Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-924/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, kojega zastupaju kao punomoćnici odvjetnici u odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn-13/2022-31 od 17. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn-13/2022-31 od 17. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 44.027,09 kn (sada 5.843,39 eura) sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate (točka I.), naloženo je tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 1.299,95 eura sa zateznom kamatom od donošenja te presude do isplate (točka II.), odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnoga troška preko dosuđenog do zatraženog iznosa od 2.139,42 eura (točka III.).

2. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu, pobijajući odluke pod točkom I. i II. izreke, zbog pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom za njeno preinačenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Nije sporno da je osiguranik tužitelja HR **.**.2014. smrtno stradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika FR koji je u kaznenom postupku proglašen krivim i kažnjen za kazneno djelo izazivanja prometne nezgode. Udovici i djeci pokojnog osiguranika tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 1. rujna 2019. do 11. travnja 2021.

7. Nije sporno da je tužitelju za razdoblje do 30. travnja 2016. dosuđena naknada štete pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-176/16 od 1. ožujka 2019., pred Općinskim sudom u Virovitici pod brojem Pn-84/20 u tijeku je postupak za naknadu štete za daljnje razdoblje do 31. kolovoza 2019.

8. Tuženik je tijekom ovoga postupka osporio osnov i iznos tužbenog zahtjeva, ističući doprinos osiguranika tužitelja i tvrdeći da prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao lex specialis, tužitelj nema pravo na naknadu punog iznosa isplaćenog osiguraniku, pravo na naknadu prema toj odredbi bi imao jedino u slučaju postojanja razlike između iznosa mirovine koju isplaćuje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj povrede na radu osiguranika.

9. Odluka prvostupanjskog suda kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan temelji se na pravilnoj primjeni materijalnoga prava.

10. Potraživanje tužitelja prema štetniku proizlazi iz izvanugovorne odgovornosti za štetu. Kako je osiguranik tužitelja ozlijeđen u prometnoj nezgodi, u ovom slučaju se ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, ZOOOP) kao lex specialis. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, tako i poslovima osiguranja od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama toga Zakona. U ovom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu na koje se odnosi taj Zakon zbog čega se na odnos tužitelja i tuženika u pogledu utvrđivanja opsega obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuju njegove odredbe. Stoga ZOOP u odnosu na opće odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 - dalje: ZOMO/22) ZOMO predstavlja lex specialis pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat legi generali, odnosno ZOMO je opći akt kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I/988-1998 od 17. ožujka 2010.).

11. Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP, a ne ZOMO izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske čija je obveza da kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i dr.).

12. Zbog izloženih razloga, u postupcima u kojima spor pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne su odredbe ZOOP koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina, kada za tužitelja nastaje eventualna šteta.

13. Odredbom čl. 27. ZOOP propisana je obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog događaja.

14. Prema odredbi čl. 8. ZOOP tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se (sukladno načelu razmjernosti) i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

15. Iz ovih odredbi proizlazi da se tuženik kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, nalazi u istom pravnom statusu kao i sam štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP na temelju kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

16. U ovom slučaju utvrđeno je i nije sporno da razmjerni iznos obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje nije veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

17. Iz svega navedenoga proizlazi da tužitelj nije dokazao da je isplatom mirovine u utuženom razdoblju pretrpio stvarnu štetu koju bi u skladu s člankom 27. ZOOP mogao osnovano potraživati od tuženika te je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. U odnosu na odluku o naknadi parničnoga troška tuženiku tužitelj ne iznosi konkretne žalbene razloge.

19. Stoga, kako u pobijanom dijelu tome dijelu presude nisu ostvareni žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

20. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić