Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-172/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Andrini Raspor Flis, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. predlagateljice KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. predlagatelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku UI, odvjetniku u [adresa], protiv 1. protustranke SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. protustranke II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Kristini Krajačić, odvjetnici u Zaboku, uz sudjelovanje ml ljt. ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlljt. ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po posebnoj skrbnici EI, djelatnici Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi ostvarivanja osobnih odnosa sa maloljetnom djecom, odlučujući o žalbi 1. i 2. predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1226/2025-20 od 23. ožujka 2026. godine, dana 28. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 1. predlagatelja KI i 2. predlagatelja BI kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1226/2025-20 od 23. ožujka 2026. godine.

II. Uvažava se žalba 1. predlagateljice KI i 2. predlagatelja BI i preinačuje navedeno rješenje, u dijelu pod točkom u dijelu pod točkom I. i III. izreke i rješava:

1. Osobni odnosi 1. predlagateljice KI i 2. predlagatelja BI sa mlljt. djecom ŽI i ĐI održavat će se svaki drugi tjedan subotom od 10 do 12 sati, u prisutnosti jednog od roditelja u kućanstvu 1. Predlagateljice KI i 2. Predlagatelja BI.

2. 1.protustranka SI i 2.protustranka II dužni su omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa 1. predlagateljice KI i 2. predlagatelja BI sa mlljt. djecom ŽI i ĐI, te su dužni suzdržavati se od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje tih osobnih odnosa.

3. Odbija se zahtjev 1. protustranke SI i 2. protustranke II za naknadu troška postupka u iznosu od 500,00 eura.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbija se prijedlog 1. i 2. predlagatelja kojim traže da su im 1. i 2. protustranke dužni omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s mlljt. ŽI i mlljt. ĐI svaki utorak i subotu od 16-18 sati, te svaku drugu nedjelju od 10-18 sati u obiteljskoj kući 1. i 2. predlagatelja na način da će malodobnu djecu baki i djedu dovoziti njihov otac 1 protustranka, a 2. predlagatelj će ih vraćati roditeljima u dogovoreno vrijeme, te su 1. i 2. protustranke dužne omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa 1. i 2. predlagatelja sa maloljetnom djecom i dužni su se suzdržati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje tih osobnih odnosa, kao i naknaditi 1. i 2. predlagateljima trošak parničnog postupka.

2. Ujedno je odbijen prijedlog 1. i 2. predlagateljima za donošenjem privremene mjere kojom će biti određen način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa sa maloljetnom djecom, te se nalaže 1. i 2. predlagateljima naknaditi 1. i 2. protustrankama trošak postupka u iznosu od 500,00 eura.

3. Protiv tog rješenja žale se 1. i 2. predlagatelji iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) te predlažu da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Osnovani su žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Prema odredbi čl. 120. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023. – dalje OBZ), pravo na ostvarivanje osobnih odnosa imaju obostrano, između ostalih, bake i djedovi, a prema st. 3. istog članka roditelji i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su djetetu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa sa srodnicima i drugim osobama koje imaju na to pravo, te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom.

7. Nesporno je da su između stranaka poremećeni odnosi zbog čega 1. i 2. protustranke onemogućavaju 1. i 2. predlagateljima održavanje osobnih odnosa sa maloljetnom djecom, iako su 1. i 2. predlagatelji do siječnja 2025. godine svakodnevno sudjelovali u druženju s maloljetnom djecom.

8. Iz mišljenja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zabok , od 11. srpnja 2025. godine proizlazi da s obzirom na stupanj narušenosti odnosa dviju generacija obitelji ĐI maloljetna djeca trebaju ostvarivati osobne odnose s djedom i bakom po ocu, jer se kod bake i djeda po ocu ne radi o osobama nedostatnih intelektualnih sposobnosti i izraženih psiho-patoloških osobina ličnosti, ali se zbog stupnja narušenosti odnosa dviju generacija i dobi djece osobni odnos i djece s bakom i djedom mogu održavati u ograničenom vremenu i u djeci poznatom prostoru (stambeni prostor djeda i bake) uz nazočnost roditelja i uz nadzor vanjske stručne osobe. U prilog činjenici da ne postoje zapreke da se 1. i 2. predlagateljima omogući ostvarivanje osobnih odnosa s mlljt. ŽI i mlljt. UI dodaje se i činjenica da predmetni područni ured nema saznanja o propustima ili ugrožavanju unuka tijekom prijašnjih ostvarivanja osobnih odnosa mlljt. ŽI s djedom i bakom. Stoga zaključno s obzirom na kronološku dob djece i privrženost roditeljima, stručni tim predlaže da se osobni odnosi bake i djeda s unucima odvijaju u prisutnosti jednog roditelja u ograničenom vremenu, odnosno dva puta mjesečno u trajanju od 2 sata, sve u kućanstvu djeda i bake.

9. Unatoč takvom mišljenju stručnog tima sud odbija prijedlog 1. i 2. predlagatelja, primjenom odredbe čl. 120. st. 4. OBZ, navodeći da 1. i 2. protustranke kao roditelji imaju primarnu ulogu u donošenju odluka koje se tiču skrbniške zaštite djece, te da je nerealno očekivati da bi u spektru složenog i osjetljivog odnosa stranaka, između kojih se u ovom trenutku vodi više sudskih sporova, mogli biti uspostavljeni odgovarajući emocionalni odnosi između 1. i 2. predlagatelja i maloljetne djece, jer sve okolnosti konkretnog slučaja ne pružaju osnovu da kontakt djece sa bakom i djedom bude jedan od elemenata njihova prava na potpun i skladan razvoj, nego, naprotiv, dosadašnja dinamika obiteljskog okruženja stresna je za cijelu obitelj.

10. Međutim, iako je sud prvog stupnja primijenio čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori 12/93, 20/97 – dalje: Konvencija), smatrajući da se vodi najboljim interesom djece jer je pravo djeteta da njegov interes ima prednost, što predstavlja ultimativno i apriorno pravo, a njihova dobrobit treba biti u interesu obiju stranaka, sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke koja će utjecati na maloljetnu djecu nije pravilno razmotrio interese maloljetne djece, jer nije procijenio mogući utjecaj te odluke na maloljetnu djecu, a isto tako nije postupio ni sukladno odredbi čl. 7. st. 1b. Konvencije o kontaktima s djecom (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 7/08) i poticao stranke da postignu dogovor u svezi s kontaktima, budući da je to najbolji interes maloljetne djece.

11. Naime, pravo je maloljetne djece da se viđaju i kontaktiraju s bakom i djedom, jer je njihova uloga u obitelji, kao i odnos koji grade s unucima važan aspekt koji pridonosi emocionalnom i psihološkom razvoju djece, pa je jedno od osnovnih prava koje se priznaje bakama i djedovima, pravo na održavanje osobnih odnosa s unucima.

12. Pri tome treba uzeti u obzir i čl. 18. st. 1. Konvencije prema kojemu roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta, pri čemu dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga.

13. Iz svih tih odredbi nedvojbeno proizlazi da osobe koje skrbe o djetetu trebaju uložiti sve napore kako bi se odnosi između bliskih srodnika uspostavili u skladu s najboljim interesom djece, jer im to treba biti primarni cilj. Stoga stranke kao odgovorni odrasli ljudi trebaju uložiti dodatne napore da se stvori emocionalni odnos između 1. i 2. predlagatelja i maloljetne djece i da se ti odnosi s vremenom poboljšavaju i ne izazivaju negativne emocije i stres kod djece, s obzirom da je najbolji interes maloljetne djece da razvijaju emocionalni odnos s djedom i bakom jer to pridonosi njihovom dobrom psihološkom razvoju. Pri tome negativan odnos stranaka ne smije utjecati na siguran razvoj maloljetne djece, pa stranke, kojima najbolji interes maloljetne djece treba biti najvažniji, imaju odgovornost da to postignu i trebaju se suzdržavati od svojih negativnih ponašanja i na taj način nadvladati odnose koje su u suprotnosti s dobrobiti maloljetne djece.

14. Stoga je, imajući u vidu čl. 3. Konvecnije i čl. 5. st. 1. Konvencije o kontaktima s djecom valjalo preinačiti odluku suda prvog stupnja o održavanju osobnih odnosa maloljetne djece s 1. i 2. predlagateljima, na način određen ovim rješenjem, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

15. Pri tome valja napomenuti da se, sukladno kvalitetnom dogovoru stranaka vrijeme održavanja tih odnosa može promijeniti, a isto tako, ukoliko to bude potrebno može se odrediti i održavanje osobnih odnosa 1. i 2. predlagatelja s maloljetnom djecom uz nadzor vanjske stručne osobe, kako je to napomenuto u stručnom mišljenju Hrvatskog zavoda sa socijalni rad.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. OBZ , pri čemu je sud vodio računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka i na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, s obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

17. S obzirom na to da je ovom odlukom odlučeno o kontaktima maloljetne djece s 1. i 2. predlagateljima, to odluka o privremenoj mjeri više nije relevantna, zbog čega je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu 1. i 2. predlagatelja kao neosnovanu.

18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu 1. i 2. predlagatelja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu 1. i 2. predlagatelja i preinačiti navedeno rješenje.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Sudac:

Andrina Raspor Flis