Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1804/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ireni Mesićek, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3129/2020-80 od 6. veljače 2026. godine, dana 28. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3129/2020-80 od 6. veljače 2026. godine.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbacio je žalbu tuženika od 8. listopada 2025., kao i dvije dopune žalbe tuženika od 24. listopada 2025., podnesene protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž -1246/2025-5 od 9. rujna 2025.

2. Tuženik pobija navedeno rješenje, ne navodeći pritom zakonom propisane žalbene razloge. Predlaže da drugostupanjski sud odbaci tužbu tužiteljice.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4.1. Prvostupanjski sud ističe da je tuženik izjavio žalbu protiv odluke drugostupanjskog suda, a da je, sukladno čl. 348. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), žalba dopuštena isključivo protiv odluka prvostupanjskog suda, dok protiv odluka drugostupanjskog suda redovni pravni lijek nije predviđen. Slijedom toga, pravni lijek koji je tuženik izjavio je nedopušten. Stoga je prvostupanjski sud, primjenom čl. 358. st. 1. u vezi s čl. 381. ZPP, takvu žalbu odbacio.

4.2. Prvostupanjski sud dodatno zaključuje da bi, čak i kada bi se predmetni podnesci smatrali prijedlogom za dopuštenje revizije, takav prijedlog bio nedopušten. Prema čl. 389.a st. 2. ZPP, prijedlog koji nije podnesen od ovlaštene osobe, odbacit će se kao nedopušten. U vezi s tim, čl. 91.a st. 2. i 3. ZPP izričito je propisano da stranka može sama podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije samo ako ima položen pravosudni ispit te je dužna tu činjenicu dokazati uz podnesak. Budući da tuženik nije dokazao da ispunjava taj uvjet, eventualni prijedlog za dopuštenje revizije bio bi nedopušten i iz tog razloga.

5.1. Tuženik u žalbi osporava i prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku iznoseći opširne činjenične navode kojima nastoji dovesti u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te zaključak o svojoj odgovornosti za nastanak štete na vozilu tužiteljice.

5.2. Međutim, takvi navodi nisu relevantni u ovom stadiju postupka. Naime, u situaciji kada je izjavljeni pravni lijek nedopušten, sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, već je dužan ograničiti se isključivo na ocjenu dopuštenosti podnesenog pravnog lijeka.

5.3. Stoga istaknuti žalbeni navodi tuženika, koji se odnose na meritum spora i njegovu navodnu neodgovornost za štetu, nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.

6. Dakle, odredbom čl. 348. ZPP jasno je propisano da se žalba može izjaviti samo protiv presude donesene u prvom stupnju, u zakonom propisanom roku. Kako ZPP ne predviđa mogućnost podnošenja žalbe protiv odluka drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je žalbu tuženika odbacio kao nedopuštenu.

7. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu pa je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Sutkinja:

Gordana Bošković Majerović