Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2628/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Ksenije Jakovčević, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Jadranke Matić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Vinko Ljubičić, Željka Vrdoljak, Ana Marija Ljubičić Kuzmanić, Joško Mikulić i Marko Ljubičić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak & partneri d.o.o. Split, protiv tuženika Hanza Media d.o.o. Zagreb, OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2, kojeg zastupa punomoćnica Anita Jozičić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-496/2021-18 od 21. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-496/2021-18 od 21. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 3.500,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. studenoga 2021. pa do isplate te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 702,32 eura sa zateznim kamatama, a koje na taj iznos teku od 20. ožujka 2025. pa do isplate.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženika protiv odluke o troškovima postupka pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-496/2021-18 od 21. ožujka 2025. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 702,32 eura, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 3.500,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. studenoga 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena članak, nadalje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom više zatraženom dijelu za iznos od 3.136,14 eura zajedno sa zateznim kamatama, na ime neimovinske štete, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. .

U točki II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 702,32 eura sa zateznim kamatama, a koje na taj iznos teku od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev te pod točkom II. izreke u cijelosti žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu u pobijenom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Kako je pod točkom II. izreke prvostupanjske presude djelomično odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, u tom dijelu je tuženik uspio u sporu pa sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a nema pravni interes podnositi žalbu protiv dijela točke II. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 702,32 eura, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu časti i ugleda, za koje tvrdi da su joj povrijeđeni zbog informacija objavljenih u članku u [obrt] od 13. listopada 2021.

7. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tuženik 13. listopada 2021. objavio članak na stranicama 10 i 11 jednog od najvažnijih dalmatinskih, a ujedno i hrvatskih tiskovnih dnevnika – [obrt], pod naslovom "POLICIJA PRIVELA BESPRAVNU GRADITELJICU; Vrijeđala je grubo čuvara prirode!" popraćenim fotografijom kuće i uhićene osobe s lisicama na rukama.; da se radi o članku u kojem nakladnik navodi da je policija privela ĆK, suvlasnicu firme "[trgovačko društvo]" zbog agresivnog vrijeđanja čuvara prirode, da ista prema potvrdama nadležnih, izvodi radove bez odobrenja na [adresa], da su tužiteljica i njezin suprug u javnosti godinama slovili za jedne od najpoznatijih bespravnih graditelja na Marjanu…

- da je naslov članka tiskan velikim bijelim uočljivim slovima te je članak popraćen fotografijom ruku privedene osobe na kojoj su lisice,

- da je tuženik 15. listopada 2021. objavio članak pod naslovom: "Iz Ustanove [naziv] demantiraju obitelj BK: Slikanjem za novine pored bazena na [adresa] sami su se prokazali kao bespravni graditelji", da se u istom navodi da je policija privela BK jednu od suvlasnica "[trgovačko društvo]" u čijem su vlasništvu kuća i parcela na [adresa], da je greškom u prethodnom članku navedeno da je privedena ĆK, da se u članku ponovno problematizira bespravna gradnja na predmetnoj lokaciji,

- da je tužiteljica zahtjevom od 27. listopada 2021., koji je tuženiku preporučenom pošiljkom dostavljen istog dana, zatražila ispravak netočne informacije, da je u zahtjevu za ispravak jasno navedeno da je neistinita informacija da je policija privela i ispitivala tužiteljicu, da je tužiteljica bespravna graditeljica i da je vrijeđala čuvara prirode, da ista izvodi predmetne radove, kao i to da izvodi predmetne radove bez odobrenja, kao i to da je bila agresivna prema čuvaru prirode i izgovorila riječi da ne priznaje Zakon o zaštiti prirode,

- da je tužiteljica putem punomoćnika, nakon odgovora na prvi zahtjev uputila tuženiku novi zahtjev za ispravak 5. studenoga 2021., u kojem se navodi isto kao i u

Zahtjevu od 27. listopada 2021.,

- da je tuženik objavio ispravak od 14. studenog 2021. u tiskovini [obrt] u rubrici [adresa], da je naslovljen kao "ĆK tvrdi kako nije bespravna graditeljica", da je članak (ispravak) tiskan uz još tri druga članka na listu 11 tiskovine, naslov je tiskan malim slovima u odnosu na sporni članak dosta neprimjetnijim slovima, a u članku se navodi da su po mišljenju ĆK netočni navodi izneseni u članku objavljenom od 13. listopada 2021., te se taksativno navodi ono što je u zahtjevu tužiteljice, a vezano za ispravak navedeno,

pa sud prvog stupnja zaključuje da ispravak nije objavljen na isti ili istovrijedni način kao i na način i na mjestu na kojem je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, jednako tako da ispravak nije adekvatno objavljen već se u njemu isključivo iznosi da bi prema mišljenju tužiteljice bile netočne informacije taksativno navedene.

9. Nadalje, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio:

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da su je djeca nazvala da je obavijeste da je izišao predmetni članak, kada je vidjela članak da je bila u šoku; da su "[trgovačko društvo]" vlasnik, a ne investitor na predmetnoj nekretnini; da se nikakav postupak nije vodio protiv tvrtke [trgovačko društvo] i nje tužiteljice ĆK, da ona nigdje nije utvrđena kao bespravna graditeljica; da ju je vezano za objavu članka unučad zabrinuto zvala kada su vidjeli u članku sliku s lisicama na ruci, prepali su se i zabrinuli da je ona u lisicama; da zbog objavljivanja predmetnog članka nije mogla spavati, zujalo joj je u glavi, da još uvijek pije antidepresive; da duševnu bol ne može nitko izmjeriti, ali da su joj zbog objavljivanja nastale brojne poslovne neugodnosti; da je nakon objave članka banci morala pisati izvješće o poslovanju; da su je velike firme od Iloka do Dubrovnika s kojima posluje njezina druga tvrtka "[obrt]" zvali i provjeravali vezano za članak, da joj je bilo otežano poslovanje i sa dobavljačima i kupcima, a prilikom poslovnih okupljanja da bi je poslovni partneri s nevjericom ispitivali o članku, što joj je izazivalo izrazitu sramotu i neugodu, a da je od strane tuženika nisu kontaktirali vezano za predmetni članak već oko njezinog hotela,

- da iz iskaza svjedoka RK proizlazi da su povod za objavu predmetnog članka bili radovi koji su se odvijali na lokaciji [adresa]; da nije kontaktirao tužiteljicu prije same objave članka vezano za ovaj članak, i to iz razloga što mu je tužiteljica 2-3 dana prije objave članka, kada ju je kontaktirao, javila se i rekla "Još si mi samo ti trebao"; da je prije predmetne objave kontaktirao v.d. ravnatelja Park šume Ć, koji mu je rekao da je unuk tužiteljice za vrijeme incidenta o kojem je pričao bio tada na terenu i da nije htio pustiti čuvara šume, a da se policija nije adekvatno snašla u tom trenutku; da je nekoliko dana kasnije Ć pokušao srediti da policija pruži pomoć čuvaru prirode, a svjedoku je poznato da je prilikom tog incidenta ženska osoba onemogućavala čuvaru prirode da uđe vidjeti radove te da je tom prigodom ta osoba privedena; da mu je Ć rekao da "Z nije dopustila da se uđe unutra", a svjedok da ga je upitao radi li se o ĆK, jer ju je znao kao najistaknutijeg predstavnika tvrtke "ŠK", a kontaktirao je s njom u više navrata, po pitanju gradnje na području [adresa], ali ne konkretne gradnje i hotela na [adresa]; da je sutradan kada se ispostavilo da se ne radi o ĆK, svjedok napisao da je pogrešno navedeno da se radi o ĆK, ali da je ona dio tvrtke "[trgovačko društvo]"; da je od Državnog inspektorata doznao da se predmetni radovi odvijaju bez potrebnih dozvola, zatražio je te informacije od njih nekoliko dana prije pisanja članka, ali je informacije o tome da se radi o bespravnoj gradnji dobio dva dana nakon objave članka; da je za predmetni članak prisutan interes javnosti budući da svaki pokušaj gradnje u području koje je zaštićeno područje kao park šuma i kao kulturno dobro, treba popratiti, a osobito ako postoji osnovana sumnja da se radi o bespravnoj gradnji; da on nije pisao naslov da je tužiteljica bespravna graditeljica, da nije provjeravao točnost informacije da je uistinu riječ o ĆK koja je privedena, budući nisu bili u mogućnosti to provjeriti, a da je nakon prvog incidenta kontaktirao ljude iz Županije te mu je OK rekao da nije ni zatražen zahtjev za gradnju, a isto tako mu je potvrdila i gospođa CK koja je rekla da Županija nije dala posebne dozvole i da je investitor podnio žalbu i samim time postojale su osnove da se zaključi da je riječ o bespravnoj gradnji,

- da iz iskaza svjedoka VK proizlazi da su ga 15-ak dana nakon što je stupio na dužnost v.d. ravnatelja Park Šume [adresa] zvali novinari vezano za predmetno, budući da je to bilo interesantna tema za javnost; da su imali dojavu da se u kući "ĆK" izvode nelegalni radovi, konkretno gradnja bazena, poslao je glavnog čuvara prirode i čuvara prirode da vide što se na licu mjesta događa: da su oni zatekli tamo žensku osobu koja im je odbila dati osobnu iskaznicu radi identifikacije i za potrebe sastavljanja zapisnika, a oni su na to imali pravo; da ga je istog dana nazvao ĐKautor spornog članka; da mu je svjedok prenosio ono što je njemu s terena javio glavni čuvar prirode i on da je prenio autoru da bi to trebala biti kako kažu ženska osoba, a on da je pretpostavio da se radi o ĆK – tužiteljici, jer se uvijek spominjala vezano za "kuću [obrt]", ali da su dovedeni u zabludu jer zatečena ženska osoba nije htjela dati osobnu iskaznicu na uvid; da je naknadno saznao da se nije radilo o ĆK već da je to bila MK, kćerka gospođe ĆK, a to da mu je poznato iz medija; da je u medijima vjerno prenesena njegova izjava, ali da nije kategorički rekao da se radi o ĆK nego da misli da bi se o njoj radilo,

- da iz iskaza svjedokinje CK proizlazi da je ona pročelnica u Županiji Splitsko – dalmatinskoj te da su u Županiji imali više zahtjeva od strane firme "[adresa] Đogaš" vezanih za nove zahtjeve; da je za predmetnu kuću na [adresa], koja se navodi u predmetnom članku, bilo više zahtjeva, ali da ju nitko iz novina za predmetnu kuću ili bilo kakve zahtjeve vezano za nju nije kontaktirao.

10. Ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja se pozvao na odredbe čl. 16., 21. st. 1. i 4., čl. 33. te čl. 24. st. 4. i 6. Zakona o medijima ("Narodne novine", br. 59/04, 84/11 i 81/13 - dalje: ZM), kao i na sljedeće pravne propise.

11. Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled u skladu s čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja (odredba čl. 35. Ustava Republike Hrvatske -"Narodne novine", broj 56/91, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav), dok je u isto vrijeme riječ i o konvencijskom pravu (odredba čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje: EKLJP).

12. Nasuprot ovom pravu tužiteljice stoji i pravo tuženika na slobodu izražavanja koje mu jamči odredba čl. 38. st. 1. i 2. Ustava (pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli) i odredba čl. 10. st. 1. EKLJP-a. Međutim, ta prava tuženika nisu bez ograničenja, već su podvrgnuta ograničenjima koja su nužna, među ostalim, i radi zaštite ugleda ili prava drugih (st. 2. čl. 10. EKLJP), a u konkretnom je slučaju ograničeno općom obvezom uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta (čl. 8. ZOO-a).

13. Prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da se u ovom se slučaju upravo i radi o sukobu između tuženikova prava na slobodu izražavanja s jedne strane i tužiteljeva prava na zaštitu prava osobnosti na čast i ugled s druge, koji je sukob potrebno razriješiti uspostavljenjem pravične ravnoteže između suprotstavljenih prava, pri čemu je potrebno imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se upotrebom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

14. Također je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako je novinarsko izvještavanje o predmetnoj temi nesumnjivo od važnosti za javnost, budući da se radi o nekretninama na području park šume [adresa] i od interesa je javnosti znati o tome da se na zaštićenom području nešto bespravno gradi, međutim sloboda izražavanja ne smije predstavljati osnovu za nevjerodostojno medijsko izvješće, a o čemu je u konkretnom slučaju riječ.

15. U ovoj pravnoj stvari je nedvojbeno utvrđeno da informacije koje su iznijete u medijima nisu točne, jer iz iskaza svjedoka i same tužiteljice proizlazi da nije nikada bila privedena, da u postupku nije utvrđeno da bi tužiteljica bila bespravna graditeljica, da sam autor teksta ističe da naslov članka u kojem se navodi da je tužiteljica bespravna graditeljica nije on pisao te da on nije provjeravao točnost o identitetu osobe koja je privedena, budući da „nisu bili u mogućnosti to provjeriti“, ali da je informaciju o identitetu osobe čuo od svjedoka Ć koji je pretpostavio da se radi o tužiteljici kao najistaknutijoj osobi u obitelji ĆK. Pored toga iz iskaza svjedokinje CK, pročelnice za graditeljstvo Splitsko-dalmatinske županije proizlazi da ju nitko od novinara nije kontaktirao vezano za predmetnu kuću na [adresa] ili zahtjeve zatražene za istu, dok je iz iskaza svjedoka RK utvrđeno da, kao autor teksta, prije samog objavljivanja, nije kontaktirao tužiteljicu da provjeri istinitost informacija, a to je opravdao time što ista s njim prethodno nije htjela razgovarati

16. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda postupanje nakladnika zahtijeva odgovoran pristup koji uključuje iznošenje argumentiranih, a ne paušalnih i nepotkrijepljenih tvrdnji koje sadrže ozbiljne optužbe protiv određene osobe označene imenom i prezimenom, dok u konkretnom slučaju autor teksta nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru točnosti informacija prije samog objavljivanja teksta.

17. Stoga cijeneći test nužnosti, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja ocjenjuje da je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete opravdan i osnovan, budući da se radi o osobi koja je po svom poslovnom angažmanu poznata u gradu [adresa] i šire, koja je zbog objavljenog članka imala zasigurno neugodnosti kako u privatnom tako i u poslovnom okruženju, a s obzirom da je notorno da bi informacija da je bespravnu graditeljicu privela policija, bez obzira na konačni rasplet situacije, kod drugih ljudi ostavljao nelagodu i sumnju u poštenje, čast i ugled osobe, za koju je informacija pružena ljudima na području na kojem nakladnik objavljuje, a i šire, a osobito kod činjenice da u ovom postupku nije utvrđeno da bi tužiteljica bila bespravna graditeljica, a niti da je bila privedena od strane policijskih službenika.

18. Imajući na umu da se radi o tekstu koji grubo vrijeđa tužiteljicu navodeći o njoj da je bespravna graditeljica i da je zbog toga privedena, kao i uzimajući u obzir nelagodnosti koje je trpjela po objavljivanju članka, ali i danas, te utemeljenom na ovlaštenju iz odredbe čl. 223. ZPP-a, prvostupanjski sud je tužiteljici za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje zbog povrede prava na ugled i dostojanstvo, dosudio iznos od 3.500,00 eura, dok je u preostalom dijelu od 3.136,14 eura zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete valjalo odbiti. Prvostupanjski sud smatra da je tužiteljici, zbog objavljivanja predmetnog članka, doista nastala duševna bol u smislu neugodnosti u poslovnom i privatnom okruženju, povrijeđena joj je čast i ugled kako poslovni, tako i privatni, koji je do tada uživala, pa je upravo dosuđenim iznosom tužiteljici, pružena zaštita njezine povrede prava osobnosti, dok bi dosuđivanjem preko tog iznosa bila narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka, jer neimovinska dobra nemaju i ne mogu imati novčanu vrijednost pa naknada nikada ne može biti ekvivalent pretrpljenog gubitka, odnosno ne može biti poravnanje štete u doslovnom smislu, već ona samo predstavlja pravičnu naknadu odnosno naknadu koju društvo kroz sud smatra primjerenom s obzirom na značenje povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i okolnosti slučaja.

19. Opisana utvrđenja, zaključke i ocjene prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja, a žalitelj ih nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

20. Neosnovani su žalbeni navodi da je tuženik dokazao postojanje ekskuplacijskih razloga iz čl. 21. st. 4. ZM.

21. Odredbom čl. 21. st. 4. al. 3. ZM je propisno da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena, između ostalog, utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

22. U konkretnom slučaju autor članka nije poduzeo sve potrebno za provjeru točnosti objavljenih informacija jer prije objave članka nije kontaktirao tužiteljicu, bez provjere informacije o identitetu privedene osobe, pri čemu je svjedok VK iskazao da je rekao kako misli da se radi o tužiteljici kao osobi koja je privedena, a autor tu informaciju nije ni pokušao provjeriti te nije kontaktirao CK, pročelnicu u Županiji, niti je tvrdio da je kontaktirao neku drugu osobu u Županiji radi provjere navoda o bespravnoj gradnji koju bi investirala upravo tužiteljica.

23. Nadalje, tuženik navodi da je bez odgode, i prije nego je tužiteljica reagirala, objavio da je privedena njezina kćer te da je tužiteljici tri puta dana prilika da se čuje i njezina strana priče – „prvi put u članku od 13. listopada 2021., drugi put u članku od 14. listopada 2021. i treći put u članku od 14. studenog 2021. (tzv. demanti), iako je odbila dati izjavu novinaru prije objave utuženog članka“.

24. Nejasno je na koji bi to način tužiteljici u objavljenim člancima bila dana prilika da se čuje i njezina strana priče kad je nedvojbeno utvrđeno da ju autor članka nije tužiteljicu kontaktirao u vezi konkretnog članka, kao što je to jasno naveo u svom iskazu, dok tuženik ni u odgovoru na tužbu niti tijekom postupka nije ni tvrdio niti dokazivao da je objavljen neki članak (u vezi tužiteljice i bespravne gradnje) 14. listopada 2021. (već se pozivao i dostavio presliku članka objavljenog na internetu 15. listopada 2021.). Naime, nakladnik može i treba dati mogućnosti osobi na koju se odnosi članak da „svoju stranu priče“ iznese prije objave članka, tako da to osoba ne može učiniti u trenutku objave kao što bi to proizlazilo iz žalbenih navoda. Točno je da je u ispravku (demanti) objavljenom 14. studenoga 2021. (list 36 spisa) je tužiteljici dana mogućnost za iznese „svoju stranu priče“, ali time tuženik nije ekskulpiran od odgovornosti za nastalu štetu tužiteljici, već učinak objave ispravka može utjecati na visinu naknade štete.

25. Ni objavom članka od 15. listopada 2021. (list 22-25 spisa), za koji tuženik i ne tvrdi da je objavljen u tiskanom izdanju, kao što je to objavljen članak koji je predmet ovog spora, a u kojem članku od 15. listopada 2021. je navedeno da je VK, vršitelj dužnosti ravnatelja Javne ustanove za upravljanje park šumom objasnio kako je „došlo do zabune pa je naveo da je privedena gospođa ĆK, za koju se ispostavilo da je inače majka od BK“, tuženik nije izuzet od odgovornosti za štetu u konkretnom slučaju.

26. Neosnovani su i žalbeni navodi da je prvostupanjski sud svojom odlukom ograničio slobodu izražavanja jer sloboda izražavanja ne znači da nakladnik može objavljivati potpuno pogrešne informacije o identitetu osobe koja je privedena, a da pritom nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a što je pretpostavka za primjenu odredbe čl. 21. st. 4. al. 3. ZM, čime je tužiteljici nanesena štete povredom prava osobnosti za koju je prvostupanjski sud pravilno odredio visinu pravične novčane naknade, dajući za to jasne i valjano obrazložene razloge.

27. Iako se prvostupanjski sud prilikom dosude visine štete pogrešno pozvao na odredbu čl. 223. ZPP-a, i pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 3. ZOO-a je valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, zbog čega je žalba tuženika neosnovana.

28. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje ni postojanje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a niti pravilnost primjene materijalnog prava.

29. Slijedom svega navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odlučeno je kao u točki I. izreke.

30. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu 28. travnja 2026 .

Predsjednik vijeća:

Ksenija Jakovčević