REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1148/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, protiv tuženika NV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Ukalović, odvjetnik u Zadru, radi raskida, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1858/2022-8 od 23. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1012/2019-26 od 17. svibnja 2021., na sjednici održanoj 28. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
II. Zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Ističe i povredu temeljnih ljudskih prava.
1.2. Naznačena pitanja glase:
„1. Može li se obveza pružanja uzdržavanja, prema sklopljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju, samoinicijativno zamijeniti uplatom određenog novčanog iznosa ako takva mogućnost nije ugovorena? Na kome je u tom slučaju teret dokaza uplate iznosa?
2. Izlazi li sud iz sfere svoje stručnosti neprihvaćanjem izračuna iz nalaza i mišljenja vještaka te potom samostalnim izračunom, služeći se slobodnom procjenom i tumačenjem iskaza svjedoka?
3. Podrazumijeva li obveza doživotnog uzdržavanja, ako ugovorom o doživotnom uzdržavanju nije drugačije određeno, uzdržavanje preko financijskih mogućnosti primatelja uzdržavanja ili uzdržavanje neovisno o financijskim mogućnostima primatelja uzdržavanja?“.
1.3. Kao razloge važnosti predlagatelj je naznačio u odnosu na prvo pitanje ovosudnu odluka Rev-1534/2016-2 od 30. siječnja 2019., u odnosu na drugo pitanje poziva se na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Korošec protiv Slovenije (Application no. 77212/12) od 8. listopada 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-3930/2019 od 7. studenog 2024., a u odnosu na treće pitanje na odluku Županijskog suda u Varaždinu Gž-755/2021-2 od 20. listopada 2021.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se istom protivi te predlaže ga odbaciti ili odbiti. Zahtijeva troškove tog podneska.
3.1. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. –pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. –Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu naznačenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa nije riječ je o pravnim pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.2. Naime, prvo pitanje polazi od pogrešne premise da je sadržaj obveze uzdržavanja iz ugovora samoinicijativno zamijenjen uplatom, jer je u postupku utvrđeno da je o tome postignut dogovor ugovornih stranaka, a ne da bi tuženik samoinicijativno izmijenio ugovoren način ispunjena sadržaja obveze uzdržavanja prednika tužitelja.
3.3. U odnosu na drugo pitanje predlagatelj se poziva na sudsku praksu koja nije podudarna predmetnoj pravnoj situaciji, pri čemu odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. U odnosu na naznačeno treće pitanje za uočiti je da praksa na koju se poziva predlagatelj uopće mu ne korespondira.
3.4. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovne ili materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.
3.5. Stoga je na temelju onoga što je ovom sudu dostavljeno ocijenjeno da u prijedlogu nije riječ o važnom pitanju. Ne nalazi se ni ispunjenje pretpostavki da je/su pitanja važna zbog razvoja prava.
4. Pozivajući se na ispunjenje pretpostavki iz odredbe čl. 385. a st. 2. ZPP predlagatelj je naveo da su mu pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, ocjenom suda o mjesečnim potrebama prvotno tužitelja te utvrđenjem činjenice da je tuženik uplatio iznos od 50.000,00 eura. Na taj način predlagatelj osporava utvrđeno činjenično stanje, a što se kao razlog u ovom stadiju postupka ne može s uspjehom isticati. Predlagatelj svojim navodima iz prijedloga nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava (ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava), povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na koje se on poziva, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst). i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.). Odluke sudova su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim i naročito nerazumnim. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelj nije imao pravično i pošteno suđenje.
5. Stoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog je odbačen.
6. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka, primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
