Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-118/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović D kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andrej Greguš, odvjetnik iz Dubrovnika, Vukovarska 22 protiv tuženika GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik iz Varaždina, Ankice Opolski 2, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-59/2023-85 od 1. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-59/2023-85 od 1. kolovoza 2025. u točkama I i III izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob- 59/2023-85 od 1. kolovoza 2025. u točkama II i IV izreke i sudi:

1. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj je kuća izgrađena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljici daljnje troškove postupka u iznosu od 1.653,00 EUR.

III. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

“I. Utvrđuje se da je DO, OIB [osobni identifikacijski broj] suvlasnica za 1/2 dijela obiteljske kuće izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj je kuća izgrađena, što je tuženik GO, OIB [osobni identifikacijski broj] dužan priznati.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica DO, OIB [osobni identifikacijski broj] traži utvrditi je suvlasnicom u ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.

[adresa] na kojoj je kuća izgrađena.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.111,04 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka za iznos od 1.653,00 EUR.”

2. Protiv te presude u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu žale se i tužiteljica i tuženik zbog svih žalbenih razloga i traže naknadu troška sastava žalbi.

3. Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25

- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je djelomično pravilno, a djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke bivši supružnici čiji je brak razveden presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-517/1981 od 22. listopada 1981. i da je tijekom zajedničkog života na katastarskoj čestici broj (dalje kč.br.) 804/1 k. o. [katastarska općina] na kojoj je tuženik upisan kao isključivi vlasnik i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su stranke izvanknjižni vlasnici, izgrađena obiteljska kuća. Tvrdi da je njihov doprinos u stjecanju imovine podjednak, što je već utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-232/1983 od 25. studenog 1987., ali da je u njoj katastarska oznaka zemljišta pogrešna. Slijedom navedenog, traži da se utvrdi njeno pravo vlasništva predmetne nekretnine u ½ dijela, da joj tuženik izda valjanu ispravu za upis tog prava u zemljišnoj knjizi i potražuje troškove postupka.

7. Među parničnim strankama nije sporno da su bivši supružnici, da je njihov brak sklopljen 6. siječnja 1963. u Blatu, a razveden presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-517/1981 od 22. listopada 1981. koja je postala pravomoćna 8. veljače 1982. Nije sporno da su za vrijeme trajanja braka stekli određenu imovinu, o čemu je pred Općinskim sudom u Korčuli, povodom tužbe od 22. prosinca 1981. vođena parnica pod poslovnim brojem P-232/1983.

8. Iz presude poslovni broj P-232/1983 od 25. studenog 1987. i cjelokupnog spisa Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-232/1983 proizlazi da su stranke u braku izgradile obiteljsku kuću u [adresa], da je ovaj objekt građen od 1976. do 1979. s time što su još ranije bili obavljeni pripremni radovi i iskop septičke jame, da je kuća izgrađena na zemljištu koje je nekada bilo vlasništvo tuženikovih roditelja, a koje je darovano za potrebe tadašnje obiteljske zajednice stranaka, da je doprinos supružnika u stjecanju ove imovine podjednak, da je presudom Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-232/1983 od 25. studenog 1987. utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica za 1/2 dijela i da je tuženik suvlasnik za 1/2 dijela bračne imovine koja se sastoji od izgrađene obiteljske kuće u [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da se kuća sastoji od sobe, kuhinje, predsoblja, kupatila, wc-a i garaže u prizemlju te tri sobe i kuhinje na katu slijedom čega je tuženik dužan tužiteljici izdati tabularnu ispravu za upis 1/2 dijela navedene kuće u zemljišnim knjigama jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda i da je ista presuda potvrđena presudom Okružnog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-426/1988 od 22. studenog 1989.

9. Pravilno sud prvog stupnja ističe da ne postoji objektivni identitet između izreke presude Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-232/1983 od 25. studenog 1987. i tužbenog zahtjeva istaknutog u ovom postupku budući da je prema sadržaju pravomoćne presude Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-232/1983 od 25. studenog 1987. odlučeno o tome što predstavlja bračnu stečevinu, uz napomenu da je riječ o obiteljskoj kući u [adresa] koja se sastoji od prizemlja i kata s opisanim rasporedom prostorija i o suvlasničkim udjelima u tako stečenoj imovini, čime je uređen međusobni odnos između stranaka povodom razvoda braka, s time da u toj presudi opisana nekretnina nije označena na način da bi se presuda mogla provesti u zemljišnim knjigama, a nalog za upis u zemljišne knjige odnosno nalog za izdavanje tabularne isprave odnosi na posve drugu katastarsku česticu, čak i drugu katastarsku općinu gdje se nalazi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok tužbom u ovom postupku tužiteljica zahtijeva utvrđenje vlasništva u ½ dijela točno određenih nekretnina (kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

Prema čl. 4. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22 - dalje: ZZK) zemljište u smislu tog zakona je dio zemljine površine koji je u katastru označen posebnim brojem i imenom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica), a u konkretnom slučaju ni posebni broj ni ime katastarske općine u kojoj leži nisu identični tako da objektivni identitet između izreke presude Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-232/1983 od 25. studenog 1987. i tužbenog zahtjeva koji je istaknut u ovoj tužbi ne postoji.

Stoga nisu ispunjene pretpostavke za odbacivanje tužbe u smislu čl. 333. st. 2. ZPP-a kako to tvrdi tuženik.

10. Prema stanju u zemljišnim knjigama kč. br. [katastarska čestica] je upisana u k. o. [katastarska općina] kao vrt s površinom od 52 m2 u vlasništvu tuženika u cijelosti dok je kč. br. [katastarska čestica] upisana u k. o. [katastarska općina] kao vrt površine 34 m2, a kao suvlasnici u 1/3 dijela svaki upisani MO, VO i AO. Stvarni izgled predmetne nekretnine prikazan je na fotografijama dostavljenim uz tužbu, a utvrđen i neposrednim opažanjem suda prilikom očevida provedenog 15. studenog 2019. uz sudjelovanje sudskog vještaka geodetske struke Miša Biliša, dipl. ing. kada je utvrđeno da je predmet spora stambena zgrada uz lokalnu betoniranu cestu koja ima prizemlje i kat, pri čemu se do prostora na katu pristupa vanjskim stepenicama koje se, a gledajući s ceste prema kući, nalaze s lijeve strane i da s desne strane zgrada graniči sa vrtom koji je ograđen zidom. Identificirajući nekretninu sudski je vještak izjavio da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti izgrađena postojećom stambenom zgradom, da sa zapadne strane graniči s prolazom, s južne kolnom cestom i da istočna granica te katastarske čestice prolazi zapravo kroz postojeći objekt, zatim da se kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proteže istočno od prethodno opisane katastarske čestice i u naravi čitav zapadni dio nekretnine obuhvaćen zgradom dok istočni dio ove katastarske čestice čini prolaz i vrt. Vještak je sudu u nalazu i mišljenju od 9. srpnja 2020. dostavio i skicu lica mjesta na kojoj je jasno prikazan položaj katastarskih čestica koje su predmet ovog postupka u odnosu na susjedne nekretnine, a označene su i stvarne dimenzije kuće koja je predmet ovog postupka.

Da je na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena zgrada kojoj je dodijeljen kućni broj 95 proizlazi i iz potvrde Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 19. listopada 2018. Očevidu su prisustvovali i svjedoci EO, IO, OO, ĐO, ČO, JO, LO i ŽO, kojima je u naravi pokazana predmetna nekretnina i koji u svojim iskazima potvrđuju da je riječ o kući koju su za vrijeme trajanja braka gradili supružnici ČO.

Tako se svjedok LO koji živi svega dvadesetak metara dalje, sjeća vremena kada se kuća gradila, u vrijeme davanja iskaza (2020.) ima šezdeset, a kada je počela gradnja imao je petnaestak godina. Tvrdi da je zgrada bila dovršena dok su stranke živjele u braku.

Svjedoci EO, koji je u vrijeme postavljanja gornje betonske ploče imao nekih devetnaest godina, a u vrijeme iskazivanja (2020.) šezdeset jednu i ZO, koji nije bio na očevidu, ali do prije dvadesetak godina susjed, sjećaju se vremena kada su supružnici ČO gradili kuću. EO je zajedno s ostalim mještanima i osobno sudjelovao u nekim radovima no svjedocima nije poznato na koji su način razriješeni imovinski odnosi nakon razvoda braka.

Svjedoci JO i ČO su djeca parničnih stranaka, sjećaju se radova na gradnji obiteljske kuće i sigurni su da njihovi roditelji nisu u braku stjecali bilu kakvu drugu nepokretnu imovinu, a posebice ne kuću u [adresa].

JO je u dobi od 53 godine (2020.), misli da je gradnja započela kada je ona išla u drugi ili treći razred osnovne škole, ima i fotografije iz 1979. s terase tako da je do tada svakako dovršena ugrubo gradnja i nalivena terasa.

ČO koji je rođen 1974. ne sjeća se puno radova na kući, ali vidio je jednu raniju sudsku odluku po kojoj je zaključio da je kuća suvlasništvo roditelja na jednake dijelove, s time da se kasnije ustanovilo da su presudom obuhvaćeni potpuno krivi brojevi čestica.

Svjedok BO nije bio prisutan na očevidu od 15. studenog 2019., ali mu je poznato da je kuća koja je predmet ove parnice, a od koje živi udaljen tridesetak metara, bila uglavnom dovršena do 1980., s time da se i nakon razvoda braka stranaka uređivala.

I svjedokinja ŠO sjeća se da je kao dijete boravila na terasi obiteljske kuće koja je građena na zemljištu koje je jednim dijelom pripadalo njenom ocu, a kuću su zajednički gradili supružnici ČO.

Svjedokinja NO navodi da je pozvana dati iskaz radi "njihove kuće", da su se stranke službeno rastale 1981., ali da je tužiteljica pošla već u 1980., zatim da su stanovali u staroj kući, a na tu staru nadodana nova jer se po zakonu drugačije nije ni moglo graditi, da se taj novi dio počeo graditi 1975., i to septička jama i temelji, da je u srpnju 1977. na gornjem dijelu stavljena zadnja ploča, da je i tužiteljica pomagala jer su još bili u braku, a tuženik u Australiji, kuhala radnicima, iako je radila i u Komodoru te da su neki radovi na kući rađeni i nakon što je tužiteljica otišla.

Tužiteljica DO navodi da su kuću počeli graditi 1973. ili 1974., da se ona zaposlila 1972. u hotelskom poduzeću Orebić, kasnije vojno odmaralište Komodor i tamo radila do 1987., a on 1972. u poduzeću Gradina kao vozač kamiona. Imali su ušteđevinu iz Australije i trošili je za život dok se nisu zaposlili, a i za gradnju. Ona se brinula o dvoje djece i tuženikovoj majci. Tuženik je 1976. rekao da ide u Australiju, a ona nastavila graditi kada je on otišao 1976., pomagali su joj i radnici i s posla radnici i digla kredit na svoje ime, misli 200.000,00 dinara i osposobila apartman s kuhinjom i wc-om i garažu, koji je 1976. bio izgrađen, ali nije bio gotov u smislu da nije bio opremljen već ga je ona opremila s tim kreditom 1977. Gornji dio je bio izgrađen 1978., bile su četiri sobe i wc, prozori i vrata, prozori i žbuka unutra su bili dok sanitarni čvor još nije bio. 1981. je tuženik došao da se sporazumno razvedu i vratio u Australiju. Tada ga je pitala da joj da ispravu vezano za kuću, ali on to nije učinio i rekao je da će to lako, da će se on vratiti, a onda je došao rat i nisu to riješi, a ona ostala s dvoje djece. Točno je da se odselila u travnju 1980., a nije dolazila jer joj nisu dali ključ.

11. Sud prvog stupnja pravilno je utrvdio da su tužiteljica i tuženik u braku izgradili obiteljsku kuću u [adresa], s tim da je objekt građen od 1976. do 1979., a pripremni radovi i iskop septičke jame izvršeni i ranije.

Navedeno proizlazi iz iskaza tužiteljice i tuženika danih u ovom postupku i postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-232/83. Stranke su živjele i radile zajedno u Australiji od 1965.-1971. te za to vrijeme stekle određenu ušteđevinu s kojom su počele graditi kuću. Tuženi je radio i po povratku u Hrvatsku, a tužiteljica sezonski, da bi 1976. tuženi opet otišao na rad u Australiju te se opet vratio 1979. U tom razdoblju do 1979. je izgrađena kuća, a tužiteljica se cijelo vrijeme brinula o djeci, angažira la se oko gradnje kuće. Iz podataka vezanih uz primanja stranaka koji su pribavljeni u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-232/83 proizlazi da primanja stranaka prije i u vrijeme gradnje kuće nisu bila toliko različita da bi opravdala drugačije utvrđenje suvlasničkih omjera, pri čemu treba imati u vidu da je tužiteljica brinula o djeci, kućanstvu i gradnji kuće.

Ova utvrđenja potvrđuju i svjedoci CO, DOBP kada opisuju dinamiku gradnje kuće u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P - 232/83.

11.1. Posebno ovdje treba istaknuti da su se na ročištu održanom 3. lipnja 2025. stranke suglasile da se dokazi koji su već izvedeni u ovom postupku i dokazi izvedeni u postupku poslovni broj P-232/1983 ne izvode ponovno. Zbog toga nije bilo potrebno provoditi druge dokaze radi utvrđenja spornih pravno relevantnih činjenica te tuženik neosnovano osporava utemeljenje odluke suda na postupku koji se pred Općinskim sudom u Korčuli pod poslovnim brojem P-232/1983.

12. Nadalje, kuća je izgrađena na zemljištu tuženikovih roditelja koje je darovano za potrebe tadašnje obiteljske zajednice stranaka i doprinos supružnika u stjecanju imovine je pravilno ocijenjen podjednakim. Da je zemljište darovano za potrebe tadašnje obiteljske zajednice stranaka proizlazi iz iskaza tužiteljice, dok tuženik suprotno nije dokazao. Naime, tuženik čak suprotno nastoji dokazati, odnosno tvrdi da je kupio zemljište, ali je ovaj navod tuženika ocijenjen neuvjerljivim (što će naknadno biti obrazloženo), pri čemu treba dodati da je tuženik u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-232/83 tvrdio da je zemljište dijelom nasljedstvo njegove majke i sestre.

13. Slijedom navedenoga, tužiteljica na temelju odredbe članka 10. Osnovnog zakona o braku (Službeni list FNRJ broj 29/46, 36/48, 44/51, 18/55, Službeni list SFRJ broj 12/65, 28/65, Narodne novine broj 52/71, 11/78) suvlasnica je ½ dijela obiteljske kuće izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika da broj zemljišnoknjižnog uloška naznačenog u prvostupanjskoj presudi ne odgovara broju zemljišnoknjižnog uloška u koji je upisana kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] treba istaknuti da prema čl. 11. st. 1. ZZK -a oznake katastarskih čestica u zemljišnoj knjizi moraju biti sukladne s njihovim oznakama u katastarskom operatu, a osobito moraju biti navedeni katastarski brojevi čestica, njihova površina prema katastru, adresa katastarske čestice, način uporabe, kao i zgrade koje trajno leže na zemljištu ili su ispod njegove površine (izgrađenost zemljišta). Dakle, za provedbu presude u zemljišnim knjigama pravno je važno da su točne oznake katastarskih čestica, a ne broj zemljišnoknjižnih uložaka.

15. Pravilno sud prvog stupnja navodi da je za ugovor o kupoprodaji od 21. svibnja 1998., na kojeg se poziva tuženik, navodeći kako je kč. br. [katastarska čestica] kupio nakon razvoda braka i da zbog toga ne može predstavljati bračnu stečevinu (iako tvrdi da je o zahtjevu tužiteljice već pravomoćno presuđeno u drugom postupku), svjedok ZO, bivši susjed stranaka, potvrdio da je to ugovor kojeg je potpisao kao jedan od nasljednika pok. oca PO, ali naknadno ga je potpisao na zahtjev tuženika dok je stvarna prodaja zemljišta na kojem je kuća izgrađena bila sedamdesetih godina, možda i ranije.

Svjedok EO navodi da je jedan dio zemljišta na kojem je kuća izgrađena bio u vlasništvu njegovog oca, da im je njegov otac to prodao za gradnju kuće, ali da o tome nije postojala valjana isprava zbog čega su on, brat ZO i sestra ŠO kao očevi nasljednici, u najboljoj namjeri, na zahtjev tuženika, kasnije potpisali o tome jednu ispravu.

Svjedokinja ŠO pojašnjava da je ugovor kojeg su potpisali bio potvrda o ranije izvršenoj prodaji zemljišta za gradnju kuće supružnika ČO. Zbog navedenoga tuženik neosnovano tvrdi da je temeljem tog kupoprodajnog ugovora stekao vlasništvo nekretnine iz točke I. izreke prvostupanjske presude.

16. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da nije od utjecaja na ishod spora niti prigovor tuženika da obiteljska kuća u trenutku kada je brak stranaka razveden nije bila dovršena i da ju je on naknadno uređivao, a na koje okolnosti su u postupku iskazivali i svjedoci OO, koja nema saznanja o kući odnosno njenoj gradnji pri je 1980., i ĐO, koji je kuću vidio prvi put 1981. i nema saznanja iz razdoblja prije toga.

Naime, već i presudom Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-232/1983 od 25. studenog 1987. pravomoćno je utvrđeno da su stranke na jednake dijelove suvlasnici predmetne obiteljske kuće koja se sastoji od sobe, kuhinje, predsoblja, kupatila, wc -a i garaže u prizemlju te tri sobe i kuhinje na katu, a sva eventualna naknadna ulaganja tuženika u ovu nekretninu ne utječu na izmjenu suvlasničkih omjera bivših supružnika već tuženik svoja prava može ostvarivati u odgovarajućem postupku povodom obveznopravnog zahtjeva.

17. Kako je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti izgrađena postojećom stambenom zgradom, a u zemljišnim knjigama upisana je kao vlasništvo tuženika u cijelosti, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i u dijelu kojim tužiteljica traži da se utvrdi suvlasnicom u ½ dijela.

18. No, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je dio zahtjeva tužiteljice odbio kao neosnovan.

Kao suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane su treće osobe (MO, VO i AO). No, navedeno nije od utjecaja na ocjenu osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje suvlasništva stranaka na ovoj katastarskoj čestici.

Ovo iz razloga što je utvrđeno da je predmetna kuća bračna stečevina stranaka, a da je tužiteljica suvlasnica iste u omjeru od ½ dijela, pa primjenom načela jedinstva nekretnine izvanknjižna je suvlasnica i nekretnine na kojoj je kuća izgrađena. Dakle, okolnost da su u zemljišnim knjigama kao vlasnici upisane treće osobe pravno nije odlučna za razrješenje pravnih odnosa između stranaka ovog postupka.

I tužiteljica i tuženik mogu naknadno rješavati sporne odnose spram upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika, ali navedeno ne utječe na ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice da se u ovom sporu utvrdi da je spram tuženika kao bivšeg bračnog druga s kojim je stekla bračnu stečevinu (izvaknjižna) suvlasnica te zemljišnoknjižne čestice u omjeru od ½ dijela.

19. Navod tuženika da je dosjelošću stekao vlasništvo predmetne kuće je neosnovan jer tuženik od pokretanja postupka 1981. postupku koji se kasnije vodio (i) pod poslovnim brojem P-232/83 nije pošteni posjednik pa nije dosjelošću mogao steći vlasništvo.

20. Kako je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, tužiteljici primjenom čl. 154. stavku 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu svih troškova postupka u omjeru od 100%, a ne u omjeru od 40% kako je to odredio sud prvog stupnja.

Zbog navedenoga je tuženiku naloženo da joj naknadi i daljnje troškove postupka koji su odbijeni u točki IV. izreke prvostupanjske presude.

21. Slijedom svega navedenoga, primjenom čl. 373. ZPP-a žalba tužiteljice je prihvaćena i prvostupanjska presuda je preinačena u točkama II. I IV. Izreke, dok je žalba tuženika primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a kao neosnovane odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena u dijelu kojim je tuženik svojom žalbom pobija.

22. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom, tuženiku je naloženo da joj naknadi trošak sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

23. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević