Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-213/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ani Gradišek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Tei Milanković Podbreznički, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HU: OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku u Zadru, radi smetanja posjeda, odlučjući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalana služba u Benkovcu, posl.br. Psp-51/2019-55 od 5. prosinca 2022. dana 28. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalana služba u Benkovcu, posl.br. Psp-51/2019-55 od 5. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, te u dijelu pod toč. lII. izreke kojim je naloženo tužitelju, platiti tuženiku troškove posutpka u iznosu od 331,80 Eur/2.500,00 kn, i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužebni zahtjev koji glasi:
'' I Tuženi HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao je tužitelja SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u zadnjem, mirnom i faktičnom posjedu dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je dana 05. srpnja 2019. godine te dana 14. srpnja 2019. parkirao osobno vozilo marke Opel, sive boje, njemačkih registracijskih oznaka [registarska oznaka] na opisanom posjedu tužitelja koje je na skici sudskog očevida geodetskog vještaka Ivana Marinovića od 10.svibnja 2021.godine, koja skica je sastavni dio ove presude, označeno likom, plavom bojom i slovima A, B, C, D, E, A i to u površini i prema oznakama sukladno skici izmjere sudskog vještaka, a čime je onemogućio tužitelja u dosadašnjem posjedu, pa mu se zabranjuje svako takovo i tome slično smetanje na način da na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne parkira svoje osobno vozilo, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u roku 8 dana zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena pod prijetnjom ovrhe."
Točkom II. izreke, odbijen je prijedlog tuženika radi prekida ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupak koji se pred ovim sudom vodi pod posl.br. Psp - 71/2018.
Točkom III. izreke, naloženo je tužitelju, u roku od 15, dana, naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 Kn dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.
2. Rješenje pobja tužitelj u dijelu pod toč. I. izreke te u dijelu pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo platiti tuženiku troškove posutpka u iznosu od 331,80 Eur/2.500,00 kn, zbog bitne povrede odredaba parničnog posutpka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 -u daljnjem tekstu ZPP), zbog pogrešneo i nepotuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijlanog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe, preinačti prvostupanjsko rješenje i usvojiti tužbeni zathjev, podredno, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvosutpanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova ove žalbe.
3. Na žalbu tužitelja, tuženik je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe, i predlažu da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, ali niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj. Odluka sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.
6.1. Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV, NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, imao pravo na zaštitu posjeda.
6.2. Sukladno odredbi članka 22. stavak 1. ZV, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takovo ili slično smetanje ubuduće.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno da iz iskaza saslušanih svjeodka RU, CU i KU, a koje iskaze je prvosutpanjski sud prihvatio kao uvjerljive i suglasne, proizlazi da su dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se nalazi između asfaltne ceste i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužitelja, koristili tužitelj, njegova obitelj i gosti koji su dolazili u njegovu kuću, a što proizlazi i iz samog položaja spornog dijela, s kojeg postoji kolni ulaz u dvorište tužitelja, pa je logično i životno da su ga samo oni i koristili. Jednako tako, i iz iskaza svjedoka SUIB a i samog tuženika proizlazi da su spornu nekretninu koristili tužitelji.
8. Temeljem iskaza saslušanih svjedoka, te nalaza i mišljenja vještaka geodeta Ivana Marinovića, prvosutpanjski sud zaključuje da je tužitelj bio u zadnjem, mirnom posjedu dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se nalazi između javne ceste i njegovih dvorišnih, kolnih vrata, koji dio je koristio za parkiranje vozila i ulaza vozilom unutar dvorišta svoje nekretnine, a tako su ga koristili i svi gosti koji su boravili u njegovoj kući, a nisu ga koristili tuženik i njegova obitelj, niti treće osobe. U prilog tom govori i činjenica da jednom prilikom tuženik parkirao svoje vozile na spornoj čestici, a tužiteljev otac je pozvao policiju, a kad se je to ponovilo, tužitelj je pokretnu ovaj postupak. Osim toga, iz iskaza svjedoka OU, proizlazi da tuženik ima teren za parking preko puta svoje nekretnine, a da se tamo parkira iskazali su i svjedoci CU i JU.
9. S tim u vezi, prvosutpanjski sud zaključuje kako je očito da parkiranje vozila na spornoj čestici, dana 5. i 14. srpnja 2019. ne predstavlja uobičajno ponašanje tuženika.
10. Međutim, neovisno o gornje navedenom utvrđenju, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke navodi kako predmet posjedovne zaštite u ovom postupku nije cijeli sporni prostor, već samo prostor pod parkiranim vozilom, pa u situaciji kad je tuženik osporio položaj vozila marke Opel, sive boje, a sud ga ne može sa sigurnošću utvrditi temeljem pokazivanja punomoćnika tužitelja a ni temeljem fotografija u spisu, a osobito ne može utvrditi da je vozilo bilo parkirano u identičnom položaju i 5. i 14. srpnja 2019., ne može pružiti posjedovnu zaštitu tužitelju i odbija tužbeni zahtjev.
11. Sa ovakvim zaključkom prvostupanjskog suda nije suglasan ovaj žalbeni sud.
12. Naime, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka Ivana Marinovića (list 66-68 spisa) razvidno je da je vještak u svom nalazu i mišljenju jasno grafički i opisno označio sporni dio nekretnine. Tako vještak predmetni prostor identificira kao površinu popločenu kamenom, u površini 6 m2, te ga je na skici označio slovima B, C, D, E, B, čime je isti učinio odredivim u mjeri potrebnoj za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
13. Međutim, sud nije dao dostatne i valjane razloge zbog kojih takav nalaz ne prihvaća niti je obrazložio zbog čega navedena identifikacija ne bi bila dovoljna.
14. Osim toga, sud nije dao niti razloge u odnosu na priložene fotografije na kojima je jasno vidljiv sporni dio nekretnine, odnosno popločeni prostor ispred dvorišnih vrata tužitelja, pa se zaključak suda da identifikacija spornoga prostora nije utvrđena, je suprotan nalazu i ostalim provedenim dokazima.
15. S obzirom na navedeno, valjalo je ukinuti pobijanu odluku temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
16. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će nakon ponovne ocjene nalaza i mišljenja vještaka Ivana Marinovića kao i fotografija koje prileže spisu, upotpuniti činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.
17. Novom odlukom o glavnoj stvari, sud prvog stupnja će odlučiti i o troškovima postupka (čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP).
U Zagrebu, 28. travnja 2026.
Sudac
Ana Gradišek