Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3888/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja ED., [adresa] str,. 5, Eschborn, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Miran Zorica, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Zadar, protiv 1. tuženice AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u [adresa] i 2. tuženice OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-3478/2024-26 od 29. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-3478/2024-26 od 29. kolovoza 2025. u pobijanom dijelu:

- pod točkom I. izreke u kojoj je odbijen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], VD, sveukupne površine 174 m2, i to dvorište površine 86 m2, kuća površine 74 m2, garaža površine 14 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, i to realnog dijela označenog likom i slovima H-I-J-A-D-G-H u površini od 58 m2, u naravi dio dvorišta i roštilj položeni zapadno u odnosu na stambenu zgradu anagrafske oznake [adresa], sve prikazano na skici lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavnim dijelom dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g., koja skica lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavni dio dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g. čini sastavni dio ove presude, što je tuženica AD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti te dopustiti da se tužitelj, a nakon provedene parcelacije i formiranja novih nekretnina, upiše kao vlasnik opisane nekretnine u roku od 15 dana, i pod prijetnjom ovrhe,

- pod točkom izreke II.1., alineja tri, kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj ED stekao pravo vlasništva nekretnine „dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], VD, sveukupne površine 174 m2, i to dvorište površine 86 m2, kuća površine 74 m2, garaža površine 14 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, i to realnog dijela označenog likom i slovima H-I-J-A-D-G-H u površini od 58 m2, u naravi dio dvorišta i roštilj položeni zapadno u odnosu na stambenu zgradu anagrafske oznake [adresa], sve prikazano na skici lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavnim dijelom dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g., koja skica lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavni dio dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od

10.04.2025.g. čini sastavni dio ove presude;

što je tuženica AD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti te dopustiti da se tužitelj, a nakon provedene parcelacije i formiranja novih nekretnina, upiše kao vlasnik nekretnine iz toč. I ove presude u roku od 15 dana, i pod prijetnjom ovrhe“.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-3478/2024-26 od 29. kolovoza 2025., i sudi:

1. Utvrđuje se da je tužitelj ED ml., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva realnog dijela nekretnine i to:

- kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], E [adresa], sveukupne površine 174 m2, i to dvorište površine 86 m2, kuća površine 74 m2, garaža površine 14 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, trajno i neodvojivo povezano temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to:

11. Suvlasnički dio: 14/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) 3. stambena jedinica oznake ''stan 3'' smještena na 2. katu građevine, korisne površine 39,88 m2, koja se sastoji od sobe, sobe, dnevne sobe i kuhinje, kupaonice, ukupne površine 39,88 m2, kojoj pripada slijedeći sporedni dio: terasa površine 16,15 m2, natkriveni ulaz površine 1,98 m2, stepenice površine 2,90 m2, što čini ukupnu neto korisnu površinu od 55,65 m2, te udio korisne vrijednosti posebnog dijela iznosi 14/100 u odnosu na cijelo i sve označeno crvenom šrafurom a koja stambena jedinica se nalazi u kući površine 74 m2, označeno likom A-J-B-C-D-A, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], sve prikazano na skici lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavnim dijelom dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g., koja skica lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavni dio dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g. čini sastavni dio ove presude;

- dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], E [adresa], sveukupne površine 174 m2, i to dvorište površine 86 m2, kuća površine 74 m2, garaža površine 14 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru i to realnog dijela označenog likom i slovima C-E-F-G-D-C u površini od 28 m2, u naravi parking ispred, odnosno s južne strane stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], sve prikazano na skici lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavnim dijelom dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g., koja skica lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavni dio dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g. čini sastavni dio ove presude;

što je tuženica AD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati te izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva tužitelja na nekretnini iz toč. I ove presude u roku od 15 dana, i pod prijetnjom ovrhe, jer će u suprotnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.137,66 eura, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"1. „Utvrđuje se da je tužitelj ED ml., [adresa],. 5, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva realnog dijela nekretnine i to:

11. Suvlasnički dio: 14/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) 3. stambena jedinica oznake ''stan 3'' smještena na 2. katu građevine, korisne površine 39,88 m2, koja se sastoji od sobe, sobe, dnevne sobe i kuhinje, kupaonice, ukupne površine 39,88 m2, kojoj pripada slijedeći sporedni dio: - terasa površine 16,15 m2, natkriveni ulaz površine 1,98 m2, stepenice površine 2,90 m2, što čini ukupnu neto korisnu površinu od 55,65 m2, te udio korisne vrijednosti posebnog dijela iznosi 14/100 u odnosu na cijelo i sve označeno crvenom šrafurom a koja stambena jedinica se nalazi u kući površine 74 m2, označeno likom A-J-B-C-D-A, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], sve prikazano na skici lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavnim dijelom dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g., koja skica lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavni dio dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g. čini sastavni dio ove presude;

- dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], E [adresa], sveukupne površine 174 m2, i to dvorište površine 86 m2, kuća površine 74 m2, garaža površine 14 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, i to realnog dijela označenog likom i slovima H-I-J-A-D-G-H u površini od 58 m2, u naravi dio dvorišta i roštilj položeni zapadno u odnosu na stambenu zgradu anagrafske oznake [adresa], sve prikazano na skici lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavnim dijelom dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g., koja skica lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavni dio dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g. čini sastavni dio ove presude

2. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove postupka sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude."

Pod točkom II. izreke je odbijen podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj ED ml., [adresa],. 5, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva nekretnine i to:

11. Suvlasnički dio: 14/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) 3. stambena jedinica oznake ''stan 3'' smještena na 2. katu građevine, korisne površine 39,88 m2, koja se sastoji od sobe, sobe, dnevne sobe i kuhinje, kupaonice, ukupne površine 39,88 m2, kojoj pripada slijedeći sporedni dio: - terasa površine 16,15 m2, natkriveni ulaz površine 1,98 m2, stepenice površine 2,90 m2, što čini ukupnu neto korisnu površinu od 55,65 m2, te udio korisne vrijednosti posebnog dijela iznosi 14/100 u odnosu na cijelo i sve označeno crvenom šrafurom a koja stambena jedinica se nalazi u kući površine 74 m2, označeno likom A-J-B-C-D-A, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], sve prikazano na skici lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavnim dijelom dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g., koja skica lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavni dio dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g. čini sastavni dio ove presude;

- dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], E [adresa], sveukupne površine 174 m2, i to dvorište površine 86 m2, kuća površine 74 m2, garaža površine 14 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, i to realnog dijela označenog likom i slovima H-I-J-A-D-G-H u površini od 58 m2, u naravi dio dvorišta i roštilj položeni zapadno u odnosu na stambenu zgradu anagrafske oznake [adresa], sve prikazano na skici lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavnim dijelom dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g., koja skica lica mjesta od travnja 2025.g., kao sastavni dio dopune nalaza i mišljenja vještaka geodeta RD od 10.04.2025.g. čini sastavni dio ove presude;

U točki III izreke prvostupanjske presude je naloženo tužitelju da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženici 1. tuženici ŠD parnični trošak u iznosu od 9.540,91 eura.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti glavni ili podredni tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu 1. tuženica AD poriče žalbene navode te predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koju upire žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U obrazloženju pobijane presude je navedeno sljedeće:

- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je on od svoje sestre 1. tuženice ČD kupio apartman i isplatio joj 80.000,00 eura koji iznos je isplatio u nekoliko navrata, a koji novac joj je nosio JD, a ponudu o kupoprodaji je dobio od nje kada ju je slučajno susreo na Čiovu i kada je završila jednu etažu, koju je zajedno radila s gđom OD, te je nakon isplate u toj kući boravio 15 godina s djecom sve do unatrag 3 godine kada je bez znanja tužitelja tužena iznajmila turistima njihov apartman, a koji apartman je on kupio za sebe i svoju djecu; da je osim tih 80.000,00 eura isti sudjelovao i plaćao radove na fasadi, uređenju roštilja, klupica, rasvjete te da nikada on tuženoj nije posudio novac a kada mu je tužena sudskim putem htjela vrati ti taj pozajmljeni novac koji on njoj nije posudio, uzeo je odvjetnika Mirana Zoricu i ne želi prihvatiti taj novac, a zbog čega je ustao ovom tužbom protiv tužen ice, jer kad god bi od tuženice tražio da sačine ugovor o kupoprodaji ovog apartmana ista je nalazila neki izgovor, čak štoviše rekla da nije legalizirala objekt te kada ga legalizira da će mu onda dati papire,

- da je u dopunskom iskazu od 21.veljače 2025.g iskazao je da je isplata u iznosu od 80.000,00 eura izvršena u cijelosti na način da je jednim dijelom isplaćeno preko JD, jednim dijelom da je on osobno dao tužiteljici i to da je isplaćeno u ljeto 2006. kada je ušao u posjed druge etaže-potkrovlja, a da je kuća još bila u izgradnji, to ljeto da se radila keramika, dvorište nije bilo uređeno, kuća nije imala fasadu ni klimu niti vanjsku rasvjetu; da je on AD preko JD dao 50.000,00 eura, a 30.000,00 eura joj je isplatio osobno, i to u tri dijela po 10.000,00 eura i to tako što je istoj dva puta dao u [adresa] u očevoj kući dok je otac bio živ , a treći u njenom stanu kada je kod nje dolazio kao poželjan gost; da je u posjed stana i potkrovlju ušao u ljeto 2006, a prije toga 2004.g ili 2005.g u vrijeme kada je AD imala Ugovor s "Tehnogradnjom", koja je trebala graditi kuću i koja je, nakon što je odradila jedan dio kuće, propala pa je AD njemu ponudila da će mu prodati jedan stan da dovrši kuću na što je on pristao, ali joj je kazao da ovaj iznos od 80.000,00 eura, koliko su dogovorili platiti u nekoliko rata, što se i desilo, te je u dvije godine sve to bilo isplaćeno; da nisu sačinili nikakav pismeni ugovor jer su brat i sestra i vjerovali su jedan drugome, a da je on kupio stan od AD potvrđuje i iskaz OD, kojoj se AD pohvalila da nije bilo ED da ne bi mogla završiti kuću, da mu nije prodala taj dio; da je gradnja kuće bila završena 2011., iako je bila useljiva još 2006., ali je falilo ono što je ranije kazao (nije bilo fasade, klime, vanjske rasvjete, dvorište nije bilo izgrađeno); da je u tom stanu ljetovao od 2006. do 2016. kada je tužena promijenila bravu, a razlog da je još jedan spor između njih; da je stan opremio namještajem, kuhinju je kupio u Njemačkoj, namještaj za dnevni boravak kod "Lesnine", kao i stol i stolice za terasu, a koju kupovinu da su vršile AD i njegova žena A, s time da jedan dio tog namještaja za dnevni boravak je ostao kod AD jer njima nije odgovarao, a sobe su kupljene u Njemačkoj; da su ključeve ulaznih vrata imali on i AD, a koji ključevi su ostavljeni u prizemlju, s time da su susjedi O imali ključ jer su pazili na kuću; da je on uz ključ svog stana imao i ključ prizemlja i gdje je znao otvarati obitelji V koje je slala AD tu na ljetovanje, kao i brat TD s djecom, a koji je bojao njene sobe od apartmana; da on AD nije nikada posudio 45.000,00 eura, a novac koji je ona stavila na polog su njeni novci i neka ih uzme sebi natrag,

- da je iz iskaza 1. tuženice ČD utvrđeno da je vlasnik predmetnog zemljišta bio njihov brat PD a koji je to zemljište 2003. darovao njihovom ocu 25. prosinca 2003., nakon čega je otac AD davao ½ navedenog zemljišta, a drugu polovinu BD i njenom mužu jer su imali firmu kojom bi izgradili kuću na ovoj parceli; da se s FD dogovorila da će kuću graditi zajedno, a za koju gradnju je koristila novce od prodaje kuće, podignuta 4 kredita te prodane dionice od Kromosoma i Fingodrom te imala i ušteđevinu jer je radila ; da su od 2008. – 2013. radovi zaustavljeni jer je objekt koji je gradio FD izašao van gabarita građevinske dozvole, a njegova firma 2007. otišla u stečaj zbog čega je ona 2007., u vrijeme kada je kuća bila izgrađena do pod krov, od brata posudila 45.000,00 eura i koja posudba je bila u njenom stanu u 4, mjesecu prije Uskrsa i njenog rođendana kada joj je tužitelj osobno dao 5.000,00 eura u njenom stanu gdje su bili samo ona i ED, a 40.000,00 eura joj je u 4 puta donosio JD, te da je to bila isključiva posudba, a nikakva kupoprodaja i da je isti po njenom nalogu ugovarao radove oko skidanje knaufa i svih drugih radova oko uređenja kuće i okoliša kao što je isti i ljetovao uz njenu suglasnost u apartmanu, a ključ apartmana tog spornog i svih ostalih se nalazio u prizemlju na vješalici odnosno iskazala da je sve radove ona radila kao vlasnica, da je sve platila i da je njena namjera bila da ova kuća koja se zove "R" a ne "AD" jednog dana ostane njenoj brać i; da su u tu kuću osim tužitelja dolazili i druga braća kao što je boravio otac i treće osobe kojima je ona to dozvolila;

- da je prilikom dopunskog iskaza na ročištu održanom 4. travnja 2025. ostala kod ranije datog iskaza u ovom sporu, navodeći da je ED, njen brat, njoj dao zajam u novčanom iznosu i kada ga je htjela vratiti, i to na Općinskom sudu u Osijeku, njezin brat je odbio primiti novčani iznos te je otvorila sudski polog, izričito govoreći da nikada nije s njim sklopila ni usmeni niti pismeni ugovor vezan za stan na drugom katu; da su tužitelj i ostala braća imali ključeve te kuće, a koji ključevi kuće su bili u prizemlju, okačeni i mogli su koristiti što hoće, pa i konobu koju je ona koristila, te su imali ključeve od svega, roštilja i sl.; da je JD donio njihove stare stvari, krevete, frižider, štednjak, koje je ona sve platila, kao što je i dovezao polovnu kuhinju koju nitko nije montirao te je platila osobno za to montiranje, dovezeni su ormari od kojih jedan ormar stoji na drugom katu, a ostala četiri su u konobi; da je za gradnju ovog objekta podigla sedam kredita, prodala četiri dionice, odnosno pozvala se na raniji iskaz dat kod ovog suda, a novac za povrat posudbe bratu je dobila prodajom kuće koju je naslijedila od pok. supruga i tim novcem vratila tu posudbu ;

- da je svjedok TD, brat tužitelja i 1. tuženice AD, iskazao da je njegova sestra AD od brata PD kupila plac na [adresa] i na kojem je zajedno sa OD počela praviti apartmane kuću pa nakon nekog vremena, jer je to bilo financijski puno, pitala bratu ED bi li on sudjelovao u gradnji na način da sebi ED izgradi kat na trećem katu u potkrovlju, na što je isti pristao, navodeći da je dogovor između AD i ED bio takav da će zadnju etažu dobiti ED, to jest da će on taj dio sebi izgraditi dok će prizemlje i prvi kat biti Š, a da je on tamo bio cijelo vrijeme i da zna od A do Ž kako je to bilo, te da mu je poznato ; da se u početku sve radilo u povjerenju, kao i inače između brata i sestre, i zašto joj isti platio 50.000 eura; da kada je Franina supruga inzistirala da se napravi ugovor i da se zna čije je što, došlo je do problema te da je AD govorila da prvo papirnato se treba odrediti što je njezino, a što od OD a nakon toga da će se izvršiti etažiranje koji je kat čiji i da će tek nakon toga se moći gruntovno upisati što je čije; da tužitelj ne želi taj novac jer je to njegov apartman i nije za prodaju, a isto tako je kazao i da zna da je ED u taj apartman uložio puno više novaca od tih 45.000,00 eura; da su razmirice između ED i AD počele unatrag 5 ili 6 godina a da je prije toga sve bilo u redu i da je ED sigurno 4 ili 5 godina normalno dolazio u svoj apartman na drugom katu i normalno ga koristio sa ženom i dvoje djece, a AD je isto tako koristila svoj apartman i u čijem apartmanu je on bio kod AD 2-3 puta; da je apartman sagrađen negdje oko 2005., a problemi su nastali oko 2015., s time da je naveo da je i on fizički radio na oba apartmana, a za koji rad su mu oni to platili, a koji radovi su se odnosili na bojanje, rušenje balkona, postavljanje odvoda, s time da sada ima 5 ili 6 godina ED više ne koristi apartman jer mu AD brani pristup; da su dogovori između AD i ED počeli u trenutku kada je već kuća bila u izgradnji; da je dogovor među njima bio da će ED sudjelovati s izgradnjom apartmana u iznosu od 50.000,00 eura te da je on osobno jednom prilikom vidio da je ED dao novce AD za izgradnju apartmana, a koje novce da joj je dao u njezinom stanu u [adresa] i to u vrijeme kada je objekt bio u fazi rou bau,

- da je iz iskaza svjedoka GD utvrđeno je da poznaje ED više od 30 godina, odnosno od 1993. kada su bili mladi i da je u vrlo dobrim odnosima s ED, a da je kasnije upoznao njegovu sestru, ovdje tužen icu, te da mu je poznato da je spor između ED i AD nastao zbog apartmana koji se nalazi u [adresa] , a da je prije 15 godina vozio ED tamo neku robu koji apartman je sagrađen na placu koji je kupila AD i na kojem je započela graditi zgradu sa tri apartmana a ED je ušao sa novcem kojim je htio financirati jedan apartman i da je od ED čuo da ulazi u taj projekt, a za koju gradnju apartmana je ED njemu davao novac, a on AD, koji novac je bio u kuvertama, radilo se o eurima, jer je ED radio u Njemačkoj, a on kao privatni poduzetnik često bio na toj relaciji, kada bi mu ED dao novac, da li je to bilo 2, 3, 5 ili 6 puta ne zna, ali je te novce nosio AD u [adresa], s time da je kod iste bio 2 ili 3 puta, kojom prigodom kod davanja tih kuverti AD ih nije otvarala, a niti mu je ED govorio koliko je dao novca u tim kuvertama kao što mu nije ni poznato, niti se može sjetiti, da mu je možda ED kazao zna da je financirao fasadu ED kao što ju i slao neki materijal iz Njemačke a koje kante za fasadu mu je on doveo ili pomogao oko špedicije u Njemačkoj kao što je jednom vozio neki kamen ili pločice a što je vozio iz Osijeka, a zašto ga je zamolio ED, jer da je to AD, to ne bi učinio; da se sječa se da je prevozio i krevete, polovne, dok je kuhinja iz Njemačke bila zapakirana , nova, a ovo je bilo staro polovno; da novac koji je on nosio AD je bilo 2005., 2006., i koje novce je davao jedan period koji ne može definirati, s time da je sam nosio novac u stan AD te da se sječa kapije i prolaza lijevo do njenog stana kada bi dolazio u taj njen stan,

- da je iz iskaza saslušanog svjedoka FD utvrđeno da su njegova supruga i AD zajedno gradile kuću na [adresa] na način da nakon što su izvršile radove do krova, to jest rohbau, tada je svatko išao sebi otpremati svoj dio kuće i da se sječa da je AD u više navrata pričala "da nije ED ja to ne bi mogla završiti", te da je spominjala da je ED puno pomogao i da zna, da je rekla, da joj je za izgradnju dao 50.000,00 eura kao i što zna da je ED 10 godina ljetovao sa suprugom i djecom u toj kući te da su kasnije nastale neke svađe; da mu je AD govorila da joj je ED osim ovih 50.000,00 eura u još nekoliko navrata dao novce, ali da ne zna u kojem iznosu, kao što zna da je AD pričala da je gornji apartman Franin i zna da je ED s obitelji dolazio u taj gornji apartman; da su više puta svi zajedno bili prisutni, i ED i AD i on, kada su pričali da će Franin biti taj apartman na drugom katu i da on daje AD novac za opremanje apartmana.

7. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka i zaprimljenih iskaza, prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj nije dokazao da je kupoprodajom za koju kaže da je usmeno dogovorena, stekao vlasništvo spornog apartmana, budući da nije dokazao kolika je ta kupoprodajna cijena i da je tako dogovorenu cijenu isplatio jer tužitelj govori o 80.000,00 eura od čega je 50.000,00 eura isplatio tuženoj putem JD koji joj je donosio novac a 30.000,00 eura da je dao osobno u tri navrata po 10.000,00 eura, dok svjedoci TD i FD govore o 50.000,00 eura, odnosno da nitko od svjedoka ne izjavljuje da je između parničnih stranaka sklopljen kupoprodajni ugovor.

8. Prema mišljenju prvostupanjskog suda, u prilog tvrdnji tuženice da se radi o posudbi, a ne o nikakvoj kupoprodaji, proizlazi iz pregledanog spisa Općinskog suda u Osijeku broj R1-222/18 u postupku osnivanja sudskog pologa po prijedlogu predlagateljice, ovdje tuženice AD, protiv prostustranke ovdje tužitelja, LD, gdje protustranka LD na taj prijedlog osnivanja sudskog pologa priznaje postojanje zajma, ali većeg od 45.000,00 eura i koji zajam odbija primiti, a nigdje ne spominje kupoprodaju. Da je doista tužitelj to kupio od svoje sestre AD, predmetni apartman, onda bi se on pozvao na kupoprodaju, a ne priznao dug posebice kod činjenice da je predlagateljica uz prijedlog, po svom punomoćniku, dostavila pismeno tužitelju u kojem je kazala da se radi o iznosu koji je on pozajmio ovdje tuženoj tamo predlagateljici kada je gradila kuću za odmor te opisala u tom dopisu iznose kako je isti pozajmljivao predlagateljici ovdje tuženoj.

8.1. Sud prvog stupnja također zaključuje da kako tužitelj u tom postupku pod poslovnim brojem R1-222/18 priznaje dug, ne spominje kupoprodaju, pa tek onda u svom iskazu u ovom predmetu, po njegovoj tužbi, obrazlaže da je onda ustao ovom tužbom, a u kojem postupku nije dokazao da je usmenom kupoprodajom stekao vlasništvo predmetnog stana apartman, zbog čega je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužitelja jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12), a koji kaže "Ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili pretežitom dijelu,obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo".

9. Osnovano žalitelj osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

10. Iz iskaza tužitelja te svjedoka TD, JD i FD proizlazi da je cilj usmenog pravnog posla između tužitelja i tuženice bio stjecanja prava vlasništva na apartmanu na II katu kuće koju je gradila tuženica, a za koji apartman je tužitelj, prema vlastitom iskazu, isplatio tužiteljici ukupan iznos od 80.000,00 eura.

11. Naime, tužitelj je tuženici isplatio ugovoreni iznos od 80.000,00 eura u četiri rate (prvo 50.000,00 eura, pa tri puta po 10.000,00 eura), a tuženica je tužitelju predala u posjed predmetni apartman 2007. (što proizlazi iz činjeničnih tvrdnji u tužbi te iz iskaza tuženice), čime su ugovorne strane ispunile u cijelosti usmeni ugovor o kupoprodaji predmetnog apartmana. Pritom svjedoci TD i FD potvrđuju da je tužitelj isplatio tuženici iznos od 50.000,00 eura, dok o preostalom iznosu od 30.000,00 eura svjedoci nemaju točnih saznanja (svjedok FD je iskazao da mu je tuženica govorila da joj je ED, pored 50.000,00 eura, davao novce u još nekoliko navrata, ali mu nije poznato o kojim se iznosima radi).

12. U prilog tužiteljevoj tvrdnji da se radilo o kupoprodaji, govori i dio njegovog iskaza na ročištu održanom dana 21. veljače 2025. (list 238-240 spisa) u kojem je jasno opisao da je on putem e-maila iz Njemačke odlučivao o pregradnim zidovima i rasporedu prostorija, tako da je u predmetnom apartmanu „uredio dnevni boravak s kuhinjom, dvije spavaće sobe, jedna naša jedna dječja“, dok tuženica u svojim apartmanima ima jednu sobu i kupatilo (pri čemu tužitelj očito misli na jednu spavaću sobu). Takvu mogućnost i ovlaštenje odlučivanja o izgradnji pregradnih zidova, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nedvojbeno može imati samo osoba koja je kupila određenu nekretninu.

Istinitost iskaza tužitelja u citiranom dijelu vidljiva je iz plana etažiranja iz rujna 2017. (list 26 spisa), iz kojeg proizlazi da stan u prizemlju ima predprostor od 3,35 m2, sobu od 10,56 m2, dnevnu sobu + kuhinju od 22,94 m2 te kupaonicu od 4,55 m2, ukupne korisne površine 41,40 m2; da stan na 1. katu ima potpuno iste prostorije identičnih pojedinačnih površina (predprostor od 3,35 m2, sobu od 10,56 m2, dnevnu sobu + kuhinju od 22,94 m2 te kupaonicu od 4,55 m2), ukupne površine 41,40 m2, dok stan na 2. katu ima sobu od 7,20 m2, sobu od 7,59 m2, dnevnu sobu + kuhinju od 20,54 m2 te kupaonicu od 4,55 m2, ukupna površine 39,88 m2. Dakle, apartmani u vlasništvu tuženice su koncipirani drugačije od apartmana kojeg je kupio tužitelj.

13. Odredbom čl. 67. st. 3. ZVDSP-a je propisan da uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji.

14. U skladu s naprijed citiranom odredbom valjalo je utvrditi da je tužitelj valjanim pravnim poslom, pored vlasništva predmetnog apartmana na II katu kuće u [adresa], stekao i prava vlasništva parkirnog mjesta u površini od 28 m2, a koje je potrebno za redovno korištenje predmetnog apartmana .

15. No, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje prava vlasništva na dijelu dvorišta u površini od 58 m2 i roštilju, tužitelj nije iznio nikakve tvrdnje koje bi upućivale na to da je i taj dio nekretnine bio predmet usmenog kupoprodajnog ugovora sklopljenog između stranaka, zbog čega je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

15.1. S obzirom da je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na dijelu dvorišta u površini od 58 m2 i roštilju , u skladu s odredbom čl. 188. st. 2. ZPP-a je ovom odlukom trebalo odlučiti o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu u pogledu istog dijela nekretnine za koju je tužitelj u podrednom tužbenom zahtjevu tvrdio da ju je stekao dosjelošću.

15.2. Međutim, iz činjeničnih tvrdnji tužitelja te iskaza tuženice proizlazi da je tužitelj stupio u posjed predmetnog apartmana 2007. te da je taj apartman koristio (posjedovao) do 2016., dok u odnosu na dio dvorišta od 58 m2 i roštilj tužitelj nije iznio nikakve tvrdnje niti je predložio bilo kakve dokaze na okolnost posjedovanja, a s obzirom da u odnosu na taj dio nekretnine nije sklopljen pravni posao, nedvojbeno nije ispunjena pretpostavka zakonitosti iz odredbe čl. 159. st. 2. ZVDSP-a, tako da bi eventualno bio potreban protek dvadesetogodišnjeg roka iz čl. 159. st. 3. ZVDSP -a, dok u konkretnom slučaju nije protekao niti desetogodišnji rok. No, i da je protekao desetogodišnji rok iz čl. 159. st. 2. ZVDSP-a, tužitelj ne bi stekao pravo vlasništva dosjelošću na dijelu dvorišta od 58 m2 i roštilju jer mu nedostaje element zakonitosti.

16. Tuženica je tijekom prvostupanjskog postupka tvrdila da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu.

17. Odredbom čl. 499. st. 1. ZOO-a je propisano da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

18. U konkretnom slučaju je 1. tuženica AD iznijela tvrdnju da je tužitelj njoj pozajmio iznos od 45.000,00 eura, i to u pet rata, pri čemu nije navela kada joj je navodni zajam predan („ovih 5000 eura je meni moj brat ED dao u stanu prije Uskrsa u 4. mj. 2007., ostatak mi je donosio JD u 4 puta“, iskaz 1. tuženice AD na ročištu 13. svibnja 2022.) niti koji je rok vraćanja bio ugovoren, kao niti zbog čega je prijedlog za otvaranje sudskog pologa podnijela (tek) 6. listopada 2018., to jest 11 i pol godina nakon što je primila prvu ratu navodnog zajma. Okolnosti sklapanja eventualnog ugovora o zajmu, rokove vraćanja te razloge zbog kojih je tuženica pokrenula postupak osnivanja sudskog pologa prijedlogom od 5. listopada 2018. tuženica nije obrazložila niti jednom riječju u svom dopunskom iskazu na ročištu održanom dana 4. travnja 2025.

19. Iz sadržaja spisa poslovni broj R1-225/2018 proizlazi da je ovdje tuženica AD, putem punomoćnice Blanke Gambiraža, odvjetnice u Osijeku, uputila dopis od 5. studenoga 2016. ovdje tužitelju LD, u kojem ga izvješćuje da je u mogućnosti vratiti mu iznos od 45.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, koji joj je „pozajmio kada je gradila kuću za odmor na [adresa]. Dakle, tuženica nije „opisala u tom dopisu iznose kako je isti pozajmljivao predlagateljici ovdje tuženoj“, kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud po točkom 20. obrazloženja pobijane presude jer je navela samo ukupan iznos od 45.000,00 eura za koji tvrdi da je bio predmet zajma.

20. Iz suglasnih iskaza stranaka (tužitelja na ročištu održanom 21. veljače 2025. i tuženice na ročištu od 13. svibnja 2022.) proizlazi da je tužitelj dolazio u predmetni apartman sve do 2016. kada je među strankama došlo do razmirica te je tuženica promijenila bravu na vratima apartmana.

21. Dakle, tuženica je tek nakon izbijanja svađe među strankama 2016. i nakon što je izvršila promjenu brave na vratima predmetnog apartmana, nesporni primitak novca od strane tužitelja izvršen u 2007. odlučila kvalificirati kao zajam, iako u svom iskazu nije niti jednom riječju spomenula da je između stranaka bio ugovoren bilo kakav rok i dinamika povrata zajma, zbog čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da su novčani iznosi koje je tužitelj predavao tuženici u ukupnom iznosu od 80.000,00 eura predstavljali isplatu kupoprodajne cijene, a ne zajam.

22. Stoga je žalbu tužitelja valjalo djelomično prihvatiti kao osnovanu te djelomično preinačiti pobijanu presudu.

23. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a je odlučeno kao u točki I. izreke, a na osnovi odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki II. izreke ove presude.

24. Budući da je donošenjem ove presude promijenjen uspjeh stranaka u sporu, potrebno je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

25. Tužitelj ima pravo na naknadu troška za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura, za sastav podnesaka od 6. studenoga 2019. (očitovanje na odgovor na tužbu), 16. lipnja 2021. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka), podnesak od 5. svibnja 2025. (očitovanja na dopunu nalaza i mišljenja), za zastupanje na ročištima dana 25. rujna 2020., zastupanje na očevidu 2. studenoga 2020., 13. svibnja 2022., 26. rujna 2022., 23. svibnja 2025. u iznosu od po 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", br. 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima dana 19. listopada 2021., 14. prosinca 2021., 3. ožujka 2022., 14. studenoga 2024., 21. veljače 2025. u iznosima od po 250,00 eura (Tbr. 9. t. 2. Tarife); za zastupanje na ročištima 31. siječnja 2022., 3. ožujka 2022. i 14. travnja 2022. (saslušanje svjedoka zamolbenim putem u izvanparničnom predmetu , Tbr. 17. Tarife) u iznosu od po 375,00 eura, što ukupno iznosi 6.875,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 1.718,75 eura, trošak vještačenja od 690,69 eura i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 631,76 eura (protuvrijednost od 4.720,00 kn po tečaju 7,7345 kn=1,00 euro, list 201 spisa) te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 313,23 eura (protuvrijednost od 2.360,00 kn po tečaju 7,7345 kn=1,00 euro, list 201 spisa) za trošak vještačenja u iznosu od 398,19 eura (protuvrijednost od 3.000,00 kn po tečaju 7,7345 kn=1,00 euro, račun na listu 103 spisa) eura, za dopunu vještačenja u iznosu od 243,00 eura (list 253 spisa), trošak predujma za izlazak sudske komisije u iznosu od 49,50 eura (protuvrijednost od 372,80 kn po tečaju 7,7345 kn=1,00 euro, rješenje od 17. studenoga 2020. na listu 75 spisa), odnosno ukupno 10.229,43 eura. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. prosinca 2021. i podneska od 24. rujna 2024. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a. Također treba dodati da je tužitelj uplatio veći iznos predujma za vještačenje od onog koji je utvrđen ovom odlukom, ali nakon što je isplaćen trošak vještaku prema računu, u odnosu na preostali iznos predujma tužitelj treba tražiti povrat od strane suda (računovodstva).

26. S obzirom da je tužiteljev tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu prihvaćen uspio je u sporu u omjeru od 80%, dok je tuženica u sporu uspjela u omjeru od 20% pa u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, nakon oduzimanja utvrđenih omjera, tuženica dužna naknaditi tužitelju utvrđeni parnični trošak u omjeru od 60%, to jest u iznosu od 6.137,66 eura.

27. Budući da je tužitelj u žalbenom postupku uspio u omjeru od 80%, naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura (puni trošak žalbe je 625,00 eura + PDV 156,25 eura, a 80% od tog iznosa je 625,00 eura), dok tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer spisu ne prileži dokaz da je taj trošak snosio.

28. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte