REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1366/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja OVI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužiteljice ČVI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Božiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg su tužitelji podnijeli protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-688/2025-2 od 4. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1276/2022-29 od 1. kolovoza 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1276/2022- 33 od 19. rujna 2024., u sjednici održanoj 28. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije prvotužitelja i drugotužiteljice se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije prvotužitelja i drugotužiteljice se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavili pravna pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

1.2. Uz to su se pozvali i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija).

2. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88 /05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.

3. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.

O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP

4. U pogledu pravnog pitanja koje je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pod br. 1., za obrazložiti je da se u odlukama viših sudova na koje se tužitelji pozivaju (kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tih pravnih pitanja i to koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci, a to u okviru situacije činjeničnopravne dostatno podudarne s ovopredmetnom. Time se nije (a niti je se to učinilo na neki drugi način) dokazao razlog važnosti tih pravnih pitanja u prethodno navedenom smislu (čl. 385.a st. 1. ZPP).

5. U pogledu pravnog pitanja koje je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pod br. 2., za obrazložiti je da je ono uopćeno postavljeno i odgovor na to pitanje će ovisiti o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Na to pitanje, sagledavajući ga upravo onako kako je (reducirano) postavljeno, nije moguće dati odgovor koji bi predstavljao pravni standard za sva buduća postupanja, što predstavlja osnovni smisao postupka koji bi se vidio povodom revizije. Dakle, ne radi se o pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je podnesen zbog pravnog pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (pod toč. I.).

O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP

7. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljima bilo onemogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tuženika, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljā; njihove presude su dostatno obrazložene, utemeljene na jasno navedenim zakonskim postupovnopravnim i materijalnopravnim odredbama te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužitelji nisu imali pravično suđenje.

8. Glavninu navoda kojima ukazuju na (kako je tužitelji vide) povredu prava na pravično suđenje i jasno obrazloženu odluku, tužitelji obrazlažu kroz činjenicu da je drugostupanjski sud koristio sintagmu „u ovom predmetu predmet spora utvrđenje prava vlasništva na jednoj prostoriji koja se nalazi u kući sagrađenoj na zemljišnoknjižnoj čestici u vlasništvu tuženika“. Tužitelji tumače da je time taj sud utvrdio da se sporna prostorija (toalet – WC) nalazi u kući tužitelja, no to taj sud navedenom sintagmom, a ni cjelokupnim sadržajem obrazloženja pobijane presude nije utvrdio. Sud je u pobijanoj odluci odlučujuće pravno shvaćanje utemeljio na tome da „U ovom postupku predmet raspravljanja jest jedna prostorija koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, pa […] nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva za utvrđenjem prava vlasništva jer je takav zahtjev protivan načelu pravnog jedinstva nekretnine.“.

9. Također, tužitelji upiru na (kako je oni vide) arbitrarnost u izostanku obrazloženja drugostupanjskog suda u pogledu pravnog shvaćanja da predmet spora ne predstavlja species kao samostalnu stvar (u smislu čl. 6. st. 1., u svezi čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14), no u tom smislu su nižestupanjski sudovi dali jasno i dostatno obrazloženje (s kojim se tužitelji očito ne slažu, ali to ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje u tom smislu), pa ovaj sud ni tu ne vidi vjerojatnost povrede prava na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku.

10. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

11. Tužitelji su se pozvali i na povredu temeljenog ljudskog prava – prava vlasništva. Međutim, ovaj sud primjećuje da oni nisu određeno i supstancijalno obrazložili u čemu vide takvu povredu, čak ni na razini vjerojatnosti. Njihovi se navodi o povredi prava vlasništva naslanjaju u glavnini na tvrdnje o neobrazloženosti nižestupanjskih sudskih odluka, odnosno na navode o povredi prava na pravično suđenje, a koje navode o vjerojatnosti povrede prava na pravično suđenje je ovaj sud, kako je gore navedeno, otklonio.

12. Također, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižestupanjskim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da odluke nižestupanjskih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne, te su utemeljene na jasnim i navedenim zakonskim odredbama.

13. Sama činjenica da bi sudovi propustili tužiteljima priznati pravo vlasništva na stvari koju on smatra svojim vlasništvom (a i na te tvrdnje se mogu svesti navodi o povredi prava vlasništva koji se ističu u prijedlogu za dopuštenje revizije), ne dovodi sama po sebi do vjerojatnosti povrede temeljnog ljudskog prava na uživanje vlasništva. Protivnim tumačenjem bi se došlo do (neodržive) situacije, da bi se u svakom predmetu u kojem bi takav tužbeni zahtjev bio odbijen, uzimalo da je došlo do vjerojatnosti te povrede.

14. Dakle, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine, kao niti pravo na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku.

15. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se njime poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (toč. II.).

Zagreb, 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug