Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-705/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EOS Matrix d.o.o. za poslovne usluge, Zagreb, Horvatova 82, OIB:76674680107, zastupani po punomoćniku Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora protiv tuženika MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona, odvjetnicima iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj Povrv – 242/2022-12 od 10. siječnja 2022., dana 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj Povrv – 242/2022-12 od 10. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darija Grigillo Ramljak, poslovni broj Ovrv – 581/21 od 23. travnja 2021., u dijelu kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju sada tužitelju EOS Matrix d.o.o. za poslovne usluge, Zagreb, Horvatova 82, OIB:76674680107 isplati iznos od 5.265,44 EUR-a / 39.672,44 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 4.446,64 Eura- / 33.503,22 kuna od 25. ožujka 2021. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženom da naknadi tužitelju trošak parničnog i ovršnog postupka u iznosu od 732,19 Eura / 5.516,72 kuna sa zateznim kamatama tekućima od donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev tužitelja odbija."
2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijena presuda u smislu žalbenih navoda ukine ili preinači.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 5.265,44 eura sa zateznim kamatama, a koji zahtjev temelji na činjenici otkaza Ugovora o kreditu i dospijeća cjelokupnog iznosa kredita time da je Ugovor o kreditu bio sklopljen sa Addiko Bank d.d. dana 12. siječnja 2017., a koji tražbinu tuženiku je navedena banka ustupila tužitelju Eos Matrixu d.d. kao novom vjerovniku.
6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11.
ZPP-a na koju upire tuženik.
8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a)utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
- da je Javnom bilježniku Dariji Grigillo Ramljak u Zadru, ovrhovoditelj sada tužitelj podnio protiv ovršenika sada tuženika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odnosno izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 39.672,44 kuna s pripadajućim kamatama;
- da je Javni bilježnik 23. travnja 2021. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv – 581/2021;
- da je protiv navedenog rješenja o ovrsi, ovršenik sada tuženik, pravodobno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, navodeći da osporava osnovu i visinu potraživanja i da ne zna na što bi se navedeni dug mogao odnositi;
- da je rješenjem od 10. veljače 2022. stavljeno izvan snage
navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odredio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga;
- da je sporno postojanje ugovornog odnosa temeljem Ugovora o kreditu kao i postojanje ugovornog odnosa između Addiko Bank d.d. kao starog vjerovnika i i tužitelja kao novog vjerovnika te tražbina i visina tražbine;
- da iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list spisa 4) na dan 26. ožujka 2021. proizlazi da tužitelj prema tuženiku ima potraživanje u ukupnom iznosu od 39.672,44 kuna (glavnica 33.503,22 kuna, redovna kamata 1.983,91 kuna, otkupljene naknade 0 kuna te zakonska zatezna kamata obračunata do 24. ožujka 2021. u iznosu od 4.185,31 kuna), pod brojem predmeta 21017-3097475.
- da je Ugovor o cesiji zaključen 05. listopada 2016. (list spisa 15-40) između Eos Matrixa d.o.o. kao cesionara i Addiko Bank d.d. kao cedenta, kojim je potonji prenio cesionaru skup potraživanja, koje je ovaj prihvatio, a čime su prenesena i sporedna dospjela potraživanja i sva osiguranja za potraživanja koja nisu iskorištena;
- da iz Dodataka I. ugovoru o cesiji cedent dodatno izričito prenosi na cesionara sva prava iz svih i svake pojedine zadužnice, suglasnosti za zapljenu primanja kojima su osigurane tražbine koje se prenose sukladno navedenom ugovoru o cesiji, a koje se zadužnice i suglasnosti za zapljenu primanja odnose na glavne dužnike i ostale sudionike u bankovnim produktima, koji popisi se nalaze u prilogu 1 tog dodatka, te se na istom nalazi ime MG, ovdje tuženika po ugovoru u iznosu od
35.752,09 kuna ( list 40 spisa);
- da je obzirom na navedenu dokumentaciju utvrđeno da Addiko Bank d.d. kao ustupitelj predmetnu tražbinu prenio tužitelju kao primatelju, a na temelju Ugovora o cesiji sukladno odredbi članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15,29/18,126/21,114/22 i 156/22 – dalje u tekstu: ZOO);
- da prema Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] od 12. siječnja 2017. (list spisa 49 – 52) zasnovan je ugovorni odnos između Addiko bank d.d. kao kreditora i MG kao korisnika kredita, ovdje tuženika za iznos kredita od 40.000,00 kuna, s rokom otplate od 60 mjeseci;
- da je tužitelj dostavio Opomenu pred raskid Ugovora o kreditu od 27. kolovoza 2018. upućenu tuženiku s povratnicom (list 46-47) i Raskid Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 28. rujna 2018. s izvatkom iz poslovnih knjiga i povratnicom (list spisa 42-45) iz koje dokumentacije proizlazi da se zbog neurednosti u otplati kredita odnosno neispunjavanja obveza preuzetih Ugovorom o kreditu, isti otkazuje i da je danom otposlanja te izjave o otkazu kredita (prema povratnici), dospjela na naplatu cjelokupna tražbina banke prema njemu na temelju Ugovora o kreditu u iznosu od 35.739,57 kuna;
- da se tuženik nije očitovao na navedenu dokumentaciju;
- da tuženik nije doveo u sumnju dokumentaciju koju je tužitelj dostavio na okolnost osnovanosti i visine tražbine;
10. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije uredno ispunjavao svoju obvezu iz Ugovora o kreditu i da je predmetni Ugovor o kreditu otkazan te je tražbina tužitelja u cijelosti dospjela, a koja tražbina je na temelju Ugovora o cesiji prenijeta na tužitelja, te je na temelju čl. 1021 i čl. 1022 ZOO-a obvezao tuženika na isplatu tražbine tužitelju kao novom vjerovniku i odlučio na navedeni način.
11. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost navedenog zaključka niti žalbenim navodima tuženika nije dovedenu sumnju.
12. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.
13. U naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu žalbeni navodi tuženika da je izvršavao svoje obveze iz Ugovora o kreditu i da mu banka nije poslala obavijest o otkazu ugovora o kreditu su bez uporišta su u rezultatima provedenog postupka i kao takvi su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
14. Jednako tako, obzirom na dokumentaciju dostavljenu uz podnesak od 4. travnja 2022. prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj prvostupanjski sud kada je utvrdio da je kreditor Addiko banka d.d. postupila sukladno čl. 11. Ugovora o kreditu, te da je tuženiku uputio opomenu pred otkaz ugovora o kreditu sa visinom duga, iz kojeg proizlazi da tuženik nije uredno izvršavao svoju obvezu (list 46 do 47 spisa), i da je obzirom da tuženik nije postupio po predmetnoj opomeni, tuženika obavijestio o otkazu Ugovora kako to i pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.
15. Potrebno je reći i to da prema čl. 11. Ugovora o kreditu Izjava o otkazu kredita proizvodi pravne učinke ne ovisno o tome da li je dostava i uspjela, a koju dostavu je kako to proizlazi iz stanja spisa Addiko banka d.d. izvršila u smislu navedene odredbe pisanim putem koja dostava je vršena preporučenom pošiljkom sa povratnicom na adresu koja je poznata banci što i proizlazi iz stanja spisa kako to i navodi prvostupanjski sud.
16. Nadalje, kako tuženik svoje paušalne tvrdnje iz prigovora o rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije potkrijepio adekvatnim dokaznim sredstvima, žalbeni navodi kojim osporava visinu navodeći da je uredno ispunjavao svoju ugovornu obvezu ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje i kao takve su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
17. Ovdje valja ukazati, da prema čl. 12. Ugovora o kreditu stranke su sporazumne da banka visinu i dospjelost tražbine iz navedenog Ugovora dokazuje izvodom iz poslovnih knjiga , a koje postupanje banke kao korisnika kredita i tužitelja proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka.
18. Jednako tako, u odnosu na žalbene navode, potrebno je ukazati da tuženik, iako uredno pozvan nije pristupio na ročište zakazano 11. listopada 2022, a niti ispričao svoj nedolazak.
19. Što se tiče žalbenih navoda da nije obaviješten o promjeni vjerovnika i sklapanju Ugovora o cesiji ukazuje se da sukladno čl. 82. st. 2 ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, već je ustupitelj samo dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, s tim da eventualno neobavješćivanje dužnika o ustupanju ne utječe na valjanost samog ugovora o cesiji i da se cesijom mijenja samo subjekt tražbine i promjena vjerovnika ne utječe na identitet obvezno pravnog odnosa te on ostaje kakav je bio prije promjene, odnosno promjenom vjerovnika tražbina se sadržajno ne mijenja .
20. Nadalje, odredbom čl. 32. st. 1. OZ-a ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom i ovjerovljenom privatnom ispravom dokaze da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na navedeni način, dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.
21. Vezano za primjenu navedene odredbe, potrebno je reći da je tražbina prije pokretanja predmetnog postupka ovrhe prenijeta na tužitelja na temelju Ugovora o cesiji ovjerenom po javnom bilježniku.
22. Stoga, u naprijed iznesenim okolnostima ovaj sud dijeli izloženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda kojim je otklonio prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja vezano za prijenos tražbine.
23. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, suprotni žalbeni navode tuženika postoje ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje i kao takve su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
24. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika, kojim ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.
25. Imajući u vidu navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.
26. Kako tuženik u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti, kojima bi odlučno utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njegova žalba predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koju je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.
27. Suprotno tvrdnji tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.
28. Budući da odluka o troškovima postupka nije obrazloženo pobijana, to ju ovaj sud nije posebno ni ispitivao imajući u vidu odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a, prema kojoj ovaj viši sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka, te je odluka u tom dijelu i potvrđena.
29. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te na temelju čl. 368 st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu, 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Gabriela Topić Kordej
