Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1040/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vlaste Mrzljak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3056/2019-64 od 20. studenog 2025. godine, dana 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3056/2019-64 od 20. studenog 2025. godine u dijelu t. I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici neimovinsku i nenovčanu imovinsku štetu (tuđa pomoć) u iznosu od 878,19 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2019. pa do isplate te u t. III. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.974,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2025. pa do isplate.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi neimovinsku te nenovčanu imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 3.325,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2019. pa do isplate (t. I. izreke). Nadalje, tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi imovinsku štetu s osnove izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 259,37 eura sa zateznim kamatama pobliže određenim u t. II. izreke, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.974,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2025. pa do isplate (t. III. izreke). U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova odbijen je kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Protiv pobijane presude žalbu podnosi tuženik, pobija t. I. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 2.446,81 eura (osporava iznos od 878,19 eura) kao i odluku o troškovima postupka iz t. III. izreke i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu, po potrebi da predmet vrati na ponovno suđenje te da sukladno tome donese i novu odluku o parničnom trošku. Potražuje i naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.

3. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale kao posljedica ozljede na radu koju je pretrpjela dana 8. travnja 2019. Tužiteljica potražuje naknadu štete od tuženika kao osiguravajućeg društva s kojim poslodavac tužiteljice ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti broj: 078700033856.

6. Iz sadržaja spisa proizlazi sljedeće:

- da je tužiteljica 8. travnja 2019. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca Dječji vrtić [naziv] u [adresa] kada je prilikom pokušaja smirivanja agresivnog djeteta naglo trznula tijelom i osjetila da je nešto kvrcnulo u lumbalnoj kralježnici,

- da je tužiteljici dijagnosticirana desnostrana lumboishialgija, odnosno bolni sindrom donjeg dijela leđa sa širenjem bolova u desnu nogu,

- da tužiteljici Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) navedenu ozljedu nije priznao kao ozljedu na radu,

- da tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha i smanjenja životne aktivnosti, kao i naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege te izgubljene zarade za razdoblje od travnja do lipnja 2019.,

- da je radi utvrđenja postojanja uzročno-posljedične veze provedeno sudskomedicinsko vještačenje po vještaku Davoru Mayeru, dr. med., spec. sudske medicine, koji je naveo da je do navedene ozljede moglo doći u događaju kakav je opisan u tužbi,

- da je vještak prof. dr. sc. Žarko Rašić, prim. med. spec. kirurg utvrdio trajanje i intenzitet bolova (jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 10 dana, slabijeg 45 dana), kao i trajanje straha (jakog 2 dana, srednjeg 5 dana i slabijeg 14 dana), te trajno smanjenje životne aktivnosti od 4 %. Također je utvrđena potreba za tuđom nestručnom pomoći i njegom u trajanju od 15 dana po 2 sata dnevno te dodatnih 15 dana po 1 sat dnevno,

- da je radi utvrđenja visine imovinske štete zbog izgubljene zarade izvedeno financijsko vještačenje po financijskom vještaku Zrinku Ručeviću, a kojim je utvrđena izgubljena zarada u ukupnom iznosu od 259,37 eura.

7.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje u smislu čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje: ZOO), slijedom čega je ocijenio da joj pripada pravo na naknadu neimovinske štete sukladno čl. 1046. ZOO.

7.2. Primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, sud je visinu pravične novčane naknade odredio uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, osobito nalaz i mišljenje vještaka o intenzitetu i trajanju bolova i straha, stupnju smanjenja životne aktivnosti, vrsti i težini ozljede, tijeku i duljini liječenja, kao i dob tužiteljice. Pri tome je vodio računa i o orijentacijskim kriterijima za određivanje visine pravične novčane naknade te utjecaj inflacije.

7.3. U odnosu na naknadu za tuđu pomoć i njegu, prvostupanjski sud je primijenio čl. 1095. ZOO, te je visinu naknade odredio po slobodnoj ocjeni sukladno članku 223. ZPP, uzimajući u obzir opseg potrebne pomoći i procijenjenu vrijednost sata tuđe pomoći u iznosu od 5,00 eura te joj dosudio iznos od 225,00 eura.

7.4. Također je osnovanim ocijenio i zahtjev za naknadu imovinske štete s osnove izgubljene zarade u cijelosti, u skladu s nalazom financijskog vještaka.

8.1. Međutim, tuženik ističe da prvostupanjski sud nije dao dostatne razloge koji bi opravdavali dosuđivanje naknade neimovinske štete u iznosu koji značajno odstupa od orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Smatra da iako sud nije vezan tim kriterijima, dužan je u slučaju njihova znatnijeg prekoračenja posebno obrazložiti postojanje konkretnih okolnosti koje opravdavaju takvo odstupanje.

8.2. Tuženik ističe da iz provedenog vještačenja proizlazi kako bi primjerena naknada bila niža od dosuđene, dok u odnosu na tuđu pomoć i njegu osporava visinu primijenjene satnice.

9.1. Dakle, u konkretnom slučaju tuženik ne osporava osnovu zahtjeva niti visinu u iznosu od 2.446,81 eura (2.297,41 eura na ime neimovinske štete i 149,40 eura na ime tuđe pomoći i njege), kao niti naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 259,37 eura s pripadajućim kamatama.

9.2. Stoga je u konkretnom slučaju potrebno ocijeniti postoje li okolnosti koje bi opravdavale takvo odstupanje od orijentacijskih kriterija.

10.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).

10.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka zauzeo stav da orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu niti obvezujući izvor prava, već isključivo pomoćno sredstvo radi ujednačavanja sudske prakse. Tako je npr. u odlukama Rev-2381/11, Rev-637/09, Rev-x 645/2018-2, naglašeno da je visinu pravične novčane naknade nužno individualizirati u svakom konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sve specifične okolnosti.

10.3. Iz navedenog proizlazi da odstupanje od orijentacijskih kriterija nije samo dopušteno, već je u određenim situacijama i nužno kako bi se ostvarila svrha pravične naknade.

11.1. U ovom konkretnom slučaju takve okolnosti nesporno postoje.

11.2. Tužiteljica je relativno mlađe životne dobi (rođena 1979.), u vrijeme štetnog događaja je imala 40 godina, što znači da će posljedice trpjeti kroz dulje vremensko razdoblje, praktički do kraja radnog i životnog vijeka.

11.3. Tužiteljica radi kao odgojiteljica, a kako taj posao zahtijeva stalnu fizičku aktivnost, pokretljivost i neposredan rad s djecom, smanjenje životne aktivnosti ima izraženiji negativan učinak na njezinu radnu sposobnost, jer obavljanje radnih zadataka zahtijeva povećan napor.

11.4. Zaostalo smanjenje životne aktivnosti ima trajni karakter, a posljedice će osjećati ne samo u profesionalnoj, već i u privatnoj sferi života.

11.5. Pritom valja uzeti u obzir i protek vremena od nastanka štete do dosuđenja naknade, kao i utjecaj inflacije, odnosno porasta troškova života, što dodatno opravdava dosuđivanje naknade u višem iznosu.

11.6. Slijedom svega navedenog, ovaj sud ocjenjuje da dosuđeni iznos od 3.100,00 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100. ZOO, jer odražava sve individualizirane okolnosti konkretnog slučaja te ostvaruje svrhu naknade neimovinske štete.

12. Nadalje, odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO propisano je da je štetnik dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove, kao i izgubljenu zaradu.

13.1. U konkretnom slučaju imovinska šteta odnosi se na trošak tuđe pomoći i njege, čija se visina određuje prema cijeni sata takve pomoći. Prema nalazu vještaka, tužiteljici je tuđa pomoć i njega bila potrebna 15 dana po 2 sata dnevno, a potom još 15 dana po 1 sat dnevno.

13.2. Budući da tuženik tijekom postupka nije predlagao provođenje financijskog vještačenja radi utvrđivanja cijene sata rada nekvalificiranog radnika, sud je visinu te cijene odredio primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP, odnosno po slobodnoj ocjeni. Pritom je sud cijenu sata utvrdio prema cijenama važećima u vrijeme donošenja sudske odluke, što jasno proizlazi iz t. 21. obrazloženja pobijane odluke.

13.3. Naime, tuženik u žalbi ne osporava to što je cijena sata utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, iako bi eventualno pitanje pravilnosti tog kriterija moglo biti relevantno. Umjesto toga, tuženik osporava isključivo samu visinu dosuđene cijene sata. Međutim, kako visina cijene nije bila predmet dokaznog postupka zbog izostanka odgovarajućih dokaznih prijedloga tuženika, sud ju je utvrdio slobodnom ocjenom. Tako utvrđena cijena od 5 eura po satu ne odstupa od uobičajenih cijena za sat nestručne pomoći i njege u vrijeme presuđenja pa se slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika ukazuju neosnovanima.

14. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

15. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP, odlučiti kao u t. I. izreke.

16. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom valjalo je po čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbiti zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu, slijedom čega je odlučeno kao pod t. II. izreke.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić