Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4243/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NOVI DANI d.o.o., Split, Papandopulova 3, OIB: 95077462370, zastupanog po punomoćnici Dori Živković, odvjetnici iz Splita, protiv tuženice UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: Povrv-421/2022-10 od 24. travnja 2024., dana 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i dopuna žalbe tužitelja NOVI DANI d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: Povrv-421/2022-10 od 24. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja NOVI DANI d.o.o za naknadu troška žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 187,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Ukida se u cijelosti platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Knez, poslovnog broja: Ovrv- 5124/2022 od 15. travnja 2022.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka.

3. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 39,81 eur, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako u postupku nije sporno da je tužitelj upravitelj stambene zgrade u [adresa]. Nadalje, nije sporno niti da je tuženica vlasnica stambenog prostora u predmetnoj zgradi. Međutim, prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije uspješno dokazao visinu doprinosa za zajedničku pričuvu u utuženom razdoblju. Tužitelj smatra da je visinu pričuve dokazao Međuvlasničkim ugovorom od 26. lipnja 2002., a koji ugovor tuženica nije osporavala, u suprotnom, tužitelj bi predlagao odgovarajuće dokaze. Što se tiče dokumentacije koju je tuženica dostavila u spis, a koja se odnosi na izvršenje osnova za plaćanje, tužitelj smatra da je tuženica time dokazala da je tužitelj namirio svoju tražbinu na ime pričuve u razdoblju od 2014. do siječnja 2019. godine. Međutim, predmetni postupak se vodi za dugovanje pričuve u razdoblju od veljače 2019. do prosinca 2021. godine , a tuženica nije dostavila nikakvu dokumentaciju da je platila pričuvu u utuženom razdoblju. Tužitelj tvrdi da ne može dokazivati negativne činjenice, tj. da tuženica nije platila pričuvu, već da je teret dokaza na tuženici da dokaže da je platila pričuvu u utuženom razdoblju. Tužitelj predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 187,50 EUR (trošak sastava žalbe).

2.1. Tužitelj je dopunio žalbu na način da ističe kako je prvostupanjski sud mogao izračunati visinu zajedničke pričuve temeljem čl. 380. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te etalonske cijene građenja u utuženom razdoblju. Tužitelj ponovno ističe kako tuženica nije dostavila adekvatne dokaze da je podmirila pričuvu u razdoblju koje je predmet tužbe. Tužitelj sada predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se platni nalog održi u cijelosti na snazi te da se tuženicu obveže da nadoknadi troškove postupka tužitelju, uključujući i troškove žalbe. Podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba (uključujući i dopunu žalbe) tužitelja je neosnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 866,41 EUR (6.528,00 kn), a koji iznos se odnosi na nepodmireni iznos zajedničke pričuve za stambeni prostor u vlasništvu tuženice u [adresa] na adresi [adresa], i to u vremenskom razdoblju od 1. veljače 2019. godine do 1. prosinca 2021. godine.

6. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje u tekstu: OZ). Ovršni postupak je nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ. Naime, predmetni postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a na temelju kojeg prijedloga je Javni bilježnik Tomislav Knez iz Svete Nedjelje donio rješenje o ovrsi. Nakon što je ovršenica, tj. tuženica podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi, predmetni je postupak potom nastavljen kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, sve u smislu čl. 58. st. 3. OZ-a.

7. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a takav se postupak provodi i u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

11. Osnovano upire tužitelj da je prvostupanjski sud, u smislu čl. 451. st. 3. ZPP -a, prilikom ukidanja platnog naloga u cijelosti, trebao odbiti tužbeni zahtjev, a što je prvostupanjski sud propustio uraditi (točka 1. izreke prvostupanjske presude). Međutim, takav propust ne predstavlja bitnu povredu iz odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a žalba u sporovima male vrijednosti se jedino može podnijeti zbog taksativno navedenih bitnih povredi iz čl. 354. st. 2. ZPP - a.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio kako je tužitelj upravitelj stambene zgrade u [adresa] te da je tuženica (u utuženom razdoblju) bila vlasnica stambenog prostora na adresi u [adresa], površine 80,50 m2.

13. Međutim, unatoč takvim činjenicama, prvostupanjski sud smatra da je tuženica (premda je kao vlasnica stambenog prostora obvezna plaćati zajedničku pričuvu) dovela u razumnu i opravdanu sumnju pravilnost obračuna njezinog cjelokupnog dugovanja s osnove doprinosa za sredstva zajedničke pričuve.

14. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio kako je tužitelj, radi naplate tražbine zajedničke pričuve u prethodnim razdobljima, pokrenuo više ovršnih postupaka protiv tuženice (Ovrv-38/2014, Ovrv-53/2017, Ovrv-1953/2017 i Ovrv-31/2019) te da se u svim tim postupcima tužitelj (ovrhovoditelj) naplatio u cijelosti putem Financijske agencije (izravna naplata), što je utvrdio uvidom u Očevidnik osnova za plaćanje Financijske agencije (list 232, 244, 262 i 271 spisa)

15. Nadalje, prvostupanjski sud je, temeljem dokumentacije koju je dostavila tuženica (list 280-292 spisa), utvrdio da je tuženica dobrovoljno platila tužitelju po osnovama za izvršenje Ovrv-38/2014 i Ovrv-53/2017 ukupno iznos od 3.667,01 eura (27.629,12 kuna), od toga iznos od 2.452,75 eura (18.480,24 kune) izravno na račun tužitelja, a da je i tužitelj (kao što je gore navedeno) provodio prisilnu naplatu novčanih sredstava putem Financijske agencije.

16. Tuženica je prigovarala visini potraživanja tužitelja, navodeći da je ona, u gore navedenim postupcima, platila i više nego što je trebala, a takav prigovor je prvostupanjski sud uvažio, navodeći da je tuženica dostavljenom dokumentacijom uspješno dovela u sumnju pravilnost obračuna njezinog cjelokupnog dugovanja u utuženom razdoblju te da je dovela u sumnju da tužitelj nije ispravno obavio uračunavanje svih obveza koje tuženica ima prema njemu, slijedom čega prvostupanjski sud smatra da tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije dokazao visinu svoga potraživanja.

17. Tužitelj svojim žalbenim navodima ističe kako je tuženica dostavljenom dokumentacijom isključivo dokazala da je podmirila dugovanja po pričuvi u razdoblju od 2014. godine do siječnja 2019. godine, a da nije ništa platila u utuženom razdoblju od 1. veljače 2019. godine do 1. prosinca 2021. godine.

18. Međutim, ovaj sud drugog stupnja se slaže sa ocjenom prvostupanjskog suda da se, uzevši u obzir cjelokupno stanje spisa, ne može nedvojbeno zaključiti koliko iznosi ukupno dugovanje tužitelja.

19. Naime, tuženica je osporila visinu potraživanja tužitelja te je dostavila određenu dokumentaciju temeljem koje je prvostupanjski sud utvrdio da su određeni novčani iznosi bili uplaćivani na račun tužitelja (bilo prisilnom naplatom bilo dobrovoljnim uplatama tuženice), a time je dovela u sumnju točnost obračuna potraživanja tužitelja. Tužitelj ističe da se navedene uplate odnose na dugovanja prije utuženog razdoblja, međutim, za takvu tvrdnju nije dostavio uvjerljive dokaze , npr. jasnu i preglednu evidenciju iz koje bi proizlazio način uračunavanja svih uplata tuženica s osnove sredstava zajedničke pričuve, točnije redoslijed zatvaranja pojedinih obveza koje tuženica ima prema tužitelju.

20. U situaciji kada je sporna visina potraživanja i redoslijed uračunavanja svih uplata tuženice, a imajući u vidu da za razjašnjenje tih okolnosti sud nema potrebna stručna financijska znanja, bilo je potrebno provesti i financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Međutim, tužitelj (na kojemu je teret dokaza visine potraživanja) takav dokaz nije predložio.

21. Naime, jedini dokument u ovom postupku iz kojeg proizlazi visina potraživanja tužitelja jest izvadak iz poslovnih knjiga (vjerodostojna isprava, list 28 spisa). Međutim, tuženica je osporavala visinu potraživanja, a izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja ispravu koju je tužitelj jednostrano izdao i koja ne može poslužiti kao jedini dokaz za utvrđivanje visine obveze tuženice.

22. Slijedom svega navedenog, kako tužitelj nije na nedvojben način dokazao visinu svojeg potraživanja, pravilno je prvostupanjski sud ukinuo u cijelosti ukinuo platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Kneza, poslovni broj: Ovrv-5124/2022 od 15. travnja 2022., sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a (točka 1. izreke prvostupanjske presude).

23. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točkama 2. i 3. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu i dopunu žalbe tužitelja kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP -a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

25. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspio. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 27. travnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević