REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu
Stjepana Radića 10
23420 Benkovac
Poslovni broj: P-526/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu Igoru Berghausu, u pravnoj stvari tužitelja ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sanji Kelavi Zorica, odvjetnici iz Zadra, Zrinsko Frankopanska 38, protiv tuženika 1) BE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2) VE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Juliji Strmoti, odvjetnici iz Biograda n/M, Petra Svačića 2, 3) EE iz [adresa], zastupana po Miranu Zorici odvjetniku iz Zadra, Zrinsko Frankopanska 38, 4) ĆE iz [adresa], radi utvrđenja nepostojanja ugovora, nakon glavne javne rasprave, održane dana 18.ožujka 2026.godine u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 28.travnja 2026.godine
p r e s u d i o j e
Odbijaju se tužben zahtjevi koji glase;
I - Utvrđuje se da je ništetan darovni ugovor od 19.travnja 1996.g. ovjeren kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru, pod brojem Ov-966/96 dana 18.travnja 1996.g. što su tuženici dužni priznati da taj ugovor u odnosu na tužitelja nije nastao, te trpjeti pravne posljedice, u roku od 15 dana.
II - Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik u udjelu 1/10 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i Jakov ranije oznake 437/1 k. o. [katastarska općina] i Jakov, dvorište površine 353 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i Jakov, kuće površine 262 m2, što su tuženici dužni priznati, a tuženici pod 2, 3 tužbe trpjeti da se tužitelj uknjiži kao suvlasnik u udjelu od 1/10 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i Jakov u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] i Jakov, uz brisanje tog prava sa imena tuženika pod 2 i 3 tužbe, u roku od 15 dana.
III – Dužan je tužitelj tuženima Z i VE nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 10.552,00 EUR u roku od 15 dana.
IV - Odbija se zahtjev tuženika Z i VE za naknadom troška u iznosu od 19.293,94 EUR
Obrazloženje
(1)Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zajedno sa tuženicima Z, EE i ĆE – njegovom braćom i sestrom, i sa pokojnim ocem HE (koji je tijekom postupka umro, čiji su nasljednici Z, EE i ĆE) iza smrti svoje majke NE naslijedio 1/10 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i Jakov. U naravi kuća s okućnicom. Godine 1996.godine temeljem darovnog ugovora sačinjenog sa svojom djecom u zemljišnoj knjizi za cijelo se upisuje otac HE, koji je u travnju 2012.godine ugovorom o uređenju imovinsko pravnih odnosa ovu nekretninu prenio Z i njegovoj supruzi B (tuženici pod 1 i 2). Kako on nikad nije ispustio punomoć bratu ĆE, koji je kao njegov punomoćnik potpisao ugovor o darovanju, to niti otac HE, niti posljedično njegov brat Z, nisu mogli steći njegov suvlasnički udio.
(2) HE u odgovoru na tužbu tvrdi da je tužitelj – njegov sin bio suglasan s time da radi lakše prodaje cijela nekretnina pripadne njemu. On je sporazumom o uređenju imovinsko pravnih odnosa kuću prenio sinu Z. Naime, kuću je založio radi dobivanja kredita za sina ĆE, pa kako ovaj nije vraćao kredit kuća bi se prodala u ovrsi. Budući je u kući živio sin Z, on je preuzeo otplatu hipoteke, ali je tražio zauzvrat da mu pripadne cijela kuća.
(3)Tuženici Z i VE ističu da su vlasništvo stekli ugovorom o uređenju imovinsko pravnih odnosa sklopljenim sa jedinim zk vlasnikom HE i da nisu imali razloga sumnjati da mu pravo vlasništva ne pripada. Nisu imali razloga sumnjati niti u mandatni odnos između tužitelja i brata ĆE. Dogovor unutar obitelji je bio da sva djeca svoj suvlasnički udio daruju ocu i to je svakako tužitelju bilo poznato. Tužitelj je zaprimio rješenje o uknjižbi Z-169/96 koji je donesen temeljem tog darovnog ugovora i kojim je izvršen upis za cijelo HE na predmetnoj nekretnini. To rješenje je zaprimio 14. prosinca 1996.godine. Tužitelj je bio jamac za kredit iz kojeg potječe hipoteka tako da je morao znati da je otac jedini zk vlasnik kuće.
