REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5488/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Đapiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Santica & Đapić u Splitu, protiv 1-tuženice GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2-tuženika HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3-tuženice ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Dobrili Tenžera Kerum, odvjetnici u Sinju, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-166/2024-3 od 7. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-6181/2017 od 8. prosinca 2023., u sjednici održanoj 28. travnja 2026.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-166/2024-3 od 7. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-6181/2017 od 8. prosinca 2023.

2. Tuženici u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlažu prijedlog odbaciti.

3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništav Ugovor o darovanju od 27. listopada 1983., ovjeren 10. travnja 1984. (pred Sekretarijatom za opću upravu Općine Sinj) kojim je RJ (pokojnog I) darovao ½ spornih nekretnina MJ i da se ima uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje u kojem je vlasnik tih nekretnina u ½ dijela RJ (pokojnog I) te da je ništav Ugovo r o darovanju od 27. listopada 1983. kojim je DJ darovala u suvlasništvo ½ spornih nekretnina djeci HJ i ZJ s uknjižbom prava doživotnog stanovanja u zgradi kućni br.449 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se ima uspostaviti ranije zemljišno-knjižno stanje po kojima je suvlasnik tih nekretnina u ½ dijela RJ. Tužitelj također traži utvrđenje da su ispunjeni uvjeti za zemljišnoknjižni upis suvlasništva u ½ dijela na predmetnoj nekretnini koje se bile predmet navedenog darovanja u ½ dijela te da su mu tuženici DJ, HJ i ZJ kao zakonski nasljednici pok. MJ koji je zakonski nasljednik RJ MJ dužni priznati i izdati ispravu podobnu za zk. upis.

4. Tužitelj postavljenim pitanjem „je li Ugovor o darovanju koji je zaključen 1984. ništav, ako je zaključen u formi koja nije bila valjana prema propisima koji su tada bili na snazi (prema OGZ- u trebao je biti zaključen u formi sudskog zapisnika, a nije bio zaključen u toj formi), ako je daroprimac stupio u suposjed navodno darovane nekretnine 1986. (dvije godine nakon zaključenja ugovora), odnosno je li ugovor o darovanju zaključen u nevaljanoj formi ima pravni učinak ako daroprimatelj nije stupio u posjed cijele nekretnine neposredno nakon zaključenja ugovora o darovanju, već je nakon dvije godine stupio u suposjed dijela te nekretnine?“ ukazuje na ništetnost ugovora o darovanju radi nedostatnosti forme i predaje, međutim tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je izvršena predaja nekretnine u posjed daroprimcu predniku tuženika MJ stoga da predmetni ugovor nije trebao biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta niti u formi sudskog zapisnika sukladno paragrafu 943. Općeg građanskog zakonika te da ne postoje zakonske pretpostavke iz čl. 103. st.1. Zakona o obveznim odnosima koji se stupio na snagu 1. listopada 1978. za utvrđenje ništetnosti ugovora. Slijedom navedenog, postavljeno pitanje je suprotno stanju spisa i kao takvo nije važno za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Budući da u odnosu na postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st.1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučio kao u izreci.

Zagreb, 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković