Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1263/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Eox Matrix d.o.o., iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 7674680107, radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2240/2022 od 21. prosinca 2023., dana 28. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2240/2022 od 21. prosinca 2023. i predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka povodom pravnog lijeka tužitelja i tuženika ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 05.09.2008. izdao IMPULS LEASING d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-4930/08, Split 08.09.2008.

II. Dužan je tuženik EOX MATRIX isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka u iznosu od 843,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja 21. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine i stavlja zahtjev za naknadom troška postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbaciti kao nepravovremenu te stavlja zahtjev za naknadom troška postupka.

4. Tuženik se očitovao na navedeni odgovor tužitelja ističući da su navodi iz odgovora neosnovani i da je žalba pravodobna.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu na novčanim sredstvima tužitelja temeljem zadužnice koju je tužitelj 5. rujna 2008. izdao IMPULS LEASING d.o.o., a koja zadužnica je ovjerena kod Javnog bilježnika Borice Kovačević, poslovni broj OV- 4930/ 08, Split, dana 8. rujna 2008. godine.

7. U žalbenom postupku, sporno je da li je nastupila zastara i od kada teče rok za zastaru.

8. U odnosu na navode tužitelja u odgovoru na žalbu vezano za pravodobnost žalbe ukazuje se da rok za žalbu u ovoj pravnoj stvari suprotno uputi o pravnom lijeku prvostupanjskog suda sukladno čl. 348 st. 1. ZPP-a iznosi 15 dana.

9. Nadalje, odluka u ovoj pravnoj stvari donijeta je i objavljena 21. prosinca 2023. time da dostava poziva tuženiku za ročište za objavu presude nije bila uredno iskazana i iz stanja spisa proizlazi da mu je odluka dostavljena 29. prosinca 2023. ( list 115 spisa) pa je obzirom na navedeno zadnji dan roka iz čl. 348. st. 1. ZPP-a bio 15. siječnja 2024.

10. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik predmetnu žalbu podnio 5. siječnja 2024., dakle tuženik je žalbu podnio i unutar roka od 8 dana prema uputi o pravnom lijeku.

11. Stoga, u svim naprijed iznesenim okolnostima tvrdnje tužitelja da je žalba nepravodobna su bez pravnog uporišta.

12. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tužitelj i tuženik.

14. Kako ZOO/91 i ZOO/05 sadrži identične odredbe vezano za zastaru predmetne tražbine, to što prvostupanjski sud u pojedinim dijelovima obrazloženja navodi kao kraticu „ZOO3“ je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

15. Jednako tako, ukazuje se da iz obrazloženja pobijane proizlazi da je prvostupanjski sud prigovor zastare razmotrio primjenom odredbi ZOO/05.

16. Nadalje, to što prvostupanjski sud nije posebno razmotrio prijedlog tuženika za spajanjem postupaka sukladno čl. 313. ZPP-a nije odlučno i bez utjecaja je na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

17. Međutim, žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava su osnovani.

18. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je tuženik 24.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 05.09.2008. ispustio vjerovniku IMPULS LEASING d.o.o. koja je ovjerena kod Javnog bilježnika Kovačević, OV-4930/08, 08.09.2008. podnio Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u ukupnom iznosu od 954,78 CHF kod Financijske Agencije;

- da je uz Zahtjev tuženik kao ovrhovoditelj priložio specifikaciju u kojoj se u bitnom navodi da je tuženik temeljem Ugovora o cesiji zaključenog dana 15. svibnja 2017. godine s IMPULS - LEASING d.o.o., postao zakoniti vlasnik dospjelih, a neplaćenih potraživanja za tužitelja kao ovršenika i da je Dodatkom II. navedenom ugovoru IMPULS - LEASING d.o.o. prenio na tuženika prava iz svih zadužnica; da je tuženik kao ovrhovoditelj u predmetnom Zahtjevu zahtijevao da FINA osnovu ponovno vrati u redoslijed naplate” i da “FINA izvrši promjenu ovrhovoditelja”;

- da je tužitelj podni prigovor zbog žalbenih razloga u smislu odredbe čl. 210.st.2. („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/ 22 – dalje u tekstu: OZ ), koja upućuje na odgovarajuću primjenu odredbe čl. 50. OZ-a odnosno iz stavka čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a;

- da je zaključkom posl.br. Ovr-1267/2022 od 10. svibnja 2022. prvostupanjski sud na temelju citirane dokumentacije postupio kao povodom prijedloga tužitelja kao ovršenika za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate i uputio tužitelja kao ovršenika da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pokrenutom kod Financijske Agencije dana 25.03.2022.g. na temelju zadužnice izdane od tužitelja, (jamac platac), potvrđene kod javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita pod OV-OV-4930/08;

- da je prvotni postupak izravne naplate započet od strane IMPULS LEASING d.o.o., koji je predmetnu zadužnicu, (OV-4930/08), putem opunomoćenika podnio radi izravne naplate na FINA 1. srpnja 2011.g.;

- da prema navodima tužbe navedeni postupak izravne naplate započet 1. srpnja 2011. je ex lege okončan kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici sukladnočl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („ Narodne novine broj : 68/18)

- da tužitelj ističe da izvorni ovrhovoditelj nakon prestanka izvršenja do podnošenja zahtjeva 24. ožujka 2022. nije poduzeo ni jednu radnju protiv ovršenika ni pred sudom, a ni pred drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja predmetne tražbine;

- da je predmetni postupak iniciran 24. ožujka 2022.;

- da predmetna zadužnica nije solemnizirana i da se ne primjenjuje pravno shvaćanje

Vrhovnog suda od 19. studenog 2018.;

19. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je osnovni posao bio trgovački ugovor između dvije pravne osobe i to Impuls Leasing d.o.o. i Senex d.o.o. te da sukladno čl. 228.2 i 226. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22- dalje u tekstu: ZOO) osnovna tražbina zastarijeva u roku od tri godine, a koje vrijeme je potrebno i za zastarijevanje zadužnice kojom je osigurano osnovno potraživanje, te da je nastupila zastara kao i da bez obzira što ovrhovoditelj nije izrijekom odustao od radnje koju je poduzeo niti je njegov zahtjev odbačen ili odbijen u smislu čl. 242. st. 2. ZOO-a, predmetni postupak izravne naplate okončan je po sili zakona sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i da od dana dostave zadužnice Financijskoj agenciji na naplatu zastara nije počela teći iznova te odlučio na navedeni način.

20. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda za sada nije pravilan te tuženik osnovano osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

21. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda vezano za istaknuti prigovor zastare i s time u vezi da zastara nakon dostave zadužnice FINI nije počela ponovno teći ukazuje se na slijedeće.

22. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje predmetnog postupka zaključkom suda poslovni broj Ovr-1267/22 od 10. svibnja 2022. ( list 16-21 spisa) time da je tužitelj kao ovršenik istaknuo razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a.

23. S time u vezi ukazuje se da je sukladno čl. 51. st. 3. OZ-a raspravljanje u ovoj pravnoj stvari ograničeno samo na razloge koje je tužitelj istaknuo i radi kojih je upućen u ovu parnicu time da iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi zaključak prvostupanjskog suda je da osnovan razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, dakle zastare i razlog upućivanja na predmetni postupak iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a nije razmatran.

24. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj kao jamac, platac potpisao Zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls leasing d.o.o. na iznos od 30.631,70 CHF dana 5. rujna 2008. i da je potpis ovjerio kod javnog bilježnika ( list 25 spisa), dakle zadužnica nije solemnizirana.

25. U odnosu na žalbene navode vezano za zastaru ukazuje se da zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. kao i tražbine na kojima je tužitelj samo ovjerio svoj potpis i koja nije sastavljena u obliku javnobilježničkog akta, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari zastarijevaju za pet godina, dok u situaciji kada je zadužnica sastavljena u obliku javnobilježničkog akta, tražbina zastarijeva za deset godina.

26. Naime, navedeno proizlazi iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sedme sjednice Građanskog odjela poslovni broj Su-IV-4/18-17 od 19. studenog 2018.

27. Dakle, predmetna zadužnica nije javnobilježnički akt, ni privatna isprava potvrđena po javnom bilježniku, stoga se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

28. Stoga, pogrešan je pravni pristup prvostupanjskog suda da predmetna tražbina zastarijeva u roku od 3 godine jer da se radi o pravnom poslom između dvije pravne osobe, pa su žalbeni navodi osnovani.

29. Jednako tako, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je raniji vjerovnik predmetnu tražbinu podnio na naplatu Financijskog agenciji 1. srpnja 2011. i da je postupak naplate okončan nakon sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i da zastara ne počinje teći iznova u odnosu na novi postupak izravne naplate kod Financijske agencije pokrenut 24. ožujka 2022., a koji zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti te su žalbeni navodi osnovani.

30. Ovdje valja reći, da je među strankama sporno od kada teče zastara i da li je zastara nastupila.

31. Prvenstveno, potrebno je reći da podnošenjem zadužnice na naplatu Agenciji nije prekinut tijek zastare u slučaju neuspjeha naplate iz tog postupka za koji je odgovoran ovrhovoditelj, ali u slučaju da je postupak pred Agencijom obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku ( nedostatak sredstava na računu ovršenika) i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje postupka koji je potom okončan obustavom ili neuspjelim završetkom, ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje teći ispočetka.

32. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvi postupak naplate okončan na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a za koji zaključak prvostupanjski sud nije dao razloge obzirom da ne navodi na temelju kojih činjenica i dokaza je utvrdio postojanje uvjeta iz navedene odredbe kao i kada je točno navedeni postupak i okončan.

33. Jednako tako, prvostupanjski sud određeno niti ne navodi iz kojih razloga prva naplata nije izvršena odnosno tko ja za istu odgovoran kako je to naprijed navedeno vjerovnik ili ovršenik, a što je odlučno kako bi se utvrdio da li je i nastupila zastara predmetne tražbine.

34. Između ostalog, nije na nedvojben način niti utvrđena odlučna činjenica kada je Fina odnosno kojeg datuma i prestala sa izvršenjem, dakle kada je predmetni postupak i okončan kako to navodi prvostupanjski sud.

35. Prema stanovištu ovog suda dok god nije došlo do namirenja vjerovnika niti je zadužnica povučena prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu i dalje traje odnosno zastari rok ne teče te u situaciji kada bi do isknjiženja došlo iz razloga nedostatka sredstava na računu ovršenika zastara bi ponovno počela teći ispočetka sukladno čl. 245. ZOO-a time da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa, a činjenicu iz kojih razloga je nastupila nemogućnost izvršenja prve osnove za plaćanje, prvostupanjski sud nije nedvojbeno utvrdio time da u spisu ne prileže dopisi i obavijesti Fine vezano za navedeno kao i datum prestanka postupka izvršenja osnove za plaćanje.

36. Stoga, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije na jasan i nedvojben način utvrdio i raspravio odlučnu činjenicu za ocjenu da li je tražbina u zastari i s time u vezi iz kojih razloga je FINA prestala sa izvršavanjem ovrhe na novčanim sredstvima prema zahtjevu od 1. srpnja 2011. odnosno iz kojih razloga je nastupila nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje te s time u vezi kada je Fina i prestala sa izvršenjem ovrhe na novčanim sredstvima i da li je i kada došlo do isknjiženja.

37. Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešno pravnog pristupa činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te posljedično navedenom materijalno pravo pogrešno primijenjeno, valjalo iz na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje te odlučiti kao u stavku I izreke ovog rješenja.

38. Obzirom na navedeno te da je neizvjestan uspjeh stranaka u postupku, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

39. Odluka o troškovima postupka povodom pravnog lijeka temeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP-a pa je odlučeno kao u stavku II. izreke ove drugostupanjske odluke.

40. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u naprijed izloženom smislu te utvrditi kada i iz kojih razloga je FINA prestala sa izvršavanjem ovrhe na novčanim sredstvima odnosno iz kojih razloga je nastupila nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje te utvrditi da li je nastupila zastara sukladno izraženom pravnom shvaćanju i raspraviti sve žalbene navode te će nakon toga donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej