Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1959/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika JADROLINIJA, društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta, sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenice AV, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 28. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), rješavajući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-5833/2022 od 2. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenika JADROLINIJA, društva za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta, sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenice AV, kao odgovorne osobe, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I. okrivljenik JADROLINIJA, društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta, sa sjedištem u [adresa] i II. okrivljenica AV, dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od po 50,00 (pedeset) eura- svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 4.110,00 eura, a II. okrivljenica u iznosu od 530,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 28. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci, te su pravilno upozoreni da će se u slučaju plačanja dvije trećine izrečenih kazni u roku, smatrati da su novčane kazne plaćne u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od po 30,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredaba postupka. U bitnom ističu da je obrazloženje pobijane presude nerazumljivo, proturječno samo sebi i dispozitivu presude, te u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno ti su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Nadalje, ističu da predmetna odluka nije dio Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta, Pravilnika o radu pa slijedom navedenog ne postoji obveza savjetovanja sukladno čl. 150. st. 3. Zakona o radu, u kojoj odredbi je izrijekom navedeno koje su to važne odluke o kojima se poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem, a među kojima nije odluka o plaćama radnika. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o aktu kakav na umu ima odredba čl. 150. Zakona o radu, odnosno ne radi se o odluci prije čijeg se donošenja poslodavac mora savjetovati sa radničkim vijećem, a što je sukladno stavu Visokog upravnog suda, time ne postoji osnova za njegovu primjenu pa je prvostupanjski sud pobijanom odlukom počinio povredu materijalnog prava.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog progona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Naime odredba čl. 150. st. 1. Zakona o radu propisuje da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

8. Ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, nakon temeljito provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze, donio ispravan zaključak koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud, da su okrivljenici sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 150. st. 1. Zakona o radu, u konkretnom slučaju bili dužni savjetovati se s radničkim vijećem prije donošenja odluke visini koeficijenata radnih mjesta, budući da se radi o odluci koja je važna za gospodarski položaj radnika, odnosno njihova gospodarska prava jer se istom odlukom uređuju plaće radnika kao njihovo osnovno pravo, a kako se okrivljenici prije donošenja predmetne odluke nisu o istoj savjetovali s radničkim vijećem, time su ostvarili bitna obilježja predmetnog prekršajnog djela, za koje su prekršajno odgovorni. Za svoj zaključak o postojanju predmetnog prekršaja i odgovornosti okrivljenika, prvostupanjski je sud dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te je isto tako valjano i argumentirano obrazložio iz kojih razloga nije prihvatio obranu okrivljenika, dok okrivljenici podnijetom žalbom, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

9. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama izrečenim okrivljenicima, ovaj sud je ocijenio da su im kazne odmjerene razmjerno težini djela koje su počinili i stupnju njihove odgovornosti, iste kazne nisu previsoke, već su na temelju čl. 228. st. 1. toč. 28. i st. 2. Zakona o radu, koji je sukladno čl. 3. st. 3. Prekršajnog zakona, pravilno primijenjen kao blaži propis za okrivljenike, izrečene u visini posebnog minimuma kazne koja je za pravnu osobu Zakonom propisana u rasponu od 4.110,00 do 7.960,00 eura, a za odgovornu osobu u rasponu od 530,00 do 790,00 eura. Nadalje, prvostupanjski sud je kod donošenja odluke o visini kazne pravilno cijenio olakotnim prethodnu neosuđivanost okrivljenika, izostanak štetnih posljedica prekršaja, dok postojanje otegotnih okolnosti nije utvrdio.

10. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

12. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

Zagreb, 28. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.