REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gž-3/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LIQUIDUS PROJEKTI d.o.o., Zagreb, Banjavčićeva 5, OIB 75859615701, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Tomislav Burić, odvjetnik, Šibenik, Ante Starčevića 2, protiv tuženika KONFADA d.o.o., Zagreb, Kreše Golika 3, OIB 55539473316, kojeg zastupa punomoćnik Jure Mlinarić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Arelić & Mlinarić, Zagreb, Trnjanska cesta 69, radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2223/2024-6 od 13. studenog 2024., kojim je odlučeno o prijedlogu tužitelja za ponavljanje postupka, 28. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2223/2024-6 od 13. studenog 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanim je rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka kao neosnovan te je odlučeno o trošku postupka.
2. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu, pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka.
3. Tuženik je podnio odgovor na tu žalbu, usprotivio se žalbenim navodima, predložio je žalbu odbaciti te je zahtijevao trošak sastava tog odgovora.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), a na koje, na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Sud se u pobijanom rješenju pozvao na konkretne postupovnopravne odredbe na kojima je utemeljio pravno shvaćanje, a činjenica da se (uz to) pozvao (i) na „sudsku praksu“, ne navodeći konkretno poslovne brojeve odluka te sudske prakse, kao i na to da se pozvao (i na) na pravnoznanstvene članke, ne dovodi u sumnju pravilnost te odluke, jer je je sud dao jasne i dostane razloge za svoju odluku i, kako je navedeno, pozvao se na konkretne i relevantne postupovnopravne odredbe.
7. Predmet spora ovoga postupka je tužbeni zahtjev za poništenje ugovora o kupoprodaji nekretnine (brojevi ugovora i oznake nekretnine konkretno određene u tužbenom zahtjevu) sklopljen između tužitelja i tuženika 29. svibnja 2018., nalaganje tuženiku vraćanje u vlasništvo nekretnine i to u onom zemljišnoknjižnom stanju u kojem se nalaze na dan podnošenja te tužbe, 14. rujna 2018., izdavanje odgovarajuće tabularne isprave, nalaganje zemljišnoknjižnom odjelu nadležnog suda brisanje prava vlasništva upisanog na ime tuženika uz istodobni upis prava vlasništva na ime tužitelja i tužbeni zahtjev za naknadu štete u visini 32.982.695,60 kuna, uz naknadu troška postupka.
8. Trgovački sud u Zagrebu je, presudom poslovn i broj P-2300/2018-75 od 11. studenoga 2022. tužbeni zahtjev u dijelu prihvatio, a u dijelu odbio, dok je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovn i broj Pž-1399/2023-2 od 15. studenoga 2023. preinačio prvostupanjsku presudu u prihvaćajućem dijelu tužbenog zahtjeva pa i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio.
9. Tužitelj je 19. prosinca 2024. podnio prijedlog za ponavljanje postupka, izričito navodeći da se razlozi za taj prijedlog odnose isključivo na postupak pred višim sudom, dakle, podnio je prijedlog za ponavljanje postupka u smislu čl. 482. ZPP.
10. Ovdje pobijanim rješenjem je taj prijedlog odbijen, uz (u bitnom) shvaćanje da se tužitelj u prijedlogu za ponavljanje postupka pozvao na razloge iz čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP (ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotri jebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku), konkretno na postojanje potvrde javnog bilježnika o povratu uplaćenih sredstava u korist tuženika od 2. siječnja 2024. Budući da je drugostupanjska presuda donesena 15. studenoga 2023., a tužitelj ju je primio 22. siječnja 2024., taj navod da zapravo predstavlja novu činjenicu, nastalu čak nakon drugostupanjskog presuđenja. Međutim, ocjenjuje taj sud, da bi se činjenica mogla uzeti u obzir kao osnovani razlog za ponavljanje postupka, ona mora nastati do zaključenja prethodnog postupka ili najkasnije do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, a činjenice koje su se dogodile poslije toga mogu biti eventualno temelj za novu tužbu ili neki drugi odgovarajući postupak , ali ne i za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka.
11. Pravilno ocjenjuje sud u pobijanoj odluci kada navodi da se tužitelj u prijedlogu poziva na nastup nove činjenice, nastale (2024. godine) čak nakon donošenja drugostupanjske presude (donesene 2023. godine), koja ukazuje na drugi činjeničnopravni supstrat, koji nije postojao ni u vrijeme dovršetka prethodnog postupka, ni zaključenja glavne rasprave niti donošenja drugostupanjske presude. Činjenicom nastalom poslije svih prethodno navedenih postupovnih radnji nije niti mogla biti donesena povoljnija odluka, jer se sama odluka donosila prije nastupa tih novonastalih činjenica. Time nisu ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka u smislu čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP.
12. Tužitelj se u žalbi pozvao i na razlog pogrešnog utvrđenja činjenog stanja, navodeći da je upravo iz novopredloženog dokaza (potvrde iz 2024. godine) proizlazi „da su sva deponirana sredstava vraćena upravo na račun samog tuženika, slijedom čega je nastala situacija iz čl. 190. st. 5. Zakona o obveznim odnosima, a prema kojoj, ako dužnik uzme stvar natrag smatra se kao da nije bilo polaganja“. Međutim, ovdje se ne radi o pogrešnom utvrđenju činjeničnog stanja, a to imajući u vidu da sud, gore navedenim pravilnim tumačenjem čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP, tu činjenicu, čak i kada bi bila istinita, nije niti mogao smatrati relevantnom za odluku povodom prijedloga za ponavljanje postupka.
13. Žalbeni navodi da bi drugostupanjski sud u preinačujućoj presudi (Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-1399/2023-2 od 15. studenoga 2023.) utvrdio činjenično stanje drugačije od onog utvrđenog u prvostupanjskoj presudi, na temelju činjenica koji bi bili izneseni nakon zaključenja prethodnog postupka (u utvrđenje točnosti kojih navoda se ovaj sud u ovom stupnju postupka ne upušta), također ne utječe na odluku povodom prijedloga za ponavljanje postupka nego eventualno može (ako se za to ispune daljnji zakonom propisani uvjeti) biti razlog za preispitivanje te drugostupanjske presude u postupku povodom prijedloga za dopuštenje revizije.
14. Zato je, na temelju čl. 380. toč. 2., u svezi čl. 44. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. I.
15. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za ponavljanje postupka je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom toga prijedloga.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
