Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3911/2025-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Goran Srebačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. -tužene BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. -tužene KCM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupa punomoćnik Leo Pliško, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2615/2021-41 od 23. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2615/2021-41 od 23. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke koji glasi:

"Utvrđuje se ništavim sporazum o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljen između I. -tužene kao vjerovnika i II.-tužene kao dužnika na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni 3. prosinca 2013. po javnom bilježniku Petru Barbariću iz Pisarovine pod brojem Ov-903/13.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da po pravomoćnosti ove presude uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja broj Z-16524/2013 na način da izvrši brisanje upisanog založnog prava izvršenog u korist I.-tužene radi osiguranja tražbine u iznosu od 110.000,00 eura uz odgovarajuće kamate, troškove i naknade."

II. Preinačava se djelomično prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke i u odluci o naknadi parničnoga troška i sudi se:

"Utvrđuje se ništavim ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 4. travnja 2012. godine između tužitelja kao darovatelja i I. -tužene kao daroprimatelja na kojem je ovjeren potpis tužitelja po javnom bilježniku Vlasti Zajec iz Zagreba pod brojem Ov- 4009/12 i ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 4. travnja 2012. godine između I tužene kao darovatelja i II tužene kao daroprimatelja na kojem je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku Vlasti Zajec iz Zagreba pod brojem Ov-4011/12.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da po pravomoćnosti ove presude uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Z-12933/2012 i Z-12932/2012 na način da se na nekretnini- četverosobni stan broj 088 na 11. katu koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika u ukupnoj površini od 72,93 m2 koji stan je upisan u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] i to kao zk. tijelo AII i koji stan čini poseban dio nekretnine zgrade u [adresa] u [adresa], sagrađenoj na katastarskim česticama: [katastarska čestica] i upisanoj kao zk. tijelo AI istog zemljišnoknjižnog uloška i poduloška te koji stan je kao poseban dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta, zgrade i uređaja u zgradi, sve povezano temeljem čl.68, 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, izvrši brisanje upisanog prava vlasništva II tužene i I. - tužene uz istovremeni upis prava vlasništva za korist tužitelja.

Nalaže se I. i II.-tuženoj da naknade parnični trošak tužitelju u iznosu od 4.147,28 eura sa zateznom kamatom propisanom odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana donošenja ove drugostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za solidarnu naknadu parničnoga troška.

Odbija se kao neosnovan zahtjev I. i II. -tuženih za naknadu parničnoga troška u iznosu od 5.041,39 eura (37.984,37 kn) kao neosnovan."

III. Nalaže se I. i II.-tuženicama da naknade tužitelju trošak postupka u povodu žalbe i revizije u iznosu od 2.606,10 eura, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za solidarnu naknadu ovih troškova.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. i II. -tuženica za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno kako slijedi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja KC iz [adresa] koji glasi:

"I Utvrđuje se ništavim ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 4. travnja 2012. godine između tužitelja kao darovatelja i I tužene kao daroprimatelja na kojem je ovjeren potpis tužitelja po javnom bilježniku Vlasti Zajec iz Zagreba pod brojem Ov-4009/12 i ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 4. travnja 2012. godine između I tužene kao darovatelja i II tužene kao daroprimatelja na kojem je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku Vlasti Zajec iz Zagreba pod brojem Ov-4011/12.

II Utvrđuje se ništavim sporazum o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljen između I tužene kao vjerovnika i II tužene kao dužnika na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni 3. prosinca 2013. po javnom bilježniku Petru Barbariću iz [adresa] pod brojem Ov-903/13.

III Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da po pravomoćnosti ove presude uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Z- 16524/13, Z-12933/12 i Z-12932/12 na način da se na nekretnini-četverosobni stan broj 088 na 11. katu koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika u ukupnoj površini od 72,93 m2 koji stan je upisan u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] i to kao zk. tijelo AII i koji stan čini poseban dio nekretnine zgrade u [adresa] u [adresa], sagrađenoj na katastarskim česticama: [katastarska čestica] i upisanoj kao zk.tijelo AI istog zemljišnoknjižnog uloška i poduloška te koji stan je kao poseban dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta, zgrade i uređaja u zgradi, sve povezano temeljem čl.68, 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, izvrši brisanje upisanog prava vlasništva II tužene i I tužene te brisanje upisanog založnog prava izvršeno za korist I tužene radi osiguranja tražbine u iznosu 110.000 eura uz odgovarajuće kamate, troškove i naknade , sve uz istovremeni upis prava vlasništva za korist tužitelja.

IV Nalaže se I.-tuženoj i II.-tuženoj da solidarno tužitelju naknade parnični trošak, uvećan za pripadne zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude, u roku 15 dana."

II Odbija se podredni tužbeni tužitelja KC iz [adresa] koji glasi: "I Poništavaju se ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 4. travnja 2012. godine između tužitelja kao darovatelja i I tužene kao daroprimatelja na kojem je ovjeren potpis tužitelja po javnom bilježniku Vlasti Zajec iz Zagreba pod brojem Ov-4009/12 i ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 4. travnja 2012. godine između I tužene kao darovatelja i II tužene kao daroprimatelja na kojem je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku Vlasti Zajec iz Zagreba pod brojem Ov-4011/12.

II Utvrđuje se ništavim sporazum o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljen između I tužene kao vjerovnika i II tužene kao dužnika na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni 3. prosinca 2013. godine po javnom bilježniku Petru Barbariću iz [adresa] pod brojem Ov-903/13.

IV Nalaže se I tuženoj i II tuženoj da solidarno tužitelju naknade parnični trošak, uvećan za pripadne zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude, u roku 15 dana." III Nalaže se tužitelju KC naknaditi trošak parničnog postupka I tuženoj BC i II tuženoj KCM u svoti od 37.984,37 kn s zateznim kamatama od 23. srpnja 2021. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91,91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Suprotno navodima u žalbi, ne postoje “suprotnosti” obrazloženja prvostupanjske presude i iskaza stranaka danih tijekom ovoga postupka, netočna je tvrdnja žalitelja da su tužene u pisanom odgovoru na tužbu “nedvojbenim utvrdile da se radi o simuliranim odnosno prividnim pravnim poslovima”, upravo suprotno jer su osporile tvrdnju tužitelja o simulaciji darovanja. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, ne postoje proturječnosti ili nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati te nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

5. Neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP koji žalitelj opisno ističe vlastitom, proizvoljnom interpretacijom i ocjenom provedenih dokaza. Prvostupanjski sud je u pogledu odlučnih činjenica argumentirano ocijenio provedene dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti i tu ocjenu prihvaća kao pravilnu ovaj sud.

6. Također nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 377. st. 2. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP jer je prvostupanjski sud raspravio sporna pitanja na koje je upozoren rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž-13/2019 od 10. ožujka 2021. u ovom slučaju to je bilo pitanje utvrđenja stvarne ugovorne volje stranaka kod sklapanja spornih ugovora o darovanju.

7. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, dijelom kao nesporne proizlaze iz iskaza stranaka i svjedoka te pisanih isprava, žalitelj u žalbi iznosi vlastite tvrdnje i zaključke, obrazložene njegovim preocjenjivanjem dokaza i njegovim pravnim shvaćanjima.

8. Tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnih ugovora o darovanju tužitelj temelji na tvrdnji da stvarna volja njega kao darovatelja i II. i III. -tuženih kao ugovornih strana nije bila darovanje odnosno stvarni prijenos vlasništva predmetne nekretnine, u naravi stana, na I.-tuženu i potom na II.-tuženu te se radi o simuliranim ugovorima. Motiv ili pobuda za sklapanje prividnog ugovora je bila loša financijska situacija i dugovi društva Modus operandi d.o.o. za koje je on kao član uprave izdavao sredstva osiguranja. Uslijed poslovnih poteškoća koje su dovele do blokade računa društvo je faktično prestalo poslovati, on nije bio siguran u kojim je točno poslovima dao trećim osobama osiguranja u vidu jamstava i zadužnica, te je zbog eventualnih potraživanja i pokušaja trećih osoba na proboj pravne osobnosti pokušao zaštititi svoju imovinu, tj. vlasništvo predmetne nekretnine na način da je sa I. -tuženom, tada svojom suprugom, sklopio ugovor o darovanju a istom prilikom je ona kao darovateljica sklopila ugovor o darovanju iste nekretnine sa II. -tuženom, svojom majkom, ovakav slijed darovanja je izvršen i radi izbjegavanja obveze plaćanja poreza na nekretnine. Tužbenim zahtjevom također traži utvrđenje ništetnosti sporazuma o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini koji su I. i II. -tužene bez njegovog znanja sklopile 3. prosinca 2013., ovjeren po javnom bilježniku u [adresa] Petru Barbariću pod brojem Ov-4011/2012.

9. Podredno, kako tužene od sklapanja prividnih ugovora postupaju prijevarno održavajući tužitelja u zabludi da će na njegov zahtjev vratiti vlasništvo nekretnina, zahtijeva poništenje oba ugovora o darovanju te utvrđenje ništavim sporazuma o zasnivanju založnog prava od 3. prosinca 2013.

10. Tužitelj je naknadno, tijekom postupka, istaknuo i nedostatak zakonom propisane forme ugovora o darovanju kao razlog ništetnosti, obzirom na činjenicu da tužene nisu bile u posjedu nekretnine a ugovori o darovanju nisu sklopljeni u formi javnobilježničkog akta ili solemnizirane isprave.

11. Nije sporno da su 4. travnja 2012. tužitelj i I. -tužena sklopili ugovor o darovanju kojim tužitelj daruje I.-tuženoj predmetni stan, u ugovoru je konstatirano da je obdarenik u posjedu te nekretnine kao i da ju darovatelj ovlašćuje da bez ikakvih daljnjih odobrenja ili ograničenja izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretnini, potpis darovatelja ovjeren je od strane javnog bilježnika Vlaste Zajec.

12. Odmah je u uredu istog bilježnika sklopljen ugovor o darovanju kojim I. -tužena daruje isti stan II.-tuženoj, također sa konstatacijom da je obdarenik u posjedu nekretnine i ovlaštenjem da bez ikakvog daljnjeg odobrenja ili ograničenja u zemljišnoj knjizi izvrši upis prava vlasništva, uz ovjeru potpisa I. -tužene kao darovateljice.

13. Također nije bilo sporno da je tekst oba ugovora na zahtjev tužitelja sastavio odvjetnik MC. Utvrđeno je da je njemu II. -tužena izdala bjanko punomoć u svrhu provedbe ugovora u zemljišnoj knjizi i prijave poreza na promet, što on nije učinio te je na poziv nadležnog ureda Porezne uprave u Rijeci od 2. kolovoza 2012. (list 50. spisa) to učinila ona sama, također je osobno podnijela 4. rujna 2012. prijedlog za uknjižbu prava vlasništva a u kolovozu 2012. od odvjetnika MC pisanim putem zatražila povrat punomoći.

14. Nije sporno da su I. i II. -tužene sklopile 4. prosinca 2013. sporazum o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini temeljem kojeg je u zemljišnoj knjizi 9. prosinca 2013. upisano založno pravo u korist ovdje I. -tužene za iznos od 110.000,00 eur-a s kamatama i troškovima. Tijekom ovoga postupka nesporno je da je 14. svibnja 2015. uknjiženo brisanje prava zaloga I. -tužene za navedeni iznos tražbine.

15. Iz iskaza tužitelja i I. i II.-tuženih proizlazi da tužene nisu bile u posjedu predmetne nekretnine u vrijeme darovanja, u njemu su bili podstanari temeljem ugovora o najmu sklopljenog s tužiteljem. Unatoč tome u oba ugovora je navedeno da su obdarenice u posjedu nekretnine, saslušan kao svjedok odvjetnik MC, izjavio je da su na taj način htjeli udovoljiti zakonskom uvjetu forme ugovora i ujedno izbjeći troškove solemnizacije jer tužitelj nije imao novaca.

16. Prvostupanjski sud nije prihvatio kao istinite tvrdnje tužitelja da bi zbog osobno preuzetih jamstava u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora postojala opasnost naplate navodnih velikih dugova trgovačkog društva na njegovoj osobnoj imovini, o osobnim jamstvima on nije iznio ikakve određene podatke niti priložio dokaze, te navode nisu potvrdili niti tužiteljev otac TC, zaposlenik društva, niti odvjetnik MC, kao svjedoci u ovom postupku, koji u tom pogledu nemaju osobna neposredna saznanja. Iz iskaza tužiteljevog oca proizlazi da su od krize 2008. imali nenaplaćenih potraživanja od države, da je račun 2012. bio u blokadi ali nije prijetio stečaj, tužitelj je htio zaštititi imovinu, tj. stan darovanjem supruzi a ona svojoj majci, o zadužnicama i jamstvima nema saznanja, svjedok MC također o tome nema osobnih saznanja osim onoga što mu je tužitelj rekao. Iz priloženih dokaza, očevidnika Financijske agencije proizlazi da društvo nije imalo dugotrajnih visokih iznosa dugovanja.

17. Zaključujući da tužitelj o motivima darovanja nije istinito iskazivao, cijeneći i ostale provedene dokaze, prvostupanjski sud nije prihvatio niti njegove navode o “privremenom darovanju” ili “darovanju do opoziva” već je utvrdio da je ugovorna volja stranaka bila upravo darovanje kako je ugovoreno, tj. da tužitelj daruje nekretninu I. - tuženoj a ona II.-tuženoj. Iz iskaza tuženih, koje je prvostupanjski sud prihvatio, proizlazi da je I.-tužena tada bila trudna, već su imali malo dijete, nije bilo naznaka da će tužitelj napustiti bračnu zajednicu, I. -tuženoj je predložio ovakve ugovore rekavši da želi da stan ostane u obitelji, njihovom sinu rođenom 2010., na upit zašto bi ga trebala darovati majci rekao je da nju smatra najpouzdanijom osobom koja će stan sigurno ostaviti unuku, ona je vjerovala da je to u vezi s odnosima u njegovoj obitelji i nije puno ulazila u to. Nije bilo riječi ni o kakvom “privremenom” ili “prividnom” darovanju, tužitelj je stan tražio nazad 2014. iako je saznanje o izvršenoj uknjižbi prava vlasništva u korist II.-tužene mogao imati već u listopadu 2012. Otac tužitelja nije bio prisutan dogovorima stranaka i sklapanju ugovora, o okolnostima darovanja ga je obavijestio sin. Niti svjedok MC nije bio prisutan dogovorima i sklapanju ugovora, potvrdio je da mu se tužitelj obratio zbog stanja njegove tvrtke i izdanih zadužnica te mu je savjetovao da stan prebaci na nekoga izvan obitelji, tužitelj je rekao da bi stan prebacio na punicu nakon čega mu je on, radi izbjegavanja poreza sastavio dva ugovora o darovanju i poslao na potpis.

18. Prema odredbi čl. 285. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 67/08 - dalje: ZOO) prividan (simulirani ili fiktivni) ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Simulacija kao mana volje ugovornih strana koja uzrokuje ništetnost ugovora, podrazumijeva da stranke svjesno iskazuju kao svoju volju ono što stvarno nije njihova volja.

19. Iz činjenica koje je utvrdio sud prvoga stupnja proizlazi da je volja ugovornih strana bila darovanje nekretnine te je stoga pravilan zaključak da ne postoji razlog ništetnosti koji ima u vidu citirana odredba čl. 285. ZOO.

20. Prema odredbi čl. 273. st. 1. ZOO pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost izuzev ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati. Besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku suugovaratelja (st. 3.).

21. Stoga, sve da su i točni navodi tužitelja da je na ovaj način želio spriječiti gubitak nekretnine zbog navodnih potraživanja vjerovnika prema njemu osobno, takva pobuda sama po sebi ne čini ugovor prividnim niti je razlogom ništetnosti već predstavlja razlog zbog kojeg vjerovnik može podnijeti tužbu sa zahtjevom za pobijanje takve pravne radnje (čl. 66. ZOO). Također, iz dokaza i navoda stranaka ne proizlazi postojanje neke nedopuštene pobude koja bi bila razlogom ništetnosti u smislu odredbe čl. 273. st. 2. i st. 3. ZOO.

22. Odredba čl. 482. st. 2. ZOO-a o obaveznom obliku sklapanja ugovora o darovanju je prisilne naravi, njena funkcija je zaštitna, u slučaju ugovora o darovanju odnosi se prvenstveno na interese ugovornih strana, propisani obavezni oblik njegovog sklapanja štiti prije svega samog darovatelja od brzog i nedovoljno promišljenog besplatnog raspolaganja vlastitom imovinom.

23. Prema odredbi čl. 290. st. 1. ZOO ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi nešto drugo.

24. Imajući u vidu funkciju odredbe čl. 482. st. 2. ZOO, ovaj sud nije prihvatio nedostatak propisane forme kao osnovan razlog ništetnosti, polazeći od okolnosti ovoga slučaja u kojem je sam tužitelj kao ugovorna strana koja je inicirala sklapanje ugovora, dogovorio njihov sadržaj i formu sa odvjetnikom kao stručnom osobom, pri tome svjesno izbjegavši sklapanje ugovora u propisanom obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane isprave. Imajući u vidu ove okolnosti, udovoljenje njegovom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovora zbog nedostatka forme koju je sam izbjegao bilo bi protivno načelu savjesnosti i poštenja u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa koje propisuje odredba čl. 4. ZOO kao i načelu zabrane zlouporabe prava u smislu odredbe čl. 6. toga Zakona.

25. Povodom revizije tužitelja, Vrhovni sud je u rješenju poslovni broj Rev-163/2024 ukinuo presudu ovoga suda uz obrazloženje da ona nije u skladu s pravnim shvaćanjem toga suda prema kojem je odredba čl. 482. st. 2. ZOO prisilne naravi i ne trpi ikakve iznimke. U tome rješenju nije ukazano na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje niti bitne povrede odredbi parničnog postupka u presudi ovoga suda.

26. Stoga je ovaj sud temeljem nespornih činjenica, uvažavanjem citiranog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i utvrdio ništetnima predmetne ugovore o darovanju zbog toga što u situaciji kada nije izvršena prava predaja posjeda nekretnine oni nisu sklopljeni u zakonom propisanoj formi javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave.

27. U skladu s odredbom čl. 323. ZOO prema kojoj svaka ugovorna strana mora vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, valjalo je prihvatiti kao osnovan i dio tužbenog zahtjeva za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja za predmetnu nekretninu kakvo je bilo prije provedbe tih ugovora u zemljišnoj knjizi, brisanjem vlasništva tuženih te uspostavom prava vlasništva tužitelja.

28. Odluka suda prvoga stupnja je zakonita u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim sporazuma o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini. Za valjanost toga ugovora nije od utjecaja okolnost koju tužitelj u tužbi ističe, naime da su tužene taj ugovor sklopile bez njegovog znanja, u namjeri "konačnog, nepripadnog i neosnovanog prisvajanja" nekretnine, predmetnim sporazumom naime nije izvršen ikakav prijenos vlasništva. Uz to, ugovor kojim netko otuđuje odnosno pravno raspolaže tuđom nekretninom nije samim tim ništetan već se u tom slučaju pravni učinci takvog pravnog posla prosuđuju, uz ostalo, prema načelu da nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ga sam ima. Paušalnu tvrdnju o navodnoj simulaciji predmetnog sporazuma o osiguranju tražbine tužitelj je iznio tek nakon zaključenja prethodnog postupka, suprotno odredbi čl. 299. ZPP pa taj razlog nije pravno relevantan za odluku o ništetnosti predmetnog sporazuma. Ipak, na žalbeni navod tužitelja valja reći da on pogrešno interpretira smisao izjave I. -tužene o tome da nije na ruke II.-tuženoj isplatila iznos od 110.000,00 eura. Naime, iz iskaza I. - tužene proizlazi da je riječ o iznosu duga koji je pozajmljen za uređenje kuće, koji je II.-tužena trebala namiriti iz iznosa ostvarenog prodajom kuće koju je naslijedila, sadržajno takva izjava ne potvrđuje simulaciju sporazuma o osiguranju.

29. Nije sporno da je tijekom ovoga postupka u zemljišnoj knjizi brisan upis založnog prava temeljem predmetnog sporazuma o osiguranju tražbine, tužene su se protivile povlačenju tužbe tužitelja u tome dijelu. Sadržajem žalbenih navoda tužitelj u pogledu odluke kojom je taj dio zahtjeva odbijen kao neosnovan ne ističe posebne razloge a nisu ostvareni niti oni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

30. Slijedom izloženog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

31. Obzirom je tužbeni zahtjev prihvaćen, sukladno odredbi čl. 188.st.2. ZPP o žalbi protiv odluke o podrednom (eventualno kumuliranom) zahtjevu nema mjesta donošenju odluke.

32. Zbog djelomičnog preinačenja odluke o tužbenom zahtjevu valjalo je preinačiti i odluku o naknadi parničnoga troška (čl. 166. st. 2. ZPP). U ovom sporu tužitelj je osporavao valjanost tri ugovora pa imajući u vidu da je utvrđena ništetnost dvaju ugovora o darovanju, uspio je u omjeru od 2/3 tužbenog zahtjeva te je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP naloženo I. i II. -tuženicama da mu naknade parnični trošak prema tome omjeru.

33. Nagrada za zastupanje je utvrđena prema vrijednosti predmeta spora od 26.677,28 eura koju je tužitelj naznačio u tužbi jer prvostupanjski sud tijekom postupka nije povodom prigovora tuženih utvrdio neku drugu vrijednost. Odluka o naknadi parničnoga troška donesena je temeljem i u granicama zahtjeva koji je tužitelj dostavio u spis prije zaključenja glavne rasprave 14. lipnja 2021., jer su prema odredbi čl. 164. st. 3. ZPP stranke dužne zahtjev za naknadu parničnih troškova staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju.

34. Primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 - dalje: Tarifa) tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe i podnesaka od 15.1.15., i 3.3.15. po 250 bodova (Tbr. 8. t. 1.), podneska od 13.6.18. 25 bodova (Tbr. 8.4.), zastupanja na ročištima 9.4.18. i 11.6.18. po 250 bodova (Tbr. 9. t. 1.), za ročišta 23.1.15. i 24.4.15. po 50 bodova (Tbr. 9. t. 5.), za ročišta 19.1.18., 1.10.18. i 14.6.21. po 125 bodova (Tbr. 9. t.2.), ročište za objavu 23.7.21. 50 bodova (Tbr. 9. t. 3.) za sastav žalbe od 27.11.18. 312,50 bodova (Tbr. 10. t. 1.) ukupno 2112,50 bodova ili 4.225,00 eura (Tbr. 54.), uz PDV (Tbr. 46.) trošak zastupanja iznosi 5.281,25 eura. Tome valja dodati trošak sudskih pristojbi na presudu od 14.11.18. i žalbu od ukupno 939,67 eura tako da ukupni trošak iznosi 6.220,92 eura od čega tužitelju prema utvrđenom uspjehu pripada naknada od 4.147,28 eura sa zateznom kamatom od donošenja drugostupanjske presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima).

35. Nadalje, tužitelju je u skladu s odredbom čl. 166.st.2. ZPP dosuđena naknada troškova postupka u povodu predmetne žalbe od 312,50 bodova (Tbr. 10. t. 1.), prijedloga za dopuštenje revizije i revizije po 375 bodova (Tbr. 10. t. 5.) ukupno 1.062,50 bodova ili 2.125,00 eura, uz PDV 2.656,25 eura. Tome valja pribrojiti trošak plaćenih pristojbi na žalbu od 626,45 i reviziju od 626,45 eura, što iznosi trošak od 3.909,15 eura. Razmjerno utvrđenom uspjehu u sporu od toga tužitelju pripada naknada troškova u iznosu od 2.606,10 eura.

36. Budući da glavna obveza I. i II. -tuženica u ovom sporu nije solidarna, neosnovan je zahtjev tužitelja da mu one solidarno naknade parnični trošak, kao sporednu tražbinu.

37. Tuženicama nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte