Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1436/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Tihana Marije Miladin kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlatke Paškvalin Bošković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenicima Marinko Brajko i Marino Brajko, odvjetnicima u Đakovu, protiv tuženika Addiko bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po opunomoćeniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P- 237/2023-28 od 15. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P- 237/2023-28 od 15. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P- 237/2023-28 od 15. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o [broj kredita] sklopljen 26. travnja 2007. godine između tužiteljice ŽU i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, a koja odredba glasi: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“ i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, da tužiteljici ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.518,80 eura (tisuću petsto osamnaest eura i osamdeset centi) na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. rujna 2007. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:

- Iznos od 0,16 eura počev od 01.09.2007. godine pa sve do isplate

- Iznos od 0,51 eura počev od 01.02.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 0,97 eura počev od 01.03.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 2,16 eura počev od 01.04.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 2,75 eura počev od 01.05.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 0,85 eura počev od 01.06.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 0,08 eura počev od 01.07.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 1,14 eura počev od 01.08.2008. godine pa sve do ispate

- Iznos od 0,83 eura počev od 01.11.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 7,96 eura počev od 01.11.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 2,68 eura počev od 01.12.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 7,37 eura počev od 01.01.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,07 eura počev od 01.03.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,96 eura počev od 01.04.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,57 eura počev od 01.05.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,42 eura počev od 01.06.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 7,01 eura počev od 01.07.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 6,29 eura počev od 01.07.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 6,68 eura počev od 01.08.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 5,76 eura počev od 01.09.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 7,05 eura počev od 01.10.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 5,82 eura počev od 01.11.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 6,62 eura počev od 01.12.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 6,48 eura počev od 01.01.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,44 eura počev od 01.02.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,49 eura počev od 01.03.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,46 eura počev od 01.04.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 10,85 eura počev od 01.05.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 12,87 eura počev od 01.06.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 13,41 eura počev od 01.07.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 16,25 eura počev od 01.08.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 15,58 eura počev od 01.09.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 20,69 eura počev od 01.10.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 18,15 eura počev od 01.11.2010. godine pa sve do isplate

- Iznos od 18,91 eura počev od 01.12.2010. godine pa sve do isplate

- Iznos od 21,72 eura počev od 01.01.2011. godine pa sve do isplate

- Iznos od 23,75 eura počev od 01.02.2011. godine pa sve do isplate

- Iznos od 21,35 eura počev od 01.03.2011. godine pa sve do isplate

- Iznos od 22,20 eura počev od 01.04.2011. godine pa sve do isplate

- Iznos od 21,43 eura počev od 01.05.2011. godine pa sve do isplate

- Iznos od 25,16 eura počev od 01.06.2011. godine pa sve do isplate

- Iznos od 28,79 eura počev od 01.07.2011. godine pa sve do ispate

- Iznos od 33,19 eura počev od 01.08.2011. godine pa sve do isplate

- Iznos od 37,21 eura počev od 01.09.2011. godine pa sve do isplate

- Iznos od 31,46 eura počev od 01.10.2011. godine pa sve do isplate

- Iznos od 28,26 eura počev od 01.11.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 28,36 eura počev od 01.12.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 30,17 eura počev od 01.01.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 31,46 eura počev od 01.02.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 32,24 eura počev od 01.03.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 31,52 eura počev od 01.04.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 31,28 eura počev od 01.05.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 31,75 eura počev od 01.06.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 32,42 eura počev od 01.07.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 31,69 eura počev od 01.08.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 31,30 eura počev od 01.09.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 29,61 eura počev od 01.10.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 31,19 eura počev od 01.11.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 31,84 eura počev od 01.12.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 31,59 eura počev od 01.01.2013. godine pa sve do isplate

- iznos od 30,63 eura počev od 01.02.2013. godine pa sve do isplate

- iznos od 30,39 eura počev od 01.03.2013. godine pa sve do isplate

- iznos od 30,89 eura počev od 01.04.2013. godine pa sve do isplate

- iznos od 31,81 eura počev od 01.05.2013. godine pa sve do isplate

- iznos od 28,50 eura počev od 01.06.2013. godine pa sve do isplate

- iznos od 28,48 eura počev od 01.07.2013. godine pa sve do isplate

- iznos od 29,04 eura počev od 01.08.2013. godine pa sve do isplate

- iznos od 29,47 eura počev od 01.09.2013. godine pa sve do isplate

- iznos od 30,01 eura počev od 01.10.2013. godine pa sve do isplate

- iznos od 30,26 eura počev od 01.11.2013. godine pa sve do isplate

- iznos od 30,89 eura počev od 01.12.2013. godine pa sve do isplate

- iznos od 31,47 eura počev od 01.01.2014. godine pa sve do isplate

- iznos od 30,33 eura počev od 01.02.2014. godine pa sve do isplate

- iznos od 31,56 eura počev od 01.03.2014. godine pa sve do isplate

- iznos od 32,08 eura počev od 01.04.2014. godine pa sve do isplate

- iznos od 31,86 eura počev od 01.05.2014. godine pa sve do isplate

- iznos od 30,90 eura počev od 01.06.2014. godine pa sve do isplate.“

2. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe od 29. svibnja 2024. (točka I. izreke rješenja). Naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.640,00 eur sa zateznom kamatom od 21. siječnja 2026. (točka II. izreke rješenja).

3. Protiv presude i rješenja žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22

- dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se neosnovano poziva tuženica jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o kreditu u kojem je ugovorena otplata kredita prema srednjem tečaju tuženice za CHF (valutna klauzula) te posljedično isplata iznosa od 1.518,80 eur temeljem preplaćenih iznosa kao posljedice ništetnosti predmetne odredbe.

8. Među strankama nije sporno da su 26. travnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženica stavila tužiteljici na raspolaganje protuvrijednost iznosa od 9.000,00 CHF te da je čl. 3. Ugovora ugovorena valutna klauzula, nije sporno da je tijekom vremena trajanja otplate kredita došlo do promjene tečaja CHF.

9. Međutim sporno jest da li su ništetne ugovorne odredbe u pogledu ugovorene valutne klauzule u CHF pa tako je sporna i isplata razlike koja je nastala zbog rasta valute CHF te je sporno da li je došlo do zastare potraživanja predmetnih iznosa.

10. Također sporno jest je li prvostupanjski sud vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. a koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke među kojima je i ovdje tužena u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ,korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koje je vezana glavnica švicarski franak a što je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda RH Rev - 2221/18.

11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovdje tuženica postupala protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) kao i Zakona o obveznim odnosima i to čl. 322. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) pa su stoga žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojim osporava primjenu navedenih odredbi ZZP neosnovani.

12. Presudom Europskog suda od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26713 odlučeno da članak 4.stavak 2. Direktive 93/13 koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava a tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženice povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi koje je tužitelj ovlašten štititi.

14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli ništetne odredbe a u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora pa je stoga sud pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe čl. 1111. ZOO, a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO.

15. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovor zastare. Zastara je u ovom konkretnom predmetu počela teći pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom donošenjem presude Pž- 6632/2017 dakle od dana 14. lipnja 2018. pa je stoga tužba tužiteljice koja je podnesena 9. lipnja 2023. unutar zastarnog roka od 5 godina (čl. 371. ZOO).

16. Upravo ovakav stav je zauzet u objedinjenom pravnom shvaćanju na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

17. Neosnovano tuženica pobija rješenje prvostupanjskog suda kojim je dopuštena preinaka tužbe od 29. svibnja 2024. Tužiteljica je preinačila tužbu podneskom od 29. svibnja 2024., nakon provedenog financijskog vještačenja pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je takva preinaka dopuštena. Takav pravni stav usvojen je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, Su -IV- 162/21 kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

18. U pogledu ostalih žalbenih navoda tuženice kojima ističe da tuženica nije bila u mogućnosti kontrolirati promjenu tečaja odnosno kretanje tečaja za CHF te da predmetne ugovorne odredbe ne stvaraju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača valja reći da je teret dokazivanja upravo na tuženici i to relevantnih činjenica u ovom postupku na okolnost da li se u ovom konkretnom slučaju kada se radi o pojedinačnom potrošačkom sporu pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom kao potrošačem, prema tome tuženica je bila dužna predložiti konkretne dokaze da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi stoga su žalbeni navodi tuženice u tom dijelu neosnovani i paušalni.

19. Nadalje, odredba o valutnoj klauzuli suprotna je i odredbi čl. 4. ZOO, u kojoj je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka odnosno prosječnog potrošača s jedne strane i urednog savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada govorimo o profesionalnoj djelatnosti u smislu odredbe čl. 10. ZOO.

20. Prvostupanjski sud je saslušao tužiteljicu na okolnost sklapanja ugovora iz čijeg iskaza u bitnome proizlazi da joj nije ništa pojašnjeno u pogledu ugovornih odredbi već joj je ponuđen kredit kao najpovoljniji u CHF.

21. Ovdje valja reći da je pravilno određena isplata, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13 /EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, a s obzirom da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak.

22. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava.

23. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud zaključio u smislu odredbe čl. 1111. ZOO a u vezi s čl. 1115. ZOO da tuženica prilikom vraćanja stečenog na temelju ništetne odredbe je u obvezi vratiti zatezne kamate od dana stjecanja utuženih iznosa jer postupanje tuženice bilo nepošteno kada je ugovaranjem valutne klauzule propustila upoznati tužiteljicu s jasnim parametrima koje je primjenjivala pa je stoga tuženica nepošteni stjecatelj i kamata teče od dana stjecanja.

24. Prvostupanjski sud je, provedenim financijskim vještačenjem po vještaku financijske, čiji zadatak je bilo utvrditi koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF i iznosa kojeg je tužiteljica platila zbog rasta tečaja CHF u mjesečnim iznosima od sklapanja kredita do konačne otplate kredita, utvrdio da preplaćena razlika iznosi 1.518,80 EUR pa je stoga pravilno sud usvojio tužbeni zahtjev i dosudio tužiteljici predmetni iznos. Neosnovano tuženica u žalbi prigovara nalazu i mišljenju vještaka, jer je prvostupanjski sud prihvatio nalaz kao stručan i obrazložen, dok tuženica na matematički obračun nije imala primjedbi, nego je isticala samo prigovore pravne prirode.

25. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženice proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju kako materijalnog prava tako i važeće sudske prakse i relevantnih pravnih izvora u ovom konkretnom predmetu.

26. Neosnovano tuženica u žalbenim navodima osporava pravilnost primjene Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23 i 107/25, Tarifa /23) za radnje poduzete u postupku prije njezina stupanja na snagu jer smatraju da bi za te radnje trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja istih.

27. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, primijenio materijalno pravo kada je troškove postupka odmjerio prema Tarifi/23 koja je bila na snazi u vrijeme donošenja sporne odluke.

28. Prema odredbi Tbr. 52. st. 3. Tarife/23 kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Odredbom Tbr. 54. Tarife/23 propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

29. Dakle, s obzirom da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud donio spornu odluku o troškovima postupka u vrijeme važenja Tarife/23, to je suprotno žalbenim navodima pravilnom primjenom Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 troškove postupka prvotuženika odmjerio prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr.54. Tarife/23 za sve radnje poduzete u postupku, dakle i one prije stupanja na snagu Tarife/23. Takvo pravno shvaćanje u skladu je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama broj Rev 940/2020 od 14. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2023., Rev- 562/2024 od 7. svibnja 2024. i Rev-1309/2024 od 1. listopada 2024.

30. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

31. S obzirom da tuženica nije uspjela u žalbenom postupku, odbijena je s potraživanjem troška žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić