sud prvog stupnja otklonio nepravilnost koja se odnosila na identifikaciju nekretnine označene sa k. č. br. [katastarska čestica]/1B, koja je bila pogrešno označena kao k. č. br. [katastarska čestica]/2B te je utvrđeno da je predmetna nekretnina vlasništvo 2. tužitelja, a ne 1. tužiteljice. Kako 2. tužitelj nije postavio zahtjev za navedeni vid štete, već je to učinila 1. tužiteljica, pravilno je zahtjev u odnosu na nju odbijen kao neosnovan.

19. Kako je 1. tužiteljici priznat i dosuđen iznos naknade imovinske štete koja se odnosi na izmaklu dobit za usjeve krumpira i zobi, to je pravilno odbijen zahtjev za naknadu troškova koji se odnose na troškove ulaganja u poljoprivredu, budući su ti troškovi uračunati u kalkulaciju visine štete. Naime, navedeno utvrđenje proizlazi iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka koji je dan u skladu s pravilima struke, slijedom čega je prihvaćen kao stručan i od strane ovog drugostupanjskog suda.

20. Obzirom da je ovom odlukom izmijenjen uspjeh stranaka u sporu jer su 1. i 2. tužitelji u cijelosti uspjeli s osnovom svog zahtjeva (100%), dok su s visinom uspjeli sa 66,83%, znači ukupno sa 83,41%, dok je tuženik uspio s 41,58%. Kada se od uspjeha 1. i 2. tužitelja oduzme uspjeh tuženika, uspjeh 1. i 2. tužitelja je 41,83%. Kako bi 1. i 2. tužiteljima, da su uspjeli s 100% u sporu pripadao trošak u iznosu od 5.018,75 eura, sukladno uspjehu im pripada trošak od 2.099,34 eura. Tom trošku valja pribrojiti i priznate troškove vještačenja od 1.668,99 eura te još 540,40 eura i 264,64 eura (za usmeno saslušanje), sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 78,59 eura i presudu 44,28 eura (prema uspjehu u sporu od 83,41%), što sveukupno iznosi 4.696,24 eura.

21.Budući je tužiteljima dosuđen trošak u iznosu od 3.466,51 euro, to im je ovom presudom valjalo odmjeriti daljnji trošak u iznosu od 1.229,73 eura, dok je s iznosom troška u visini od 803,76 eura kao neosnovanim odbijen (1.229,73 eura+803,76 eura=2.033,49 eura).

22. Prema tome, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u t. I, II, III, IV i V izreke ove presude.

23. U odnosu na žalbu 2. tužitelja protiv t. IV izreke valja kazati kako je ista podnesena od strane neovlaštene osobe (razlozi u t. 18. obrazloženja ove odluke), to je ista odbačena kao nedopuštena na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP. Naime, preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 11. lipnja 2026. (list 296-297 spisa) je naknadu imovinske štete zatražila samo 1. tužiteljica, a ne i 2. tužitelj. Radi se o propustu tužitelja, neovisno o tome što je u ponovljenom postupku vještak otklonio pogrešku koju je počinio u odnosu na identifikaciju k. č. br. [katastarska čestica]/1B (koju je pogrešno označio kao k. č. br. [katastarska čestica]/2B).

Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

24. Budući su 1. i 2. tužitelji djelomično uspjeli u žalbenom postupku (50%), odmjeren im je trošak žalbenog postupka po čl. 154. st. 2. ZPP prema uspjehu u visini od 225,12 eura koji se odnosi na sastav žalbe po Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25) te trošak sudske pristojbe na žalbu prema Tbr. 3/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 37/23), slijedom čega je odlučeno kao u t. VI izreke ove presude.

25. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. VII izreke ove presude.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović