Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3174/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured u Sisku, OIB : 84397956623, Sisak, Ulica lipa 4, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB : 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn -107/2023-8 od 29. ožujka 2024., 28. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-107/2023-8 od 29. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je odlučeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku koji glasi:
"Tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d. je dužan tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku na račun broj HR1001005 - 1863000160, poziv na broj: HR26, 5908-19-19-03450698502 isplatiti iznos od 1.274,72 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 19. svibnja 2023. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkih društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku da tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 187,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.
2.1. Tuženik je podnio odgovor na žalbu koj im se protivi žalbenim navodima, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te traži trošak sastava odgovora na žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena koja od bitnih povreda parničnog postupka na koje sud, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnove naknade štete prouzročene isplatom invalidske mirovine (60%) zbog ozljede na radu osiguranici tužitelja sada pok. ĐM (ranije Đ), u prometnoj nesreći od 16. srpnja 2007. u kojoj je stradala kao pješakinja, a koju je skrivio osiguranik tuženika. Tužitelj je osiguranici za razdoblje od 1. studenog 2020. do 31. srpnja 2021. isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 2.124,54 eura od čega mirovina zbog ozljede na radu (60%) koju potražuje u ovom postupku iznosi 1.274,72 eura.
6. U žalbenom postupku sporno je po kojem propisu tužitelj ima pravo potraživati štetu te je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos. Tužitelj osporava primjenu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) umjesto Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZOMO) te smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Člankom 27., stavcima 1. – 3. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), stvarnom štetom u smislu st. 1. smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
8. Nadalje, odredbama ZOMO-a, za kojeg tužitelj smatra da se ima primijeniti u konkretnom predmetu, člankom 161. stavak 1. propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a člankom 161. stavak 2. točka 1. istog članka da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to, među ostalim, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Člankom 164. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
9. Pobijanom presudom sud nalazi da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine te da slijedom navedenog, tužitelju nije nastala stvarna šteta u smislu odredbe članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a.
10. Ovakvo shvaćanje prihvaća i ovaj sud.
11. Naime, u konkretnom postupku radi se o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja motornog vozila štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine pa treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Odredbama ZOOP-a reguliran je ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, a prema kojem je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ZOOP-u i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja (čl. 8. st. 1. ZOOP-a), isti uređuje opseg osiguranog pokrića, odnosno rizike koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića. S obzirom na navedeno, na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP, pa se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik već je njegova obveza regulirana ZOOP-om temeljem kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pa stoga tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 66/2022-2 od 1. veljače 2022., a istovjetna shvaćanja zauzeta su, među ostalim, i u odlukama Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.). Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj valjalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP-a, kako to sud prvog stupnja pravilno zaključuje.
12. Nadalje, pravilno sud zaključuje da je nesporno da je osiguranici tužitelja utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede na radu (od 60%) što je osnova isplate povodom koje tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta te da stoga, razmjerni iznos invalidske mirovine, kako to predviđa članak 27. stavak 3. ZOOP-a, koji u slučaju povrede na radu ne bio drugačiji od onog koji je osiguranici tužitelja priznat i isplaćen, odnosno s obzirom na to da tužitelj potražuje dio isplaćene invalidske mirovine s osnove povrede na radu, ne postoji razlika između isplaćene invalidske mirovine i one koja bi se osiguranici tužitelja isplaćivala zbog povrede na radu.
13. Dakle, isplatom priznate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja s osnove povrede na radu, tužitelju nije nastala šteta koja bi se sastojala u razlici između utvrđene invalidske mirovine po toj osnovi i one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu budući da bi takva šteta postojala tek u slučaju da je iznos isplaćene invalidske mirovine s osnove povrede na radu veći od iznosa invalidske mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu, a što ovdje, nije slučaj.
14. Slijedom navedenog, a kako tužitelju nije nastala stvarna šteta u smislu čl. 27. st. 2. ZOOP-a, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva.
15. Kako nisu osnovani žalbeni navodi koje žalitelj ističe, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP -a odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
16. Trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban zavođenje parnice pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II izreke.
U Zagrebu 28. travnja 2026.
Sudac:
Jasenka Grgić
