Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-385/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić –Vrdoljak & partneri iz Splita, protiv tuženika JN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika BN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obojica zastupani po punomoćniku Kruni Peronja, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-348/2021-24 od 29. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-348/2021-24 od 29. listopada 2025., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

II. Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da jednosoban stan na prvom katu, označen br. 4, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice s wc, lođom i spremom, ukupne površine 42,12 m2, koji je upisan u izvadak knjige položenih ugovora za PU Duće, broj [broj poduloška], koji je smješten u zgradi u [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], šifra zgrade 332, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i 1. tuženika, te da je osnovnom toga tužiteljica suvlasnica predmetnog stana u ½ dijela, a 1. tuženik u ½ dijela cjeline, i da se ovlašćuje tužiteljica da temeljem navedene presude i bez daljnjeg sudjelovanja tuženika može zatražiti i postići upis prava suvlasništva za ½ dijela predmetnog stana na svoje ime, pobliže opisanog u toč. I. izreke presude, uz istodobni ispis toga prava sa imena 2. tuženika (toč. I. izreke). Djelomično je prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je naloženo 1. tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.774,89 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 30. srpnja 2021. do isplate, dok je s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 8.156,43 EUR zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke). Naloženo je 1. i 2. tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.309,37 EUR (toč. III. izreke).

2. Protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude pod toč. I. izreke žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati u cijelosti glavni tužbeni zahtjev, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu 1. i 2. tuženici osporavaju osnovanost žalbenih navoda tužiteljice i predlažu njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova toga odgovora.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava suvlasništva u ½ dijela stana pobliže opisanog u toč. I. izreke s osnova bračne stečevine, i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 14.931,32 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Osnovanost svoga zahtjeva tužiteljica temelji na tvrdnji da su ona i 1. tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice podigli kredit u iznosu od 30.000,00 EUR kojim su od suprugovog brata ČN kupili ½ dijela spornog stana u [adresa], dok je drugu polovinu istoga stana njezinom suprugu darovao otac (2. tuženik).

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti onu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi određeno ukazuje žaliteljica. Suprotno navodima žalbe, presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Nije stoga počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 8. PP, jer je prvostupanjski svoja utvrđenja temeljio na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, te je činjenično stanje utvrdio kako na temelju svakog dokaza posebno, tako i u njihovoj sveukupnosti. Isto tako, nisu počinjene niti relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 219. i 221. ZPP, a „niti ostale brojne povrede“, kako to neobrazloženo u žalbi navodi tužiteljica.

9. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da su tužiteljica i 1. tuženik zaključili brak 2011. u kojemu je rođen sin ON, da je bračna zajednica prestala u travnju 2021., a da je njihov brak razveden pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1 Ob-58/2022. od 23.11.2022. Također nije sporno da je jednosobni stan, pobliže opisan u izreci presude upisan u zemljišnim knjigama kao vlasništvo 2. tuženika, koji je otac 1. tuženika. Nije sporno niti da je 2. tuženik, kao darovatelj 23. srpnja 2019., sklopio sa svojim sinom GN (1. tuženikom) kao daroprimcem Ugovor o darovanju dana, i da je predmet darovanja bio predmetni stan u [adresa]. Konačno, nije sporno da je 1. tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice podigao nenamjenski kredit u Splitskoj banci 24. siječnja 2018. na rok od 10 godina, u iznosu od 222.000,00 kn (sada 29.464,46 EUR). Sporno je predstavlja li predmetni stan bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima .

10. U postupku je prvostupanjski sud utvrdio da je točkom 6. Ugovora o darovanju ugovoreno da su supruga i sin 2. tuženika, ŽN i ČN suglasni s darovanjem jednosobnog stana 1. tuženiku, i da se oni kao zakonski nasljednici iza 2. tuženika odriču prava potraživati nakon njegove smrti nužni dio, te su i oni potpisali predmetni Ugovor o darovanju.

11. Nadalje je utvrđeno da je sin 2. tuženika, a brat 1. tuženika ČN istoga dana kada je sklopljen darovni ugovor sačinio i ovjerio kod javnog bilježnika izjavu broj OV-3702/2019 u kojoj navodi da se zajedno sa svojim roditeljima BN i ŽN suglasio da otac daruje jednosobni stan u [adresa] njegovu bratu GN, a da će mu brat na ime njegove ½ nasljednog dijela predmetnog stana isplatiti iznos od 225.000,00 kn, od čega mu je isplatio iznos od 200.000,00 kn, a preostalih 25.000,00 kn se obvezao naknadno isplatiti.

