Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1690/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3901/2023-30 od 2. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3901/2023-30 od 2. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3901/2023-30 od 2. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II I III izreke te sudi:

Odbija se tužiteljica EČ sa tužbenim zahtjevom kojim traži naložiti tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. isplatu naime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF svote od 4.521,63 eura sa zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 2,83 eur od 7.10.2004. do 30.9.2015.,

- na iznos od 5,00 eur od 5.11.2004. do 30.9.2015.,

- na iznos od 6,18 eur od 7.12.2004. do 30.9.2015.,

- na iznos od 3,06 eur od 7.1.2005. do 30.9.2015.,

- na iznos od 0,22 eur od 4.2.2005. do 30.9.2015.,

- na iznos od 3,62 eur od 1.11.2008. do 30.9.2015.,

- na iznos od 6,53 eur od 1.1.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 7,71 eur od 1.2.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 8,91 eur od 1.3.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 5,34 eur od 1.4.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 5,22 eur od 1.5.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 1,22 eur od 1.6.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 1,86 eur od 1.9.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 2,16 eur od 1.12.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 5,31 eur od 1.1.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 9,42 eur od 1.2.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 8,43 eur od 1.3.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 15,51 eur od 1.4.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 13,97 eur od 1.5.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 15,66 eur od 1.6.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 34,50 eur od 1.7.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 30,33 eur od 1.8.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 45,66 eur od 1.9.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 38,06 eur od 1.10.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 31,03 eur od 1.11.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 50,34 eur od 1.12.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 60,19 eur od 1.1.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 52,82 eur od 1.2.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 55,09 eur od 1.3.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 48,92 eur od 1.4.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 49,61 eur od 1.5.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 67,98 eur od 1.6.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 71,16 eur od 1.7.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 93,07 eur od 1.8.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 89,97 eur od 1.9.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 72,77 eur od 1.10.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 70,93 eur od 1.11.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 69,75 eur od 1.12.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 74,12 eur od 1.1.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 78,99 eur od 1.2.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 79,10 eur od 1.3.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 76,06 eur od 1.4.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,06 eur od 1.5.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 78,93 eur od 1.6.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,15 eur od 1.7.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,28 eur od 1.8.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 75,57 eur od 1.9.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 72,18 eur od 1.10.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 76,08 eur od 1.11.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,20 eur od 1.12.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,28 eur od 1.1.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 71,63 eur od 1.2.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 75,27 eur od 1.3.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 76,25 eur od 1.4.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 74,07 eur od 1.5.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 67,94 eur od 1.6.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 65,52 eur od 1.7.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 68,04 eur od 1.8.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 70,62 eur od 1.9.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 75,35 eur od 1.10.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 73,07 eur od 1.11.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 74,31 eur od 1.12.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 75,15 eur od 1.1.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 71,26 eur od 1.2.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 72,59 eur od 1.3.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 71,65 eur od 1.4.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 69,95 eur od 1.5.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 69,10 eur od 1.6.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 69,83 eur od 1.7.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 71,86 eur od 1.8.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 74,46 eur od 1.9.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 74,90 eur od 1.10.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 75,80 eur od 1.11.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,32 eur od 1.12.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,47 eur od 9.1.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,61 eur od 6.2.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,61 eur od 6.3.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,61 eur od 8.4.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,61 eur od 8.5.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,61 eur od 8.6.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,61 eur od 7.7.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,61 eur od 1.8.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 77,61 eur od 1.9.2015. 30.9.2015.,

te isplatiti naime razlike preostale glavnice na dan konverzije i utvrđenog manjka svotu od 3.252,75 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 30.rujna 2015. do isplate.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P - 3901/2023-30 od 2. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom V izreke.

II Odbija se žalba tužiteljice EČ kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom VI izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3901/2023-30 od 2. siječnja 2026., za svotu parničnog troška od 125,00 eura, sa kojim nije uspjela.

III Odbija se žalba tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom VII izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P -3901/2023-30 od 2. siječnja 2026.

IV Uvažava se žalba tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom VI izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3901/2023-30 od 2. siječnja 2026. i rješava:

Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja su pod točkom I izreke utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 21. lipnja 2004. između tuženika kao banke i tužiteljice kao korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak - točka 7. Ugovora u dijelu kojom se tužiteljica obvezala otplaćivati kredit u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 416,52 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke, pod točkom II izreke je naloženo tuženiku naime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF svotu od 4.521,63 eura sa pojedinačno označenom zateznom kamatom tekućom svake pojedinačno označene svote do 30. rujna 2015, pod točkom III izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici naime razlike preostale glavnice na dan konverzije i utvrđenog manjka svotu od 3.252,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30.rujna.2015. do isplate dok je pod točkom IV izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu svote od 330,90 eura s pripadajućom zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine svote pobliže navedene u točki II izreke presude za razdoblje nakon 30.rujna 2015.

1.1. Pod točkom V izreke je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika u svoti od 597,03 eura sa pojedinačno označenim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate, pod točkom VI izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka od 2.390,45 eura sa zateznom kamatom tekućom od 2.siječnja.2026. do isplate a pod točkom VII izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom VI izreke, za parnični trošak sa kojim nije uspjela u svoti od 125,00 eura žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i ostalih razloga iz odredbe čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u ovom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I, II, III, V, VI i VII izreke zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka , pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana a žalba tuženika djelomično osnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti istaknuta bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 12. studenog 2025. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredbe točke 7. Ugovora o kreditu kojega su nesporno 21. lipnja 2004. sklopili tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita (dalje: Ugovor o kreditu) a gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te se tužiteljica obvezala otplaćivati kredit u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju ove ugovorne odredbe te isplatu razlike preostale glavnice na dan konverzije i utvrđenog manjka, sve s pripadajućim kamatama jer je odredba čl. 7. Ugovora o kreditu nepoštena a time i ništetna dok je sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u euro, došlo do razlike preostale glavnice na dan konverzije i utvrđenog manjka.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim označene ugovorne odredbe upućujući na obvezujući učinak presude u kolektivnom sporu glede ništetnog dijela Ugovora o kreditu gdje je ugovorena valutna klauzula te na temelju nalaza i mišljenja vještaka i njegove dopune, sudi preplatu izvršenu po tužiteljici u ispunjenju ništetne ugovorne odredbe kao i razliku preostale glavnice na dan konverzije i utvrđenog manjka u svoti od 3.252,75 eura , ocjenom kako tužiteljica kao potrošač koja je sklopila Sporazum o konverziji kredita, ima pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u slučaju kad se utvrdi da postoji razlika na njezinu štetu odnosno , u slučaju da konverzijom nije obeštećena u cijelosti s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu .

7.1. Također, s obzirom na sadržaj nalaza i mišljenja vještaka zaključuje da tužiteljica provedenom konverzijom nije dovedena u poziciju kao da nepoštenih i ništetnih odredbi nije bilo pa je konverzijom kredita u euro utvrđena nedospjela glavnica i stvarna preostala neotplaćena glavnica u kunama po početno ugovorenim uvjetima , kao jedino mogućim, uzimajući u obzir ništetnost valutne klauzule dakle, bila je manja od one kako ju je utvrdio tuženik izračunom konverzije a na glavnicu ugovorenu u Aneksu niti jedna stranka nije mogla utjecati i nije rezultat ugovorne volje stranaka koja bi proizašla iz pregovaranja oko uvjeta sklapanja Aneksa te je tako tužiteljici ostavljena mogućnost samo odabrati hoće li potpisati Aneks ili ne.

8. Tuženik u izjavljenoj žalbi obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući kako je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP odnosno, da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom/i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu-a u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi čl. 73. ZPP s time, da tuženik istovremeno i predlaže postupanje sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP.

9. Ovaj sud međutim navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje s obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira niti osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka a čime, kako tvrdi, bi bila uvjetovana njihova pristranost, zbog čega niti žalbeni prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl. 72. st. 2. ZPP ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće s tim više što je podnijet, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost a niti odredbe ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.

10. Budući da je Ugovor o kreditu zaključen 21. lipnja 2004. u ovoj parnici se glede Ugovora o kreditu imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 107/96., 91/96., 112/99., 88/01. - dalje: ZOO) kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP).

11. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

12. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4.: ZZP kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

12.1. Ovo shvaćanje je također podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

13. Tuženik je radi utvrđenja ove činjenice predložio pročitati izjavu IČ koji dokaz zakonito nije prihvaćen sukladno odredbi čl. 4. ZPP, prema kojoj sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave a drugih dokaznih prijedloga radi utvrđenja pojedinačnog pregovaranja tuženik nije stavio, dok je iskazom tužiteljice utvrđeno da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije dobila projekciju tečaja CHF niti se pregovaralo o odredbama Ugovora o kreditu već je mogla samo prihvatiti ponuđeno.

14. Stoga je saslušanjem tužiteljice pravilno utvrđeno kako nije bila u mogućnosti pojedinačno pregovarati o odredbama Ugovora o kreditu pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom da je bilo potrebno provesti kontradiktorni postupak radi utvrđenja označene činjenice.

15. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

16. Označenim dijelom odredbe Ugovora o kreditu gdje je ugovorena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita te obveza tužiteljice na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1.ZZP.

17. Tužiteljica kao korisnik kredita nije izgubila pravni interes za utvrđenje pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga nije isključena mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji bi predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 107. st. 2. ZOO, kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.

18. U odnosu na nesporno zaključeni Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5101957644 dana 19. siječnja 2016. (dalje: Aneks) na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/2015 – dalje: ZIDZPK) radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro, na način i u rokovima propisanim ZID ZPK pravilno je ocijenjeno da postoji pravni interes tužiteljice na podnošenje predmetne tužbe sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.

19. Slijedom svega iznijetog nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika glede dijela tužbenog zahtjeva na utvrđenje te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena njegova žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

20. Uvidom u Aneks moguće je utvrditi da su njegovi potpisnici suglasno utvrdili sklapanje Ugovora o kreditu te da se radi o istom ugovornopravnom odnosu bez obzira na promjene kreditne partije te druge izmjene utvrđene Aneksom.

20.1. Odredbom čl. 5. Aneksa su stranke izjavile suglasnost izračuna konverzije kredita i svoj prihvat izračuna konverzije i to po tužiteljici koji prihvat je dan sukladno čl. 1. ZIDZPK.. Jednako tako, tužiteljica je potvrdila da svotu nedospjele glavnice kredita predstavlja 24.059,64 eura kao i činjenicu da su pravni odnosi stanaka sada regulirani Sporazumom iz čl. 7. koji je sastavni dio Aneksa te su potpisnici Aneksa suglasno utvrdili da su sve uplate ili njihov nedostatak u razdoblju od 1. listopada 2015. do dana navedenog u zaglavlju Aneksa uzete u obzir pri izračunu iz Aneksa a u svezi podmirenja obveza iz Ugovora o kreditu.

20.2. I naposlijetku, stranke su postignule i Sporazum kojim su suglasno utvrdile način podmirenja obveza tužiteljice s osnove obveza iz Aneksa tako, da se na njih primjenjuju isti uvjeti iz Ugovora o kreditu u CHF uvažavajući promjene iz Aneksa te je suglasno utvrđeno potraživanje tužiteljice s osnove obveza uzimajući u obzir sve izmjene u prijelaznom razdoblju na dan podmirenja, koje sklapanjem Aneksa predstavlja nedospjelu glavnicu a čime su potpisnici Aneksa bili potpuno suglasni te su odredbom čl. 8. Aneksa suglasno utvrdili iznose anuiteta koje je tužiteljica obvezna otplaćivati za vrijeme važenja Aneksa.

21. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

22. Aneks koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Aneksa pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

23. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignuta suglasnost o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO/05) koji je važio u vrijeme sklapanja Aneksa.

24. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO/05 o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

25. Tuženik je na temelju sklopljenog Aneksa, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Aneksom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.

26. Tako je valjano prestala obveza tuženika, izrijekom ugovorena odredbom čl. 1. Aneksa, sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli a koja je proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO/05 i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

26.1. Dakle, tražbina tužiteljice na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključila Aneks na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

27. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Aneksa sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koja je sadržana u Ug o v o r u o kreditu jer ju, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila su vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Aneksom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim Aneksom , na čije je odredbe tužiteljica izrijekom pristala pa joj ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

28. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato, što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZIDZPK stavka 1. uključuje i te uplate.

29. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Aneksom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. ZIDZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZIDZPK.

30. Tako je sklapanjem Aneksa sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

31. Kada su dakle, svote koje je tužiteljica platila više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorištena u novom otplatnom planu, prihvaćenom po tužitelj ici za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog Ugovora o kreditu kao i utvrđena glavnica kredita, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO/05 na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZIDZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZIDZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti a time posljedično niti ništetnosti.

32. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Aneksu tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u dijelu prvostupanjske odluke pod točkom II i III izreke pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO/05, u svezi čl. 19.c ZIDZPK pa je na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda tako, da je zahtjev za isplatu odbijen, ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda (čl. 373. toč. 3. ZPP).

33. U prigovoru radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta tuženik predlaže presudom utvrditi da postoje tražbine tuženika prema tužiteljici koje međutim, sukladno iznijetom u ovoj presudi, ne postoje pa je primjenom odredbe čl. 369. st. 5. ZPP ukinuta prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom V izreke.

34. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da su sada stranke djelomično uspjele u parnici.

34.1. Tužiteljica naime nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogla biti svjesna da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. točka 3. ZPP uvažena žalba tuženika te preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u dijelu pobijane prvostupanjskog rješenja presude pod točkom VI izreke pobijanog rješenja tako, da svaka stranka snosi svoj trošak parnice s time, da je odlučeno, sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima cijele parnice jednom odlukom.

35. Zbog toga je, iako tužiteljica s obzirom na izričitu odredbu Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) ima pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištu za objavu presude, s obzirom na ocjenu kako u ovoj parnici svaka stranka snosi svoje troškove cijele parnice , na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena odluka o njezinom parničnom trošku sadržana pod točkom VI izreke prvostupanjske presude a za parnični trošak od 125,00 eura s kojim nije uspjela, što se odnosi i na žalbu tuženika glede pobijanog dijela prvostupanjske odluke pod točkom VII izreke.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis