REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj P-281/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, OIB: 32284739479, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić u parničnom postupku tužiteljice FĐV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao predstavnice suvlasnika stambene zgrade u [adresa], 22 i 24, zastupana po punomoćniku Matiji Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Maksu Skendžiću, odvj. u Zagrebu, radi predaje – povrata, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice te tužiteljice osobno i punomoćnika tuženika, 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati tužiteljici FĐV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao predstavnici suvlasnika stambene zgrade u [adresa], 22 i 24 sljedeće pokretnine:

- Laptop LENOVO IdeaPad 3 AMD Ryzen 55500U 12GB 512GB DOS 17.3" FHD,

- Software MICROSOFT Windows 11 Pro 64-bit Eng – OEM,

- Software MICROSOFT Office 2021 Home and Business English Medialess,

- Printer CANON Pixma TS3350 All-in-one WiFi Crni; u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužiteljici FĐV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.243,75 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja na iznos parničnog troška teče počev od 28. travnja 2026. do isplate; u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa svojim zahtjevom za plaćanje troškova ovog parničnog postupka; kao neosnovanim.

IV. Odbija se prijedlog za povrat u prijašnje stanje tuženika FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 30. Ožujka 2026.; kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi od 8. srpnja 2024. navodi kako je tuženik kao suvlasnik zgrade na adresi [adresa],22,24, Sesvete, dana 09.01.2023. god. sklopio Međuvlasnički ugovor temeljem članka 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZV) sa ostalim suvlasnicima zgrade. Međuvlasničkim ugovorom suvlasnici su uredili uzajamne odnose u vezi s upravljanjem i korištenjem zgrade i izvršavanjem prava i obveza koja u svezi s tim nastaju. Za predstavnika suvlasnika suvlasnici su imenovali tuženika što je utvrđeno u čl. 4. Ugovora. U okviru svojih ovlaštenja iz Međuvlasničkog ugovora, tuženik je kao predstavnik suvlasnika sklopio Ugovor o upravljanju stambenom zgradom sa upraviteljem B M D d.o.o., iz Sesveta, Dobrodolska 13a, koji Ugovor je još na snazi. Nadalje u tužbi navodi kako je tuženik kao predstavnik suvlasnika dana 01.03.2023. god. putem e-maila zatražio od B M D d.o.o. kao upravitelja zgrade nabavu informatičke opreme u vrijednosti od 1.116,64 EUR-a, zbog obavljanja administrativnih poslova predstavnika suvlasnika, i to prema Ponudi br. 9898 društva Makromikro grupa d.o.o., [adresa]. Po dostavljenoj ponudi B M D d.o.o. izvršio je plaćanje, a kompletnu informatičku opremu preuzeo je tuženik osobno. Kupnjom navedene informatičke opreme tuženik je postupio protivno ovlaštenjima proizašlima iz Međuvlasničkog ugovora, te na taj način oštetio ostale suvlasnike, odnosno novčana sredstva iz zajedničke pričuve utrošio je bez odobrenja i znanja ostalih suvlasnika, a korist zadržao za sebe. Nadalje navodi kako je odredbom čl. 4. st. 2. Ugovora tuženik bio obvezan za naručivanje robe ili usluga u vrijednosti iznad iznosa od 1.000,00 EUR-a, ishoditi suglasnost natpolovične većine suvlasnika prema njihovim suvlasničkim dijelovima, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Tuženik je samoinicijativno naručio informatičku opremu, a nakon što mu je istekao mandat predstavnika suvlasnika u veljači 2024. god., oprema je ostala u njegovom isključivom posjedu, iako tuženik više nije predstavnik suvlasnika. Aneksom Međuvlasničkog ugovora od 21.veljače 2024. god. izabrana je tužiteljica FĐV odlukom većine suvlasnika za novog predstavnika suvlasnika. Na sastanku suvlasnika od 03. lipnja 2024. god. suvlasnici su donijeli Odluku o izvršenju posjeda i svih vlasničkih ovlasti glede informatičke opreme kupljene za potrebe obavljanja administrativnih poslova predstavnika suvlasnika. Jednoglasnom odlukom prisutnih suvlasnika utvrđeno je da sve ovlasti glede informatičke opreme (predaja u posjed i korištenje) pripadaju tužiteljici kao predstavnici suvlasnika. Kako je informatička oprema kupljena za potrebe obavljanja administrativnih poslova predstavnika suvlasnika zgrade, tuženik je više puta pozivan na predaju opreme tužiteljici kao novom predstavniku suvlasnika, što do dana podnošenja ove tužbe nije učinio. Tuženik je svjestan činjenice da nije ovlašten zadržati informatičku opremu u svom posjedu, niti ju koristiti za osobne potrebe, a što upravo proizlazi iz Izvješća o utrošenim sredstvima koje je tuženik dostavio ostalim suvlasnicima. Tako je u Izvješću navedeno: „Informatička oprema (Laptop i printer) biti će predani na korištenje novom predstavniku stanara, te će i njemu služiti kao neophodno sredstvo za rad.„ Informatička oprema kupljena je sredstvima pričuve, a Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili, te upravljaju pričuvom zajednički. Pričuva predstavlja imovinu odvojenu od imovine bilo kojeg suvlasnika, iz čega se nameće zaključak kako tuženik nema pravne osnove zadržati informatičku opremu kupljenu sredstvima pričuve, posebice imajući u vidu činjenicu da ne obavlja dužnost predstavnika suvlasnika, a koja oprema je kupljena upravo u svrhu obavljanja tih administrativnih poslova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno se ističe prigovor aktivne legitimacije tužiteljice. Nadalje se ističe kako je nesporno da su tuženik i ostali suvlasnici zgrade na adresi [adresa], 22, 24, Sesvete, dana 09.01.2023. godine zaključili Međuvlasnički ugovor kojim je tuženik imenovan predstavnikom suvlasnika te kojim su uređeni njihovi uzajamni odnosi u vezi s upravljanjem i korištenjem zgrade odnosno izvršavanjem prava i obveza koja u vezi s tim nastaju. Nesporno je kako je tuženik sukladno svojim ovlaštenjima iz Međuvlasničkog ugovora zaključio Ugovor o upravljanju stambenom zgradom sa upraviteljem BMD d.o.o., Dobrodolska 13a, Sesvete, OIB: 79273112873, a od kojeg je tuženik dana 01.03.2023. godine zatražio nabavu informatičke opreme u svrhu obavljanja administrativnih poslova predstavnika suvlasnika te istu preuzeo osobno. Nadalje, nesporno je kako je tuženik obnašao dužnost predstavnika suvlasnika u razdoblju od 09.01.2023. godine do 21.02.2024. godine. Prvenstveno se ističe kako je tužiteljica pogrešno utvrdila vrijednost predmeta spora navodeći kako je vrijednost predmetne informatičke opreme 1.116,64 eura te s tim u vezi pogrešno i neutemeljeno navodi da je kupnjom iste tuženik postupio protivno ovlaštenjima proizašlim iz Međuvlasničkog ugovora. Nadalje navodi kako je iz Ponude br. 9898 priložene Tužbi razvidna vrijednost kupljene informatičke opreme u iznosu od 893,31 eura dok se preostali iznos od 223,33 eura odnosi na obračunati iznos PDV-a. Navodi kako je u čl. 4. Međuvlasničkog ugovora predviđena obveza predstavnika stanara ishoditi suglasnost natpolovične većine suvlasnika u slučaju naručivanja robe ili usluga vrijednosti iznad iznosa od 1.000,00 eura dok ni jednim dijelom spomenutog članaka (pa tako ni ostalim odredbama Međuvlasničkog ugovora) nije predviđeno uračunavanje iznosa PDV-a u ukupnu vrijednost naručene robe ili usluga iz čega proizlazi kako tuženik nije bio obvezan ishoditi suglasnost natpolovične većine suvlasnika sukladno čl. 4. Međuvlasničkog ugovora s obzirom na to da je u konkretnom slučaju kupljena roba ukupne tržišne vrijednosti u iznosu od 893,31 eura. Navodi i to, da u slučaju da se sud ne složi s navodima tužiteljice u pogledu ukupne vrijednosti predmetne informatičke opreme, tuženik ističe kako ni ukupna vrijednost robe, ni tuženikovo postupanje/ nepostupanje sukladno odredbama Međuvlasničkog ugovora nije predmet ovog postupka, a sve s obzirom na to da se predaja kupljene opreme zahtjeva na temelju prestanka obnašanja dužnosti predstavnika suvlasnika – a što je nesporno. Tuženik ističe kako tužiteljica od njega neosnovano potražuje predaju informatičke opreme jer je u drugom postupku, tj. protutužbom tražio na ime naknade za obavljanje poslova predstavnika suvlasnika stanara plati odgovarajući iznos uz napomenu da je spomenuta protutužba povučena.

3.1. U toku dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitan je Međuvlasnički ugovor od 9.1.2023. s prilogom (list 4-8), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 9.1.2023. (list 9-10), mail prepiska (list 11), ponuda i uplatnica te izvod iz računa PBZ d.d. (list 12-13), aneks Međuvlasničkog ugovora, Zapisnik sa sastanka suvlasnika stanara, Dnevni red i prilog, tj. Izvješće o utrošenim sredstvima (list 14 -22), Rekapitulacija poslovanja zgrade od 1.1. do 14.4.2024. (list 23).

3.2. Iz iskaza tužiteljice FĐV proizlazi da je Odlukom suvlasnika stanara stambene zgrade koja se nalazi koja se nalazi u [adresa],22 i 24 iz veljače 2024. godine imenovana predstavnikom suvlasnika. Do tada je predstavnik suvlasnika bio tuženik FĐ koji je otkazao stanarima svoju funkciju i obvezu predstavnika. Nakon što je postala predstavnik suvlasnika, pisano je zatražila odmah nakon što je izabrana, od tuženika vraćanje informatičke opreme i instaliranog specijalnog programa vezanog uz poslove predstavnika suvlasnika stanara. Pojašnjava da je ovaj poziv bio upućen zajednički njemu i njoj od strane upravitelja zgrade, a u kojemu se on poziva vratiti informatičku opremu koju je kupio i koristio za potrebe i kao predstavnik suvlasnika stanara. Na računu koji je priložio kod upravitelja BMD d.o.o. vidjela je da je na ispostavljenom računu tuženik kupio računalo i instaliran Word program podoban za vođenje poslova predstavnika suvlasnika; a iznos je bio veći od onog kojim je predstavnik stanara odlukom mogao i može samostalno raspolagati. Vrlo brzo nakon što je imenovana, odnosno izabrana, možda već u ožujku, tražili su pismeno od tuženika predaju, ne samo ove informatičke opreme koja je predmet tužbe, već i ključeva od npr. Od vatrogasnih aparata, oglasne ploče…, nije znala čega sve, kao i poslovne dokumentacije. U kaslić joj je ubacio ključić od vatrogasnog aparata, ostale ključeve joj nije dao te joj je na telefon rekao da se za dokumentaciju obrati investitoru jer da je ni on nema. U svom pismenom Izvješću o radu naveo je da je ova informatička oprema koja je predmet tužbe kod njega i da će je vratiti i to odmah prilikom primopredaje, dakle u ožujku 2024. On nije sporio da treba vratiti informatičku opremu niti je sporio bilo kakva svoja potraživanja, ali informatičku opremu nije vratio. Više puta su ga ona i ostali stanari telefonom pozivali te ga je njihov odvjetnik pismeno pozvao vratiti ovu opremu, ali se je tuženik na to do sada oglušio. Na pitanje pun. tužiteljice odgovara da je tuženik komunicirao s njima ostalima stanarima za vrijeme dok je bio predstavnik putem zajedničke WhatsApp grupe koju je osnovao, a sastanak je bio samo jednom u rujnu 2023. na inicijativu njih stanara jer su se htjeli upoznati. Poznato joj je da je bio vlasnik automobila. Koliko zna nikada nije dostavio bilo kakve račune vezano uz korištenje automobila ili trošak telefona. Na pitanje pun. tuženika odgovara da je ugovorila sa stanarima i upraviteljem fiksnu mjesečnu naknadu na način da upravitelj uplaćuje doprinose direktno, a njoj ostatak u netu te nisu bili dogovoreni posebni troškovi, odnosno podrazumijeva se da su svi troškovi uračunati u naknadu.

3.3. Iz Međuvlasničkog ugovora od 9. siječnja 2023. godine proizlazi da su suvlasnici zgrade ovlastili predstavnika suvlasnika FĐ obavljati poslove upravljanja zgradom u smislu čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje u tekstu ZV). Nadalje je utvrđeno kako je u čl. 4. propisano da je za naručivanje roba i usluga iznad 1.000,00 EUR potrebna suglasnost natpolovične većine svih suvlasnika.

3.4. Iz računa odnosno ponude Makromikro grupe d.o.o. utvrđuje se da se radi o kupnji računala, programa i printera na iznos od 1.116,64 EUR, a da je tu ponudu zatražio e – mailom upravo tuženik 1.3.2023., po ponudi je izvršeno plaćanje 16.3.2023.

3.5. Iz Aneksa Međuvlasničkog ugovora od 21. veljače 2024. utvrđuje se da u čl. 11. je odlučeno da se FĐ smjenjuje s funkcije predstavnika stanara i imenuje se FĐV.

3.6. Iz priloženog zapisnika utvrđuje se da spomenutom prileži natpolovični broj suvlasnika, dakle da je Aneks valjan.

4. Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) kao i na temelju rezultata utvrđuje scjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odlučio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

6. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Predmet spora je zahtjev za povrat pokretnina odnosno računala, printera i instaliranih programa, a koje je tuženik naručio i platio u vrijeme kada je bio predstavnik suvlasnika stanara te zadržao nakon što je Aneksom Međuvlasničkog ugovora od 25. veljače 2024. bio smijenjen.

8. U ovom postupku je nesporno da je tuženik iz zajedničkih sredstava suvlasnika stambene zgrade platio informatičku opremu i programe u iznosu od 1.116,64 EUR te da spomenuto nije predao predstavnici suvlasnika, ovdje tužiteljici, nakon što je smijenjen s funkcije predstavnika, a na koje mjesto je postavljena tužiteljica.

9. Sporno je da li je tuženik opravdano i zakonito naručio i platio iz sredstava pričuve spomenutu informatičku opremu i programe te je sporno da li on isto ima pravo zadržati za sebe nakon što je smijenjen sa spomenute funkcije valjanom odlukom većine suvlasnika.

10.1. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice utvrđeno je da je isti u cijelosti opravdan i osnovan. Naime, Međuvlasničkim ugovorom od 9. siječnja 2023. i to u čl. 4. decidirano je opisano koje su ovlasti predstavnika na koje ga suvlasnici ovlašćuju te se utvrđuje da isti nije bio ovlašten kupovati informatičku opremu i pripadajući program. Osobito se ističe kako je propisano da je za naručivanje roba ili usluga iznad 1.000,00 EUR potrebna suglasnost natpolovične većine suvlasnika, a koju tuženik nije imao.

10.2. Također je nedvojbeno utvrđeno da je Aneksom od 21. veljače 2024. tuženik razriješen s funkcije predstavnika suvlasnika te je imenovana ovdje tužiteljica. U skladu s odredbom iz čl. 375. ZV utvrđuje se da ovdje tužiteljica ima aktivnu legitimaciju, tj. ovlaštena je za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema trećim osobama; dakle i za podnošenje ove tužbe.

10.3. Nadalje se utvrđuje kako je ovdje tužiteljica u svojstvu predstavnika stanara zatražila predaju informatičke opreme i programa koje je 16. ožujka 2023. kupio sredstvima suvlasnika tuženik, a za potrebe predstavnika suvlasnika vezane za upravljanje zgradom, dakle iz sredstava zajedničke pričuve.

Nedvojbeno je utvrđeno da tuženik nije na opetovane usmene i pismene pozive vratio informatičku opremu i instalirani program, tj. predao je novoj predstavnici stanara.

10.4. Osobito se naglašava da tuženik nije niti osporavao da treba vratiti informatičku opremu, ali se je oglušio na usmene i pismene pozive na predaju istog.

10.5. Stoga je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik, nakon što je smijenjen s funkcije predstavnika stanara i pozvan vratiti predmet tužbe, neosnovano prisvojio spomenute pokretnine, dakle računalo, printer i instalirani program te spomenuto drži u svojem posjedu u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO). Radi toga je odlučeno da je tuženik dužan vratiti tužiteljici kao predstavnici stanara pokretnine opisane u izreci.

11. Odlučujući o spomenutom utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan te da je tužiteljica u cijelosti dokazala tužbene navode.

12. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 , 2 108/13, 89/14 i 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), a isti se sastoje poglavito od troškova zastupanja po stručnom punomoćniku- odvjetniku te su isti troškovi odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, postavljeni zahtjev za nadoknadu troškova temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, 107/2025 – dalje u tekstu OT).

13.1. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe, troška sastava dva podneska i trošak pristupa na dva ročišta i to temeljem Tbr.7.1., Tbr.8.1. i Tbr. 9.1., sve uvećano za PDV, kao i sudsku pristojbu na tužbu i presudu. Dakle, tužiteljica je uspjela u sporu 100%.

13.2. Obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu, tuženik je istoj u cijelosti dužan platiti dosuđeni iznos jer je ovaj spor izgubio, a sve temeljem čl. 154.st.1. ZPP.

13.3. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici, tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka.

14.1. Nakon zaključenja glavne rasprave 23. ožujka 2023. godine tuženik je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje 30. ožujka 2026.; pravodobno. U prijedlogu se navodi kako na glavnu raspravu nije pristupio tuženik, da za istog nije bila iskazana uredna dostava poziva i da nije opravdan izostanak, ali da je netočno da nije opravdao izostanak jer da je na održanom ročištu punomoćnik obavijestio suca da je tuženik imao komplikaciju u krvožilnom i probavnom sustavu praćenih intenzivnom boli i krvarenjem te da nije bio u mogućnosti osobno pristupiti te je uz to priložio i liječničku potvrdu liječnice IĐV iz ordinacije opće medicine [adresa] iz koje proizlazi da za FĐ iz [adresa], zbog zdravstvenog stanja moli opravdati izostanak sa sudskog ročišta od 23.3.2026., a potvrda nosi datum [adresa] 25.3.2026.

14.2. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje je neosnovan jer iz istog, kao niti iz liječničke potvrde ne proizlazi da postoje opravdani razlozi za propuštanje.

14.3. Nasuprot tome, uvidom u spis se utvrđuje da je za tuženika FĐ iskazana uredna dostava poziva za glavnu raspravu jer mu je otpravak uručen 19. siječnja 2026. (u zapisnik je omaškom ušlo da za istog nije iskazana uredna dostava poziva). No, postojali su uvjeti za održavanje glavne rasprave obzirom da je na istu pristupio punomoćnik tuženika. Točno je da je punomoćnik predložio na početku rasprave odgodu navodeći da je tuženik bolestan, ali tuženik osobno nije o tome obavijestio sud kao niti članovi njegove obitelji pravodobno, tj. prije početka ročišta u 9,30 sati. Osim toga, liječnička potvrda koju je tuženik priložio uz prijedlog ne sadrži podatke iz kojih bi se moglo utvrditi da su postojali opravdani razlozi za izostanak tuženika s glavne rasprave. Naime, potvrdu je izdala liječnica iz ordinacije u [adresa], a za tuženika koji je prijavljen u [adresa], dakle živi na udaljenosti od oko 100km od ordinacije, potvrda je izdana dva dana nakon održanog ročišta te se opisuje ''zbog zdravstvenog stanja'' moli se opravdati izostanak. Za sud i sve sudionike sudskih postupaka notorno je da je u takvim slučajevima liječnik dužan upisati dijagnozu pod šifrom te opisno sudu navesti tegobe radi kojih pacijent odnosno stranka ne može pristupiti sudu ili putovati ili slično. Stoga, obzirom na sudsku praksu od preko 30 godina te neadekvatnu liječničku potvrdu, kao i činjenicu da se tuženik ni je sam opravdao sudu, a iz opisa bolesti utvrđuje se da je mogao govoriti i zvati telefonom, sud utvrđuje ovaj prijedlog neosnovanim i neopravdanim. Osim toga se ističe kako u prijedlogu nije naznačeno radi čega se predlaže povrat u prijašnje stanje, tj. koja točno radnja parničnog postupka se predlaže provesti povratom u prijašnje stanje budući da je glavna rasprava provedena u prisustvu punomoćnika tuženika.

15. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 28. travnja 2026.

Sudac:

Jasna Grgurić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- pun. tužitelja Matija Jukić, odvj. u Zagrebu

- pun. tuženika Maks Skendžić, odvj. u Zagrebu

4. Sredi spis

5. Kal. 15 dana