12. Nadalje je utvrđeno da je od veljače 2018. do prestanka bračne zajednice tužiteljice i 1. tuženika na ime kredita otplaćeno ukupno 13.549,77 EUR, da polovinu toga iznosa predstavlja iznos od 6.774,89 EUR, te da je tuženik nakon razvoda braka podigao novi kredit kojim je zatvorio ostatak ranijeg kredita i da sada otplaćuje novi kredit.

13. Na temelju materijalnih dokaza, te iskaza saslušanih stranka i svjedoka prvostupanjski sud je utvrdio da je 2. tuženik uz suglasnost supruge i drugog sina darovao 1. tuženiku jednosobni stan u [adresa] i da je riječ o njegovoj posebnoj imovini u smislu odredbe čl. 253. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje: ObZ) zbog čega je odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev. Ujedno je djelomično prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu s osnova bračne stečevine temeljem utvrđenja da je kreditom koji je podignut 2018. za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i 1. tuženika, koji je otplaćivan njihovim zajedničkim sredstvima do prestanka bračne zajednice, 1. tuženik isplatio svome bratu ČN iznos od 200.000,00 kn, te da tužiteljica ima pravo na polovinu iznosa kredita koji je otplaćen do prestanka bračne zajednice, odnosno na iznos od 6.774,89 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate temeljem odredbi čl. 248. i 249. st. 1. ObZ.

14. Tužiteljica žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude kojom je odbijen njezin glavni tužbeni zahtjev, ponavljajući u bitnome da je ½ dijela predmetnog stana darovana 1. tuženiku od njegova oca, a da su drugu polovinu ona i 1. tuženik kupili kreditom podignutim za vrijeme braka od suprugova brata ČN. Tvrdi da prava volja stranaka nije bila darovanje, već kupoprodaja, te da je Ugovor o darovanju prividan pravni posao u smislu odredbe čl. 285. st. 2. ZOO, koji je imao za cilj prikriti stvarnu kupoprodaju stana izvršenu između braće.

15. Iznijeti žalbeni navodi ne mogu se prihvatit i, jer je provedenim dokazima u postupku utvrđeno da je 2. tuženik uz suglasnost svoje supruge i sina ČN, darovao svome drugom sinu GN, sporni stan, što jasno proizlazi i iz sadržaja Ugovora o darovanju od 23. srpnja 2019. Kako tužiteljica nije bila stranka toga ugovora, niti je dokazala da je darovanje izvršeno i u njezinu korist, već u korist 1. tuženika, to predmetni stan predstavlja njegovu posebnu imovinu u smislu odredbe čl. 253. ObZ, kako je to pravilno i utvrdio sud prvog stupnja. Stoga je njezin glavni stvarnopravni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

16. Žalbeni navodi tužiteljice da upravo izjava od 23.7.2019. koju je ČN potpisao kod javnog bilježnika, a kojom je potvrdio da mu je brat JN isplatio iznos od 200.000,00 kn na ime njegova nasljednog dijela od ½ dijela darovanog stana i da mu se obvezao isplatiti još i preostali iznos od 25.000,00 kn dokazuje da su tužiteljica i 1. tuženik kupili sporni stan od ČN, ne mogu se prihvatiti, jer je iz iskaza 1. i 2. tuženika, majke 1. tuženika ŽN i njezina sina ČN utvrđeno je da je 1. tuženik isplatio svome bratu iznos od 200.000,00 kn, a brat se potom odrekao svoga prava potraživati nužni dio nakon smrti njihova oca, čime su braća međusobno uredila njihove obiteljske imovinsko-pravne odnose. Neutemeljene su stoga tvrdnje tužiteljice da je Ugovor o darovanju prikrivao stvarnu kupoprodaju.

17. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen glavni, a djelomično prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, te toj odluci tužiteljica u žalbi određeno ne prigovara.

19. Slijedom iznijetih razloga, žalbu tužiteljice valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

20. Odbijen je zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

J

Jadranka Travaš