REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1700/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Raiffeisenbank Mittlere Sudoststeiermark Stefani Egen, iz Republike Austrije, A-8341 Paldau, Paldau 40, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Remenar & Remenar d.o.o. u Zagrebu, protiv I. ovršenika EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. ovršenika AŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. ovršenika DARRER d.o.o., iz Poreča, Kate Pejnović 28, OIB 13195510870, II. i III. ovršenici zastupani po punomoćniku Alenu Kalčiću, odvjetniku u Poreču, radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini, odlučujući o prijedlogu II. i III. ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ovr - 230/2025-2 od 9. prosinca 2025. kojim je dijelom potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-405/2025-36 od 17. lipnja 2025. i kojim je dijelom odbačena kao nedopuštena žalba II. i III. ovršenika, u sjednici održanoj 28. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ovr-230/2025-2 od 9. prosinca 2025. kojim je dijelom potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-405/2025-36 od 17. lipnja 2025. i kojim je dijelom odbačena kao nedopuštena žalba II. i III. ovršenika, II. i III. ovršenici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

„1. Je li prema tumačenju Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima koja je implementirana u Zakon o zaštiti potrošača kao i u Zakon o obveznim odnosima, sud koji vodi ovrhu, odnosno sud drugog stupnja dužan u ovršnom postupku po prigovoru potrošača, kao i po službenoj dužnosti, ex offo, paziti na ništetnost Ugovora o kreditu kao ovršne isprave, odnosno na ništetnost ugovornih odredbi?,

2. Da li se ovrha određuje samo radi namirenja tražbine koja proizlazi iz ovršne isprave?,

3. Kada dužnik, ovdje II. i III. ovršenik, osporavaju pravo na naplatu tražbine, kao u konkretnom slučaju, da li je drugostupanjski sud obvezan dati razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da li isti može propustiti dati razloge zašto je takvo osporavanje prihvatio, ili nije prihvatio?,

4. Da li drugostupanjski sud može svoju odluku temeljiti na utvrđenjima prvostupanjskoga suda a koja su utvrđenja protivna dokazima iz kojih je prvostupanjski sud utvrdio navedena utvrđenja?“.

1.1. Iz sadržaja predmetnog prijedloga za dopuštenje revizije proizlazilo bi da taj prijedlog II. i III. ovršenici podnose i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i to u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava i to prava na pravično suđenje.

1.2. Ovrhovoditelj nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.

2.1. Pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 1. nije važno za odluku u ovom sporu. Naime, u odnosu na to pravno pitanje ovršenici nisu postupili sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nisu priložili predmetne ugovore o kreditu, a niti predmetne sporazume o zasnivanju založnog prava, tako da iz onoga što je dostavljeno ovom revizijskom sudu (čl. 389.b st. 1. ZPP) nije moguće zaključiti da je u konkretnom slučaju riječ o potrošačkim kreditima. K tome, a obzirom na cjelokupni sadržaj tog pitanja, nije niti vidljivo iz kojeg razloga bi u konkretnom slučaju valjalo primijeniti domaće pravo (Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o obveznim odnosima).

2.2. Isto tako, radi nepostupanja ovršenika sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP (nedostavljanje isprava o predmetnim pravnim poslovima) nije vidljivo da bi pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 2. bilo važno za odluku u ovom postupku.

2.3. Pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 3. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što je odgovor na to pitanje sadržan u jasnoj i potpunoj zakonskoj odredbi koju nije potrebno tumačiti (čl. 375. st. 1. ZPP).

2.4. Niti pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 4. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. To pravno pitanje niti nije pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer je i odgovor na to pravno pitanje sadržan u jasnim i potpunim zakonskim odredbama.

2.5. II. i III. ovršenici nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) i to pravo na pravično suđenje.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, a sve u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, a sve u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug