Poslovni broj: 29 Pn-27/21-46

 

 

 

             

 

         Republika Hrvatska

     Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18                                     Poslovni broj: 29 Pn-27/21-46

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

 

           Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Sanji Marii Gašparović, a na prijedlog sudske savjetnice Ane Tomašić, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š., D. S.  33, zastupane po punomoćniku S. K., odvjetniku u Č., protiv tuženika B. Š., Z., zastupan po punomoćniku J. P., odvjetniku u Č., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 28. studenog 2023., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja I. H., odvjetnice u Č. te punomoćnika tuženika, 12. siječnja 2024. objavio je i

 

presudio je

 

I.      Nalaže se tuženiku B. Š., Z., da tužiteljici I. Š., D. S., na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplati ukupan iznos od 1.828,92 eura (tisuću osamsto dvadeset osam eura i devedeset dva centa) / 13.780,00 kuna (trinaest tisuća sedamsto osamdeset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II.      Nalaže se tuženiku B. Š., Z., da tužiteljici I. Š., D. S., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.448,09 eura (tri tisuće četiristo četrdeset osam eura i devet centi) / 25.979,63 kuna (dvadeset pet tisuća devetsto sedamdeset devet kuna i šezdeset tri lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1.       Tužiteljica je ovom sudu 26. ožujka 2021. podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Tužiteljica u tužbi navodi kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Č. br. K-214/2020 od 3. prosinca 2020. izdan kazneni nalog protiv tuženika kojim je proglašen krivim što je počinio kazneno djelo protiv života i tijela- tjelesnom ozljedom- opisano u članku 117. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona/11 (dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11, na način da je drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinio prema bliskoj osobi, odnosno prema svojoj majci, ovdje tužiteljici. Tuženik je tužiteljici nanio tjelesne ozljede, prilikom čega joj je prijetio smrću, što je kod tužiteljice izazvalo osjećaj straha i bojazni za vlastiti život i to na način da joj je prišao s leđa za vrijeme kada je ložila peć, na nekretnini u kojoj tužiteljica živi na adresi D. S. te joj držeći u rukama drveni kolac rekao "Jebo ti Bog mater, ubit ću te", a nakon što je tužiteljica rukama uhvatila spomenuti drveni kolac i odbacila ga, tužiteljicu je rukama uhvatio za vrat i odgurnuo u zid, uslijed čega je tužiteljica zadobila hematom u distalnoj medijalnoj regiji lijeve nadlaktice veličine 11x10cm i ogrebotine lijevog lakta veličine 7x4 cm, koje ozljede su bile lake naravi. Zbog počinjenja tog kaznenog djela tuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, time da mu je izrečena uvjetna osuda te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko tuženik u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Nakon štetnog događaja opisanog pod točkom I ove tužbe, tužiteljica je otišla u Dom zdravlja Č., doktorici opće obiteljske medicine u G. M. koja joj je dijagnosticirala površinske ozljede ramena i nadlaktice, poremećaje u spavanju te je utvrdila da su joj nastali hematomi u distalnoj medijalnoj regiji lijeve nadlaktice veličine 11x10 cm i ogrebotine lijevog lakta veličine 7x4 cm, a koje ozljede je tužiteljici prouzročio tuženik. Tužiteljica je nakon štetnog događaja zbog prouzročenih ozljeda koristila lioton gel za liječenje hematoma te lijekove za ublažavanje boli, a liječila se i kod specijaliste psihijatra zbog prouzročenih posljedica predmetnog događaja i to osobito zbog uznemirenosti, čestih prisjećanja štetnog događaja, smetnji kod spavanja, razdražljivosti, tjeskobe, stresa, a dijagnosticirana joj je reakcija na teški stres te poremećaji prilagodbe, zbog čega je koristila odgovarajuće lijekove za ublažavanje psihičkih tegoba. Tužiteljica je zbog štetnog događaja pretrpjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa ovom tužbom od tuženika zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog prouzročene povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Zbog ozljeda koje su zadobivene u predmetnom štetnom događaju tužiteljica je pretrpjela fizičke boli srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana te slabog intenziteta u trajanju od 14 dana. S naslova pretrpljenih fizičkih bolova tužiteljica potražuje naknadu štete u iznosu od 3.780,00 kuna. Tužiteljica je tijekom samog štetnog događaja i neposredno nakon njega trpjela vrlo intenzivan primarni strah jer se uplašila za svoj život budući da joj je tuženik prijetio smrću te ju je fizički napao, a pretrpjela je akutnu stresnu reakciju. Nakon toga kod nje se pojavio sekundarni strah koji se manifestira kao strah od ponovnog susreta sa tuženikom koji se javlja svakodnevno prilikom loženja peći, čestim buđenjem za vrijeme noći, učestalim prisjećanjem štetnog događaja praćenim osjećajem tjeskobe, uznemirenosti, a tužiteljica se boji izaći iz kuće jer živi sama te je nema tko zaštititi. S naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog straha tužiteljica potražuje naknadu štete u iznosu od 10.000,00 kuna. Slijedom navedenog tužiteljica u ovom postupku potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupan iznos od 13.780,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računatom od 25. ožujka 2021. do isplate.

 

2.      U odgovoru na tužbu tuženik ističe da se tužba i tužbeni zahtjev osporavaju u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini. Ozljede koje bi navodno zadobila tužiteljica kritične zgode nisu takve naravi da bi opravdavale isplatu pravične novčane naknade. Osnova za potraživanje tužiteljice također se osporava budući da tuženik nije želio sudjelovati u kaznenom postupku iz razloga ekonomičnosti i činjenice da ne želi nikakav kontakt sa tužiteljicom zbog duboko poremećenih osobnih odnosa.

 

3.                 U dokaznom postupku sud je pročitao presudu broj K-214/20 od 3. prosinca 2020. na listu 5-8 spisa, povijest bolesti tužiteljice na listu 9-11 spisa, specijalistički nalaz tužiteljice na listu 12-13 spisa, povijest bolesti na listu 14, specijalisti nalaz na listu 15-17 spisa, darovni ugovor između tužiteljice i tuženika od 25. listopada 2002. na listu 18-21 spisa, zemljišno-knjižni izvadak na listu 22-23 spisa, cjelokupni kazneni spis broj K-214/20, na ročištu održanom 11. studenog 2023. saslušao je svjedoke P. I. i K. B., na ročištu održanom 14. prosinca 2021. saslušao je tužiteljicu i tuženika, zatim je sud pročitao nalaz stalne sudske vještakinje A. K. od 25. siječnja 2022. na listu 52-54 spisa, na ročištu održanom 11. srpnja 2022. saslušao je vještakinju A. K., sud je pročitao nalaz stalne sudske vještakinje M. V. G. na listu 89-93 spisa, upute o lijeku: informacije za bolesnika na listu 103-111 spisa, očitovanje vještakinje M. V. G. na listu 117-126, te je na ročištu održanom 28. studenog 2023. saslušao istu.

4.      Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5.      U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

6.      Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

7.     Čitanjem kaznenog spisa Općinskog suda u Č. broj K-214/20 sud je utvrdio da je pravomoćnom i izvršnom presudom od 3. prosinca 2020. izdan kazneni nalog okrivljeniku, ovdje tuženiku, B. Š., Z., te je isti proglašen krivim što je 24. travnja 2020. oko 07,00 sati, u D. S., u cilju da tjelesno ozlijedi svoju majku I. Š., ovdje tužiteljicu, prišao imenovanoj s leđa te joj držeći u rukama drveni kolac rekao "Jebo ti Bog mater, ubit ću te", a nakon što je I. Š. rukama uhvatila spomenuti drveni kolac i odbacila ga, imenovanu rukama uhvatio za vrat i odgurnuo u zid, uslijed čega je I. Š. zadobila hematom u distalnoj medijalnoj regiji lijeve nadlaktice veličine 11x10 cm i ogrebotine lijevog lakta veličine 7x4 cm, ozljede koje su bile lake naravi, dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, pa je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom - opisano u članku 117. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11. Tuženik je za navedeno kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine te mu je izrečena uvjetna osuda te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

8.     Iz iskaza svjedoka P. I., brata tužiteljice, proizlazi da ga je tužiteljica nazvala nakon štetnog događaja te mu je ispričala da je toga dana, u travnju 2020., stajala kod peći kada joj je odostraga nenajavljeno prišao ovdje tuženik, njezin sin, koji je u jednoj ruci držao drveni štap dok ju je s drugom primio za vrat te gurnuo u zid. Kad je došao, svjedok je vidio da tužiteljica na vratu ima crvenilo od gušenja te je također imala na jednom laktu modricu, a iz koje je počela teći krv. Poslije navedenog događaja tužiteljica je bila vidno rastresena, plakala je te nije mogla govoriti, a svjedok je istaknuo da još dan danas kada vidi tuženika tužiteljica osjeća strah. Svjedok je također iskazao da tužiteljica nakon štetnog događaja odlazi psihijatru jedan do dva puta godišnje, da joj je isti prepisao tablete za smirenje, koje ista uzima i danas.

9.    Iz iskaza svjedoka K. B. proizlazi da je isti vlasnik nekretnine koja se nalazi pored nekretnine u kojoj stanuje tužiteljica. Svjedok nije bio prisutan štetnom događaju, međutim je tužiteljica toga dana došla k njemu, bila je vidno rastresena i govorila je kako je sin, ovdje tuženik, fizički nasrnuo na nju. Svjedok je vidio da na vratu ima crvenilo od gušenja te da ima ogrebotinu na licu. Tužiteljica mu je opisala predmetni događaj na način da je rekla da je u vrijeme istog ona bila u kotlovnici, da ju je tuženik napao s leđa, počeo je gušiti, te su se tako neko vrijeme naguravali, nakon čega se ona uspjela osloboditi. Svjedok je istaknuo da je tužiteljica plakala kada je došla k njemu, te da mu se čini rastresenija nego prije spornog događaja. Također je iskazao da mu je poznato da se sljedeći dan po spornom događaju tužiteljica obratila svojoj liječnici, dok mu nije poznato da li se ista liječi kod psihijatra.

10.   Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ista živjela u A. iz koje se vratila 2016., nakon toga su tuženik, njegova supruga i djeca živjeli s njom u kući u D. S.. Izjavila je da je plaćala kredit koji su uzeli tuženik i njegova supruga. Zadnju ratu kredita otplatila je u kolovozu 2018., nakon čega su se tuženik i njegova supruga iselili iz njenog kućanstva u rujnu iste godine. Ističe da sa tuženikom i njegovom suprugom nije bila u dobrim odnosima, niti za vrijeme zajedničkog života niti pak kasnije, te su se često verbalno sukobljavali, a glavni razlog svađa bio je novac. Napad na nju odvio se u travnju 2020., prilikom napada tuženik ju je počeo gušiti, nakon toga ju je bacio u zid, a što je uzrokovalo ozljedu na njenoj lijevoj ruci, od čega joj je počela teći krv te je dobila masnicu. To se odvilo u nedjelju, drugi dan poslijepodne u ponedjeljak otišla je k svojoj doktorici koja joj je sanirala ozljedu. 2 tjedna ju je jako boljela ruka, mjesec dana istu nije uopće mogla podići, po potrebi za navedene bolove troši Brufen. Njezina doktorica ju je uputila psihijatru k kojemu odlazi i danas. U početku je k psihijatru odlazila svaka dva mjeseca, nakon toga svaka tri, sada ide svakih šest mjeseci. Psihijatar joj je propisao tablete, u početku je pila jedan Citran ujutro te dva Helexa uvečer, a u studenom 2021. psihijatar joj je smanjio dozu te sada pije jedan Citran ujutro te jedan Helex ujutro. Ističe da terapija još nije gotova te ne zna do kada će morati odlaziti k psihijatru. Još uvijek je kod nje prisutan jako veliki strah kada vidi tuženika, često je u kotlovnici osjećala strah, bojala se ići naložiti drva, te se boji po mraku izaći van iz kuće.

11.     U svom iskazu tuženik je osporio da bi napao tužiteljicu, a u kaznenom postupku koji se vodio zbog tjelesne ozljede proglašen je krivim isključivo zato što se prema uputi svog odvjetnika branio šutnjom. Izjavio je da spornog dana uopće nije vidio tužiteljicu. Izjavio je da je istog dana kosio svoju nekretninu, a koja nekretnina se nalazi iza kuće od tužiteljice. Oko 8 ujutro došla je policija, oni su mu rekli da imaju prijavu da je istukao svoju majku, na što je on odgovorio da to nije istina te su oni otišli. Za nekih pola sata do sat vremena policija se vratila, te su mu rekli neka ide kući jer će ga u protivnom morati privesti, a ne znaju zbog čega. Nakon toga on je otišao kući. Iza tog dana negdje za mjesec dana bio je na policiji vezano uz sporni događaj gdje je dao izjavu, dok na sudu nije bio.

12.     Sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem, po stalnoj sudskoj vještakinji A. K., na okolnost utvrđenja mehanizma nastanka tjelesnih ozljeda, te radi utvrđenja postojanja, opsega i visine neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju fizičkih bolova (jačina intenziteta i trajanje) te straha (vrsta, jačina intenziteta i trajanje).

13.              Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje A. K. od 25. siječnja 2022. proizlazi da su pregledom tužiteljice utvrđeni krvni podljevi distalne medijalne strane lijeve nadlaktice te oguljotine kože lijevog lakta, a koje obje ozljede, svaka za sebe i u svojoj ukupnosti, predstavljaju tjelesnu ozljedu. Krvni podljevi donjeg dijela lijeve nadlaktice mogli su nastati pritiskom jagodica prstiju prilikom hvatanja šakama od strane druge osobe, dok su oguljotine kože lijevog lakta mogle nastati udarcem lakta o zid nakon odgurivanja od strane druge osobe. Slijedom navedenog vještakinja je utvrdila da je tužiteljica prilikom ozljeđivanja i nakon toga trpila bolove jakog intenziteta nula dana, srednjeg intenziteta dva dana, a slabog intenziteta pet dana. Vještakinja je navela kako je strah jakog intenziteta trajao koliko i sam događaj, te je prešao u zabrinutost za ishod liječenja, pa je tako tužiteljica trpjela strah jakog intenziteta nula dana, srednjeg intenziteta jedan dan, a slabog intenziteta tri dana. Vještakinja je navela kako naruženja kod tužiteljice nije bilo, tuđa njega i pomoć nisu joj bile potrebne, te nije došlo do smanjenja životne aktivnosti.

14.    Podneskom od 16. veljače 2022. tužitelj je prigovarao gore iznesenom nalazu i mišljenju istaknuvši kako fizičke bolove i strah, koje je tužiteljica pretrpjela, vještakinja utvrđuje u prekratkom trajanju, a u nalazu i mišljenju postoji niz nedostataka. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da se vještakinja pozove na očitovanje na sve navedene prigovore tužiteljice, a naročito da li je tužiteljica pretrpjela reakciju na teški stres, poremećaje prilagodbe te anksiozno-depresivni poremećaj, kako su se oni manifestirali, do kada su oni trajali, da li postoje kod tužiteljice i danas, ukoliko vještakinja utvrdi da tužiteljica nije pretrpjela reakciju na teški stres, poremećaje prilagodbe te anksiozno-depresivni poremećaj, na temelju čega vještakinja navedeno utvrđuje, da li je i kada je završeno liječenje tužiteljice, iz kojeg razloga vještakinja nije obavila pregled tužiteljice za potrebe vještačenja, te da se ista ponovno očituje o jačini, intenzitetu i trajanju fizičkih bolova te vrsti, jačini, intenzitetu i trajanju straha. Tuženik nije imao primjedbi na isti nalaz i mišljenje.

15.      S obzirom na prigovore tužitelja, vještakinja je saslušana na ročištu 11. srpnja 2022. Ista je izjavila kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 25. siječnja 2022., dok je iskazala da za psihičku problematiku ona nije kompetentna te kako sve psihičke tegobe treba utvrditi psihijatar, te tako nije u pogledu istog otklonila prigovore tužitelja, slijedom čega je tužitelj predložio provesti novo vještačenje po vještaku psihijatrijske struke, a na okolnost postojanja opsega i visine neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju straha te glede vrste, jačine intenziteta i trajanja, a čemu se tuženik nije protivio. Sud je rješenjem od 11. srpnja 2022. povjerio novo vještačenje stalnoj sudskoj vještakinji M. V.-G.

16.   Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje M. V.-G., specijalist iz psihijatrije, proizlazi kako je tužiteljica trpjela primarni strah koji je trajao onoliko koliko je trajalo oštećenje, a sekundarni strah je odraz samog štetnog događaja. Strah jakog intenziteta trajao je šest mjeseci nakon štetnog događaja, a sekundarni strah srednjeg intenziteta traje još i sada s obzirom da su kod tužiteljice nastupili simptomi iz kruga F43.1 PTSP poremećaja. Također je kod tužiteljice prošlo razdoblje iz sfere F43.2 smetnje prilagodbe koje traje dvije godine, a s obzirom da ista troši terapiju. Vještakinja navodi da tužiteljica ima depresivni poremećaj, smetnje spavanja i traumatske snove. Također navodi da su kod tužiteljice prisutni simptomi ponovnog proživljavanja traume u kratkotrajnim sjećanjima koja se nameću u snovima i noćnim morama, a koji se pojavljuju nasuprot osjećaju obamrlosti i emocionalne tuposti, nereagiranju na okolinu, te izbjegavanju aktivnosti u okolnostima koje podsjećaju na traumu. Vještakinja zaključno navodi kako se kod tužiteljice preostala psihička sposobnost ne može u cijelosti realizirati, stoga joj priznaje pravo na smanjenju životnu aktivnost s psihičke strane u postotku od 10 %.  

17.    Tužitelj nije imao prigovore na gore izneseni nalaz i mišljenje te je podneskom od 17. siječnja 2023. specificirao tužbeni zahtjev na način da s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog straha potražuje naknadu štete u iznosu od 12.595,00 kuna, a glede fizičkih bolova koje je pretrpjela tužiteljica zbog predmetnog štetnog događaja potražuje naknadu štete u iznosu od 1.185,00 kuna.

18.    Tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje M. V.-G. istaknuvši kako sama tužiteljica u tužbi niti približno ne opisuje tako teške psihičke posljedice koje bi joj navodni događaj prouzročio, niti pak sama tužiteljica prilikom saslušanja pred sudom takvo teško psihičko stanje ne opisuje. Ujedno navodi kako je očito da su kod tužiteljice već ranije postojali psihički problemi, te se predlaže u tome smislu zatražiti očitovanje vještakinje.

19.     Podneskom od 25. travnja 2023. vještakinja je navela da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja, a glede ranijeg uzimanja lijeka Lunata od strane tužiteljice navodi da je isti lijek hipnotik koji uzimaju ljudi koji povremeno imaju smetnje spavanja, a nemaju dijagnosticiran nikakav poremećaj.

20.      Vještakinja M. V. G. na ročištu održanom 28. studenog 2023. iskazala je da se kod tužiteljice radi o izrazito istraumatiziranoj osobi koja će trpjeti posljedice cijeli život, a naročito zbog toga što trpi traume izazvane od strane članova uže obitelji. Tužiteljica konzumira antidepresive, hipnotike, anokslitike svaki dan, a sukladno dosadašnjoj praksi, smatra da će ista navedene tablete konzumirati čitav život. Vještakinja je izjavila da je stanje tužiteljice dramatično, te da je ista razvila PTSP.

21.    Na ročištu održanom 28. studenog 2023. punomoćnik tužitelja je predložio da sud po pitanju duševnih bolova u cijelosti uzme u obzir nalaz i mišljenje vještakinje G.-V., dok je punomoćnik tuženika predložio da se koristi iskaz vještakinje A. K., a da se nalaz dr. V.-G. u cijelosti zanemari.

22.   Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske na temelju članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) u svezi članka 1100. ZOO (za naknadu neimovinske štete) pri čemu je, a s obzirom da je tuženik na ročištu održanom 14. prosinca 2021. osporavao nastanak štetnog događaja, sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost, a sporni su i osnova i visina štete.

23.    Zakon o obveznim odnosima propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1. da je onaj koji drugom prouzroči štetu dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

24.   Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (st. 2.)

25.   Člankom 19. propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

26.   Člankom 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

27.   Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. slijedi:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI- 02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

 

28.    Člankom 12. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

 

29.    Ovaj je sud utvrdio da je pravomoćnom i izvršnom presudom od 3. prosinca 2020. izdan kazneni nalog tuženiku te je isti proglašen krivim što je drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi (tužiteljici), pa je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom - opisano u članku 117. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11. Kako je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, to je nesporna odgovornost tuženika na nastanak predmetnog štetnog događaja, a isto proizlazi i iz iskaza svjedoka u ovom postupku te iskaza tužiteljice.

 

30.     U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva s osnove povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno zdravlje po kriteriju fizičkih bolova provedeno je medicinsko vještačenje po vještakinji A. K. koja je u nalazu i mišljenju navela da su pregledom tužiteljice utvrđeni krvni podljevi distalne medijalne strane lijeve nadlaktice te oguljotine kože lijevog lakta, a koje obje ozljede, svaka za sebe i u svojoj ukupnosti, predstavljaju tjelesnu ozljedu. Slijedom navedenog vještakinja je utvrdila da je tužiteljica prilikom ozljeđivanja i nakon toga trpjela bolove jakog intenziteta nula dana, srednjeg intenziteta dva dana (660,00 kn / 87,60 eura), a slabog intenziteta pet dana ( 525,00 kn / 69,68 eura), koji iznos tužiteljica potražuje s naslova pretrpljenih fizičkih bolova podneskom od 17. siječnja 2023., a isti je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH.

 

31.     U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva s osnove povrede prava osobnosti tužiteljice na duševno zdravlje po kriteriju straha provedeno je medicinsko vještačenje po vještakinji A. K. koja je u nalazu i mišljenju navela kako je tužiteljica trpjela strah jakog intenziteta nula dana, srednjeg intenziteta jedan dan, a slabog intenziteta tri dana. Vještakinja je navela kako naruženja kod tužiteljice nije bilo, tuđa njega i pomoć nisu joj bile potrebne, te nije došlo do smanjenja životne aktivnosti. S obzirom da vještakinja prilikom saslušanja na ročištu 11. srpnja 2022. nije otklonila prigovore tužiteljice, te je navela da s obzirom da ona nije doktor psihijatar, da sve psihičke tegobe kod tužiteljice treba utvrditi psihijatar, te da ona nije kompetentna za psihičku problematiku, sud je odredio, a na prijedlog stranaka, medicinsko vještačenje po vještaku psihijatrijske struke M. V.-G.

32.   Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje M. V.-G., specijalist iz psihijatrije proizlazi kako je tužiteljica trpjela primarni strah koji je trajao onoliko koliko je trajalo oštećenje, a sekundarni strah je odraz samog štetnog događaja. Strah jakog intenziteta trajao je šest mjeseci nakon štetnog događaja, a sekundarni strah srednjeg intenziteta traje još i sada s obzirom da su kod tužiteljice nastupili simptomi iz kruga F43.1 PTSP poremećaja. Također je kod tužiteljice prošlo razdoblje iz sfere F43.2 smetnje prilagodbe koje traje dvije godine, a s obzirom da ista troši terapiju. Vještakinja navodi da tužiteljica ima depresivni poremećaj, smetnje spavanja i traumatske snove. Također navodi da su kod tužiteljice prisutni simptomi ponovnog proživljavanja traume u kratkotrajnim sjećanjima koja se nameću u snovima i noćnim morama, a koji se pojavljuju nasuprot osjećaju obamrlosti i emocionalne tuposti, nereagiranju na okolinu, te izbjegavanju aktivnosti u okolnostima koje podsjećaju na traumu. Vještakinja zaključno navodi kako se kod tužiteljice preostala psihička sposobnost ne može u cijelosti realizirati, stoga joj priznaje pravo na smanjenju životnu aktivnost s psihičke strane u postotku od 10 %. Očitujući se na nalaz vještakinje, tužitelj je naveo da s osnove pretrpljenih duševnih bolova zbog straha potražuje naknadu štete u iznosu od 12.595,00 kuna / 1.671,64 eura.

33.     Imajući u vidu objašnjenje vještakinje M. V.-G., a koje je utemeljeno na medicinskoj dokumentaciji, zdravstvenom kartonu tužiteljice i stručnim znanjima kojima vještak raspolaže, a naročito uzimajući u obzir da se o radi o vještakinji psihijatrijske struke, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenja stalne sudske vještakinje M. V.-G. i utvrđuje da postoji direktna uzročno posljedična veza između štetnog događaja i posljedica koje su kod tužiteljice zaostale s osnova duševnih boli i smanjene životne aktivnosti. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje kao stručan i objektivan s obzirom da je vještakinja u istom iscrpno navela sve relevantne činjenice, dok je na ročištu održanom 28. studenog 2023., po mišljenju ovog suda otklonila sve prigovore tuženika. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužiteljica starije životne dobi, što u pravilu znači smanjenu okretnost i pokretljivost u odnosu na osobe mlađe životne dobi te je nedvojbeno pretrpjela strah velikog intenziteta, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrijske struke, zbog čega je ovaj sud ocijenio da tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete s osnove pretrpljenih duševnih bolova u iznosu od 12.595,00 kuna /1.671,64 eura.

 

34.     Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente, i to: fizički bolovi, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 10%, koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO, prema kojoj će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (st. 2.), sud je dosudio tužitelju ukupan iznos od 1.828,92 eura / 13.780,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26. ožujka 2021., odnosno od dana podnošenja tužbe sukladno članku 1103. ZOO-a. Valja još napomenuti kako tužitelj nije preinačio tužbu sukladno članku 190. Zakona o parničnom postupku s obzirom da nakon vještačenja potražuje isti iznos koji je potraživao u tužbi.

35.      O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

 

36.    Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 14.6.2021., 16.2.2022., 17.1.2023. te 19.5.2023. svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 5.10.2021., 11.11.2021., 14.12.2021., 11.7.2022., 28.11.2023., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.toč.1. Tarife), zastupanja na ročištu za objavu presude 12.1.2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9.toč.3. Tarife), sve uvećano za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 525,00 eura, odnosno iznos od 2.625,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak koji se odnosi na plaćanje troškova medicinskog vještačenja u iznosu od 723,55 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura i na presudu u iznosu od 66,36 eura koji iznos je odmjeren temeljem Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 37/23). Dakle ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 3.448,09 eura.

 

37.      Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 2. kolovoza 2022. s obzirom da istim moli produljenje roka za plaćanje troškova vještačenja.

 

38.       Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Čakovec, 12. siječnja 2024.

 

Sutkinja

Sanja Maria Gašparović

 

                                                                      Sudska savjetnica:

                                                                                                 Ana Tomašić

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Č., na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

 

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika