Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1721/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnica Jadranka Gačić iz Novske, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini posl. br. P-20/2025-11 od 27. veljače 2026., dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini posl. br. P-20/2025-11 od 27. veljače 2026., u pobijanoj točki I i III izreke.

II Preinačava se ista presuda u pobijanim točkama II, i IV i V izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 da tužitelju ŠG iz [adresa] isplati iznos od 826,46 € (osamsto dvadeset i šest eur i četrdeset i šest cent), sa zakonskom zateznom kamatom do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to:

- na iznos od 27,25 € od 31.8.2010.,

- na iznos od 31,78 € od 30.9.2010.,

- na iznos od 30,92 € od 31.10.2010.,

- na iznos od 26,09 € od 30.11.2010.,

- na iznos od 27,42 € od 31.12.2010.,

- na iznos od 27,20 € od 31.1.2011.,

- na iznos od 27,46 € od 28.2.2011.,

- na iznos od 26,85 € od 31.3.2011.,

- na iznos od 26,81 € od 30.4.2011.,

- na iznos od 24,01 € od 31.5.2011.,

- na iznos od 24,02 € od 30.6.2011.,

- na iznos od 25,31 € od 31.7.2011.,

- na iznos od 19,81 € od 31.8.2011.,

- na iznos od 19,13 € od 30.9.2011.,

- na iznos od 18,96 € od 31.10.2011.,

- na iznos od 18,81 € od 30.11.2011.,

- na iznos od 18,98 € od 31.12.2011.,

- na iznos od 18,25 € od 31.1.2012.,

- na iznos od 18,18 € od 29.2.2012.,

- na iznos od 17,91 € od 31.3.2012.,

- na iznos od 17,90 € od 30.4.2012.,

- na iznos od 17,88 € od 31.5.2012.,

- na iznos od 17,65 € od 30.6.2012.,

- na iznos od 17,60 € od 31.7.2012.,

- na iznos od 17,44 € od 31.8.2012.,

- na iznos od 17,16 € od 30.9.2012.,

- na iznos od 17,25 € od 31.10.2012.,

- na iznos od 17,25 € od 30.11.2012.,

- na iznos od 17,11 € od 31.12.2012.,

- na iznos od 16,62 € od 31.1.2013.,

- na iznos od 16,85 € od 28.2.2013.,

- na iznos od 16,76 € od 31.3.2013.,

- na iznos od 16,52 € od 30.4.2013.,

- na iznos od 16,05 € od 31.5.2013.,

- na iznos od 15,95 € od 30.6.2013.,

- na iznos od 15,91 € od 31.7.2013.,

- na iznos od 15,95 € od 31.8.2013.,

- na iznos os 16,06 € od 30.9.2013.,

- na iznos od 15,84 € od 31.10.2013.,

- na iznos od 15,80 € od 30.11.2013.,

- na iznos od 15,76 € od 31.12.2013. do isplate, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 da tužitelju ŠG iz [adresa] isplati iznos od 3.615,88 € (tri tisuće šesto petnaest eur i osamdeset i osam cent), sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 1,07 € od 31.3.2008.,

- na iznos od 10,33 € od 31.10.2008.,

- na iznos od 0,71 € od 30.11.2008.,

- na iznos od 10,97 € od 31.12.2008.,

- na iznos od 12,54 € od 31.1.2009.,

- na iznos od 13,23 € od 28.2.2009.,

- na iznos od 11,07 € od 31.3.2009.,

- na iznos od 11,41 € od 30.4.2009.,

- na iznos od 8,60 € od 31.5.2009.,

- na iznos od 6,19 € od 30.6.2009.,

- na iznos od 6,73 € od 31.7.2009.,

- na iznos od 8,11 € od 31.8.2009.,

- na iznos od 7,96 € od 30.9.2009.,

- na iznos od 6,64 € od 31.10.2009.,

- na iznos od 9,11 € od 30.11.2009.,

- na iznos od 10,91 € od 31.12.2009.,

- na iznos od 13,81 € od 31.1 2010.,

- na iznos od 13,06 € od 28.2.2010.,

- na iznos od 16,80 € od 31.3.2010.,

- na iznos od 15,99 € od 30.4.2010.,

- na iznos od 17,69 € od 31.5.2010.,

- na iznos od 29,03 € od 30.6.2010.,

- na iznos od 26,61 € od 31.7.2010.,

- na iznos do 33,14 € od 31.8.2010.,

- na iznos od 31,04 € od 30.9.2010.,

- na iznos od 26,59 € od 31.10 2010.,

- na iznos od 35,20 € od 30.11.2010.,

- na iznos od 45,91 € od 31.12.2010.,

- na iznos od 38,53 € od 31.1.2011.,

- na iznos od 41,21 € od 28.2.2011.,

- na iznos od 37,61 € od 31.3.2011.,

- na iznos od 38,15 € od 30.4.2011.,

- na iznos od 52,46 € od 31.5.2011.,

- na iznos od 53,43 € od 30. 6.2011.,

- na iznos od 65,78 € od 31.7.2011.,

- na iznos do 59,79 € od 31.8.2011.,

- na iznos od 53,19 € od 30.9.2011.,

- na iznos od 52,36 € od 31.10.2011.,

- na iznos od 51,78 € od 30.11.2011.,

- na iznos od 54,68 € od 31.12.2011.,

- na iznos od 57,73 € od 31.1.2012.,

- na iznos od 57,96 € od 29.2.2012.,

- na iznos od 55,92 € od 31.3.2012.,

- na iznos od 56,93 € od 30.4.2012.,

- na iznos od 57,89 € od 31.5.2012.,

- na iznos od 56,37 € od 30.6.2012.,

- na iznos od 56,88 € od 31.7.2012.,

- na iznos do 56,02 € od 31.8.2012.,

- na iznos od 53,85 € od 30.9.2012.,

- na iznos od 56,14 € od 31.10.2012.,

- na iznos od 57,41 € od 30.11.2012.,

- na iznos od 56,97 € od 31.12.2012.,

- na iznos od 52,05 € od 31.1.2013.,

- na iznos od 56,24 € od 28.2.2013.,

- na iznos od 56,44 € od 31.3.2013.,

- na iznos od 54,68 € od 30.4.2013.,

- na iznos od 49,99 € od 31.5.2013.,

- na iznos od 49,87 € od 30.6.2013.,

- na iznos od 50,88 € od 31.7.2013.,

- na iznos od 52,77 € od 31.8.2013.,

- na iznos do 55,67 € od 30.9.2013,

- na iznos od 54,18 € od 31.10.2013,

- na iznos od 55,04 € od 30.11.2013.,

- na iznos od 56,02 € od 31.12.2013.,

- na iznos od 56,95 € od 31.1.2014.,

- na iznos od 58,25 € od 28.2.2014.,

- na iznos od 57,85 € od 31.3.2014.,

- na iznos od 56,33 € od 30.4.2014.,

- na iznos od 55,70 € od 31.5.2014.,

- na iznos od 55,87 € od 30.6.2014.,

- na iznos od 57,84 € od 31.7.2014.,

- na iznos od 59,28 € od 31.8.2014.,

- na iznos od 58,95 € od 30.9.2014.,

- na iznos od 60,33 € od 31.10.2014.,

- na iznos od 61,29 € od 30.11.2014.,

- na iznos od 60,78 € od 31.12.2014.,

- na iznos od 61,46 € od 31.1.2015.,

- na iznos od 61,46 € od 28.2.2015.,

- na iznos od 61,46 € od 31.3.2015.,

- na iznos od 61,46 € od 30.4.2015.,

- na iznos od 61,46 € od 31.5.2015.,

- na iznos od 61,46 € od 30.6.2015.,

- na iznos od 61,46 € od 31.7.2015.,

- na iznos od 61,46 € od 31.8.2015.,

- na iznos od 61,46 € od 30.9.2015. do isplate, sve u roku 15 dana. „

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji su 4. prosinca 2006. sklopili tužitelj HG iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,20% godišnje. U točki II nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 826,46 €, sa zakonskom zateznom kamatom.

U točki III Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. Dok se u točki IV nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.615,88 € sa zakonskom zateznom kamatom. U točki V nalaže se tuženiku a tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.475,25 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbi uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

4. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio dio odluke iz stavka II i IV izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03).

5. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) radi čega je pobijana presuda u tom dijelu preinačena temeljem čl. 373 toč.3 ZPP-a kao u izreci.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule i jednostrano promjenjive kamatne stope promjenjive sukladno Odluci tuženika, te isplatom iznosa na ime stečenog bez osnove po ništetnim odredbama citiranog ugovora.

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude pravilno prihvaća tvrdnju tužitelja o ništetnost odredbe valutnoj klauzuli i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te dosuđuje isplatu razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju.

8. Pri tom u obrazloženju pravilno navodi da je između stranaka nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta kao i da su se mijenjale kamatne stope preko ugovorene 4,20% godišnje.

9. Presudom VSRH Rev-18/2018 od 26.05.2020. utvrđeno je kako valja uzeti u obzir da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.07.2013. godine utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valutu uz koju je vezana glavnica za CHF kao i ugovorna odredba kojom je određena promjenjiva kamatna stopa i koja se mijenjala jednostranom odlukom banaka, te da je ta odluka u kolektivnom sporu temeljem odredbe čl. 502. c. ZPP-a obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima te je stoga ovaj sud vezan za ta utvrđenja i dužan ih je primijeniti. Nadalje, pravna zaštita potrošača izvire iz Direktive 93/13 EEZ, koja je u nacionalno pravo transponirana Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine te su sve naknadne izmjene i dopune zakonodavstva usmjerenog zaštiti potrošača išle u smjeru harmonizacije sa europskom pravnom stečevinom. Članak 6 st.1 Direktive određuje da: "Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio sa potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke, ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba." Stoga se čl. 6 (1) Direktive 93/13/EEZ mora tumačiti na način da onemogućava (prekludira) članicu unije koja bi omogućila zakonsku odredbu, u slučaju da nađe da postoji ništetna odredba u potrošačkom ugovoru, kojom bi bilo dozvoljeno sudu da revidira sadržaj odredbe koja je utvrđena ništetnom. Nacionalni sudovi su ovlašteni samo isključiti iz primjene takvu odredbu, a ne revidirati i mijenjati njen sadržaj, čak i kada je zakonom predviđena mogućnost revizije odredbe, a sve zbog obveze tumačenja vlastite legislative u skladu sa pravnom stečevinom EU.

10. Stoga i ovaj sud prihvaća kako se ovdje radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem navedene ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Slijedom svega naprijed ovaj sud smatra da su dijelovi odredaba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se visina tužiteljeve obveze plaćanja mjesečnih iznosa čini ovisnom o promjeni tečaja za CHF u dijelu u kojem je ona viša od početno ugovorenog ništetna, te da je zbog primjene tih ništetnih odredbi ugovora između stranaka došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sud utvrdio ništavim pojedine odredbe navedenog Ugovora o kreditu u toč. I. izreke ove presude.

11. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

12. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz CHF.

13. Međutim uzimajući u obzir činjenicu da je predmetni ugovor izmijenjen sklapanjem dodatka tom ugovoru dana2. 12. 2015. sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15 dalje u tekstu ZIDZPK) ukazuju se osnovanim žalbeni navodi tuženika kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sklapanje dodatka ugovora o kreditu kojim je sukladno citiranom ZIDZPK izvršena konverzija osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR, radi čega se po ocjeni ovog žalbenog suda tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa navedenih u točkama II,IV, ukazuje neosnovanim.

14. Stoga u odnosu na te pobijane točke izreke presude suda prvog stupnja kojima je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznose od 826,46 eura (toč. II) s osnova promjene kamatne stope, te iznosa od 3.615,88 eura s osnova rasta anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na dan isplate kredita (toč. IV),valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO.

15. Pri tom valja reći da za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora određen ZID ZPK predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 2,.12. 2015 za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.

16. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), a što pak dokazuje i njegov status potrošača koji mu je samim sklapanjem dodatka ugovora priznao i sam tuženik kao kreditor te sada ne može osnovano osporavati žalbom takav status tužitelja, nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

17. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 4.12.2006., na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu od 2. 12. 2015, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf z ugovora od 4. 12. 2006., jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 2. 12. 2015. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

18. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja CHF jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneks od 2. 12. 2015., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

19. Obzirom da učinak Aneksa ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu 4. 12. 2006. na dalje, tužitelju je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima kao u Aneksu ugovoru o kreditu.

20. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i

19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužiteljice iz čl. 6. i 7. Aneks ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može biti početni tečaj CHF jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.

21. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Aneksa ugovora kreditu euro s primjenom valutne klauzule u valuti euro i pripadajuće kamatne stope. Odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj CHF i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu zamijenjeni su odredbama Dodataka tom ugovoru s valutnom klauzulom u euru dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj kao u stavku II izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

22. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu LN protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

23. U Aneksu ugovora o kreditu ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

24. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak.

25. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Dodatka kojim je po pristanku tužitelja izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljevog zahtjeve za povrat isplaćenog čini neosnovanima.

26. Povodom zahtjeva za obeštećenje uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije naveo činjenice ni ponudio dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi ona kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu aneksa istog imao pravo na naknadu neke daljnje štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njegov zahtjev za daljnjim obeštećenjem čini neosnovanim.

27. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljevih navoda ne proizlazi da se tužitelj poziva na to da joj je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

28. Stoga je u odnosu na odluku iz toč. II i IV izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u točki I izreke ove presude primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a kako j to već ranije navedeno dok je u preostalom dijelu pobijana presuda potvrđen temeljem čl. 368. st. 2. ZPP.

29. Odluka o parničnom trošku preinačena je temeljem čl. 380 toč. 3 ZPP-a pri čemu je ovaj sud cijenio činjenicu da su je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević