Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1682/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1499/2023-11 od 11. veljače 2025., na sjednici vijeća 28. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1499/2023-11 od 11. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je odlučeno:
„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 plati iznos od 5.143,92 EUR (=38.756,83 kn) uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) kojom predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti , odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena koja od bitnih povreda parničnog postupka na koje sud, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju sadržajno ističe žalitelj, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama te razlozi presude nisu proturječni.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa obiteljske mirovine koji je tužitelj isplatio u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 30. studenog 2022. udovici svog osiguranika koji je stradao u prometnoj nesreći 1995. godine, a koju nesreću je skrivio osiguranik tuženika. Tužitelj je u utuženom razdoblju s osnova obiteljske mirovine isplatio iznos od 5.143,92 EUR (koji je već izračunat s obzirom na utvrđeni doprinos osiguranika tužitelja štetnom događaju u omjeru od 30%).
6. U žalbenom postupku sporno je po kojem propisu tužitelj ima pravo potraživati štetu te je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos. Tužitelj osporava primjenu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), smatra da je trebalo primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZOMO), odnosno da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Člankom 27., stavcima 1. – 3. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), stvarnom štetom u smislu st. 1. smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
8. Nadalje, odredbama ZOMO-a, za kojeg tužitelj smatra da se ima primijeniti u konkretnom predmetu, člankom 161. stavak 1. propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Člankom 161. stavak 2. je propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to, među ostalim, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu (točka 1.) te novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu (točka 2.). Člankom 164. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za šte tu (izvorno pravo na naknadu štete).
9. Pobijanom presudom sud nalazi da se u konkretnom slučaju ima ju primijeniti odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine te da slijedom navedenog, tužitelju nije nastala stvarna šteta u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a.
10. Ovakvo shvaćanje prihvaća i ovaj sud.
11. Naime, u konkretnom postupku radi se o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja motornog vozila štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine pa treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Odredbama ZOOP-a reguliran je ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, a prema kojem je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ZOOP-u i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja (čl. 8. st. 1. ZOOP-a), isti uređuje opseg osiguranog pokrića, odnosno rizike koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića. S obzirom na navedeno, na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP, pa se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik već je njegova obveza regulirana ZOOP- om temeljem kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pa stoga tuženik može odgovarati samo u okv iru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 66/2022-2 od 1. veljače 2022., a istovjetna shvaćanja zauzeta su, među ostalim, i u odlukama Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.). Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj valjalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a, kako to sud prvog stupnja pravilno zaključuje.
12. Nadalje, pravilno sud navodi da je teret dokazivanja u vezi utvrđivanja točnog razmjernog iznosa mirovine kojeg bi u situaciji, kada tužitelj potražuje isplatu naknade štete od osiguravajućeg društva (kao u ovom slučaju) u smislu članka 27. ZOOP-a, na tužitelju, a tužitelj u ovoj parnici nije dokazao da bi tuženik bilo kakav novčani iznos trebao isplatiti tužitelju na ime naknade štete jer u ovoj parnici nije niti utvrđivano postoji li ikakav razmjeran iznos između isplaćene mirovine zbog smrti osiguranika tuženika u utuženom razdoblju i onog iznosa mirovine koji bi mu bio isplaćen u slučaju povrede na radu.
13. Dakle, pravilno sud utvrđuje da se, u skladu s odredbom članka 27. stavka 2. i 3. ZOOP-a, stvarna šteta (troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji), odnosno razmjerni iznos, određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
14. Stoga, kako tužitelj potražuje naknadu štete za isplaćenu obiteljsku mirovinu za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. studenog 2022. tužitelj je bio dužan dokazati da postoji razlika invalidske mirovine u smislu članka 27. stavak 3. ZOOP-a, da bi postojala razlika između invalidske mirovine njegovog osiguranika u slučaju povrede na radu u odnosu na onu utvrđenu rješenjem tužitelja broj MP-744508 od 20. svibnja 1996. Budući tužitelj na te okolnosti nije predložio izvođenje dokaza , sukladno čl. 221.a ZPP-a nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 27. stavak 3. ZOOP-a niti u kojoj visini pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
15. Stoga u ovom postupku, u kojem se o pravnom osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja trebalo raspravljati, nije utvrđeno da je tuženik utuženi iznos dužan platiti tužitelju po osnovi stvarne štete nastale tužitelju na teret tuženika, kao osiguravatelja, a ne kao štetnika, s obzirom na to da nije utvrđeno postojanje ikakvog razmjernog iznosa mirovine koju je tužitelj isplatio i koja bi predstavljala razliku u skladu s člankom 27. stavak 3. ZOOP-a i koju bi bio dužan podmiriti tuženik u granicama obveza preuzet ih ugovorom o osiguranju.
16. Slijedom navedenog, a kako tužitelju nije nastala stvarna šteta , u smislu odredbe članka 27. stavak 2. ZOOP-a, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva.
17. Kako nisu osnovani žalbeni navodi, a niti su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
