REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4837/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VD, profesionalnog ribara iz Malog Lošinja, Josipa Kraljića 11, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Došen, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Rijeka, Rijeka, Riva 8, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-209/2025-28 od 21. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-209/2025-28 od 21. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 12.892,69 eura s pripadajućim kamatama te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je sud utvrdio da je predmet spora zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju trpi kao posljedicu štetnog događaja od 19. prosinca 2020., prometne nezgode, u kojoj je oštećeno vozilo kojeg je vlasnik, a za koju je odgovoran osiguranik tuženika u iznosu od ukupno 12.892,69 eura s kamatom.

3. Protiv navedene presude je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe kako nije bilo osnove da se tužitelju dosudi iznos naknade za vrijednost ostatka vozila za trošak ležarine i za porez na dodanu vrijednost te ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja i predlaže da ovaj sud uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Iz spisa i pobijane presude proizlazi da među strankama nije sporno da je 19. prosinca 2020. došlo do prometne nezgode na Krčkom mostu na način da je osiguranik tuženika, upravljajući vozilom Fiat Doblo registarske oznake [registarska oznaka], prednjim dijelom vozila udario u stražnji dio vozila tužitelja Subaru Legacy 2.0 registarske oznake [registarska oznaka]. Tuženik je priznao činjenicu da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] 19. prosinca 2020. bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti, kao što je učinio nespornim odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode. Također nije sporno da je uslijed štetnog događaja tužitelju nastala totalna šteta na vozilu (tuženikov izvid štete na stranici 30.-31. spisa). Nadalje, nije sporno da je tužitelj tuženiku prijavio i podnio zahtjev za naknadu štete 22. prosinca 2020. (prijava i zahtjev na stranici 7 .-8. spisa). Nije sporno da je tuženik procijenio visinu štete u iznosu od 118.400,00 kuna. Tuženik je do tog nespornog iznosa štete došao na način da je utvrdio novonabavnu cijenu predmetnog vozila u iznosu od 388.750,00 kuna, koji iznos je umanjio za iznos 50% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 38.875,00 kuna, navodeći da je tužitelj porezni obveznik s pravom povrata 50% PDV-a. Nadalje, amortizaciju vozila je ocijenio na 54,3% te je slijedom toga vrijednost vozila prije nezgode utvrdio u iznosu od 159.892,00 kuna, a koji iznos je umanjio za vrijednost ostatka vozila od 41.490,00 kuna te je tužitelju isplatio nesporan dio štete od 118.400,00 kuna.

10. U ovoj pravnoj stvari je sporno da li je tuženik osnovano umanjio iznos nastale štete za vrijednost ostatka vozila od 5.506,67 eura / 41.490,00 kuna te za iznos od 5.159,60 eura / 38.875,00 kuna s osnove odbitka pretporeza. Također je sporno je li tuženik dužan tužitelju nadoknaditi i štetu u iznosu od 2.226,43 eura / 16.775,00 kuna koja se odnosi na čuvanje ostataka vozila u ovlaštenom servisu.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se odredba čl. 951. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) ne odnosi na slučajeve iz obveznog, već samo na slučajeve iz dobrovoljnog osiguranja (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-338/92 od 29. travnja 1992.). S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, to tužitelj kao oštećenik ima pravo izabrati hoće li prepustiti osiguratelju oštećenu stvar i od njega zahtijevati isplatu punog iznosa osiguranja ili će se drukčije sporazumjeti s osigurateljem. Pravilno je stoga sud prvog stupnja primijenio načelo potpune naknade štete te je presudio da je tuženik dužan podmiriti štetu u punom iznosu same štete.

12. Nadalje osnovano je sud prvog stupnja zaključio da tuženik mora platiti i trošak naknade za ležarinu za vozilo u servisu u iznosu od ukupno 2.226,43 eura prema računima ovlaštenog servisa automehaničarski obrt [obrt], [adresa] vlasnika OD za razdoblje od 21. siječnja 2021. do 20. listopada 2021. Naime, tužitelj je imao predmetni trošak a u postupku naknade štete se materijalna situacija oštećene osobe treba dovesti u stanje kakvo je bilo prije nastanka štete, stoga je tuženik dužan platiti i predmetni trošak.

13. Osnovan je i zahtjev za naknadu štete s osnove odbitka pretporeza za koji mu je tuženik prilikom izračuna štete nesporno umanjio iznos naknade za 5.159,60 eura / 38.875,00 kuna. Naime u to vrijeme je na snazi bio opći porezni tretman prema kojem nije bilo dopušteno odbiti pretporez pri nabavi osobnih automobila, osim u specifičnim slučajevima (npr. taksi, autoškole i slično) te da je od 1. siječnja 2018. stupila na snagu izmjena Zakona o porezu na dodanu vrijednost kojom je omogućen djelomični odbitak pretporeza (50%) pri nabavi osobnih automobila (do 400.000,00 kuna vrijednosti vozila) pod određenim uvjetima, sve sukladno odredbama čl. 61. st. 2. i 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25).

14. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

15. S obzirom na navedeno, svi žalbeni prigovori temelje se na općim, nedokazanim tvrdnjama koje ne mogu pobiti čvrste dokazne temelje prvostupanjske presude. Stoga sud odbija žalbu kao neosnovanu u cijelosti, potvrđujući time ispravnost i pravnu utemeljenost osporavane presude.

16. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a.

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak