Poslovni broj Kž-416/2023-6

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-416/2023-6

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. M., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-24/2021-64 od 3. travnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2024., u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika D. P., branitelja V. G., odvjetnika iz S., u zamjeni M. R., odvjetnika iz S., a u odsutnosti optuženika I. M.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

              Odbijaju se žalbe optuženog I. M. i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženi I. M. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje opisano u članku 139. stavku 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 70/11., 118/18. i 126/19., dalje u tekstu: KZ/11.), a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženik I. M. se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Na temelju odredbe članka 56. KZ/11 optuženom I. M. je izrečena uvjetna osuda te kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje u tekstu: ZKP/08.) dužan je optuženi I. M. platiti trošak kaznenog postupka paušalne svote u iznosu 200,00 Eur-a 1 (dvjestoeura)1.506,90 kn (tisućupetstošestkunadevedesetlipa), u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv  pobijane presude žali se optuženi I. M., putem branitelja V. G., odvjetnika iz S. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o izrečenoj sankciji.

 

3. Protiv  pobijane presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi (članak 467. točka 4. u svezi s člankom 471. stavak 1. ZKP/08.). 

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

6. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, optuženik I. M. i branitelj optuženog V. G., odvjetnik iz S.

 

6.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda nije pristupio uredno pozvan optuženik I. M., a pristupili su zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u O. D. P. i branitelj po zamjeničkoj punomoći M. R., odvjetnik iz S., te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08 u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika.    

 

6.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbe branitelja optuženog.

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. Optuženi I. M. pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da je optuženi I. M. počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Nastavno, u žalbi optuženi I. M. ponavlja navode obrane, te prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu izvedenih dokaza predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

8.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog I. M. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja drugostupanjski sud ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Nastavno navedenom, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su razlozi jasni, argumentirani, te je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza i njihove savjesne ocjene svakog posebnog i u međusobnoj vezi izveo zaključak o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi optuženika I. M. kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza ne dovode u sumnju potpunosti i pravilnost činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda.  

 

8.2. Suprotno žalbenim navodima optuženog I. M. prvostupanjski sud nakon pozorne ocjene obrane optuženog I. M. koji negira počinjenje kaznenog djela prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje, te je pravilno ocijenio iskaze ispitanih svjedoka N. M., A. P., I. M., te svjedoka P. P. Iz utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženi I. M. počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju iz članka 139. stavak 3. KZ/11 u vrijeme inkriminacije kada je svom stricu ošt. I. M., dakle bliskoj osobi (članak 87. stavak 9. KZ/11) prijetio riječima "Platit ćeš mi, dat ću ti ja, koštat će te, kuću ću ti srušiti." Navedene riječi u okolnostima dugotrajno narušenih odnosa između optuženog I. M. i ošt. I. M. koji je kulminirao pokretanjem kaznenog postupka protiv I. M. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11 na štetu optuženog I. M. objektivno su podobne da kod oštećenog I. M. izazovu osjećaj straha i uznemirenosti kojih se riječi oštećeni ustrašio te prijavio događaj policiji. Navedeni riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju zlom upućenu ošt. (žrtvi) I. M. stricu optuženog I. M. dakle, bliskoj osobi.

 

9. Optuženi I. M. pobija presudu zbog odluke o kazni, te predlaže da se optuženom I. M. izrekne blaža sankcija s obzirom na brojne olakotne okolnosti jer je odmjerena kazna prestroga.

 

10. Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o uvjetnoj osudi, te predlaže da se optuženi I. M. osudi na kaznu zatvora u primjerenom trajanju jer je prvostupanjski sud precijenio pravilno utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženog I. M., a da pri tome je pogrešno ocijenio da ne postoje otegotne okolnosti. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud nije vrednovao dostatno činjenicu da je optuženi I. M. kazneno djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja kao i da nije uzeo u obzir skrivljene učinke kaznenog djela jer se oštećeni I. M. ustrašio za svoj život i zbog cijelog događaja jako loše osjećao.

 

10.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog I. M. i državnog odvjetnika zbog odluke o uvjetnoj osudi pravilno je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne u odnosu na optuženika potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne te o navedenom naveo jasne i potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud pri tome nije precijenio utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženog I. M. dosadašnju neosuđivanost, prekršajnu nekažnjavanost, činjenicu da je optuženi I. M. u inkriminiranom razdoblju ujedno bio i žrtva u kaznenom postupku koji se tada vodio protiv ošt. I. M.. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne cijenio je da je optuženi I. M. kazneno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje izravnom namjerom prvog stupnja. Stoga je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno prvostupanjski sud optuženog I. M. za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ako optuženi I. M. u vrijeme provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

10.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda navedenom kaznom zatvora u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čini kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela te o pravednosti kažnjavanja uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (članak 41. KZ/11).

 

11. Slijedom navedenog, žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 12. siječnja 2024.