Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4086/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Lidije Bošnjaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu, Juraja Križanića 15A, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćnici Ivi Šućur, odvjetnici u Zagrebu, Ribnjak 40, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-251/2023-27 od 5. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-251/2023-27 od 5. rujna 2025. pod stavkom II i III izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 251/2023-27 od 5. rujna 2025. pod stavkom I i IV izreke i za navedeno sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju KG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.961,92 € (slovima: devettisućadevetsto šestdesetjedaneuro i devedesetdvacenta) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pa sve do isplate i to:

na iznos od 17,09 € s kamatom od 02.10.08. do plaćanja na iznos od 35,80 € s kamatom od 04.11.08. do plaćanja na iznos od 10,98 € s kamatom od 02.12.08. do plaćanja na iznos od 39,39 € s kamatom od 08.01.09. do plaćanja na iznos od 45,76 € s kamatom od 03.02.09. do plaćanja na iznos od 49,61 € s kamatom od 10.03.09. do plaćanja na iznos od 45,36 € s kamatom od 06.04.09. do plaćanja na iznos od 42,70 € s kamatom od 05.05.09. do plaćanja na iznos od 37,13 € s kamatom od 03.06.09. do plaćanja na iznos od 29,17 € s kamatom od 02.07.09. do plaćanja na iznos od 31,42 € s kamatom od 04.08.09. do plaćanja na iznos od 35,27 € s kamatom od 08.09.09. do plaćanja na iznos od 32,49 € s kamatom od 09.10.09. do plaćanja na iznos od 30,09 € s kamatom od 11.11.09. do plaćanja na iznos od 36,73 € s kamatom od 07.12.09. do plaćanja na iznos od 41,11 €

s kamatom od 08.01.10. do plaćanja na iznos od 47,88 € s kamatom od 15.02.10. do plaćanja na iznos od 46,42 € s kamatom od 23.03.10. do plaćanja na iznos od 116,20 € s kamatom od 21.05.10. do plaćanja na iznos od 55,71 € s kamatom od 14.06.10. do plaćanja na iznos od 90,22 € s kamatom od 13.07.10. do plaćanja na iznos od 82,25 € s kamatom od 06.08.10. do plaćanja na iznos od 98,18 € s kamatom od 10.09.10. do plaćanja na iznos od 91,55 € s kamatom od 07.10.10. do plaćanja na iznos od 81,59 € s kamatom od 10.11.10. do plaćanja na iznos od 106,81 € s kamatom od 08.12.10. do plaćanja na iznos od 133,49 € s kamatom od 13.01.11. do plaćanja na iznos od 116,10 € s kamatom od 16.02.11. do plaćanja na iznos od 118,09 € s kamatom od 11.03.11. do plaćanja na iznos od 111,45 € s kamatom od 08.04.11. do plaćanja na iznos od 243,41 € s kamatom od 13.04.11. do plaćanja na iznos od 118,09 € s kamatom od 09.05.11. do plaćanja na iznos od 150,74 € s kamatom od 07.06.11. do plaćanja na iznos od 141,98 € s kamatom od 07.07.11. do plaćanja na iznos od 194,27 € s kamatom od 03.08.11. do plaćanja na iznos od 178,48 € s kamatom od 02.09.11. do plaćanja na iznos od 155,25 € s kamatom od 06.10.11. do plaćanja na iznos od 155,25 € s kamatom od 04.11.11. do plaćanja na iznos od 147,29 € s kamatom od 07.12.11. do plaćanja na iznos od 157,51 € s kamatom od 05.01.12. do plaćanja na iznos od 26,54 € s kamatom od 13.01.12. do plaćanja na iznos od 165,21 € s kamatom od 03.02.12. do plaćanja na iznos od 165,60 € s kamatom od 05.03.12. do plaćanja na iznos od 164,54 € s kamatom od 04.04.12. do plaćanja na iznos od 169,19 € s kamatom od 07.05.12. do plaćanja na iznos od 173,04 € s kamatom od 06.06.12. do plaćanja na iznos od 167,99 € s kamatom od 04.07.12. do plaćanja na iznos od 168,79 € s kamatom od 03.08.12. do plaćanja na iznos od 165,21 € s kamatom od 05.09.12. do plaćanja na iznos od 159,90 € s kamatom od 03.10.12. do plaćanja na iznos od 166,13 € s kamatom od 07.11.12. do plaćanja na iznos od 168,92 € s kamatom od 07.12.12. do plaćanja na iznos od 167,59 € s kamatom od 10.01.13. do plaćanja na iznos od 158,57 € s kamatom od 07.02.13. do plaćanja na iznos od 162,68 € s kamatom od 07.03.13. do plaćanja na iznos od 167,46 € s kamatom od 04.04.13. do plaćanja na iznos od 163,21 € s kamatom od 08.05.13. do plaćanja na iznos od 154,19 € s kamatom od 06.06.13. do plaćanja na iznos od 148,08 € s kamatom od 05.07.13. do plaćanja na iznos od 149,94 € s kamatom od 07.08.13. do plaćanja na iznos od 149,94 € s kamatom od 05.09.13. do plaćanja na iznos od 165,47 € s kamatom od 02.10.13. do plaćanja na iznos od 163,83 € s kamatom od 20.11.13. do plaćanja na iznos od 168,08 € s kamatom od 20.12.13. do plaćanja na iznos od 65,65 € s kamatom od 21.01.14. do plaćanja na iznos od 142,14 € s kamatom od 20.02.14. do plaćanja na iznos od 143,25 € s kamatom od 20.03.14. do plaćanja na iznos od 166,93 € s kamatom od 22.04.14. do plaćanja na iznos od 137,55 € s kamatom od 20.05.14. do plaćanja na iznos od 137,91 € s kamatom od 20.06.14. do plaćanja na iznos od 142,19 € s kamatom od 21.07.14. do plaćanja na iznos od 143,44 € s kamatom od 20.08.14. do plaćanja na iznos od 145,61 € s kamatom od 20.09.14. do plaćanja na iznos od 147,80 € s kamatom od 20.10.14. do plaćanja na iznos od 150,80 € s kamatom od 20.11.14. do plaćanja na iznos od 149,55 € s kamatom od 20.12.14. do plaćanja na iznos od 247,47 € s kamatom od 20.01.15. do plaćanja na iznos od 136,16 € s kamatom od 20.02.15. do plaćanja na iznos od 136,16 € s kamatom od 20.03.15. do plaćanja na iznos od 136,16 € s kamatom od 20.04.15. do plaćanja na iznos od 136,16 € s kamatom od 20.05.15. do plaćanja na iznos od 136,16 € s kamatom od 20.06.15. do plaćanja na iznos od 82,42 € s kamatom od 20.07.15. do plaćanja

2. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju KG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.961,92 € (slovima: devettisućadevetstošest desetjedaneuro i devedesetdvacenta) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pa sve do isplate i to:

na iznos od 17,09 € s kamatom od 02.10.08. do plaćanja

na iznos od 35,80 € s kamatom od 04.11.08. do plaćanja

na iznos od 10,98 € s kamatom od 02.12.08. do plaćanja

na iznos od 39,39 € s kamatom od 08.01.09. do plaćanja

na iznos od 45,76 € s kamatom od 03.02.09. do plaćanja

na iznos od 49,61 € s kamatom od 10.03.09. do plaćanja

na iznos od 45,36 € s kamatom od 06.04.09. do plaćanja

na iznos od 42,70 € s kamatom od 05.05.09. do plaćanja

na iznos od 37,13 € s kamatom od 03.06.09. do plaćanja

na iznos od 29,17 € s kamatom od 02.07.09. do plaćanja

na iznos od 31,42 € s kamatom od 04.08.09. do plaćanja

na iznos od 35,27 € s kamatom od 08.09.09. do plaćanja

na iznos od 32,49 € s kamatom od 09.10.09. do plaćanja

na iznos od 30,09 € s kamatom od 11.11.09. do plaćanja

na iznos od 36,73 € s kamatom od 07.12.09. do plaćanja

na iznos od 41,11 € s kamatom od 08.01.10. do plaćanja

na iznos od 47,88 € s kamatom od 15.02.10. do plaćanja

na iznos od 46,42 € s kamatom od 23.03.10. do plaćanja

na iznos od 116,20 € s kamatom od 21.05.10. do plaćanja

na iznos od 55,71 € s kamatom od 14.06.10. do plaćanja

na iznos od 90,22 € s kamatom od 13.07.10. do plaćanja

na iznos od 82,25 € s kamatom od 06.08.10. do plaćanja

na iznos od 98,18 € s kamatom od 10.09.10. do plaćanja

na iznos od 91,55 € s kamatom od 07.10.10. do plaćanja

na iznos od 81,59 € s kamatom od 10.11.10. do plaćanja

na iznos od 106,81 € s kamatom od 08.12.10. do plaćanja

na iznos od 133,49 € s kamatom od 13.01.11. do plaćanja

na iznos od 116,10 € s kamatom od 16.02.11. do plaćanja

na iznos od 118,09 € s kamatom od 11.03.11. do plaćanja

na iznos od 111,45 € s kamatom od 08.04.11. do plaćanja

na iznos od 243,41 € s kamatom od 13.04.11. do plaćanja

na iznos od 118,09 € s kamatom od 09.05.11. do plaćanja

na iznos od 150,74 € s kamatom od 07.06.11. do plaćanja

na iznos od 141,98 € s kamatom od 07.07.11. do plaćanja

na iznos od 194,27 € s kamatom od 03.08.11. do plaćanja

na iznos od 178,48 € s kamatom od 02.09.11. do plaćanja

na iznos od 155,25 € s kamatom od 06.10.11. do plaćanja

na iznos od 155,25 € s kamatom od 04.11.11. do plaćanja

na iznos od 147,29 € s kamatom od 07.12.11. do plaćanja

na iznos od 157,51 € s kamatom od 05.01.12. do plaćanja

na iznos od 26,54 € s kamatom od 13.01.12. do plaćanja

na iznos od 165,21 € s kamatom od 03.02.12. do plaćanja

na iznos od 165,60 € s kamatom od 05.03.12. do plaćanja

na iznos od 164,54 € s kamatom od 04.04.12. do plaćanja

na iznos od 169,19 € s kamatom od 07.05.12. do plaćanja

na iznos od 173,04 € s kamatom od 06.06.12. do plaćanja

na iznos od 167,99 € s kamatom od 04.07.12. do plaćanja

na iznos od 168,79 € s kamatom od 03.08.12. do plaćanja

na iznos od 165,21 € s kamatom od 05.09.12. do plaćanja

na iznos od 159,90 € s kamatom od 03.10.12. do plaćanja

na iznos od 166,13 € s kamatom od 07.11.12. do plaćanja

na iznos od 168,92 € s kamatom od 07.12.12. do plaćanja

na iznos od 167,59 € s kamatom od 10.01.13. do plaćanja

na iznos od 158,57 € s kamatom od 07.02.13. do plaćanja

na iznos od 162,68 € s kamatom od 07.03.13. do plaćanja

na iznos od 167,46 € s kamatom od 04.04.13. do plaćanja

na iznos od 163,21 € s kamatom od 08.05.13. do plaćanja

na iznos od 154,19 € s kamatom od 06.06.13. do plaćanja

na iznos od 148,08 € s kamatom od 05.07.13. do plaćanja

na iznos od 149,94 € s kamatom od 07.08.13. do plaćanja

na iznos od 149,94 € s kamatom od 05.09.13. do plaćanja

na iznos od 165,47 € s kamatom od 02.10.13. do plaćanja

na iznos od 163,83 € s kamatom od 20.11.13. do plaćanja

na iznos od 168,08 € s kamatom od 20.12.13. do plaćanja

na iznos od 65,65 € s kamatom od 21.01.14. do plaćanja

na iznos od 142,14 € s kamatom od 20.02.14. do plaćanja

na iznos od 143,25 € s kamatom od 20.03.14. do plaćanja

na iznos od 166,93 € s kamatom od 22.04.14. do plaćanja

na iznos od 137,55 € s kamatom od 20.05.14. do plaćanja

na iznos od 137,91 € s kamatom od 20.06.14. do plaćanja

na iznos od 142,19 € s kamatom od 21.07.14. do plaćanja

na iznos od 143,44 € s kamatom od 20.08.14. do plaćanja

na iznos od 145,61 € s kamatom od 20.09.14. do plaćanja

na iznos od 147,80 € s kamatom od 20.10.14. do plaćanja

na iznos od 150,80 € s kamatom od 20.11.14. do plaćanja

na iznos od 149,55 € s kamatom od 20.12.14. do plaćanja

na iznos od 247,47 € s kamatom od 20.01.15. do plaćanja

na iznos od 136,16 € s kamatom od 20.02.15. do plaćanja

na iznos od 136,16 € s kamatom od 20.03.15. do plaćanja

na iznos od 136,16 € s kamatom od 20.04.15. do plaćanja

na iznos od 136,16 € s kamatom od 20.05.15. do plaćanja

na iznos od 136,16 € s kamatom od 20.06.15. do plaćanja

na iznos od 82,42 € s kamatom od 20.07.15. do plaćanja

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 12.09.2008.g. sklopljen između tužitelja NG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Jurišićeva 4,Zagreb OIB: 87939104217 u čl. 5, a koji glasi:

"korisnik kredita se obvezuje kreditoru platiti temeljem ovog ugovora sve naknade i troškove sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, a naročito slijedeće naknade: naknada 3,5% jednokratno na iznos odobrenog kredita."

