Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    

    Republika Hrvatska

    Županijski sud u Zagrebu

    Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

    Poslovni broj Gž-1380/2026-2

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-682/2019-30 od 23. siječnja 2026., dana 28. travnja 2026.,

    p r e s u d i o  j e

    I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-682/2019-30 od 23. siječnja 2026., u pobijanim točkama I,II,III IV izreke.

    II Preinačava se ista presuda u pobijanim točkama V,VI,VII i VIII u dosuđujućem dijelu izreke i sudi:

    Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

    „ Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, s osnova preplaćene kamate, isplati iznos od 1.807,34 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

    - na iznos od 29,16 € od 3.12.2007. do isplate

    - na iznos od 29,16 € od 2.1.2008. do isplate

    - na iznos od 29,15 € od 31.1.2008. do isplate

    - na iznos od 29,15 € od 3.3.2008. do isplate

    - na iznos od 29,15 € od 31.3.2008. do isplate

    - na iznos od 29,15 € od 30.4.2008. do isplate

    - na iznos od 58,10 € od 31.5.2008. do isplate

    - na iznos od 58,10 € od 11.7.2008. do isplate

    - na iznos od 58,10 € od 31.7.2008. do isplate

    - na iznos od 58,10 € od 1.9.2008. do isplate

    - na iznos od 58,10 € od 1.10.2008. do isplate

    - na iznos od 58,09 € od 31.10.2008. do isplate

    - na iznos od 58,09 € od 8.12.2008. do isplate

    - na iznos od 58,09 € od 2.1.2009. do isplate

    - na iznos od 58,09 € od 31.1.2009. do isplate

    - na iznos od 58,09 € od 2.3.2009. do isplate

    - na iznos od 58,08 € od 31.3.2009. do isplate

    - na iznos od 58,07 € od 30.4.2009. do isplate

    - na iznos od 58,07 € od 1.6.2009. do isplate

    - na iznos od 58,06 € od 1.7.2009. do isplate

    - na iznos od 58,06 € od 31.7.2009. do isplate

    - na iznos od 58,05 € od 1.9.2009. do isplate

    - na iznos od 58,05 € od 1.10.2009. do isplate

    - na iznos od 58,05 € od 2.11.2009. do isplate

    - na iznos od 58,04 € od 30.11.2009. do isplate

    - na iznos od 58,03 € od 31.12.2009. do isplate

    - na iznos od 58,02 € od 1.2.2010. do isplate

    - na iznos od 58,02 € od 1.3.2010. do isplate

    - na iznos od 58,01 € od 1.4.2010. do isplate

    - na iznos od 58,00 € od 30.4.2010. do isplate

    - na iznos od 57,99 € od 31.5.2010. do isplate

    - na iznos od 57,98 € od 30.6.2010. do isplate

    - na iznos od 57,97 € od 2.8.2010. do isplate

    - na iznos od 4,62 € od 10.9.2010. do isplate

    - na iznos od 4,62 € od 1.10.2010. do isplate

    - na iznos od 4,62 € od 2.11.2010. do isplate

    - na iznos od 4,61 € od 1.12.2010. do isplate

    - na iznos od 4,61 € od 3.1.2011. do isplate

    - na iznos od 4,61 € od 31.1.2011. do isplate

    - na iznos od 4,61 € od 1.3.2011. do isplate

    - na iznos od 4,59 € od 4.4.2011. do isplate

    - na iznos od 4,59 € od 4.5.2011. do isplate

    - na iznos od 4,59 € od 31.5.2011. do isplate

    - na iznos od 0,92 € od 13.2.2014. do isplate

    - na iznos od 0,92 € od 13.3.2014. do isplate

    - na iznos od 0,91 € od 14.4.2014. do isplate

    - na iznos od 0,92 € od 30.4.2014. do isplate

    - na iznos od 0,91 € od 31.5.2014. do isplate

    - na iznos od 0,91 € od 30.6.2014. do isplate

    - na iznos od 0,91 € od 31.7.2014. do isplate

    - na iznos od 0,91 € od 31.8.2014. do isplate

    - na iznos od 0,91 € od 30.9.2014. do isplate

    - na iznos od 0,90 € od 31.10.2014. do isplate

    - na iznos od 0,89 € od 30.11.2014. do isplate

    - na iznos od 0,89 € od 31.12.2014. do isplate

    - na iznos od 0,89 € od 31.1.2015. do isplate

    - na iznos od 0,89 € od 28.2.2015. do isplate

    - na iznos od 0,89 € od 31.3.2015. do isplate

    - na iznos od 0,88 € od 30.4.2015. do isplate

    - na iznos od 0,88 € od 31.5.2015. do isplate

    - na iznos od 0,88 € od 30.6.2015. do isplate

    - na iznos od 0,88 € od 31.7.2015. do isplate

    - na iznos od 0,88 € od 31.8.2015. do isplate

    - na iznos od 0,88 € od 30.9.2015. do isplate, po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), za period od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

    Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, s osnova preplaćenog tečaja CHF valute, isplati iznos od 9.789,66 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

    - na iznos od 5,11 € od 3.9.2007. do isplate

    - na iznos od 3,28 € od 3.12.2007. do isplate

    - na iznos od 1,21 € od 2.1.2008. do isplate

    - na iznos od 8,44 € od 31.1.2008. do isplate

    - na iznos od 12,41 € od 3.3.2008. do isplate

    - na iznos od 19,22 € od 31.3.2008. do isplate

    - na iznos od 8,99 € od 30.4.2008. do isplate

    - na iznos od 5,21 € od 31.5.2008. do isplate

    - na iznos od 10,47 € od 11.7.2008. do isplate

    - na iznos od 2,75 € od 31.7.2008. do isplate

    - na iznos od 3,13 € od 1.9.2008. do isplate

    - na iznos od 7,71 € od 1.10.2008. do isplate

    - na iznos od 42,39 € od 31.10.2008. do isplate

    - na iznos od 19,16 € od 8.12.2008. do isplate

    - na iznos od 48,69 € od 2.1.2009. do isplate

    - na iznos od 53,23 € od 31.1.2009. do isplate

    - na iznos od 55,28 € od 2.3.2009. do isplate

    - na iznos od 49,63 € od 31.3.2009. do isplate

    - na iznos od 50,71 € od 30.4.2009. do isplate

    - na iznos od 42,06 € od 1.6.2009. do isplate

    - na iznos od 35,70 € od 1.7.2009. do isplate

    - na iznos od 37,39 € od 31.7.2009. do isplate

    - na iznos od 40,75 € od 1.9.2009. do isplate

    - na iznos od 40,46 € od 1.10.2009. do isplate

    - na iznos od 37,06 € od 2.11.2009. do isplate

    - na iznos od 43,43 € od 30.11.2009. do isplate

    - na iznos od 48,53 € od 31.12.2009. do isplate

    - na iznos od 55,79 € od 1.2.2010. do isplate

    - na iznos od 54,13 € od 1.3.2010. do isplate

    - na iznos od 63,98 € od 1.4.2010. do isplate

    - na iznos od 62,11 € od 30.4.2010. do isplate

    - na iznos od 65,75 € od 31.5.2010. do isplate

    - na iznos od 97,28 € od 30.6.2010. do isplate

    - na iznos od 90,79 € od 2.8.2010. do isplate

    - na iznos od 100,31 € od 10.9.2010. do isplate

    - na iznos od 94,10 € od 1.10.2010. do isplate

    - na iznos od 84,11 € od 2.11.2010. do isplate

    - na iznos od 105,19 € od 1.12.2010. do isplate

    - na iznos od 132,02 € od 3.1.2011. do isplate

    - na iznos od 113,02 € od 31.1.2011. do isplate

    - na iznos od 119,68 € od 1.3.2011. do isplate

    - na iznos od 111,21 € od 4.4.2011. do isplate

    - na iznos od 112,73 € od 4.5.2011. do isplate

    - na iznos od 148,69 € od 31.5.2011. do isplate

    - na iznos od 103,96 € od 1.7.2011. do isplate

    - na iznos od 128,63 € od 2.8.2011. do isplate

    - na iznos od 117,73 € od 1.9.2011. do isplate

    - na iznos od 102,40 € od 13.10.2011. do isplate

    - na iznos od 104,53 € od 14.11.2011. do isplate

    - na iznos od 100,27 € od 13.12.2011. do isplate

    - na iznos od 152,38 € od 13.1.2012. do isplate

    - na iznos od 159,29 € od 13.2.2012. do isplate

    - na iznos od 160,22 € od 13.3.2012. do isplate

    - na iznos od 155,43 € od 13.4.2012. do isplate

    - na iznos od 158,66 € od 14.5.2012. do isplate

    - na iznos od 160,87 € od 13.6.2012. do isplate

    - na iznos od 157,15 € od 13.7.2012. do isplate

    - na iznos od 158,13 € od 13.8.2012. do isplate

    - na iznos od 155,35 € od 13.9.2012. do isplate

    - na iznos od 149,33 € od 12.10.2012. do isplate

    - na iznos od 155,74 € od 13.11.2012. do isplate

    - na iznos od 158,82 € od 13.12.2012. do isplate

    - na iznos od 156,66 € od 11.1.2013. do isplate

    - na iznos od 144,56 € od 13.2.2013. do isplate

    - na iznos od 154,84 € od 13.3.2013. do isplate

    - na iznos od 155,74 € od 12.4.2013. do isplate

    - na iznos od 151,71 € od 13.5.2013. do isplate

    - na iznos od 139,17 € od 13.6.2013. do isplate

    - na iznos od 138,85 € od 12.7.2013. do isplate

    - na iznos od 141,93 € od 13.8.2013. do isplate

    - na iznos od 146,87 € od 16.9.2013. do isplate

    - na iznos od 153,71 od 14.10.2013. do isplate

    - na iznos od 150,18 od 13.11.2013. do isplate

    - na iznos od 152,68 € od 13.12.2013. do isplate

    - na iznos od 155,51 € od 13.1.2014. do isplate

    - na iznos od 135,13 € od 13.2.2014. do isplate

    - na iznos od 138,33 € od 13.3.2014. do isplate

    - na iznos od 137,28 € od 14.4.2014. do isplate

    - na iznos od 133,74 € od 30.4.2014. do isplate

    - na iznos od 132,61 € od 31.5.2014. do isplate

    - na iznos od 133,12 € od 30.6.2014. do isplate

    - na iznos od 137,14 € od 31.7.2014. do isplate

    - na iznos od 140,52 € od 31.8.2014. do isplate

    - na iznos od 139,82 € od 30.9.2014. do isplate

    - na iznos od 142,74 € od 31.10.2014. do isplate

    - na iznos od 144,73 € od 30.11.2014. do isplate

    - na iznos od 143,56 € od 31.12.2014. do isplate

    - na iznos od 145,15 € od 31.1.2015. do isplate

    - na iznos od 145,15 € od 28.2.2015. do isplate

    - na iznos od 145,15 € od 31.3.2015. do isplate

    - na iznos od 145,15 € od 30.4.2015. do isplate

    - na iznos od 145,15 € od 31.5.2015. do isplate

    - na iznos od 145,15 € od 30.6.2015. do isplate

    - na iznos od 145,15 € od 31.7.2015. do isplate

    - na iznos od 145,15 € od 31.8.2015. do isplate

    - na iznos od 145,15 € od 30.9.2015. do isplate, po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), za period od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

    Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 5.428,01 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl.29. st. 2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

    III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

    Obrazloženje

    1. Prvostupanjskom presudom u točki I utvrđuje se ništenom i bez pravnog učinka odredba o isključivoj mjesnoj nadležnost sadržana u čl.14. Ugovora o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 28.06.2007. a koja glasi:

    « U slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta Kreditora. »

    U točki II. utvrđuju se ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u odredbi čl.2., čl.8. i čl.9. Ugovora o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 28.06.2007., a koje glase: čl.2. «… u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. »

    čl.8. « ... skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora...»

    čl.9. « ... sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora... »

    pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

    U točki III. utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 28.06.2007. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi: « … tečaju Kreditora na dan korištenja. »,

    u odredbi čl.7. koje glase:

    « ... po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća... » « Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa banke.»

    u odredbi čl.8. koja glasi:

    « … obračunato po srednjem tečaju Kreditora na dan dospijeća tražbine ... » te u odredbi čl.9. koja glasi:

    « … primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan konverzije ... »

    pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

    U točki IV. utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u Dodatku br. I. Ugovora o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana

    1.6.2011.god. i to u odredbi čl.1.točka.1. koja glasi:

    « … po srednjem tečaju Kreditora na dan dospijeća ... »

    « ... sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, a u trenutku sklapanja ovog Dodatka iznosi 5,00% godišnje ...»

    « … po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća ... »

    te u odredbi čl.2.1. koja glasi:

    « ... koja na dan početka tijeka moratorija iznosi 113.673,81 CHF ... »

    pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

    U točki V. nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, s osnova preplaćene kamate, isplati iznos od 1.807,34 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

    U točki VI nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, s osnova preplaćenog tečaja CHF valute, isplati iznos od 9.789,66 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

    U točki VII nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 5.428,01 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

    U točki VIII. nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 4.547,83 eura zajedno sa zakonskom zateznom dok se u iznosu od 204,80 eura zahtjev odbija.

    U točki XI odbija zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška od 2.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

    2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik i točkama I-VII u cijelosti, dok točku VIII pobija u dosađujućem dijelu parničnog troška i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbi, podredno istu ukinuti i vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, uz naknadu troška sastava žalbe.

    3. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

    4. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio odluke iz točaka V,VI,VII izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03).

    5. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) radi čega je pobijana presuda u tom dijelu preinačena temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao u izreci.

    6. Prvenstveno valja reći kako je neosnovan žalbeni razlog kojim tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredaba o ugovorenoj isključivoj mjesnoj nadležnosti prema mjestu sjedišta kreditora, o jednostrano promjenjivoj katnoj stopi sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, valutnoj klauzuli CHF kao u odredbama ugovora o kreditu od 28. lipnja 2007 kao i u Dodatku I od 1. lipnja 2011., koje također sadrže odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

    7. Naime, donoseći odluku u povodu prigovora mjesne nadležnosti promjenjive kamatne stope kao i valute CHF, prvostupanjski sud pravilno ističe:

    - da o odredbi čl. 12. Ugovora o kreditu, kao odredbi unaprijed formuliranog ugovora, kojeg je pripremio kreditor, ugovorne strane nisu pregovarale te tužitelj nije imao mogućnost utjecati na sadržaj te odredbe

    - i da je stoga, sukladno čl. 49. st. 1., st. 2. i st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. broj 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP) te čl. 50. točka 19. i čl. 55. st. 1. tog Zakona, kao i sukladno Direktivi vijeća 93/13/EEZ, predmetna odredba dovela do značajne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja,

    - jer da tužitelj nema mjesto prebivališta u mjestu gdje se nalazi sud čija je nadležnost ugovorena, već u Puli gdje je ugovor i potpisan.

    5.1. Nadalje, u ocijeni osnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, prvostupanjski sud je imao u vidu činjenice koje među strankama nisu sporne i one koje je utvrdio uvidom u isprave, saslušanjem tužitelja te provedenim financijskim vještačenjem, i to:

    - da je između stranaka 28. 6. 2007 sklopljen Ugovor o [broj kredita] u iznosu kunske protuvrijednosti 120.289,39 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u 360 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, zadnjeg dana u mjesecu, da je ugovorena godišnja, redovna i promjenjiva, kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,95%, a utvrđuje se odlukama banke te da je istim ugovorena i isključiva mjesna nadležnost suda prema mjestu sjedišta kreditora.

    - da se radi o potrošačkom Ugovoru o kreditu i da tužitelj ima svojstvo potrošača,

    - da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao, te da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba kojima je tuženik ugovarao valutu uz koju je vezana glavnica CHF jer se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik informirao potrošače o bitnim parametrima za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana

    - da se fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete mogu pozivati na pravna utvrđenja iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe propisane čl. 502.a st. 1. ZPP-a, kako to propisuje čl. 502.c ZPP-a, te čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, dalje: ZZP/07) i da je u tom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj se osoba poziva na presude iz postupka kolektivne zaštite,

    - da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da stranke nisu pregovarale o spornim ugovornim odredbama i da tužitelj nije imao nikakav utjecaj na sadržaj spornih, unaprijed formuliranih ugovornih odredbi, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i to jer da tužitelju nije pojašnjeno doseg/ opseg financijskih posljedica koji će proizaći iz tako ugovorenog, slijedom čega da su sporne ugovorne odredbe, u izreci navedenom dijelu, nepoštene,

    8. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

    9. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

    10. Također se prvostupanjski sud pravilno u obrazloženju pozvao na odredbu čl. 502.c ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

    11. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene.

    12. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u žalbi da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacija te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaj CHF kao i da navedene odredbe nisu bile dovoljno razumljive i poštene.

    13. Međutim uzimajući u obzir činjenicu da je predmetni ugovor izmijenjen sklapanjem dodatka tom ugovoru dana17. 3. 2016. sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15 dalje u tekstu ZIDZPK) ukazuju se osnovanim žalbeni navodi tuženika kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sklapanje dodatka ugovora o kreditu kojim je sukladno citiranom ZIDZPK izvršena konverzija osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR, radi čega se po ocjeni ovog žalbenog suda tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa navedenih u točkama V,VI i VII izreke ukazuje neosnovanim.

    14. Stoga u odnosu na te pobijane točke izreke presude suda prvog stupnja kojima je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznose od 1.807,34 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč V izreke) s osnova pretplaćene kamate, te iznosa od 9.789,66 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s osnova rasta anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na dan isplate kredita (toč.VI ), kao i iznosa od 5.428,01 eura na ime pogrešno obračunate glavnice u eure na dan konverzije, (toč. VII izreke) valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO.

    15. Pri tom valja reći da za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora određen ZID ZPK predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je prednik tužiteljice prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 17.2. 2016. za tužiteljicu kao pravnu slijednicu korisnika kredita. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.

    16. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), a što pak dokazuje i njegov status potrošača koji mu je samim sklapanjem dodatka ugovora priznao i sam tuženik kao kreditor te sada ne može osnovano osporavati žalbom takav status tužitelja, nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

    17. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 28.6.2007., na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu od 17.3.2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf z ugovora od 28. 6. 2007 jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 17. 3. 2016. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

    18. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja CHF jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneks od 17. 3. 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

    19. Obzirom da učinak Aneksa ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu 28. 6. 2007 . na dalje, tužitelju je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima kao u Aneksu ugovoru o kreditu.

    20. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i

    19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužiteljice iz čl. 6. i 7. Aneks ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može biti početni tečaj CHF jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.

    21. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Aneksa ugovora kreditu euro s primjenom valutne klauzule u valuti euro i pripadajuće kamatne stope. Odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj CHF i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu zamijenjeni su odredbama Dodataka tom ugovoru s valutnom klauzulom u euru dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj kao u stavku II izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

    22. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

    23. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz CHF.

    24. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu LN protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

    25. U Aneksu ugovora o kreditu ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

    25.1. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak.

    25.2. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Dodatka kojim je po pristanku tužitelja izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljevog zahtjeve za povrat isplaćenog čini neosnovanima.

    26. Povodom zahtjeva za obeštećenje uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije naveo činjenice ni ponudio dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi ona kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu aneksa istog imao pravo na naknadu neke daljnje štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njegov zahtjev za daljnjim obeštećenjem čini neosnovanim.

    26.1. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljevih navoda ne proizlazi da se tužitelj poziva na to da joj je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

    27. Stoga je pobijana presuda potvrđena kao pravilna i zakonita u pobijanim točkama I, II, III i IV izreke temeljem čl. 368. st. 2. ZPP-a dok je ista preinačena u točkama V, VI i VII izreke primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP.

    28. Odluka o parničnom trošku preinačena je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a pri čemu je ovaj sud cijenio činjenicu da su je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.

    U Zagrebu 28. travnja 2026.

    Predsjednica vijeća

    Ksenija Jakovčević

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.