REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1288/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Grubeša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antonio Zujić, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1720/2024-2 od 14. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps - 121/2017-57 od 2. veljače 2024., u sjednici održanoj 28. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1720/2024-2 od 14. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-121/2017-57 od 2. veljače 2024.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužitelj u svom prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP:
„1.Može li sud u sporu radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine po službenoj dužnosti razmatrati pravo na dom i provoditi test razmjernosti, ako stranka tijekom postupka nije istaknula prigovor prava na dom, niti formalno niti neformalno?
2. Treba li tužitelj u parnici radi iseljenja i predaje u posjed dokazivati da je iseljenje tuženika „nužno u demokratskom društvu“ u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ako tuženik u postupku nije istaknuo prigovor prava na dom, niti formalno niti neformalno, niti je iznio činjenice koje bi upućivale na postojanje tog prava?
3. Može li sud svoju odluku temeljiti na činjeničnoj osnovi koju niti jedna od stranaka nije iznijela tijekom postupka, odnosno na činjenicama koje nisu bile predmet raspravljanja i dokazivanja u parnici?
4. Može li drugostupanjski sud potvrditi prvostupanjsku presudu kao pravilnu „iako iz djelomično drugih razloga“, ako ti razlozi nisu bili predmet raspravljanja niti odlučivanja pred prvostupanjskim sudom, odnosno ako se temelje na drugačijoj činjeničnoj ili pravnoj osnovi od one na kojoj je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku?
5. Može li sud, u slučaju kada je autentičnost privatne isprave osporena, a u spisu se nalazi isključivo njezina neovjerena preslika, bez pribavljenog izvornika ili ovjerene preslike, takvu ispravu prihvatiti kao jedini i odlučujući dokaz o postojanju i sadržaju pravnog posla odlučnog za razgraničenje vlasničkih i posjedovnih ovlasti stranaka?
6. Može li se, imajući u vidu čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (rješenje o izvedenom stanju nema učinak na vlasništvo i druga stvarna prava) te čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (nadogradnja na tuđoj stvari), rješenjem o izvedenom stanju uspostaviti stvarnopravni položaj koji je jači od položaja vlasnika nekretnine na kojoj je izvedena nezakonita nadogradnja ili rekonstrukcija, na način da se vlasniku uskrati aktivna legitimacija za zahtjev radi predaje u posjed (rei vindicatio) dijela njegove nekretnine?“.
5. Ovaj sud je ocijenio da od odgovora na navedena pravna pitanja ne ovisi ishod ovog spora. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja da tuženik iseli iz dvoetažnog stana površine 60 m2 koji se nalazi na prvom i drugom katu u sjevernom dijelu - krilu dvorišne zgrade [adresa] te da isti slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužitelju i ĆGN. Tuženik je u zemljišnim knjigama upisan kao etažni vlasnik stana na I. katu desno koji se sastoji od 3 sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površni od 66,12 m2.
5.1. Nadalje u postupku utvrđeno da je tuženik u posjedu stana površine 95,20 m2 odnosno osim dvoetažnog stana kojeg je i vlasnik (66,12 m2) i tavanskog prostora (treći nivo) površine 28,82 m2.
5.2. Drugostupanjski sud stoga pravilno navodi da ovako postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju u odnosu na drugi visinski nivo, a tužitelj i traži tužbenim zahtjevom da tuženik iseli iz dvoetažnog stana površine 60 m2 koji se nalazi na prvom i drugom katu. Nadalje drugostupanjski sud navodi i treći visinski nivo (tavan) te da u odnosu na njega iseljenje tuženika nije nužno u demokratskom društvu međutim ovdje valja napomenuti da isti nije niti predmetom tužbenog zahtjeva. Stoga kako je već ranije navedeno od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod spora.
6. Razlozi važnosti na koji se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Tužitelj se u svom prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: Konvencija), pozivajući se na pravično suđenje te zaštitu prava vlasništva.
8.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, niti da mu je povrijeđeno pravo vlasništva.
8.2. S obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija tužitelja je odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
