Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1209/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Sušilović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koga zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1378/2019- 73 od 14. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1378/2019-73 od 14. siječnja 2025. u dijelu pod toč. I i III izreke.

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1378/2019-73 od 14. siječnja 2025. u dijelu pod toč. II izreke.

III Odbija se zahtjev stranaka za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. isplatiti tužiteljici VZ iznos od 8.386,88 Eura sa zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od lipnja 2012. pa do zaključno ožujka 2018. do isplate, dok se pod II odbija kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev za preostali iznos od 9.368,83 Eura sa zatraženom zateznom kamatom a pod III se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.558,28 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. siječnja 2025. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se u usvajajućem dijelu tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači ili ukine prvostupanjsku odluku u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška postupka povodom žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se u odbijajućem dijelu i tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači prvostupanjsku odluku u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška postupka povodom žalbe.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete po osnovi izgubljene zarade nastale za vrijeme privremene spriječenosti za rad (bolovanje), kao razlike između plaće koju bi tužiteljica ostvarivala i naknade za bolovanje. Odlukom ovog suda br. Gž-5916/16 prvostupanjska je odluka u ovom postupku već jednom ukinuta. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost, dok je sporna uzročna veza između štetnog događaja i štete nastale tužiteljici, je li već iscrpljena svota limita osiguranja, a prvenstveno je sporno je li zahtjev tužiteljice zastario.

6. Pri tome je pravilno u tijeku prvostupanjskog postupka vještačenjem po vještaku medicine rada utvrđeno kako je tužiteljica 3. kolovoza 2008. stradala kojom prigodom je zadobila mnogobrojne tamo navedene ozljede te je i kirurški zbrinuta, a po primarnoj operaciji stvorila se upala u području desnog kuka s nastankom apscesa koji je fistulirao zbog čega je kontinuirano koristila antibiotsku terapiju. Usprkos tome razvio se ostemijelitis u području desnog kuka u gornjem dijelu bedrene kosti s osteolizom bedrene kosti sve do ispod malog trohantera. Zbog navedenog desna noga joj je zaostala kraća, pri hodu koristi dvije štake s time da se ne oslanja na desnu nogu, a po operacijama kuka razvio jako uvučen i koloidan ožiljak. Temeljem navedenog – po vještaku te struke - postoji direktna uzročno posljedična veza između bolovanja i štete koja je nastala kod tužiteljice.

7. Ujedno, sud je u pobijanoj odluci (odlomak 18.) utvrdio kako iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je tužiteljica 3. kolovoza 2008. sudjelovala u prometnoj nezgodi, u svojstvu putnika, nakon koje je bila na bolovanju i s tog osnova u svom tužbenom zahtjevu potražuje naknadu za pretrpljenu imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade, a tužiteljica je u vrijeme nastanka štetnog događaja bila zaposlena kod društva GOGS d.o.o. na radnom mjestu operater u automat klubu, a na bolovanju, uslijed gore navedenog štetnog događaja je bila u razdoblju od 4. kolovoza 2008. pa sve do 29. ožujka 2018. za koje vrijeme je primala naknadu plaće za vrijeme bolovanja tako da je po tom vještaku izračun izgubljene zarade tužiteljice u razdoblju bolovanja sačinjen kao razlika pretpostavljene neto plaće koju bi primila da je radila i primljene neto naknade plaće za vrijeme bolovanja.

8. Tužiteljica je obzirom na trajanje postupka u više navrata preinačavala i povisivala svoj tužbeni zahtjev, pa je tako podneskom od 2. rujna 2019. povećala tužbeni zahtjev na ime izgubljene zarade u razdoblju od rujna 2008. do veljače 2018. pri čemu je izričito navela kako joj je rješenjem HZMO-a od 20. ožujka 2018. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Dapače, podneskom od 7. svibnja 2024. po utvrđenju suda prvog stupnja tužiteljica preinačuje tužbu na način da povisuje traženi iznos po osnovi izgubljene zarade u razdoblju od rujna 2008. do ožujka 2018. koju preinaku sud prvog stupnja dopušta svojim raspravnim rješenjem.

9. Pri tome, sud odbija dio zahtjeva radi nastupa zastare, obrazlažući kako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-16/2021-17 na šestoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (6/21) održanoj 20. rujna 2021. zauzeo pravno shvaćanje prema kojemu rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje počinju teći prema čl. 230. i 231. ZOO/05, dok za slijedeće (novo) utužene tražbine zastara teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem nove tužbe ili preinakom postojeće . Ujedno, sud utvrđuje kako su iznosi dospjeli u razdoblju od 15. listopada 2008. do 15. svibnja 2012. (izgubljena zarada za razdoblje od rujna 2008. do travnja 2012.) zastarjeli prije podnošenja tužbe 25. svibnja 2015. kao i iznosi dospjeli od 15. ožujka 2015. do 15. kolovoza 2016. (izgubljena zarada za razdoblje od veljače 2015. do srpnja 2016.) prije preinake 2. rujna 2019. a iznos dospio 15. travnja 2018. (izgubljena zarada za ožujak 2018.) zastario je prije preinake 7. svibnja 2024., jer da je prvi puta u tome podnesku postavljen dok preinaka od 7. svibnja 2024. predstavlja tzv. nepravu preinaku učinjenu nakon nalaza i mišljenja financijskog vještaka . Dakle, prihvaćanjem stava kojeg je sam Vrhovni sud iznio i u odluci Revd-3298/22 o tome kako naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada, uzdržavanje ili u drugim slučajevima naknade buduće imovinske štete) oštećenik može ostvarivati ne samo u vidu rente već i sukcesivnim (povremenim) utuživanjem za proteklo razdoblje, ali u tom slučaju prekid zastare iz čl. 245. st. 3. ZOO se odnosi samo na tražbinu iz tužbenog zahtjeva, stoga rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje počinju teći prema čl. 230. i čl. 231. ZOO, dok za slijedeće (novo) utužene tražbine zastara teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem nove tužbe ili preinakom postojeće - ne dolazi u obzir shvaćanje koje je izneseno u ranijim odlukama vezano uz činjenicu da je tužiteljica neprekidno na dugotrajnom bolovanju kroz deset godina, čime ova do prestanka bolovanja ne bi saznala za štetu pa joj subjektivni rok za zastaru ne bi uopće niti istekao sve do samog prestanka bolovanja.

10. Konačno, ne može biti govora niti o nastupu zastare samog prava iz čl. 227. ZOO, jer se ovdje ne radi o povremenim tražbinama, već o izvornom pravu tužitelja na naknadu štete koje nastaje svakim umanjenjem njegove imovine. Čl. 226. ZOO pri tome precizno definira povremene tražbine kao tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, ili anuitetima kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, jer niti poseban zastarni rok iz čl. 226. st. 2. ZOO ne važi primjerice niti za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja

11. Nadalje, iako je tome prethodilo jedno od povećanja tužbenog zahtjeva (po ukidnoj odluci ovog suda) tek u podnesku od 6. svibnja 2022. tuženik upire na iscrpljenost svote osiguranja, navodeći da se zbog štete nastale u istom štetnom događaju vode parnice za isplatu iznosa koji premašuju 3.500.000,00 kn, do kojeg iznosa je limitirana odgovornost tuženika pri čemu sud prvog stupnja odbija isti prigovor tuženika utvrđujući kako se radi tek o materijalnom prigovoru kojeg tuženik može istaknuti i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali da mu nije dopušteno na tu okolnost iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze koje nije predložio prije zaključenja prethodnog postupka, pa se pri tome sud poziva na odredbu čl. 288.a st. 6. ZPP a da tuženik niti tvrdi niti dokazuje da bi se radilo o situaciji iz čl. 299. st. 2. ZPP-a, u kojoj bi mogao takve činjenice i dokazne prijedloge iznositi i tijekom glavne rasprave, tako da činjenice i dokazi, koje je tuženik iznio u podnesku od 6. svibnja 2022. nisu uzete u obzir, a njegov prigovor iscrpljenosti svote osiguranja ocijenjen je neosnovanim.

12. No, pri tome valja reći kako upravo u podnesku od 06. svibnja 2022. sam tuženik istakao kako je (prigovarajući iscrpljenje svote osiguranja po polici) u predmetnom štetnom događaju bilo više oštećenih osoba, predlažući pribavu spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Pn-8146/09, Trgovačkog suda u Zagrebu P-4580/11, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Pn-4779/12, spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-4386/10, Pn-2589/09, te pribava spisa tuženika 1005 0101 0288, 1005 1050 0891, 1082 0101 0070 (10), a odgovornost tuženika limitirana je do iznosa od 3.500.000,00 kn za štete na osobama i za sve oštećenike u smislu čl. 26. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.), prema kojemu obvezu društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju iz članka 22. tog propisa predstavlja osigurana svota važeća na dan štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije ugovoren viši iznos a ako ima više oštećenih osoba, a ukupna šteta je veća prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju.

13. Ujedno, osiguratelj i prema odluci VSRH Rev-1030/07 ima pravo i mogućnost u svim postupcima i u svim fazama postupka istaknuti prigovor iscrpljene osigurane svote, pa čak predložiti pripajanje eventualnih više pokrenutih postupaka radi naknade štete iz istog štetnog događaja, istaknuti prigovor više oštećenih i izvršene isplate. Za to nije odlučno što o zahtjevima ostalih oštećenih osoba nije donesena pravomoćna sudska odluka a tuženik ipak nije dokazao da je takav prigovor bio spriječen iznijeti prije trenutka u kojem je predložio utvrđenje okolnosti iscrpljene svote osiguranja u ovom postupku (06. svibnja 2022.).

14. Naime, upravo iz spisa koje je tuženik ističući ovakav prigovor predložio pribaviti posve je očito kako je tuženik imao saznanja o svim već nastupjelim razlozima po kojima bi svota osiguranja u ovom predmetu mogla biti iscrpljena već mnogo ranije od samog časa kada je taj prigovor istakao u ovom postupku, a niti sam – kako to pravilno sud prvog stupnja utvrđuje – u smislu čl. 299. ZPP tvrdi ili dokazuje da je taj trenutak nastupio kasnije, imajući u vidu upravo spise i odštetne zahtjeve koje se predlaže pribaviti, a koji svi nose poslovne brojeve iz najkasnije 2012. godine, dok je prethodni postupak u ovom predmetu zaključen mnogo kasnije od toga, pa je osnovano sud prvog stupnja utvrdio kako je tuženik sada prekludiran u pravu na prigovaranje ove okolnosti temeljem citiranih zakonskih odredbi, jer je isto svakako mogao učiniti ranije.

15. Konačno, u pogledu isplate zatezne kamate na iznose izgubljene zarade, točan je navod žalbe kako čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) propisuje da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva – no ovdje se kao poseban propis u pogledu obveze dospijeća ovog vida imovinske štete primjenjuje ZOO koji u svome čl. 1086. u pogledu popravljanja imovinske štete propisuje kako se obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a to je u pogledu izgubljene zarade upravo trenutak umanjenja imovine tužitelja, pa je ova kamata pravilno dosuđena od dospijeća svakog pojedinog iznosa.

16. Pri tome valja naglasiti i to kako je osnovano tužitelju sud dopustio preinaku postojećeg zahtjeva već obuhvaćenog tužbom imajući u vidu čl. 190. st. 2. ZPP, jer je očito kako tužitelj ovaj dio zahtjev nije niti mogao odrediti i postaviti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka a prije provedenog vještačenja, pri čemu i čl. 191. st. 2. ZPP (za izgubljenu zaradu koja se tiče kasnijih razdoblja) određuje izričito kako - ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

17. Dakle, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti podnesene žalbe i potvrditi pobijanu odluku, a u pogledu pak odluke o trošku, valja reći da pravilno sud prvog stupnja primjenjuje odredbe Tbr. 48., 53. i 50. odvjetničke tarife, primjenjujući vrijednost boda i tarifu koja važi u vrijeme kada sud odlučuje o trošku tužitelja .

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Sabina Dugonjić: