REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1336/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Mađarić & Lui odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-513/2025-2 od 26. rujna 2025., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P -55/2025-7 od 12. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje, se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-513/2025-2 od 26. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-55/2025-7 od 12. svibnja 2025., podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Postavlja pravno pitanje za koje smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„Sukladno odredbi čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19,130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24), da li se za ostvarivanje naknade za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja vrednuje relacija i vrijeme putovanja od polaznog do dolaznog kolodvora javnog prijevoznika u mjestu ureda odvjetnika stranke do mjesta suda ili relacija od adrese ureda odvjetnika stranke do adrese suda?“.
1.1. Tužiteljica smatra da su joj povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje kroz pravo na legitimno očekivanje kao dio aspekta zabrane arbitrarnog postupanja, pravo na obrazloženu sudsku odluku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4. Predmet u ovom stupnju postupka je naknada troškova uslijed određene delegacije spisa zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova, odnosno sporna je primjena odredbe čl. 11. st. 4. i 5. Zakona o sudovima („Narodne novine“, 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 129/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24).
5. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP revizijski sud je utvrdio da postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. To stoga, što se u odnosu na postavljeno pravno pitanje, podnositeljica prijedloga, nije pozvala na odgovarajuće razloge važnosti. Naime, drugostupanjske odluke koje predlagateljica navodi ne predstavljaju razloge važnosti u konkretnom slučaju, osobito imajući na umu kako je pobijana odluka u skladu sa shvaćanjem izraženim u odluci ovog suda poslovni broj Rev-442/2025-2 od 6. svibnja 2025. Dakle, spomenutim rješenjem se ne ukazuje na to da pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa iz tog razloga postavljeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385 a st. 1. ZPP.
7. Budući da postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Podnositeljica prijedloga za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu članka 385.a st. 2 ZPP. Naime, u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinjeno vjerojatnim da je tužiteljici tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje kroz pravo na legitimno očekivanje kao dio aspekta zabrane arbitrarnog postupanja ovog temeljnog ljudskog prava kojemu je smisao zaštita od proizvoljnih postupanja. Ovdje se napominje, a imajući na umu obrazloženja nižestupanjskih odluka, da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode te da su njihove presude dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužiteljica nije imala pravično suđenje, niti da joj je povrijeđeno pravo na dosljednu primjenu pravila o ravnopravnosti i procesnoj ravnoteži stranaka, pravo na jednakost oružja te pravila o pravu stranaka na kontradiktorno raspravljanje.
8.1.Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