(4) OE i ĆE priznali su tužbeni zahtjev.
(5)Tijekom postupka sud je pregledao rješenje o nasljeđivanju (l.s. 7), rješenje Z-9941/12 (l.s. 9), ugovor o darovanju (l.s. 10, 11), preslik katastarskog plana (l.s. 12), zk izvadke i povijest zk upisa (l.s. 13-24), ugovor o uređenju imovinsko pravnih odnosa (l.s 26-30), rješenje Z-5304/12 (l.s. 31, 32), ugovor o kupoprodaji nekretnine (l.s. 40-42), rješenje Z-169/96 sa dostavnicama (l.s. 53-55), ugovor o kreditu (l.s. 56- 59), pregledao zapisnik iz predmeta P-1934/14 (l.s. 72, 73), punomoći (l.s 74, 75), spise ovog suda P-496/16 i P-1939/14, saslušao stranke.
(6)Tuženici su popisali parnični trošak.
(7)Tužbeni zahtjev nije osnovan.
(8)U ovom predmetu tužitelj je postavio glavni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da darovni ugovor od 19.travnja 1996.g. ovjeren kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru, pod brojem Ov-966/96 dana 18.travnja 1996.g. nije nastao i podredni zahtjev da je ugovor ništetan, jer nije nastupila realna predaj darovanog, a ugovor nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta, odnosno sudskog zapisnika. O nepostojanju ugovora je odlučeno presudom Županijskog suda u Zadru Gž-705/2023 od 26. veljače 2025., kojom je preinačena presuda ovog suda poslovni broj P-1877/2018-13 od 25. ožujka 2021. i odbijen je kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja ZE kojim traži da se utvrdi da između tužitelja i tuženika nije sklopljen darovni ugovor od 19. travnja 1996.g. ovjeren kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru, pod brojem Ov-966/96 dana 18.travnja 1996.g.
(9)Dakle, ima se smatrati da je ugovor sklopljen, pa preostaje za odlučiti o podrednom zahtjevu kojim se traži utvrđenje ništetnosti darovnog ugovora od 19.travnja 1996.g. ovjeren kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru, pod brojem Ov-966/96 dana 18.travnja 1996.g., jer da isti nije izvršen, odnosno da nije došlo do realne predaje.
(10)U vrijeme sačinjavanja spornog ugovora, prije stupanja na snagu ZOO-a NN 35/05, tj. prije 01.siječnja 2006.godine, prema ustaljenoj pravnoj praksi (VSH Rev-542/03 od 15 prosinca 2004., Rev-995/04 od 4. listopada 2005.) ugovor o darovanju, pa tako i formu tog ugovora, regulirala su pravna pravila iz paragrafa 943. bivšeg OGZ-a (koji se primjenjivao temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. - Narodne novine 73/91). Prema toj praksi ugovor o darovanju treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta sukladno odredbi čl. 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/93), a kad ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari, a ne i uknjižba u zemljišne knjige. Prema tome za rješenje ove pravne stvari potrebno je samo utvrditi da li je nakon sklapanja spornog ugovora došlo do realne predaji svih dijelova kuće pokojnom HE, odnosno, budući je nesporno da su OE, ZE, V i BE kuću tj. njene dijelove koristili za stanovanje i iznajmljivanje, pitanje; dali kao samostalni ili nesamostalni posjednici?
(11)O činjenici posjeda prije i poslije ugovora znaju samo članovi obitelji, sudionici ovog i drugih postupka koji se vode ili su se vodili povodom ovih spornih raspolaganja. Svi su zainteresirane osobe, ne može se očekivati objektivnost nego samo prilagođeni iskazi. Međutim i iz takvih iskaza se može nešto nazrijeti i zaključiti. ĆE i OE u ovom predmetu kao i u predmetu P-496/16 (priklopljen ovom spisu) spominju da je ugovor sačinjen samo radi lakše prodaje kuće. Na tu činjenicu bi od materijalnih dokaza ukazivala punomoć (l.s 8) kojom ZE ovlašćuje svog oca HE radi prodaje nekretnine u [adresa]. To može biti samo ova kuća. Punomoć je iz 1994.. Ako su ugovor sastavili samo radi lakše prodaje, onda je za zaključiti da se nisu odrekli svog prava posjeda, to bi značilo da se smatraju samostalnim posjednicima. U pravcu tog zaključka bi išli i iskazi dani u predmetu P- 496/16. HE u tom predmetu saslušan kao stranka navodi; „Poslije 1996.godine djeca su koristila kuću, Z stalno, a ZE ljeti“. BE; „Dijelove kuće smo koristili kako su opisali OE i ZE međutim nije bio striktni dogovor već spontana raspodjela koju smo poštovali. Kad sam darovao svoj dio ocu nisam se pitao čemu služi. O prodaji kuće se stalno nešto govorilo ali nikad neke realne mogućnosti za prodaju nije bilo." U spomenutom predmetu P-496/16 je temeljem istog činjeničnog supstrata kao i u ovom predmetu ovaj sud utvrdio da nakon darovanja kuća od strane djece nije predana u samoposjed ocu HE, jer to djeci nije bila namjera. U tom predmetu pitanje ništetnosti darovnog ugovora od 19. travnja 1996.g. ovjeren kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru, pod brojem Ov-966/96 dana 18.travnja 1996.g. je bilo prethodno pitanje koje je sud odlučio riješiti u tom predmetu.
(12)Ta presuda P-496/2016 od 4. prosinca 2017. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-496/2016 od 1. listopada 2019. je preinačena presudom Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž-247/2018 od 5. ožujka 2020., u toj presudi viši sud je utvrdio da Ugovor o darovanju iz rujna 1996. nije ništav, jer da je HE stupio u posjed predmetne kuće. Argumenti za to su;
-da je imao prijavljenu adresu na adresi sporne kuće,
-da je tuženica VE (u ovom predmetu priznala tužbeni zahtjev) navela da sve ono što se radilo u kući da je bio dogovor sa HE, a što upućuje na zaključak da se nedvojbeno smatralo da je isti vlasnik navedene nekretnine jer se u suprotnom istog ne bi pitalo za određene građevinske i druge poduhvate, a to i slijedi iz iskaza ove tuženice kada navodi da je HE dozvoljavao OE da ulazi u kuću.
- da ĆE (u ovom predmetu priznao tužbeni zahtjev) prvenstveno ističe da je u ovom predmetu (tada pod brojem P-1151/2014) drugačije iskazivao, jer da je bio revoltiran, te da sada govori istinu, kao i da su svi znali, jer otac nije krio Ugovor s OE, za zaključenje Ugovora s njom, kao i da je potpisao Ugovor iz 1996., i da je sve rađeno na očevu inicijativu te da je on odredio kakvi će biti odnosi u obitelji.
-da u tom predmetu tužiteljica OE (ovdje tužena) navodi da Z živi u toj kući, a ĆE i ZE da su dolazili posjećivati oca,
- da je HE nakon zaključenja Ugovora iz travnja 1996. bio upisan kao vlasnik za cijelo navedene nekretnine, da se tako prezentirao i prilikom zaključenja Ugovora s tužiteljicom 2003., a također i prilikom zaključenja spornih Ugovora od 25. travnja 2012. i 21. listopada 2013.
(13)Slijedom ovih argumenata, koji u potpunosti vrijede i u ovom predmetu, jer se radi o činjenično identičnom supstratu, i ovaj sud nalazi utvrđenim da je Ugovor iz travnja 1996. realiziran, samim time pravno valjan. Što znači da ne bi bio ništav u smislu odredbe čl. 103. ZOO.
(14)Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1 i čl.155 ZPP- a, a odnosi se na sastav odgovora na tužbu (tbr.8) 603 bodova, zastupanje tužitelja na ročištima (tbr.9) 20.svibnja 2015.godine, 21.ožujka 2019.g, 28.listopada 2020.g, 16.veljače 2021.g, 19.studenog 2025. i 18.ožujka 2026. 603 boda. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 10.552 EUR.
(15)U preostalom dijelu za iznos od 19.293,94 EUR zahtjev tuženika Z i CE za naknadom parničnog trošak se odbija jer nije bio nužan za vođenje ovog parničnog postupka.
U Benkovcu,
dana 28.travnja 2026. godine
Sudac
Igor Berghaus
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka..
Dostaviti:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
-tuženicima