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 da tužitelju NG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.508,60 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.09.2008.g. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena pa do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pa do isplate, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.485,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka dana 12. rujna 2008. godine te zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita (tzv. ulazne naknade) uz restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju te ništetne ugovorne odredbi i to isplate iznosa od 2.508,60 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud također nije počinio niti bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, a također je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza i to svih koje su stranke predložile, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud dijelom izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio odluku iz stavka I izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 - dalje: ZZP/03).

8. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 - dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) radi čega je pobijana presuda pod stavkom I izreke preinačena temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP.

9. Između stranaka je nesporno da je predmetni ugovor o kreditu broj 312911 sklopljen dana 12. rujna 2008. godine između tužitelja i Volksbank d.d. kao prednika tuženika, te da je isti izmijenjen sklapanjem Aneksa tom Ugovoru o kreditu od 15.veljače 2016. temeljem kojeg je provedena konverzija kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15).

10. Pozivanjem na direktni učinak pravomoćnih presuda po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrdio ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem glavnica vezana uz valutu švicarski franak i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa - prema jednostranim odlukama tuženika, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

11. Prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi - promjenjivoj prema jednostranim odlukama tuženika o kojima se nije posebno pojedinačno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi, a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost kojom se bavi ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

12. U odnosu na odluku pod stavkom I izreke presude suda prvog stupnja kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju novčane iznose navedene u tom stavku s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je tužiteljevim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK zaključen Aneks tom ugovoru 15. veljače 2016. godine sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužitelj ne može s uspjehom tvrditi da je prilikom konverzije pogrešno utvrđena nedospjela glavnica.

13. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa ugovora određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može s uspjehom osporavati restitucijski učinak Aneksa ugovoru o kreditu od 15.veljače 2016.

14. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju njegove obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.

15. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Aneksa Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate.

16. Slijedom navedenog Aneksa ugovoru zaključenog pristankom tužitelja na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom ugovoru o kreditu od 15.veljače 2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf iz ugovora od 12. rujna 2008., jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa ugovoru od 15. veljače 2016. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

17. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf te početne kamatne stope i mijenjanih sukladno odlukama tuženika jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i promjenjivoj kamatnoj stopi nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa od dana 15. veljače 2016. čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

18. Obzirom da učinak aneksa ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu na dalje, tužitelj je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u Aneksu ugovoru o kreditu od 15. veljače 2016., stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz aneksa ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može biti početni tečaj CHf i početna kamatna stopa jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf zamijenjene odredbama navedenog sporazumno sklopljenog Aneksa.

19. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Aneksa ugovora kreditu obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s obzirom da učinak aneksa ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate, tužitelj je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u aneksu ugovoru o kreditu. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz Aneksa ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može i početni tečaj Chf i početo ugovorena kamatna stopa jer su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zamijenjene odredbama navedenog Aneksa od 15. veljače 2016.

20. Dakle, odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj Chf i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu od 12. rujna 2008. zamijenjeni su odredbama Aneksa tom ugovoru s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

21. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Aneks ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

22. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks ugovoru o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

23. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu LN protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C-118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

24. U Aneksu ugovora o kreditu od 15.veljače 2016. ne nalaze se razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

25. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa od 15. veljače 2016. U okolnostima predmetnog slučaja, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks dana 15. veljače 2016.

26. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Aneksa kojim je po pristanku tužitelja izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljev zahtjev za povrat isplaćenog čini neosnovanim.

27. Povodom zahtjeva za obeštećenje uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije naveo činjenice ni ponudio dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi on kao dužnik iz predmetnog aneksa ugovora o kreditu imao pravo na naknadu neke daljnje štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njegov zahtjev za daljnjim obeštećenjem čini neosnovanim.

28. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljevih navoda ne proizlazi da se poziva na to da mu je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

29. Slijedom izloženog, po ocjeni ovog žalbenog suda, tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu je u suprotnosti sa zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO to je zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu pod stavkom II izreke i u tom dijelu odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu.

30. U žalbenom stadiju postupka sporno je i ima li banka pravo od klijenta naplatiti naknadu troškova za obradu kredita prema odredbi koja je jasno ugovorena i određena ugovorom o kreditu (kako smatra tuženik), odnosno da li takva odredba ugovora, o plaćanju određenog ili odredivog novčanog iznosa na ime troškova obrade kredita, uzrokuje neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao korisnika kredita, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, shodno odredbama čl. 12. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO/91) odnosno identično prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) Također, sporno je, je li nastupila zastara zahtjeva za isplatu.

31. Nesporno je među strankama da je člankom 5. ugovora o kreditu ugovoreno: "korisnik kredita se obvezuje kreditoru platiti temeljem ovog ugovora sve naknade i troškove sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, a naročito slijedeće naknade: naknada 3,5% jednokratno na iznos odobrenog kredita." i da je tuženik prilikom isplate kredita tužitelju naplatio ovu jednokratnu naknadu u iznosu od 2.508,60 Eur dana 24. rujna 2008.

32. Polazeći od iskaza tužitelja iz kojeg proizlazi da prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu o pobijanoj odredbi o plaćanju naknade za obradu kredita nije imao mogućnost pregovarati s bankom, niti je imao utjecaj na niti jednu ugovornu odredbu jer je banka unaprijed pripremila ugovor tako da tužitelju djelatnici banke nisu objasnili na što se odnosi ova tzv. ulazna naknada, odnosno koju uslugu banke njome plaća, odnosno od čega se sastoji ova tzv. ulazna naknada, da je tužitelj po zanimanju bravar, sredstvima odobrenog kredita gradio kuću u kojoj živi sa svojom obitelji, kojem je u cijelosti poklonio vjeru kao uvjerljivom i životno logičnom, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima i ispravama koje prileže spisu, prvostupanjski je sud utvrdio da se radi o potrošačkom ugovoru, te imajući u vidu sadržaj i formu predmetnog ugovora o kreditu, prvostupanjski je sud zaključio da je riječ o standardiziranom odnosno tipskom ugovoru kojeg je tuženik sklapao s potrošačima u smislu čl. 295. ZOO te da se o spornoj odredbi kojom se tužitelju nameće obveza plaćanja navedenih troškova (tzv. ulazne naknade) iz čl. 5.. nije pojedinačno pregovaralo jer tužitelj nije ni bio u prilici pregovarati s tuženikom o ugovornim odredbama pa tako niti o spornoj naknadi već je prihvatio ponuđeni unaprijed sastavljeni ugovor o kreditu, a što ni tuženik tijekom postupka nije osporavao, a temeljem koje odredbe je tuženik prilikom isplate kredita naplatio od tužitelja naknadu za odobrenje kredita u utuženom iznosu, a pri tom prilikom zaključenja ugovora nije dovoljno vodio računa o tužitelju kao potrošaču i slabijoj ugovornoj strani čime je povrijedio načelo savjesnosti i poštenja te načelo jednake vrijednosti i činidaba u smislu čl. 4. i čl. 7. ZOO, slijedom čega je navedenu ugovornu odredbu utvrdio nepoštenom i posljedično ništetnom te protivnom odredbama čl. 81. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03 - dalje: ZZP/03) i odredbama čl. 322., čl. 323. i čl. 324. ZOO.

33. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu prema kojoj se tužitelj, kao korisnik kredita, obveza kreditoru platiti naknadu za odobrenje kredita u visini od 3,50% od iznosa odobrenog kredita jednokratno te kada je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju stečeno bez osnove na temelju takve ništetne ugovorne odredbe.

34. Naime, prema odredbi čl. 86. st. 1. ZZP/03, koji se primjenjuje na ovaj spor s obzirom na vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok odredba st. 2. istoga članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, posebno ako je riječ na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1.

ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

35. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredbe o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašli iz ugovora, a u čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

36. Sud EU je u predmetu C-224/19 tumačio čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, tj. bonae fidei, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Tako izražava shvaćanje u presudi od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C- 224/19 i C-259/19 (u predmetima naplate naknada za obradu kredita - naknade za otvaranje) da čl. 2., čl. 4. st. 2. i čl. 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom "glavni predmet ugovora" trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samo bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Stoga proizlazi da ugovorna odredba o naknadi za odobrenje kredita ne ulazi pod pojam "ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene" te se na istu ne odnosi isključenje testa nepoštenosti.

37. Dakle, Sud Europske unije je svojim presudama potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem u tipskom ugovoru ugovarati ulazne naknade o troškovima obrade kredita za koje ne postoji obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni ili neproporcionalni.

38. Prema tome, dužnost je tuženika kao financijske institucije bila taksativno navesti što sve čini trošak obrade kredita, a ne samo naplatiti naknadu u postotku od odobrenog iznosa kredita prema kojem ključu su veće naknade naplaćivane od korisnika kredita kojima su odobreni veći iznosi kredita za što nema ekonomskog opravdanja jer je potpuno netransparentna protučinidba za plaćenu naknadu,

39. U pogledu navedenoga Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je u odluci Rev 673/2023 od 13. veljače 2024. sljedeći zaključak: Ocjenu o tome je li odredba potrošačkog ugovora kojom se ugovara naknada za obradu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP, sud ne može temeljiti isključivo na tome da je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita, već je prilikom provođenja testa nepoštenosti, sud dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi s odredbom čl. 83. i 85. ZZP.

40. Iako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje za ugovaranje predmetnih ulaznih ugovornih naknada, čl. 1021. ZOO propisuje da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz te odredbe ZOO proizlazilo bi da je tuženik bio ovlašten od tužitelja naplatiti temeljem zaključenog Ugovora o kreditu samo glavnicu kredita i ugovorene kamate, a ne i sporne ulazne naknade.

41. Kako je tijekom postupka utvrđeno da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu nije posebno unaprijed pregovaralo i da tužitelj kao korisnik kredita nije imao mogućnost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe i na svoju obvezu plaćanja, a Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika, a ta je ugovorna odredba iako gramatički jasna i općenita nije razumljiva jer njome nije pojašnjeno kako je tuženik došao do postotka prema kojem se određuje naknada za obradu kredita i što se njome stvarno pokriva odnosno razumjeti koji će troškovi tuženika biti podmireni iznosom od tzv. ulazne naknade iz čl. 5. Ugovora, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, a posljedično i ništetna. Naime, sporna ugovorena naknada je očito uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, osobito što je tuženik nakon isplate kredita umanjenog za iznos predmetne naknade obračunavala tužitelju i ugovorne kamate na cijeli iznos odobrenog kredita, pa se takva sporna odredbe Ugovora ukazuje nepoštenom prema tužitelju kao korisniku kreditu i podređenoj ugovornoj strani u odnosu na tuženika, a o istoj nije bilo mogućnosti pregovaranja

42. Također se napominje i to kako se pravno shvaćanje sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog 5. studenog 2020. (zaključak pod toč. 8) da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, po mišljenju ovog suda može analogno primijeniti i na ulazne ugovorne naknade koje su predmet ovog spora.

43. Pravilno je stoga, prvostupanjski sud ocijenio osnovanim i zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.508,60 eura, te je pozivom na odredbe čl. 323. ZOO, pravilno usvojen ovaj dio tužbenog zahtjeva sa pripadajućim zateznim kamatama, koji je tuženik kao nesavjesni stjecatelj dužan platiti tužitelju. Naime, utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

44. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno otklonio prigovor zastare istaknut po tuženiku, a koji se neosnovano ponavlja i u žalbi, jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-47/2020 održanoj 30. siječnja 2020. za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnih ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle u vrijeme donošenja pobijane prvostupanjske presude tužbeni zahtjev tužitelja nije zastario, jer zastarni rok, prema navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, još nije ni počeo teći.

45. S obzirom da sukladno odredbama ZOO ništetne odredbe ne proizvode pravni učinak to je obveza povrata stečenog temeljem takve odredbe dospjela u trenutku stjecanja dakle 2008., pa je u svakom slučaju prvostupanjski sud mogao naložiti izvršenje činidbe povrata kao obveze dospjele u trenutku zaključenja glavne rasprave, radi čega tuženik neosnovano upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava i povredu odredbe čl. 326. a ZPP-a u vezi čl. 186.c ZPP-a.

46. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II i III izreke.

47. Kako je povodom žalbe tuženika prvostupanjska presuda dijelom preinačena na način da je tužitelj sa postavljenim tužbenim zahtjevom za isplatu uspio sa 20,15% valjalo je u skladu s tim preinačiti i odluku o trošku sadržanu pod stavkom IV izreke prvostupanjske presude. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija je ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa u pretežitom dijelu nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom, a ista se odnosi na troškove prvostupanjskog postupka kao i na troškove žalbenog postupka.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić