Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1252/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužiteljice DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ivi Gabriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kasalo & Raić d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćnicima Vinku Ljubičiću i Željku Vrdoljaku, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-593/2023-24 od 20. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Generali osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-593/2023-24 od 20. prosinca 2024., u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 852,62 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 17. srpnja 2020. do isplate, te u točki II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 209,00 EUR.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 593/2023-24 od 20. prosinca 2024., u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 4.640,47 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 17. srpnja 2020. do isplate, te u točki II. izreke kojom je naloženo tužiteljima da nadoknade tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.041,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. prosinca 2024. do isplate, te se sudi:

1. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, isplatiti prvotužitelju ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužiteljici DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.640,47 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 17. srpnja 2020. do isplate, za razdoblje od 17. srpnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

III. Odbija se žalba tužitelja ŽO i DO kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 593/2023-24 od 20. prosinca 2024., u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev preko iznosa od 4.640,47 EUR do iznosa od 9.347,79 EUR (u iznosu od 4.707,32 EUR), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 17. srpnja 2020. do isplate, te u točki II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.722,67 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Generali osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 275,00 EUR.

V. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, nadoknaditi prvotužitelju ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužiteljici DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 204,56 EUR, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja ŽO i DO za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 204,56 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:

I Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima na ime naknade neimovinske štete iznos od 852,62 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. srpnja 2020. godine pa do konačne isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos glavnice od 9.347,79 € tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljima ad 1/ i ad 2/ da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.041,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. prosinca 2024. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem mu je naloženo da isplati tužiteljima iznos od 852,62 EUR (zajedno sa zateznom kamatom), te protiv točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe kako među strankama nije sporno da je tuženik, točnije osiguranik tuženika, u cijelosti odgovoran za predmetni štetni događaj. Međutim, tuženik je, u mirnom postupku za naknadu štete, isplatio prednici tužitelja nesporni iznos od 40.000,00 kn, tj. 5.308,91 EUR. Tuženik smatra da je isplatom nespornog iznosa prednici tužitelja nadoknadio u cijelosti štetu koju je ona pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. Dakle, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužiteljima daljnji iznos od 852,62 EUR, budući da je tuženik svoju obvezu u cijelosti ispunio prije pokretanja ovog postupka (u mirnom postupku za naknadu štete). Nadalje, tuženik ističe kako u postupku nije dokazano da je prednici tužitelja nastala šteta u vidu uništene odjeće i obuće u iznosu od 132,72 EUR, radi čega sud prvog stupnja nije mogao taj iznos dosuditi tužiteljima. Što se tiče tijeka zatezne kamate, tuženik ističe da kamata na naknadu za tuđu pomoć i njegu teče od dana presuđenja, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kamata na neimovinsku štetu teče od dana utvrđenja visine štete, a to je dan kada je provedeno medicinsko vještačenje, a ne dan podnošenja odštetnog zahtjeva. Naposljetku, tuženik ističe kako tužitelji nisu uspjeli samo sa neznatnim dijelom svoga zahtjeva, radi čega je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka trebao biti prihvaćen u cijelosti. Također smatra da tuženici solidarno odgovaraju za trošak postupka. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 275,00 EUR.

3. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 9.347,79 EUR te protiv točke II. prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnose tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tužitelji u bitnome ističu kako prvostupanjski sud nije utvrdio pravilan iznos štete koju je njihova majka pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, uzevši u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja. Naime, majka tužitelja je pretrpjela teške tjelesne ozljede u štetnom događaju te je preminula godinu dana i sedam mjeseci nakon štetnog događaja. Slijedom navedenog, iznos od 5.308,91 EUR ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu i time nije namirena neimovinska šteta koju je njihova majka pretrpjela. Što se tiče naknade za tuđu pomoć i njegu, tužitelji smatraju da je iznos od 720,00 EUR prenisko određen, budući da sat tuđe pomoći i njege iznosi 12,00 EUR, a što su tužitelji dokazali potvrdom Doma za starije i nemoćne osobe [naziv]. Nadalje, majka tužitelja je, radi štetnog događaja, imala troškove vještačenja i troškove odvjetničkih usluga, a što također predstavlja štetu, tj. umanjenje imovine majke tužitelja. Što se tiče odluke o trošku postupka, tužitelji smatraju da se troškovi za provedena vještačenja moraju priznati u cijelosti, neovisno o visini dosuđenog iznosa naknade. Slijedom navedenog, tužitelji predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda, podredno predlažu ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuju trošak žalbenog postupka u iznosu od 409,12 EUR, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR te trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 96,62 EUR.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

8. Sud prvog stupnja je ocijenio sve izvedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a te je u obrazloženju presude naveo sve što je potrebno sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a pa je neosnovano tuženikovo isticanje povrede čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP-a.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.200,41 EUR, zajedno sa zateznom kamatom od 17. srpnja 2020. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku) do isplate.

9.1. Prema tvrdnjama tužitelja, utuženi iznos predstavlja naknadu cjelokupne štete koju je njihova majka, prvotna tužiteljica i prednica tužitelja ZO, pretrpjela u štetnom događaju koji se zbio dana 5. listopada 2019. i kojeg je prouzrokovala FO, upravljajući vozilom marke „Renault“ registracijske oznake [registarska oznaka] (koje vozilo je tada bilo osigurano kod tuženika), na način da je vozilom zahvatila i na kolnik oborila ZO, koja se kretala na obilježenom pješačkom prijelazu u svojstvu pješaka, uslijed čega je ZO zadobila teške tjelesne ozljede.

9.2. Tužitelji potražuju više vidova naknade štete u sklopu utuženog novčanog iznosa, i to:

− neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti prednice tužitelja (pretrpljeni bolovi, strah, smanjenje životne aktivnosti, naruženost)

− imovinsku štetu s osnove pružene tuđe pomoći i njege

− imovinsku štetu s osnove uništene odjeće i obuće

− imovinsku štetu s osnove izrade vještačkog nalaza i mišljenja te troškova odvjetničkih usluga

9.3. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 852,62 EUR, a da nije osnovan u iznosu od 9.347,79 EUR. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je prednici tužitelja, radi predmetnog štetnog događaja, nastala sljedeća šteta:

− neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti prednice tužitelja u iznosu od 5.308,91 EUR (40.000,00 kn)

− imovinska šteta radi pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 720,00 EUR (5.424,04 kn)

− imovinska šteta s osnove uništene odjeće i obuće u iznosu od 132,72 EUR (1.000,00 kn)

Što se tiče imovinske štete s osnove izrade vještačkog nalaza i mišljenja te troškova odvjetničkih usluga, koji troškovi su nastali prije pokretanja ovog postupka, prvostupanjski sud je ocijenio da su to troškovi koji predstavljaju troškove koji su učinjeni povodom parničnog postupka, radi čega se takvi troškovi ostvaruju podnošenjem zahtjeva za naknadu parničnog postupka te se ne razmatraju kao zasebna naknada štete.

9.4. Dakle, prvostupanjski sud je ocijenio da je prednici tužitelja, povodom predmetnog štetnog događaja, nastala cjelokupna šteta u iznosu od 6,161,53 EUR, a koji iznos je umanjen za iznos od 5.308,91 EUR, tj. iznos kojeg je tuženik isplatio prednici tužitelja u mirnom postupku za naknadu štete. Stoga je tužiteljima dosuđen iznos od 852,62 EUR, a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva su odbijeni (iznos od 9.347,79 EUR).

10. U tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka nije bila sporna dinamika i nastanak predmetnog štetnog događaja te isključiva odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj. Također nije sporna ni narav tjelesnih ozljeda koje je prednica tužitelja pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, a posljedično nije sporno ni cjelokupno narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je prednica tužitelja pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

11. Kako osnova tužbenog zahtjeva nije sporna, predmet ovog žalbenog postupka je visina štete koju je prednica tužitelja pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. Naime, tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu isplatom nespornog iznosa od 5.308,91 EUR, dok tužitelji smatraju da je prednici tužitelja prouzročena šteta u znatno većem iznosu od nespornog iznosa. Tuženik također osporava i utvrđeni iznos naknade za uništenu odjeću i obuću te tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos, ističući kako kamata ne teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, već od dana presuđenja ili od dana kada je provedeno medicinsko vještačenje u ovom postupku.

12. Predmetni postupak je prvotno pokrenula ZO, pravna prednica tužitelja i osoba kojoj je prouzročena šteta u predmetnom štetnom događaju. Međutim, ZO je preminula u tijeku trajanja ovog postupka, i to dana 11. svibnja 2021. godine. Slijedom navedenog, postupak se nastavio u odnosu na njezine nasljednike ŽO i DO. Aktivna legitimacija nasljednika prvotne tužiteljice nije sporna te je u skladu sa čl. 1105. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO) prema kojem tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu. Kako je ZO pokrenula predmetni postupak prije svoje smrti, nije bilo prepreke da tražbina naknade neimovinske štete prijeđe na njezine nasljednike, sadašnje tužitelje.

13. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da FO, dana 5. listopada 2019. oko 6:55 sati u [adresa], na kolniku raskrižja [adresa] i Ž [adresa], upravljajući osobnim vozilom marke „Renault“ registracijske oznake [registarska oznaka], nije uspjela zaustaviti svoje vozilo i propustiti pješakinju ZO koja je prelazila kolnik [adresa] preko obilježenog pješačkog prijelaza, uslijed čega je vozilom zahvatila i na kolnik oborila pješakinju ZO

- da je za smjer kretanja ZO bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu

- da je vozilo marke „Renault“ registracijske oznake [registarska oznaka], u vrijeme nastanka štetnog događaja, bilo osigurano kod tuženika

- da je ZO, u predmetnom štetnom događaju, zadobila sljedeće teške tjelesne ozljede: prijelom lijeve jagodične kosti s pomakom, razdernu-gnječnu ranu na tjemenu, krvni podljevi oko lijevog oka, potres mozga, prijelom proksimalnog dijela lijeve goljenične kosti, tj. prijelom platoa tibije i prijelom ivera patele, tj. čašice lijevog koljena

- da su predmetne ozljede operacijski tretirane u Kliničkom bolničkom centru Split, Odjelu za maksilofacijalnu kirurgiju te da je ZO kasnije premještena na Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom radi provođenja intenzivne fizikalne terapije

- da je ZO boravila u bolnici u razdoblju od 5. listopada 2019. do 21. listopada 2019.

- da je kod ZO, radi predmetnog štetnog događaja, zaostalo naruženje lakog stupnja koje se očituje u vidu ožiljaka na području tjemena i ispod lijevog oka

- da je kod ZO, radi ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 18%

- da je ZO trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 3 mjeseca (pri čemu bi bolovi manjeg intenziteta trajali 1 do 2 sata dnevno i vezani su uz održavanje toalete na glavi)

- da je ZO pretrpjela sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 3 do 4 mjeseca

- da je ZO dobivala njegu i skrb u bolnici, a nakon izlaska iz bolnice je hodala na štakama te joj je bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 90 sati, tj. 2 sata dnevno kroz mjesec dana, a potom jedan sat dnevno kroz mjesec dana

- da je ZO preminula dana **.**.2021.

14. Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje, kojeg sud drugog stupnja prihvaća kao potpuno i pravilno utvrđenim, zaključuje se da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom određivanja visine pravične novčane naknade koja pripada tužiteljima, točnije prednici tužitelja, utvrdivši pravičnu novčanu naknadu u preniskom iznosu od 5.308,91 EUR.

15. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, predmetni štetni događaj predstavlja ozbiljnu povredu prava osobnosti, budući da je prednica tužitelja nastradala kao pješakinja u prometnoj nezgodi pri čemu je pretrpjela višestruke teške tjelesne ozljede i to prijelome različitih dijelova tijela (prijelom jagodične kosti, prijelom lijeve tibije i prijelom lijeve patele) te potres mozga. Predmetne ozljede su operacijski tretirane te je prednica tužitelja bila podvrgnuta intenzivnoj fizikalnoj terapiji. Navedene ozljede su prouzročile trajno smanjenje životne aktivnosti od 18%. Osim toga, ozljedama je prouzročeno i naruženje izgleda prednice tužitelja (ožiljci na licu), što čini povredu prava osobnosti još intenzivnijom. Prednica tužitelja je trpjela i dugotrajne fizičke bolove te strah, što pojačava težinu štetnih posljedica.

16.1. Imajući u vidu vrstu i težinu ozljeda koje su operacijski tretirane i neugodnosti prilikom oporavka, smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 18%, naruženost lakog stupnja te pretrpljene bolove i strah, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da pravična novčana naknada iznosi 9.949,28 EUR. Takva naknada ispunjava kriterij pravičnosti i prilagođena je okolnostima konkretnog slučaja te je u skladu sa Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade.

16.2. Naime, iznos od 5.308,91 EUR kojeg je utvrdio sud prvog stupnja ne ispunjava kriterij pravičnosti, budući da nije prilagođen težini posljedica koje je prednica tužitelja imala radi predmetnog štetnog događaja, tj. težini posljedica u odnosu na fizičko i duševno zdravlje prednice tužitelja. Činjenica da je prednica tužitelja bila osoba visoke životne dobi (78 godina u vrijeme štetnog događaja) i da je preminula godinu dana i sedam mjeseci nakon štetnog događaja (štetni događaj se zbio 5. listopada 2019., a prednica tužitelja je preminula **.**.2021.) ne može biti osnova za znatno umanjenje pravične novčane naknade. Pritom se ističe da je ovaj sud drugog stupnja, prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade u iznosu od 9.949,28 EUR, vodio računa i o dobi prednice tužitelja, kao i o činjenici da prednica tužitelja nije trpjela štetne posljedice kroz dulje vrijeme.

16.3. Dakle, ovaj sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud utvrdio prenisku pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 5.308,91 EUR te da tužiteljima pripada iznos od 9.949,28 EUR, stoga je žalba tužitelja u tom pogledu osnovana te je tužiteljima potrebno dosuditi iznos pravične novčane naknade kojeg je sud prvog stupnja propustio dosuditi radi pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Što se tiče naknade za tuđu pomoć i njegu, ovaj sud drugog stupnja se slaže s utvrđenjima prvostupanjskog suda. S obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, prednici tužitelja bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od 90 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da bi primjereni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu bio u iznosu od 720,00 EUR (8,00 EUR po satu), sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO. Takav iznos je primjeren i opravdan te predstavlja realnu cijenu sata.

17.1. Tuženik žalbenim navodima ne osporava visinu utvrđene naknade za naknade za tuđu pomoć i njegu, dok tužitelji smatraju da je naknada trebala biti utvrđena u većem iznosu od 12,00 EUR po satu, sukladno cjeniku Doma za starije i nemoćne osobe [naziv]. Međutim, iz stanja spisa ne proizlazi da je prednica tužitelja koristila usluge navedenog Doma niti usluge drugih stručnjaka u pružanju pomoći i njege, radi čega iznos od 12,00 EUR po satu nije primjeren okolnostima konkretnog slučaja.

18. Što se tiče naknade za uništenu odjeću i obuću, ovaj sud drugog stupnja se slaže s utvrđenjima prvostupanjskog suda. Naime, kada se uzme u obzir dinamika štetnog događaja i intenzitet ozljeda koje je prednica tužitelja pretrpjela, logičan je zaključak da je prednici tužitelja u potpunosti uništena odjeća i obuća koju je ona nosila za vrijeme štetnog događaja.

18.1. Naime, prednica tužitelja je kao pješakinja udarena i odbačena naletom osobnog vozila, a takvo snažno mehaničko djelovanje zasigurno dovodi i do potpunog uništenja odjeće i obuće koju je prednica tužitelja nosila. Dakle, sama narav prometne nezgode u kojoj vozilo udara pješaka i odbacuje ga na kolnik upućuje na zaključak da odjeća i obuća trpe intenzivna oštećenja uslijed udara, trenja i kontakta s podlogom, zbog čega odjeća i obuća postaju neupotrebljive.

18.2. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da prednici tužitelja, a posljedično i tužiteljima, pripada naknada za uništenu odjeću i obuću.

18.3. Kako je prednica tužitelja ZO preminula prije nego što je mogla biti saslušana u ovom postupku, i to na okolnost vrijednosti odjeće i obuće koju je nosila u vrijeme štetnog događaja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 223. st. 1. stavka ZPP-a koja propisuje da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

18.4. Slobodna ocjena prvostupanjskog suda je da protuvrijednost uništene odjeće i obuće iznosi 132,72 EUR, a s time se slaže i ovaj sud drugog stupnja. Naime, takav iznos predstavlja razumnu i realnu procjenu protuvrijednosti uništene odjeće.

18.5. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelji nisu dokazali visinu naknade za uništenu odjeću i obuću.

19. Naposljetku, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je prednici tužitelja nastala imovinska šteta u vidu troška nalaza i mišljenja vještaka te troška odvjetničkih usluga, koje troškove je prednica tužitelja imala prije pokretanja ovog postupka, budući da se takvi troškovi ne mogu okarakterizirati kao imovinska šteta.

19.1. Naime, prednica tužitelja je bila zastupana po odvjetniku u mirnom postupku za naknadu štete, uslijed čega su joj nastali određeni troškovi. Nadalje, prednica tužitelja je, prije pokretanja postupka, zatražila izradu nalaza i mišljenja medicinskog vještaka kako bi mogla utvrditi okvirni iznos štete koja joj je nastala u štetnom događaju i specificirati tužbeni zahtjev prilikom podnošenja tužbe u ovom postupku.

19.2. Međutim, takvi troškovi ne predstavljaju štetu koja je nastala prednici tužitelja, već troškove nastale povodom ovog parničnog postupka, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Naime, sukladno čl. 151. st. 1. ZPP-a, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Dakle, konkretni trošak privatnog vještačkog nalaza i konkretni trošak odvjetničkih usluga kojeg je prednica tužitelja imala predstavljaju trošak koji je nastao povodom ovog postupka, a ostvarenje takvih troškova tužitelji mogu zatražiti podnošenjem zahtjeva za naknadu troškova, sukladno čl. 164. st. 1. ZPP-a.

20. Slijedom svega navedenoga, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prednici tužitelja, u predmetnom štetnom događaju, prouzročena šteta u ukupnom iznosu od 10.802,00 EUR, i to:

− neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti prednice tužitelja u iznosu od 9.949,28 EUR

− imovinska šteta radi pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 720,00 EUR

− imovinska šteta s osnove uništene odjeće i obuće u iznosu od 132,72 EUR

20.1. Navedeni iznos je potrebno umanjiti za iznos od 5.308,91 EUR, tj. iznos kojeg je tuženik isplatio prednici tužitelja u mirnom postupku za naknadu štete. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 5.493,09 EUR (10.802,00 EUR – 5.308,91 EUR = 5.493,09 EUR).

21. Suprotno žalbenim navodima tuženika, zatezna kamata na iznos naknade štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, tj. od dana 17. srpnja 2020. Naime, u konkretnom predmetu radi se o odgovornosti osiguratelja motornog vozila koje je prouzrokovalo štetu te se na tijek zatezne kamate primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP) kao lex specialis, a koji Zakon propisuje da zatezna kamata na dužni iznos naknade štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguratelju. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, točnije odredaba čl. 12. st. 1 i 4. ZOOP, valjalo odrediti da tijek zatezne kamate na cjelokupni iznos neimovinske i imovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 17. srpnja 2020.

22. Budući da tužbeni zahtjev tužitelja iznosi 10.200,41 EUR, od čega je prvostupanjski sud usvojio iznos od 852,62 EUR, dok ovaj sud drugog stupnja smatra da je tužbeni zahtjev trebao biti usvojen u iznosu od 5.493,09 EUR, potrebno je dosuditi tužiteljima razliku iznosa od 5.493,09 EUR i iznosa od 852,62 EUR, tj. iznos od 4.640,47 EUR te u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu.

23. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji prelazi iznos od 5.493,09 EUR do utuženog iznosa od 10.200,41 EUR (iznos od 4.707,32 EUR), prvostupanjski sud je u tom dijelu pravilno odbio tužbeni zahtjev te je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

24. Kako je u drugostupanjskom postupku preinačena prvostupanjska presuda na način da je usvojen tužbeni zahtjev u dodatnom iznosu od 4.640,47 EUR, potrebno je preocijeniti uspjeh parničnih stranaka u ovom postupku, a samim time i odluku o troškovima parničnog postupka. Dakle, zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u postupku povodom preinačavanja prvostupanjske presude, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, donesena je odluka o troškovima postupka u točki II. stavku 2. izreke ove drugostupanjske odluke. Naime, preinačavanjem prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljima osnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 5.493,09 EUR, dok nije osnovan u iznosu od 4.707,32 EUR.

24.1. U tijeku postupka nije bila sporna osnova tužbenog zahtjeva, tj. odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj. U takvim okolnostima, konačni postotak uspjeha se ocjenjuje samo u pogledu visine tužbenog zahtjeva, tj. razmatra se samo kvantitativni uspjeh u postupku.

24.2. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu 5.493,09 EUR, a nije osnovan u iznosu od 4.707,32 EUR, tužitelji su s visinom uspjeli u sporu s 54%, a tuženik s 46%, a to je i konačni uspjeh stranaka u sporu, budući da se uspjeh sa osnovom ne razmatra u ovom postupku, sukladno gore iznesenom shvaćanju.

24.3. Tužitelji potražuju, na ime troškova parničnog postupka, iznos od 2.722,67 EUR, sukladno troškovniku koji se nalazi u spisu predmeta (list 98 spisa), dok tuženik potražuje, na ime troškova parničnog postupka, iznos od 1.250,00 EUR, sukladno troškovniku koji se nalazi u spisu predmeta (list 97 spisa).

24.4. Sud prvog stupnja je dosudio trošak tuženiku u razmjernom dijelu od 1.041,00 EUR, smatrajući da je uspio u većem omjeru u odnosu na tužitelje, dok nije prihvatio zahtjev tuženika u preostalom zatraženom iznosu od 209,00 EUR, a zahtjev tužitelja nije prihvatio u cijelosti.

24.5. Međutim, preinačavanjem prvostupanjske presude, parnične stranke su uspjele u približno jednakim omjerima (tužitelji 54%, a tuženik 46%) te je valjalo, primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove (točka II. stavak 2. drugostupanjske presude), radi čega zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška postupka ne mogu biti prihvaćeni.

25. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, tužitelji nemaju pravo na naknadu troškova provedenih vještačenja u cijelosti, neovisno o njihovom uspjehu u sporu. Prema shvaćanju ovog suda, određenje suda da svaka stranka snosi svoj trošak prema čl. 154. st. 4. ZPP odnosi se i na troškove vještačenja pa ona stranka koja je platila troškove vještačenja snosi i taj svoj trošak (isto stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-1413/2024-2 od 10. prosinca 2024.).

26. Slijedom navedenog, žalbu tuženika je valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovanu te, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude te potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 852,62 EUR, zajedno sa kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

27. S druge strane, žalba tužitelja je djelomično osnovana te je valjalo, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. stavku 1. izreke drugostupanjske presude te preinačiti prvostupanjsku presudu i tužiteljima dosuditi dodatni iznos od 4.640,47 EUR, zajedno sa kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

28. Kako je žalba tužitelja djelomično neosnovana valjalo je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki III. izreke drugostupanjske presude te potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 4.707,32 EUR te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

29. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke drugostupanjske presude.

30. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njihove žalbe. Tužitelji su pobijali odbijajući dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.347,79 EUR te djelomično uspjeli sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev usvojen u dodatnom iznosu od 4.640,47 EUR. Kada se pobijani dio i dio u kojem su tužitelji uspjeli sa žalbom stave u omjer, proizlazi da su tužitelji sa žalbom uspjeli u omjeru od 50%. Tužitelji potražuju trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR, zajedno s pripadajućim PDV-om od 25%, sveukupno iznos od 312,50 EUR, a takav trošak je u skladu s Tbr. 10.1., Tbr. 46., i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23, dalje: Tarifa). Nadalje, tužitelji potražuju i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 96,62 EUR, a koju pristojbu su platili prilikom podnošenja žalbe, kako to proizlazi iz stanja spisa (list 138 spisa). Dakle, tužitelji osnovano potražuju trošak žalbenog postupka u iznosu od 409,12 EUR. Međutim, kako su sa žalbom uspjeli u omjeru od 50%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, tužitelji imaju pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 204,56 EUR (409,12 x 0,5 = 204,56 EUR), dok nemaju pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 204,56 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama V. i VI. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić