REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1477/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Kriste, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Dom zdravlja "dr. Ante Franulović" Vela Luka, Ulica 1 br. 1, OIB: 72509659926, kojeg zastupa Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-121/2025-3 od 30. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Pr-13/2025-14 od 18. kolovoza 2025., na sjednici održanoj 28. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Ističe i povredu temeljnih ljudskih prava.
1.2. Naznačena pitanja glase:
„1. Primjenjuje li sud pogrešno materijalno pravo iz čl. 150. ZOR -a i čini li ujedno bitnu povredu odredbe čl. 220. st. 1. ZPP-a ako u radnom sporu pokrenutom radi utvrđenja ništetnom odluke poslodavca o izvanrednom otkazu dokazivanje bitne činjenice je li prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu poslodavac proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem sukladno čl. 150. ZOR-a ograničava samo na utvrđivanje je li radničko vijeće održalo svoju sjednicu vezano za pitanje opravdanosti odluke o izvanrednom otkazu prije nego je poslodavac donio tu odluku, bez obzira na to kada je poslodavac saznao da je sjednica održana i koje je mišljenje na njoj radničko vijeće zauzelo?
2. Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 221.a ZPP -a i iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te povredu odredbe čl. 135. st. 3. ZOR-a ako u radnom sporu radi utvrđenja odluke o izvanrednom otkazu ništetnom utvrdi da nije ništetna odluka o izvanrednom otkazu koju poslodavac temelji na teškoj povredi radnih obveza koje su uopćeno navedene u pravilniku o radu poslodavca, ali u svojoj odluci poslodavac ne navodi koje konkretne radnje i kada je radnik počinio a koje da predstavljaju povrede radnih obveza navedenih u pravilniku, već se samo poziva na to da su radniku određene mjere opreza i da postoji sumnja da je počinio radnje koje da predstavljaju kazneno djelo pa da su počinjene teške povrede radnih obveza, ali nikakve konkretne radnje ne dokaže u radnom sporu, niti ih sud utvrđuje u radnom sporu?
3. Postoji li bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 221.a ZPP -a u vezi s čl. 135. st. 3. ZOR-a ako se poslodavac u odluci o izvanrednom otkazu poziva na osobito važnu činjenicu da postoji osnovana sumnja da je radnik počinio određena kaznena djela koja mu se stavljaju na teret i na zbog toga izrečene mjere opreza radniku pa da uslijed toga nastavak radnog odnosa nije moguć, ali u radnom sporu radi utvrđenja takve odluke o izvanrednom otkazu ništetnom poslodavac ne dokaže da je zbog toga izgubio povjerenje u radnika u tolikoj mjeri da nastavak radnog odnosa nije moguć, a sud odbije tužbeni zahtjev na utvrđenje takve odluke o otkazu ništetnom?“.
1.3. Predlagateljica se u odnosu na ta pitanja pozvala na ovosudnu odluku u predmetu Revr-600/2010-2 (1. pitanje), Županijskog suda u Karlovcu od 22. listopada 2025. Gž-R-9/2025-2, Županijskog suda u Splitu od 23. siječnja 2020. Gž R- 854/2019-2, Županijskog suda u Karlovcu od 22. listopada 2025. Gž R-9/2025-2, Županijskog suda u Splitu od 23. siječnja 2020. Gž R-854/2019-2, te odluku ovog suda u predmetu Revr-3/2013-2 (2. pitanje) te Rev-195/2021-2 (3. pitanje).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3.1. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. –pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. –Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu naznačenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa nije riječ je o pravnim pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.2. Naime, u odnosu na prvo pitanje predlagateljica se pozvala na odstupanje od prakse ovog suda kao razlog važnosti, konkretno na odluku u predmetu Revr - 600/2010-2. U toj odluci je rečeno da „Propust poslodavca da se savjetuje sa radničkim vijećem o namjeri otkazivanja ugovora o radu radniku ima za posljedicu ništavost odluke o otkazu…“. U ovoj pravnoj stvari utvrđeno je da je postupak savjetovanja proveden. Stoga se ne radi o adekvatnom razlogu važnosti. U odnosu na drugo i treće naznačeno pitanje valja reći da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica osumnjičena za počinjenje radnji (rješenje Županijskog suda u Dubrovniku kojim je izrečena mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti ili približavanja određenim osobama) u obavljanju poslova njenog radnog mjesta kada je kao liječnica izdavala potvrde i propisivala lijek koji u sebi sadrži morfij, a zatim te lijekove zadržavala za sebe, pa su nižestupanjski sudovi ocijenili da je zbog takvih težih povreda došlo do gubitka povjerenja u tužiteljicu, a da takvo ponašanje predstavlja i povredu načela medicinske struke i etike i da je to opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Takvim pravnim pristupom nižestupanjske odluke ne odstupaju od prakse ovoga suda, te se u tom smislu i upućuje na ovosudne odluke, primjerice Revr-128/05-2 od 9. ožujka 2005. No, pored toga pravni pristup nižestupanjskih sudova je i taj da tužiteljica i ne može obavljati posao zbog kojeg je sklopila ugovor o radu zbog izrečene mjere.
3.3. Stoga je, na temelju onoga što je ovom sudu dostavljeno, ocijenjeno da u prijedlogu nije riječ o (pojedinom) važnom pitanju. Ne nalazi se ni ispunjenje pretpostavki da je/su pitanja važna zbog razvoja prava.
4. Pozivajući se na ispunjenje pretpostavki iz odredbe čl. 385. a st. 2. ZPP predlagateljica je istakla da su joj pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje i to u aspektu prava na obrazloženu odluku, prava na žalbu te s tim u vezi prava na rad. To sve iz razloga na koje se poziva i u razlozima važnosti pojedinih naznačenih pitanja.
4.1. Predlagateljica svojim navodima iz prijedloga nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava (ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava), povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo na koje se on poziva, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav). i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija). Odluke sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim i naročito nerazumnim, a pobijanom odlukom odgovoreno je na odlučne žalbene navode. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelj nije imao pravično i pošteno suđenje.
4.2. Odredba čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede prava na pravično suđenje u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. U obrazloženju osporene presude drugostupanjski sud je dao dostatne i relevantne razloge koji isključuju sumnju da bi pobijana presuda bila izraz sudske samovolje ili arbitrarnosti. Nadalje, drugostupanjski sud je uzeo u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su u konkretnom slučaju mjerodavni.
4.3. U odnosu na tvrdnju da je donošenjem pobijane presude povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 54. st. 1. Ustava (pravo na rad) ističe se kako ocjena djelotvorne zaštite prava na rad i slobodu rada podrazumijeva, između ostalog, ispitivanje je li u okolnostima konkretnog slučaja odluka drugostupanjskog suda arbitrarna ili na drugi način očito nerazumna. Odluke sudova ne smatraju se arbitrarnima ako su sudovi u provedenim postupcima uspjeli utvrditi i u odlukama predočiti relevantne, dostatne i uvjerljive razloge za svoju ocjenu o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno zakonitosti ili nezakonitosti otkaza (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III- 1893/2016 od 29. siječnja 2019., www.usud.hr). Pravo na rad i slobodu rada podrazumijeva i pravo pojedinca da mu radni odnos ne prestane na način suprotan od onog utvrđenog mjerodavnim zakonom (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4495/2007 od 8. svibnja 2008., www.usud.hr). Zakonodavac je ustavno pravo na rad i slobodu rada razradio, između ostalog, i odredbom čl. 116. st. 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) kojim su propisane pretpostavke na temelju kojih poslodavac može otkazati ugovor o radu, odnosno donijeti odluku o otkazu ugovora o radu ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz).
5. Stoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog je odbačen.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
