Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-240/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tihane Marije Miladin, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gjergj Lekaj i Marko Rogić, Dolac 8, Rijeka, protiv tuženika TELEMACH HRVATSKA d.o.o., OIB: 70133616033, Ulica Josipa Marohnića 1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku u Zagrebu, Draškovićeva 53/III, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-362/2025-10 od 24. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-362/2025-10 od 24. listopada 2025.,

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

“I. Izvansudska ovrha na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-5305/06 od 15. prosinca 2006. javnog bilježnika Milana Glibote, Zagreb, Trnjanska cesta 23, proglašava se nedopuštenom te se nedopuštenom proglašavaju pljenidba i prijenos novčanih sredstava izvršeni temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika od 11. svibnja 2023. podnesenim kod FINA-e Zagreb.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sukladno troškovniku tužitelja ,sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske odluke do isplate ,sve u roku od 15 dana.”

II Nalaže se tužitelju da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 312,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate po stopi iz čl.29.ZOO-a.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da Županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno istu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji mu je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a ), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.t.11.ZPP-a jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se izvansudska ovrha na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-5305/06 od 15. prosinca 2006. javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba, te pljenidba i prijenos novčanih sredstava izvršenih temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika od 11. svibnja 2023., podnesenim kod FINE- Zagreb proglasi nedopuštenom, iz razloga što je nastupila zastara tražbine prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu i to u odnosu na točku I tužbenog zahtjeva a s obzirom da su rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-1908/2024 od 10. veljače 2025. razdvojeni postupci tužitelja u odnosu na točku II postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Nije sporno da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji (u daljnjem tekstu: FINA) zahtjev za naplatu novčane tražbine iz navedenog rješenja o ovrsi dana 26. ožujka 2013. te da je drugi zahtjev za naplatu kod FINE podnio 11. svibnja 2023.

7.1. Međutim ovdje je sporno je li tražbina određena pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi u zastari, odnosno je li došlo do prekida zastare podnošenjem za naplatu tražbine kod FINE.

8. Tužitelj u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud pogrešno protumačio pravne posljedice prestanka postupanja FINE u smislu odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018, 2/2020, 46/2020, 47/2020, 83/2020 i 133/2020-dalje ZPONS/18 ) tumačeći ga na način da prestanak postupanja FINE dovodi do prekida zastare i pri tome ne uvažavajući jasni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u Zaključku broj 6. od 27. studenog 2019. ( SU-IV-245/2019-3).

9. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da je zaključkom Općinskog suda u Zadru poslovni broj OVR-690/2024-5 od 27. kolovoza 2024., tužitelj upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti izvansudske ovrhe koja se provodi putem Financijske agencije na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-5305/06 od 15. prosinca 2006., zbog žalbenog razloga – prigovora zastare iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/2018 i 114/22 – dalje: OZ),

- da iz potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje izdane od strane FINE, Sektora poslovne mreže RC Zagreb, Podružnica Kutina, od 9. listopada 2024., proizlazi da je zahtjev za naplatu podnesen 26. ožujka 2013.a koji je bio evidentiran u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje,

- da je 4. kolovoza 2018. utvrđena nemogućnost izvršenja navedene osnove za plaćanje, u smislu članka 12. ZPONS, te je FINA prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018. kada je stupio na snagu ZPONS -u ,

- da je drugi zahtjev za naplatu dostavljen FINA-i 11. svibnja 2023. te je FINA zavela navedenu osnovu ( rješenje o ovrsi) u redoslijed naplate i započela provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja,

-da je rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-5305/06 doneseno po javnom bilježniku Milanu Gliboti dana 15.prosinca 2006.postalo pravomoćno i ovršno 19. veljače 2013.

-da je u konkretnom slučaju ovrhovoditelj prvi zahtjev podnio FINA -i 26. ožujka 2013.te je kao takvo zavedeno u redoslijed naplate sve do stupanja na snagu čl.12.ZPNOS-a ,( stupio na snagu 4. kolovoza 2018.) dok je drugi zahtjev za naplatu dostavljen FINA-i 11.svibnja 2023.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je , polazeći od naprijed navedenih utvrđenja i to da u ovom konkretnom slučaju je došlo do prekida zastare u vremenskom razdoblju od 26. 03.2013. do 4. kolovoza 2018. te da je ponovno zastarni rok počeo teći od 4.kolovoza 2018 dok je drugi zahtjev za provedbu ovrhe putem FINE, podnesen 11.svibnja 2023.a koji prekida zastaru izveo pravilan pravni zaključak da nije protekao zastarni rok od 10 godina pozivajući se na odredbu čl. 241. i 245. st. 1., 4. i 5. Zakona o obveznim odnosima ( („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje u tekstu: ZOO).

11. Naime u ovom konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije zatražio da se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ponovno zavede u Očevidnik osnova za plaćanje ,već je ponovno zatražio izvansudsku ovrhu osnove čije je izvršavanje prestalo zbog nastupanja uvjeta iz čl.12. ZPNOS-a.

12. Prema tome ovdje se pogrešno tužitelj poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova od 27. studenog 2019. ( Su-IV-245/2019-3 ) jer se istom navodi da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS -a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika ,ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome .

13. Međutim kao što je već naprijed navedeno ovdje je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo novi ovršni postupak .

Ovdje valja reći da je odredbama ranije važećeg Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( Narodne novine broj 91/10,112/12) jedino je u odredbi čl.18.st.2.tog zakona propisana situacija kada agencija prestaje s izvršavanjem upisanih osnova za plaćanje a to je kada agencija utvrdi da su zatvoreni svi svi računi ovršenika te da ovršenik ni u jednoj banci nema oročenih novčanih sredstava,a što ovdje nije slučaj.

14. Donošenjem novog ZPNOS/18 a koji je stupio na snagu 27.srpnja 2018. člankom

12.st.1. je propisano ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, a posljednjih 6 mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika nije bilo nikakvih naplata, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje.

15. Čl. 33. st.1. ZPNOS/18 je propisano da je Agencija dužna u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje su na dan stupanja na snagu tog zakona ispunjavale uvjete iz čl.12.st.1.tog zakona dakle agencija nije bila dužna postupati po odredbi čl.12.st.1.novog zakona prije nego je ta odredba unijeta u taj zakon i stupila na snagu ,pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je prvi prekid zastare trajao od 26.ožujka 2013. do 4. kolovoza 2018. kada je zastarni rok počeo ponovno teći .

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da prekid postupanja FINE se ne može pripisati krivnji ovrhovoditelja što znači da su sve radnje nadležnih tijela FINE i ovrhovoditelja prekidale zastaru a na što ukazuje i odluka Vrhovnog suda RH( Rev - 943/ 2017) i to sve do kolovoza 2018.

17. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao i protumačio odredbu čl.241.ZOO-a prema kojoj odredbi je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ,osiguranja ili ostvarenja tražbine.

18. Nadalje prema odredbi čl.245.st.1.ZOO-a je propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova ,a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom predviđeni rok za zastaru dok je st. 4. predmetnog članka propisano da kada je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka dok je st. 5. propisano da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja, st. 6. je propisano da zastara koja počinje iznova teći poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

20. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević