REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-728/2025-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske poštanske banke d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupane po punomoćniku Hrvoju Spajiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Starčeviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3410/2024-6 od 12. studenoga 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3335/2016 od 11. ožujka 2019., u sjednici održanoj 28. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3410/2024-6 od 12. studenoga 2024., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, između ostalog, odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim je tražila da joj tuženik isplati iznos od 1.261.465,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini i od dospijeća kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u tom dijelu na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu u cijelosti.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1841/2025-2 od 29. travnja 2025. tuženiku je dopušteno izjavljivanje revizije zbog povrede temeljnih ljudskih prava koja se odnose na povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), te čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju zbog povrede temeljnih ljudskih prava koje se odnose na pravično suđenje te u reviziji predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu odluku na način da odbije žalbu tužiteljice i potvrdi prvostupanjsku odluku.
5. Tužiteljica je dostavila odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.
6. Revizija je osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja joj je nastala isplatom iznosa od 1.261.465,46 kn koji iznos je tuženik, tadašnji predsjednik uprave tužiteljice, sam sebi isplatio 4. siječnja 2012. na ime varijabilnog dijela plaće (bonusa) za 2010. godinu.
9. U postupku je utvrđeno:
- da si je tuženik kao predsjednik uprave 4. siječnja 2012. na ime varijabilnog dijela plaće za 2010. godinu isplatio iznos od 1.261.465,46 kn,
- da je tuženik s tužiteljicom 3. siječnja 2011. zaključio ugovor o obavljanju poslova predsjednika uprave prema kojem je u čl. 2. određena redovita plaća i u čl. 3. varijabilna primanja (bonus na plaću), kao i pretpostavke za isplatu varijabilnog iznosa plaće,
- da je Vlada Republike Hrvatske donijela 11. srpnja 2009. odluku koja je objavljena u "Narodnim novinama" broj 83/09 i gdje je u toč. 4. bilo propisano da se varijabilni dio plaće utvrđen menadžerskim ugovorom predsjednika i članova uprava trgovačkih društava neće isplaćivati.
10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice zaključivši da je tuženik sporni varijabilni dio plaće za 2010. godinu isplatio na temelju odredbi sklopljenog ugovora o obavljanju poslova predsjednika uprave, a da odluka Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaće i drugih primanja predsjednika i članova uprave trgovačkih društava iz 2009. ne derogira to pravo tuženika. Prvostupanjski sud smatra da se navedenom odlukom pa i kasnijim izmjenama nije diralo u pravo na varijabilni dio plaće predsjednika i članova uprave, slijedom čega zaključuje da tužiteljica nije dokazala pretpostavke za naknadu štete u tom iznosu od tuženika.
11. Drugostupanjski sud prihvaća žalbu tužiteljice te preinačuje prvostupanjsku presudu na način da prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice s obrazloženjem da si je tuženik isplatio varijabilni dio plaće za 2010. godinu suprotno odluci Vlade Republike Hrvatske od 11. srpnja 2009., niti je iznos bonusa za upravu odredio nadzorni odbor čime je tuženik postupao suprotno čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12 i 125/11 – dalje: ZTD) čime je prouzročio štetu tužiteljici te je stoga na temelju odredbe čl. 252. st. 2. ZTD dužan isplatiti utuženi iznos tužiteljici.
12. Dakle, drugostupanjski sud svoju odluku temelji na tome da je tuženik postupio suprotno odluci Vlade Republike Hrvatske od 11. srpnja 2009., kao i da nadzorni odbor nije odobrio i odredio spornu isplatu. Međutim, u pravu je tuženik da navedena odluka Vlade Republike Hrvatske nema značaj propisa koji bi djelovao erga omnes i koji bi obvezivao predsjednike uprava ili članove uprava da ne mogu isplatiti varijabilni dio plaće ili bonus. Drugostupanjski sud u cijelosti ispušta iz vida taj razlog i jednostavno utvrđuje da je tuženik postupio suprotno navedenoj odluci Vlade Republike Hrvatske, a što je u suprotnosti i s pravnim shvaćanjem ovoga suda koji je izražen u nizu odluka (primjerice broj Rev-685/2024-2 od 4. veljače 2025., Rev-718/2023-3 od 23. travnja 2024. i Rev-2316/2018-3 od 28. ožujka 2023.).
13. Pored navedenog, tuženik je u postupku ukazivao da mu je plaća bila određena objektivnim parametrima iz sklopljenog ugovora sa tužiteljicom te općih akata tužitelja, radi čega za isplatu plaće, odnosno varijabilnog dijela plaće, nije bila potrebna odluka nadzornog odbora o iznosu bonusa. Drugostupanjski sud također ispušta iz vida i taj razlog na koji se tuženik pozivao i na temelju čega se protivio tužbenom zahtjevu te utvrđuje da nije bilo takve odluke nadzornog odbora bez obrazloženja zašto bi ista bila potrebna i iz čega to proizlazi.
14. Stoga je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a koja ujedno predstavlja i povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će imati u vidu pravno shvaćanje ovoga suda da odluka Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaće drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava nema značaj propisa slijedom čega ista ne može derogirati prava takvih osoba iz sklopljenog menadžerskog ugovora. Drugostupanjski sud će također detaljno obrazložiti zbog čega i iz čega to proizlazi da bi za isplatu spornog varijabilnog iznosa plaće bila prethodno potrebna odluka nadzornog odbora.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Damir Kontrec
