Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1605/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Amandi Snoj, u pravnoj stvari tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Martiću, odvjetniku u Zagrebu, kao pravog slijednika pokojne tužiteljice DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glamuzini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3017/20-15 od 16. lipnja 2021. i protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3017/20-18 od 2. studenog 2021., dana 27. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3017/20-15 od 16. lipnja 2021. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3017/20-18 od 2. studenog 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinca.
II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da tužitelju po osnovi preplaćenih kamata isplatiti iznos od 4.918,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže označenim u toč. I. izreke, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamata, sve u roku od 15 dana. Rješenjem istog suda odbijen je kao neosnovan prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude.
2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači i traži trošak sastava žalbe. Protiv rješenja tuženik je podnio žalbu zbog pogrešne primjene ZPP, te predlaže da se isto preinači sukladno žalbi, uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Osnovani su žalbeni navodi, da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi čl. 467. st. 1. ZPP, jer presuda ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, a nisu dani niti relevantni razlozi iz kojih nije saslušan predloženi djelatnik tuženika na okolnost pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljem, a koja činjenica je odlučna za primjenu materijalnog prava u smislu odredaba čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.918,55 kn zbog ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu na temelju kojih je glavnica vezana uz valutu CHF sa zakonskim zateznim kamatama i troškom parničnog postupka (konačni tužbeni zahtjev na listu 345-346 spisa).
6. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući ništetnim označene odredbe ugovora o kreditu s obzirom na vezanost na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, primjenom odredbe čl. 502.c ZPP, zbog čega nije provodio dokaze predložene po tuženiku, a to je saslušanje svjedoka FT, djelatnice tuženika i javnog bilježnika, na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredbi, s obzirom na navod suda da dokaze saslušanjem tih svjedoka nije potrebno provoditi jer su irelevantni te da se djelatnica tuženika ne bi mogla sjetiti da li je pregovarala sa tužiteljem prije zaključenja Ugovora.
7. Međutim, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1279/22-2 od 14. veljače 2023. godine je u odnosu na postavljeno pitanje: "Može li se sud pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnih postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku?" – zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 76/03 – dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako sud na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (djelatnice tuženika), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.
8. Ovakvo shvaćanje je također podudarno i shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. godine, da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora, budući da bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.
9. U ovom je predmetu tuženik u odgovoru na tužbu tijekom postupka predložio saslušanje svjedoka djelatnice tuženika i javnog bilježnika radi utvrđenja da se o odredbama ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, te da su tužitelju u predugovornoj fazi i u vezi sa sklapanjem konkretnog ugovora o kreditu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile razumljive.
10. Slijedom iznesenog kako okolnost da li se o predmetnoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo predstavlja odlučnu činjenicu za donošenje odluke o nepoštenosti ugovornih odredbi što je predmet pojedinačnih postupaka, to su neprihvatljivi razlozi prvostupanjskog suda da je saslušanje djelatnika tuženika irelevantno za odlučivanje u ovom sporu, a izostali su i razlozi iz kojih prvostupanjski sud smatra da su u konkretnom slučaju predmetne ugovorne odredbe nepoštene te ništetne u smislu navedenih odredaba ZZP/03.
11. Kako prvostupanjski sud nije dao dostatne i relevantne razloge o odlučnim činjenicama, a niti je uopće iznio razloge iz kojih nije saslušana tužiteljica, niti je ocijenio ostale predložene dokaze po tužitelju iz odgovora na tužbu (list 58-68), na što ukazuje žalba tuženika, pa su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 11. ZPP, zbog kojih se presuda ne može ispitati, to je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude, a posljedično tome po čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuto je i predmetno rješenje.
12. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano i nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o djelomičnom povlačenju tužbe kojem se tuženik protivio.
13. Odluka o trošku parničnog postupka donesena je u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 27. travnja 2026.
Sudac:
Amanda Snoj
