Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1080/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća,u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], odlučujući o prijedlogu FINA-e za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, odlučujući o žalbi vjerovnika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Sp-202/2025-8 od 25. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba vjerovnika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Sp-202/2025-8 od 25. veljače 2026.
II Odbija se zahtjev vjerovnika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:
„I. Otvara se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača – IL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].
II. Zaključuje se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača - IL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].
III. Oslobađa se potrošač - IL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], od preostalih obveza u odnosu na sljedeće osnove za plaćanje i vjerovnike: 1. OVRV-468/21-AKTIV, - vjerovnik (1) CROATIA osiguranje d.d., ULICA VATROSLAVA JAGIĆA 33, ZAGREB, Hrvatska, OIB: 26187994862 zaprimljena 22.01.2026., glavnica: 114,01 EUR, kamata: 41,10 EUR, trošak: 25,88 EUR, - tražbina u iznosu od 180,99 EUR; 2. OVRV-4241/11-AKTIV-2, - vjerovnik (1) CROATIA osiguranje d.d., ULICA VATROSLAVA JAGIĆA 33, ZAGREB, Hrvatska, OIB: 26187994862 zaprimljena 10.12.2025., glavnica: 1.210,21 EUR, kamata: 2,73 EUR, trošak: 0,00 EUR, - tražbina u iznosu od 1.212,94 EUR; - dakle, u odnosu na neizvršene osnove za plaćanje pod točkom 1. - 2. ukupni iznos glavnice je 1.324,22 EUR, ukupni iznos troška je 25,88 EUR, a ukupni iznos kamate je 43,83 EUR.“
2. Protiv navedenog rješenja žali se vjerovnik Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP) te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja utvrđene su sljedeće činjenice:
- uvidom u prijedlog FINA-e utvrđeno je da je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine, odnosno 5016 dana,
- da potrošač ima evidentirane tražbine radi prisilnog ostvarenja pobliže navedene u izreci rješenja pod točkom III., a koje s osnove glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna tada važeće valute, odnosno 2.654,46 eura, radi čega su ispunjene pretpostavke da se provede jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača,
- da se potrošač nije očitovao na poziv FINA-e za suglasnost provođenja jednostavnog postupka stečaja potrošača nad njegovom imovinom te nije dostavio popis svoje imovine,
- da u podnesku od 5. rujna 2025. vjerovnik Croatia osiguranje d.d. Zagreb navodi kako po njihovim saznanjima potrošač ima imovine iz koje bi se mogli namiriti vjerovnici u postupku stečaja potrošača, a opreza radi ističe kako glavnica po osnovi broj: Ovr-4241/2011 prelazi iznos od 20.000,00 kuna radi čega da nije ispunjena pretpostavka za otvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača sukladno odredbi članka 79.a stavak 2. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“, broj: 100/15, 67/18 i 36/22 - dalje: ZSP),
- da je uvidom u podatke o imovini potrošača OL, a koje podatke je sud prvog stupnja pribavio putem FINA-e utvrđeno kako navedeni potrošač nema nikakvih pokretnina, niti tražbina, dionica, poslovnih udjela, vrijednosnih papira i druga imovinska ili materijalna prava,
- da je uvidom u evidenciju o dohocima i primicima potrošača utvrđeno kako je potrošač u 2023. godini ostvario ukupni dohodak od 13.729,24 eura na ime dohotka od nesamostalnog rada – plaća te dječji doplatak, da je u 2024. godini ostvario ukupni dohodak od 3.960,94 eura na ime dohotka od nesamostalnog rada – plaća te dječji doplatak i druge prigodne nagrade, a u 2025. godini da je ostvario ukupni dohodak od 12.376,45 eura na ime dohotka od nesamostalnog rada – plaća te dječji doplatak i druge prigodne nagrade.
7. S obzirom na to da je sud prvog stupnja zaključio kako su u ovom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za otvaranje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača te da navedeni potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, odlučio je kao i izreci pobijanog dijela rješenja na temelju odredbe članka 79.g stavak 1. ZSP.
8. Pobijani dio odluke je pravilan i zakonit.
9. Žalitelj u bitnome ističe da je odredbom čl. 2. st. 1. ZSP propisano kako je cilj tog Zakona poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima (oslobođenje od preostalih obveza), dok se potrošačem u smislu odredbe čl. 4. st. 2. ZSP smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Žalitelj također naglašava da intencija zakonodavca pri donošenju ZSP nije bila da se svi potrošači oslobode svih obveza, već da se određene fizičke osobe, odnosno potrošači oslobode obveza vezanih za njihovo djelovanje na tržištu ili u vezi s tim djelovanjem, iz čega je razvidno da se ZSP primjenjuje prvenstveno na odnose u koje su potrošači stupali s trgovcima s kojima su zaključivali pravne poslove na tržištu, a ti poslovi koje su sklopili ne ulaze u područje njihove profesionalne djelatnosti.
10. Ovdje treba reći da je opći cilj Zakona i uvođenja instituta stečaja razviti sustav koji će rezultirati stvaranjem uvjeta insolventnim potrošačima za reprogramiranje njihovih obveza ili novi početak, a vjerovnicima omogućiti ravnomjerno namirenje njihovih tražbina. Posebni ciljevi Zakona su stvaranje uvjeta da se kroz neformalne (neinstitucionalne) i formalne (institucionalne) okvire postigne dogovor između vjerovnika i potrošača oko restrukturiranja postojećih tražbina, stvaranje uvjeta za odgovorno i ekonomski racionalno ponašanje potrošača te rasterećenje sustava od bezuspješnih i višestrukih ovršnih postupaka.
11. Također je potrebno dodati da jednostavni postupak stečaja potrošača predstavlja jednu specifičnu mjeru tzv. „otpisa dugova“ koja se poduzima s ciljem poboljšanja likvidnosti u Republici Hrvatskoj, i to provedbom specifičnog sudskog postupka - jednostavnog postupka stečaja potrošača u okviru kojeg bi se jedna grupa potrošača (onih koji imaju relativno mala dugovanja, nemaju sredstava za njihovo namirenje a dugogodišnje blokade računa dovode u pitanje njihovu egzistenciju) oslobodila svojih obveza i čime bi im bio omogućen novi početak (tako i Rev 340/2022-2 od 24. kolovoza 2022.)
12. Odredbe čl. 2. st. 1. i 4. st. 2. ZSP propisuju jedino da se ZSP odnosi na stečaj potrošača i daje se definicija potrošača, no isti Zakon, kada su u pitanju obveze kojih se potrošač može osloboditi, ne propisuje da se potrošač može osloboditi samo obveza koje su proizašle iz pravnog posla kojeg je sklopio s trgovcem, niti taj Zakon razlikuje vrste osnova za plaćanje, radi čega osnovu za plaćanje može predstavljati i odluka suda. Pored toga, u odredbi čl. 77. ZSP su izričito navedene obveze kojih se potrošač ne može osloboditi, a to su one koje se odnose na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je potrošač dužan uzdržavati, imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom ili prekršajem, naknadu štete nastalu kaznenim djelom ili prekršajem, te naknadu štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede.
13. Prema sadržaju navedene odredbe, po shvaćanju ovoga suda, radi se o taksativno navedenim obvezama kojih se potrošač u postupku stečaja potrošača ne može osloboditi, te o imperativnoj pravnoj normi od koje nije dopušteno odstupanje. Tumačenjem „a contrario“ navedene odredbe jedino se može zaključiti da potrošač može biti oslobođen svih drugih obveza koje nisu navedene u citiranoj odredbi ZSP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 525/2021-2 od 18. svibnja 2021.).
14. U odnosu na žalbene navode o nepoštenju potrošača s obzirom na činjenicu da se isti nije očitovao na poziv FINA-e za provođenje postupka, niti je dostavio popis imovine sukladno zakonskoj obvezi iz čl. 79.b ZSP, valja odgovoriti da se u situaciji kada se potrošač ne očituje na poziv FINA-e iz čl. 79.b ZSP pa se smatra da je suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja nad njegovom imovinom na temelju odredbe čl. 79.c st. 2. ZSP ne primjenjuje zakonska presumpcija o nepostojanju ovršive imovine potrošača, slijedom čega činjenica da se u konkretnom slučaju potrošač nije očitovao na poziv FINA-e niti dostavio popis imovine, ne upućuje na njegovo nepoštenje. Pored toga, prema čl. 2. st. 2. ZSP poštenje potrošača utvrđuje se uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblja provjere ponašanja u skladu s tim Zakonom, pa kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da ne postoji imovina potrošača koja bi se mogla unovčiti, to se potrošač u smislu navedene zakonske odredbe može smatrati poštenim unatoč činjenici da nije dostavio popis imovine.
15. Slijedom naprijed navedenoga i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, u vezi s čl. 10. SZ te čl. 23. i čl. 79.o ZSP valjalo je odlučiti kao u točki I izreke ovog rješenja.
16. Budući žalitelj nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 28. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Bošković Majerović
