REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1974/2020-78

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dubravki Čošić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirele Štefanović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CS, zbog kaznenog djela iz čl. 149 stavak 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), a povodom privatne tužbe privatne tužiteljice ŠS od 20. listopada 2020. nakon održane javne rasprave 20. ožujka 2026., 30. ožujka 2026. i 21. travnja 2026. u prisutnosti privatne tužiteljice i njezinog punomoćnika te branitelja okrivljenika Domagoja Dražića, odvjetnika, a u odsutnosti okrivljenika donoseći presudu koja je objavljena dana 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl. 453 toč. 3 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje u tekstu ZKP)

okrivljeni CS – OIB: [osobni identifikacijski broj], sin GS i C, rođen **.**.1948. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], umirovljenik,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

- dana 28. rujna 2020.g. oko 18:20 sati, na adresu Odvjetnice ŠS poslao tužbu u kojoj navodi da je privatna tužiteljica „tražila od tužitelja (ovdje okrivljenika) da joj posudi 40.000,00 Eur-a uz tvrdnju da joj je bolestan sin, a da joj uz to otuđuje novac“ tako da je navedeno postalo pristupačno većem broju osoba, a sve u namjeri da naškodi časti i ugledu privatne tužiteljice, a znajući da navedeno nije istina,

- dakle, navedeno je postalo pristupačno većem broju osoba za privatnu tužiteljicu, a okrivljeni je iznio činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njenoj časti i ugledu, znajući da je neistina,

- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – opisano i kažnjivo po članku 149. st. 2. Kaznenog zakona.

Na temelju članka 149 stavak 3 ZKP privatna tužiteljica ŠS dužna je snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145 stavak 2 točka 6 i 7 ZKP u paušalnom iznosu od 40,00 eura, kao i troškove koji se sastoje od nužnih izdataka okrivljenika te nužnih izdataka i nagrade njegovog branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica ŠS podnijela je ovome sudu 23. listopada 2020, po svojem punomoćniku, privatnu tužbu protiv okrivljenog CS zbog kaznenog djela klevete iz članka 149 stavak 2 KZ/11, a koje je činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

2. Povodom citirane privatne tužbe proveden je kazneni postupak na način da je rasprava održana u odsutnosti okrivljenika, a temeljem rješenja izvanraspravnog vijeća ovog suda broj Kv-1602/2025-3 od 9. siječnja 2026, a koje rješenje je pravomoćno 7. veljače 2026.

3. S obzirom je rasprava provedena u odsutnosti okrivljenika pa se isti nije očitovao o optužbi to se u smislu članka 416 ZKP-a smatra da optuženik poriče optužbu odnosno u konkretnom slučaju privatnu tužbu.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao privatnu tužiteljicu ŠS u svojstvu svjedoka, saslušao je svjedoke CSG, IS, ŠSG, AS i GS. Nadalje je sud pročitao materijalu dokumentaciju koja prileži spisu i to rješenje Općinskog Građanskog suda u Zagrebu od 23.9.2024. sa l. 4 spisa kao i sa lista 128 sa priloženom parničnom tužbom, pročitana je izreka presude broj P-4379/2020-48 od 25.4.2024. sa l. 129 spisa, izreka presude Županijskog Suda u Puli Gž-887/2024-2 od 17.6.2024., potvrda o pravomoćnosti sa l. 151 za presudu P-4379/2020-48, preslik dokumenta okrivljenika sa l. 154 spisa te izreka rješenja Vrhovnog suda RH sa l. 160 spisa. Na kraju je pročitano uvjerenje kaznene evidencije za okrivljenika od 21.4.2026.

4.1. Odbijen je, kao neprikladan, dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita HS za kojeg obrana ne raspolaže adresom na koju bi se svjedoka moglo pozvati dok optužba tvrdi da isti živi u [adresa] na nepoznatoj adresi radi čega sud smatra da bi utvrđivanje činjenica putem tog dokaza se potencijalno moglo učiniti s velikim poteškoćama.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka tj. analizirajući i ocjenjujući provedene dokaze kako materijalne tako i personalne, svakog zasebno i u međusobnoj vezi, ovaj sud je utvrdio da u postupku nije dokazano da bi okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo.

6. Uvodno citiranom privatnom tužbom okrivljeniku se stavlja na teret da je oklevetao privatnu tužiteljicu podnošenjem parnične tužbe u kojoj bi neistinito naveo da ga je privatna tužiteljica ŠS tražila da joj posudi 40 tisuća eura uz tvrdnju da joj je bolestan sin i da joj uz to i otuđuje novac.

7. Spisu prileži rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu sa priloženom tužbom u parničnom predmetu pod brojem P-4379/2020.

7.1. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4379/2020-2 od 23. rujna 2020. (koje prileži na listu 4 spisa) proizlazi da je Općinski građanski sud istim rješenjem pozvao ŠS u svojstvu tuženika da može podnijeti u roku od 30 dana pisani odgovor na tužbu koja joj se dostavlja u privitku.

7.2. Iz ovom rješenju priložene tužbe je utvrđeno da je u svojstvu tužitelja CS, sa adresom u [adresa], po svojem pomoćniku odvjetniku Marku Reškovcu, podnio protiv ŠS tužbu radi isplate.

7.3. U priloženoj tužbi se navodi da je tužena ŠS tražila od tužitelja u listopadu 2018. da joj posudi 40 tisuća eura uz tvrdnju da joj je bolestan sin, a da joj uz to otuđuje i novac. Također se u priloženoj tužbi navodi da je CS nakon učestalih zamolbi s obzirom da je ujak i vjenčani kum ŠS istoj odlučio posuditi 40 tisuća eura pa je GS iznos od 35 tisuća eura u koverti, u apoenima od 500,00 eura, predala ŠS kao pozajmicu 2.11.2018 u [adresa] gdje je došla zajedno s svojim dečkom Valentinom Sudac. Nadalje se u tužbi navodi da je **.**.2018. CS sa svojeg bankovnog računa na račun ŠS doznačio iznos od 5 tisuća eura. Nadalje, navedeno je da je ŠS obećala vratiti cjelokupni posuđeni iznos najkasnije u roku od godine dana, ali nije održala obećanje i nije ništa vratila.

8. Iz navedene dokumentacije sud je pouzdano utvrdio da je okrivljenik doista u svojstvu tužitelja podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu predmetnu tužbu radi isplate protiv ŠS kao tuženice te da je u istoj tužbi naveo da je ista od njega tražila da joj posudi 40 tisuća eura navodeći da joj je bolestan sin i da joj uz to otuđuje i novac, dakle upravo ono što se okrivljeniku sada u ovom postupku stavlja na teret.

8.1. Kada privatna tužiteljica ove navode parnične tužbe inkriminira kao kazneno djelo klevete tada unatoč tome što je tužba radi isplate formalan i redovan pravni put za ostvarivanje prava koja nastaju iz građanskih imovinskih odnosa pa po logici stvari moraju sadržavati navode ili činjenice čije se utvrđivanje traži, i s obzirom da i u ovom konkretnom slučaju sporni navodi parnične tužbe predstavljaju po ocjeni ovoga suda činjenične tvrdnje odnosno tvrdnje o činjenicama čija je istinitost provjerljiva tada ovom sudu preostaje u ovom kaznenom postupku utvrđivati da li ti inkriminirani navodi predstavljaju neistinite činjenične tvrdnje koje bi okrivljenik iznio u parničnoj tužbi znajući da su neistinite kao što to mu to privatna tužiteljica stavlja na teret.

9. Naime, privatna tužiteljica ŠS ispitana u svojstvu svjedoka je iskazala da joj je 19. listopada 2018., na 60. rođendan, na vrata došao ujak tj. okrivljenik sa poklonom i cvijećem rekavši joj da će se vidjeti za par dana, a kasnije joj je rekao da se zaljubio u ŽS iz [adresa] te ju je tražio da se ide s njima družiti pa iako je bila uz njega ta veza nije uspjela, a kasnije ga je upoznala s ženom kojom se ujak oženio 2020 godine. Ističe da ju je ujak, još dok se je svađao s ŽS, tražio da mu posudi 20 tisuća eura ali da o tome šuti, a on će joj nakon povratka iz Njemačke vratiti tih 20 tisuća i dati još 20 tisuća, te joj je okrivljenik doista uplatio 5 tisuća eura na račun njezinog društva, kasnije pojašnjava odvjetničkog ureda, a 35 tisuća eura su joj donijeli okrivljenikova kćer GS i njezin zaručnik Š čemu je bio prisutan i njen sin JS dok je njezin drugi sin HS imao zdravstvenih problema ali 15 godina ranije. Potom ističe da je okrivljenik lagao da ga je tražila novce za bolesnog sina, a osim toga sin joj tada nije bio bolestan i ništa joj nije otuđio. Naime, neistina je da bi ona od okrivljenika tražila da joj pozajmi 40 tisuća eura. Također je neistina da bi joj sin bio bolestan, kao što je neistina i to da bi okrivljeniku ona rekla da joj sin otuđuje novce. Ponavlja da je okrivljenik lagao u tužbi koja mu se sada inkriminira, a tu je priču proširio i svjedocima tako da je sadržaj tužbe postao poznat njenoj rodbini i osobama koje ju poznaju na Trešnjevačkom placu, a nakon što je tužba predana na sudu ljudi su je počeli zvati i pitati što se događa. Odgovarajući na posebna pitanja suda svjedokinja je pojasnila da je ona, kad ju je ujak tražio 20 tisuća eura, a obećao vratiti dva puta toliko, istom dala 20 tisuća eura ali o tome nije sastavila nikakvu potvrdu ili dokument jer mu je vjerovala, te nije sastavila nikakvu potvrdu ili dokument niti onda kad joj je ujak doznačio na račun 5 tisuća eura, a niti onda kada su joj 35 tisuća eura u ruke predali njegova kćerka i njezin tadašnji zaručnik. Nadalje je svjedokinja iskazala, da ju je okrivljenik oklevetao podnošenjem tužbe kojom je pokrenut parnični postupak na Općinskom Građanskom sudu gdje je donesena presuda na temelju okrivljenikovih laži i na temelju iskaza njegove kćeri, pa je sud presudio da mora vratiti 40 tisuća eura što nije učinila, nego je podnijela žalbu, ali je potvrđena prvostupanjska presuda pa je podnijela prijedlog za dopuštanje revizije, ali to nije prihvaćeno, pa je podnijela ustavnu tužbu, a u slučaju da Ustavni sud ne prihvati istu nastavit će postupak pred Europskim sudom za ljudska prava. Smatra da je okrivljenikov motiv da laže o njoj iako mu je pomogla kad mu je dala 20 tisuća eura, u tome što se je naljutio što se ŽS nije htjela udati za njega, a ona ju je na to trebala nagovoriti. Na kraju posebno upitana ističe, da je o sporno tužbi doznala kada ju je od suda dobila na odgovor, pa se kad je vidjela tu tužbu osjećala loše, povrijeđeno, uvrijeđeno i skočio joj je tlak, pa je o tome ispričala o svome sinu IS, a tek kasnije je pričala i drugima, ali im nije pokazivala tužbu.

10. Svjedok JS u svojem iskazu navodi kako mu je poznat sadržaj sporne tužbe odnosno da je okrivljenik tužio za određeni iznos novca, da je njegov brat bio bolestan i da je otuđivao novce, ali to nije istina jer je njegov brat bio bolestan 2010. Nadalje svjedok ističe kako mu je poznato da je okrivljenik i prije podnošenja tužbe pričao baki što će u tužbi napisat, a kad je upitan od kuda su mu poznate te činjenice koje iskazuje navodi da mu je baka pričala o tome što mu je okrivljenik rekao da će napisati u tužbi, a kasnije kada je bio svjedok u parnici vidio je sadržaj predmetne tužbe. Odgovarajući na posebna pitanja, svjedok je naveo da je bio prisutan kad je njegova majka primila 35 tisuća eura, a upitan s kojeg naslova je taj novac predan svjedok odgovara da je okrivljenik organizirao šverc preko granice, te je potom pojasnio da je 20 tisuća eura iznos kojeg je okrivljenik vratio njegovoj majci od koje je bio taj iznos posudio, a sa daljnjih 15 tisuća eura je okrivljenik nagradio njegovu majku. Na kraju ističe kako nema nikakvih saznanja da bi privatna tužiteljica posuđivala novce od okrivljenika.

11. Svjedokinja GSG iskazuje da je sa suprugom okrivljenika AS dugogodišnja prijateljica, te joj je AS rekla da je njezin suprug podnio tužbu protiv privatne tužiteljice jer da joj je sin bolestan i da joj je posudio 40 tisuća eura radi toga. Još je svjedokinja dodala da sin privatne tužiteljice nikada nije bio bolestan, pojašnjavajući da govori o sinu HS, a privatna tužiteljica ima i sina IS, a niti jedan od njih nije bio bolestan. S obzirom joj je AS rekla da je privatna tužiteljica posuđivala novce za HS, a što je bilo smiješno, pa je pitala ŠS o tome koja joj je rekla ne. Na kraju je navela da nema drugih saznanja o predmetnoj tužbi osim onoga što je čula od AS.

12. I svjedokinja ISG u svojem iskazu navodi kako zna da se radi o tužbi o navodnih 45 tisuća eura tj. da bi privatna tužiteljica navodno posudila taj iznos što joj je poznato od AS odnosno supruge okrivljenika FS. Potom je svjedokinja ispravila svoj prethodni navod o 45 tisuća eura navodeći da se radi o iznosu od 40 tisuća eura. Nadalje je istaknula kako je čula da je zbog toga podnesena tužba protiv privatne tužiteljice u kojoj se navodi taj dug a to je također doznala iz razgovora sa AS koja joj je rekla ga je ŠS od FS posudila veću svotu novca a FS nije htio reći o kojoj se svoti radi pa je rekao da se radi o 40 tisuća eura i da je tužio ŠS zbog toga, što je ona osobno shvatila kao klevetu.

13. Kada se analiziraju iskazi svjedoka optužbe tada je vidljivo da i svjedokinja GSG i svjedokinja ISG u svojim iskazima iznose ono što tvrde da su čule od okrivljenikove supruge AS koja bi im rekla da je isto čula od svojeg muža odnosno okrivljenika s tim da svjedokinja ŠSG još dodaje da je o tome pitala privatnu tužiteljicu tj. ŠS koja joj je odgovorila „ne“. Međutim, svjedok JS iskazuje i o svojim neposrednim saznanjima kako je bio prisutan predaji iznosa od 35 tisuća eura njegovoj majci ovdje privatnoj tužiteljici sa strane GS, ali ovaj svjedok baš poput svoje majke privatne tužiteljice tvrdi da taj iznos nije posudba nego je okrivljenik njegovoj majci vratio ono što je ona njemu posudila u iznosu od 20 tisuća eura te ju je nagradio sa daljnjih 15 tisuća eura, dok privatna tužiteljica iskazuje ne samo o tih 35 tisuća eura gotovine koje je primila od GS već i o onih 5 tisuća eura koje je primila na račun svojeg odvjetničkog društva a o kojem iznosu svjedok JS očito nema saznanja, pa ovaj sud smatra da taj svjedok zna o onom novčanom iznosu čiju je predaju vidio a o svrsi predaje ono što mu je rekla njegova majka ovdje privatna tužiteljica. Iz navedenog slijedi da svjedoci optužbe zapravo iznose ona saznanja koja se temelje na navodima same privatne tužiteljice koja tvrdi da je primila 40 tisuća eura od kojih joj je 20 tisuća eura okrivljenik zapravo vratio njezinu pozajmicu a nagradio ju sa daljnjih 20 tisuća eura. U iskazu privatne tužiteljice kao svjedoka upada u oči njezina tvrdnja da ona, iako je odvjetnica, nije sastavila nikakav papir ili dokument niti o davanju pozajmice okrivljeniku niti o njezinom vraćanju jer je imala povjerenja u okrivljenika. Kada privatna tužiteljica jednostavno tvrdi da primljenih 40 tisuća eura od okrivljenika ona nije od njega pozajmila već je naprotiv ona njemu pomogla sa 20 tisuća eura koje joj je on vratio pa ju još i nagradio sa daljnjih 20 tisuća eura . Njezina iduća tvrdnja da okrivljenik laže da je ona od njega posudila 40 tisuća eura jer nije uspjela njegova ljubavna veza sa ŽS odnosno zato što ona nije uspjela nagovoriti ŽS na udaju za okrivljenika, ovome je sudu životno neuvjerljivo.

14. Nasuprot takvim tvrdnjama privatne tužiteljice iskazuju svjedoci obrane AS i GS.

15. Svjedokinja AS, supruga okrivljenika koja je otklonila zakonsku blagodat nesvjedočenja, u svojem iskazu navodi da joj je poznato da je privatna tužiteljica posudila od okrivljenika 40 tisuća eura jer joj je to muž rekao, o tome razgovarali i zvali ŠS da vrati novce, a ona ih nije vratila, pa je njen muž podnio tužbu. Pojašnjava da je okrivljenik dao 5 tisuća eura na račun a u gotovini 35 tisuća eura na način da su gotovinu privatnoj tužiteljici predali GS i Valentino Sudac. Upitana za razlog zbog kojeg bi okrivljenik posudio novce privatnoj tužiteljici svjedokinja odgovara da je privatna tužiteljica govorila da joj je mlađi sin HS bolestan, da joj je uzeo novce, da je u lošoj financijskoj situaciji, te je govorila da joj je stariji sin JS otuđivao novce. Još je dodala da je sa privatnom tužiteljicom bila u jako dobrim odnosima, pa su pričale o privatnim stvarima i privatna tužiteljica joj je pričala da sin JS s curom troši novce i skida sa zajedničkog računa kojeg ima sa ŠS. Navodi da je u privatnu tužiteljicu imala povjerenja a što pojašnjava time da je osobno posudila 4 tisuće kuna privatnoj tužiteljici i privatna tužiteljica joj je to vratila, pa je rekla mužu da kad je vratila njoj da će vratiti i njemu.

16. Svjedokinja GS, kćer okrivljenika, koja je otklonila zakonsku blagodat nesvjedočenja, iskazuje da joj je 2017. preminula majka a nešto poslije toga ŠS se javila njenom tati da hitno treba pomoć i novce, da joj je sin HS jako bolestan, što joj je poznato jer joj je to tata rekao, pa je onda iz Njemačke ponijela jednu svotu novca a drugi dio je uzela iz sefa u Hrvatskoj, a te je novce nosila zajedno s bivšim dečkom jer je ŠS zvala više puta i s ŠS se našla u [adresa] te joj predala novce u koverti, a s privatnom tužiteljicom je bio JS te su oni odmah otvorili kovertu i prebrojali novce, ukupno 35 tisuća eura. Dodaje da su potom ponudili kavu što je privatna tužiteljica odbila rekavši da nema vremena za kavu.

17. Kada se analiziraju iskazi svjedoka obrane tada je vidljivo da i supruga okrivljenika i njegova kćerka iskazuju o posudbi 40 tisuća eura sa strane okrivljenika privatnoj tužiteljici za što su doznale od samog okrivljenika pri čemu svjedokinja GS opisuje i okolnosti u kojima je 35 tisuća eura predala privatnoj tužiteljici s kojom je u društvu tada bio njen sin JS. Nadalje je iz ovih iskaza vidljivo da obje svjedokinje iskazuju i o tome kako je okrivljenik posudio privatnoj tužiteljici novce jer joj je bolestan sin i jer joj sin otuđuje novce pri čemu svjedokinja AS precizira koji sin je bolestan navodeći da je to HS, a koji otuđuje novce navodeći da je to JS, dok svjedokinja AS spominje samo bolest sina HS, a koji su iskazi u međusobno logičnoj vezi s obzirom da privatna tužiteljica ima dva sina.

18. Osim ovih međusobno suprotstavljenih iskaza svjedoka optužbe i obrane u pogledu bitnih činjenica, spisu prileži i pravorijek parničnog postupka koji je pokrenut predmetnom parničnom tužbom.

18.1. Iz izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4379/2020-48 od 25. travnja 2024. utvrđeno je da je istom presudom naloženo tuženoj ŠS da isplati tužitelju CS iznos od 40 tisuća eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 3.11.2019. Istom presudom odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev ŠS da se naloži CS da joj isplati iznos od 250 tisuća kuna za zakonskom zateznom kamatom. Iz potvrde pravomoćnosti/ovršnosti (list 151) vidljivo je da je predmetna presuda P-4379/2020-48 od 25. travnja 2024 pravomoćna dana 17.6.2024, a ovršna dana 1.8.2024. Također iz izreke presude Županijskog suda u Puli broj Gž-887/2024-2 od 17. lipnja 2024. utvrđeno je da je Županijski sud u Puli kao sud drugog stupnja odbio kao neosnovane žalbe ŠS te je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4379/2020-48 od 25. travnja 2024. Nadalje, spisu prileži i prijedlog tuženika ŠS podnesen Vrhovnom sudu RH za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli broj Gž-887/2024-2 od 17. lipnja 2024. (list 153). Nadalje, spisu prileži i rješenje Vrhovnog suda RH broj Revd-4380/2024-2 koji im je odbačen prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

18.2. Iz navedenih presuda kako OGS tako i Županijskog suda u Puli vidljivo je da je parnični sud utvrdio da je ŠS pozajmila od CS iznos od 40 tisuća eura te joj je naloženo isti iznos vratiti.

19. Imajući u vidu prethodno izloženo utvrđenje parničnog suda te imajući u vidu da je iskaz ŠS sudu neuvjerljiv u ovom kaznenom postupku o tome kako nije pozajmila novac od okrivljenika, predmetnih 40 tisuća eura, već je zapravo ona njemu pozajmila 20 tisuća eura što joj je onda okrivljenik vratio i nagradio s dodatnim novčanim iznosom od 20 tisuća eura, a potom lagao da je ŠS od njega pozajmila novac sve iz razloga što je ŠS neuspješno nagovarala ŽS da bude u ljubavnoj vezi i braku sa okrivljenikom, kao što je neuvjerljiv i njezin iskaz o tome kako je pozajmila novce okrivljeniku bez ikakvog dokumentiranog traga tim više što u svojem iskazu tvrdi da se okrivljenik na njenim vratima pojavio nakon 30 godina nakon što ga nije vidjela, to je ovaj sud neprihvaćajući iskaz privatne tužiteljice a prihvaćajući presudu parničnog suda našao da u ovom postupku nije dokazano da bi okrivljenik osporavanim navodima u parničnoj tužbi iznio neistinite činjenične tvrdnje.

20. Kada sud nije našao dokazanim da bi okrivljenik iznio neistinite činjenične tvrdnje za privatnu tužiteljicu, a što je bitno obilježje kaznenog djela klevete, tada je sud zaključio da u ovom kaznenom postupku nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo klevete na način kako mu je stavljeno na teret privatnom tužbom, pa je okrivljenika oslobodio od optužbe.

21. Sukladno takvoj oslobađajućoj presudi odlučeno je i o troškovima kaznenog postupka te je sud temeljem citirane zakonske odredbe obvezao privatnu tužiteljicu na snašanje troškova kaznenog postupka iz članka 145 stavak 2 točka 6 i 7 ZKP odnosno obvezao je privatnu tužiteljicu na snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura, kao i na snašanje troškova koji se sastoje od nužnih izdataka okrivljenika te nužnih izdataka i nagrade njegovog branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

U Zagrebu, dana 27. travnja 2026.

Sudac:

Dubravka Čošić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest /15/ dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u četiri (4) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

Dostaviti:

▪ privatna tužiteljica ŠS

▪ punomoćnik Branko Šerić odvj.

▪ optuženi CS

▪ branitelj Domagoj Dražić odvj.

▪ u spis