REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

45. P-2399/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mirni Panjan, kao sucu pojed incu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koga zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu:

Odvjetničko društvo Župić & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti stranaka, dana 13. ožujka 2026.g., danom objave 27. travnja 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623 kojim traži da mu tuženik CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 plati iznos od 8.374,03 EUR / 63.094,16 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.10.2018.g. pa nadalje.

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623 naknaditi parnični trošak tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 - u iznosu od 2.300,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2026.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 28.02.1987.g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je teško ozlijeđen osiguranik tužitelja RĆ, a do koje je došlo krivnjom nepoznatog vozila te da je odgovornost tuženika za naknadu štete utvrđena u parnici koju je oštećeni vodio pred naslovnim sudom protiv ovdje tuženika pod brojem Pn -2368/90, navodi da je zbog posljedica navedenog štetnog događaja tužitelj rješenjem IN -925660 od 15.01.1997.g. osiguraniku RĆ priznao pravo na invalidsku mirovinu.

2. Također tužitelj navodi da je protiv tuženika pokrenuo parnicu iz iste činjenične i pravne osnove za prethodno razdoblje isplate invalidske mirovine, od 03.12.1996.g. do 31.12.2013.g., osiguraniku RĆ koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-4709/2012, dok je za razdoblje od 01.01.2014.g. do 31.12.2015.g. u tijeku parnica pred naslovnim sudom koja se vodi pod brojem P-712/2016, navodi da je doprinos osiguranika tužitelja štetnom događaju prema presudi iz parnice posl. br. Pn-2368/1990 - 40 % i da su u skladu s tim postavljeni tužbeni zahtjevi za sva razdoblja.

3. Tužitelj navodi da je daljnjom isplatom invalidske mirovine osiguraniku RĆ nastala nova šteta za tužitelja u razdoblju od 01.01.2016.g. do 31.07.2017.g. koja iznosi 63.094,16 kn (sada 8.374,03 EUR) te da navedeni iznos predstavlja 60 % od punog iznosa invalidske mirovine u predmetnom razdoblju, navodi da je 20.06.2018.g. uputio tuženiku odštetni zahtjev kojim ga je pozvao da štetu za navedeno razdoblje podmiri u mirnom postupku, no da tuženik nije postupio po navedenom odštetnom zahtjevu i nije naknadio štetu tužitelju, poziva se na čl. 161. - 167. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14) i smatra da je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine, te predlaže donošenje presude kojom se tuženik obvezuje na plaćanje iznosa od 63.094,16 kn (sada 8.374,03 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje činjenične navode o prometnoj nezgodi, teškom ozljeđivanju osiguranika tužitelja, utvrđenu odgovornost tuženika u parnici Pn-2368/1990, priznanju prava na invalidsku mirovinu, činjenicu vođenja parnice za prethodno razdoblje isplate invalidske mirovine, od 03.12.1996.g. do 31.12.2013.g., br. P- 4709/2012, te parnice br. P-712/2016 za razdoblje od 01.01.2014.g. do 31.12.2015.g., priznaje utvrđeni doprinos osiguranika tužitelja štetnom događaju prema presudi Pn- 2368/1990 od 40 %, no spori osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer je osiguranik tužitelja, RĆ rođen **.**.1947.g., te bi po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, s navršenih 65 godina života po zakonu, otišao u starosnu mirovinu, slijedom čega bi tužitelj bio u obvezi svom osiguraniku isplaćivati starosnu mirovinu sukladno odredbi čl. 160. st. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, zatim tuženik osporava uzročno

– posljedičnu vezu između ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu s obzirom da iz uvida u upravni predmet tužitelja br. IN-925660 i dokumentaciju za osiguranika RĆ proizlazi da je isti prije štetnog događaja imao dvije ozljede glave i to 1969.g. i 1972.g. nakon kojih su zaostale encefalopatske smetnje pa na ovu okolnost uzročne veze između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i razloga umirovljenja RĆ i na okolnost da li kod njega postoji preostala radna sposobnost i za koje poslove, tuženik predlaže vještačenja po vještaku medicine rada, zatim ističe i prigovor iscrpljenosti svote osiguranja jer se radi o šteti koju je prouzročilo nepoznato vozilo i nema police osiguranja, navodi da se primjenjuje svota osiguranja i uvjeti osiguranja koji su vrijedili na dan štetnog događaja i da sud sve isplate po štetnom događaju treba vrednovati prema cijenama koje su bile važeće u vrijeme štetnog događaja, a na ovu okolnost predlaže provođenje financijskog vještačenja prema dokumentaciji koju prilaže.

5. U podnesku od 05.12.2018.g. tužitelj se protivi navodima tuženika, poziva se na mnogobrojnu sudsku praksu različitih sudova u istovrsnim slučajevima i naznačuje da se radi o pravnom pitanju koje glasi:

1. da li tužitelj i dalje trpi štetu kada njegov osiguranik koji je u invalidskoj mirovini temeljem rješenja tužitelja br. IN-925660, a koje još uvijek egzistira i prema kojemu se isplaćuje mirovina, navrši godine života odnosno stekne uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu sukladno odredbama čl. 30. Zakona o mirovinskom osiguranju, sve s obzirom na čl. 160. istog Zakona,

2. može li se parnični sud u donošenju svojih odluka voditi pretpostavkama što bi bilo da nije bilo prometne nesreće i odluke temeljiti na pretpostavkama (a ne na utvrđenim činjenicama) da bi osiguranik tužitelja stekao pravo na starosnu mirovinu da nije bilo prometne nesreće, neovisno o tome što u trenutku prometne nesreće osiguranik tužitelja nije ispunjavao zakonske uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu.

6. Tužitelj navodi da se predmetna nezgoda dogodila 28.02.1987.g. i da za istu postoji odgovorna osoba, te da nije bilo prometne nesreće, tužitelj ne bi potraživao naknadu štete od odgovorne osobe nego bi osiguranik RĆ godinama uplaćivao doprinose na temelju obveznog mirovinskog osiguranja, no tužitelj navodi da se predmetna nesreća dogodila i da je tužitelj sve te godine isplaćivao invalidsku mirovinu svom osiguraniku umjesto da od njega prima novčana sredstva na temelju obveznog mirovinskog osiguranja, ističe da je za stjecanje prava na starosnu mirovinu potrebno ostvariti uvjete koji se odnose na godine života i na godine staža osiguranika, te da se bez obzira što je formula za izračun mirovine ista, ne može pretpostavljati da li bi osiguranik tužitelja radio, bio na bolovanju ili primao naknadu plaće ili neko drugo pravo iz radnog odnosa, odnosno da li bi uopće radio ili bi se nalazio na burzi, navodi da su to sve parametri koji utječu na određivanje plaće ili drugog primanja i u konačnici i na visinu mirovine koju priznaje tužitelj, ističe da se ti parametri, u ovom trenutku ne mogu znati niti ih se može pretpostavljati, i to iz razloga što u trenutku nastanka invalidnosti osiguranik tužitelja , RĆ nije niti ispunjavao uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu , kako u pogledu godina života, tako i u pogledu mirovinskog staža, navodi da prema odredbama čl. 30. Zakona o mirovinskom osiguranju, osiguranik stječe pravo na starosnu mirovinu kada navrši 65 godina života i 15 godina radnog staža i napominje da je mirovina sukladno čl. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98) neotuđivo osobno pravo koje se ne može prenijeti na drugoga niti naslijediti, te da se postupak za priznanje prava pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnoj službi od strane osiguranika, što u ovom slučaju nije učinjeno od strane osiguranika tužitelja, a sam tužitelj to ne može učiniti niti samoinicijativno niti po službenoj dužnosti, dodaje da je činjenica što je osiguranik tužitelja navršio godine života za priznanje prava na starosnu mirovinu - nova činjenica nastala nakon priznanja prava na invalidsku mirovinu, te da u konkretnom slučaju ničim nije dokazano da bi se ranije stečeno pravo osiguranika izmijenilo samo zato što je osiguranik navršio određene godine života, a osim godina života, navodi da je potrebno ispunjavati i uvjete staža, što ovdje, nije slučaj, te smatra da iz svih tih razloga ne postoji mogućnost izračuna hipotetske i nepostojeće starosne mirovine osiguranika tužitelja jer se ne mogu vršiti pretpostavljeni ili potencijalni izračuni visine mirovine nego se mirovina izračunava na temelju relevantnih činjenica u svakom pojedinom predmetu , uzimajući u obzir sve parametre koji bi bili od utjecaja za priznanje prava na starosnu mirovinu, poziva se na sudsku praksu u istovrsnim slučajevima različitih sudova istog stupnja, i to na odluke Županijskih sudova: Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-111/06 od 02.02.2006.g., Županijskog suda u Splitu br. Gžnš-235/13 od 01.09.2014.g., zatim Županijskog suda u Zagrebu: br. Gž-693/07 od 24.04.2007.g., br. Gžn-332/08 od 27.10.2009.g., br. Gžn- 2838/09 od 09.11.2010.g., br. Gž-4124/07 od 29.11.2011.g., br. Gž-6780/10 od 19.11.2013.g., br. Gž-5607/11 od 04.02.2014.g., br. Gž-1765/15 od 12.04.2016.g., br. Gž- 5096/12 od 28.06.2016.g., br. Gž-937/17 od 14.03.2017.g., br. Gžn-1733/13 od 04.04.2017.g., br. Gžn-2284/15 od 30.05.2017.g., zatim na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske: odluka br. Pž-3876/10 od 19.05.2014.g., br. Pž-9325/12 od 26.01.2015.g., br. Pž-986/12 od 08.07.2015.g., br. Pž-2910/12 od 17.07.2015.g., br. Pž- 5110/12 od 23.07.2015.g., br. Pž-10793/13 od 03.08.2015.g., br. Pž-6890/12 od 31.08.2015.g., br. Pž-607/12 od 04.12.2015.g., br. Pž-3563/13 od 05.02.2016.g., br. Pž- 3762/13 od 10.02.2016.g., br. Pž-2513/13 od 12.02.2016.g., br. Pž-3265/13 od 18.02.2016.g., br. Pž-7777/13 od 24.02.2016.g., br. Pž-9547/13 od 01.03.2016.g., br. Pž- 4813/13 od 14.04.2016.g., br. Pž-5266/13 od 22.04.2016.g., br. Pž-2600/13 od 26.04.2016.g., br. Pž-3969/13 od 31.05.2016.g., br. Pž-4160/14 od 07.06.2016.g.

7. Također tužitelj navodi da je neosnovan prigovor nepostojanja uzročno – posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u mirovinu, navodi da je odredbama čl. 112. i 119. Zakona o mirovinskom osiguranju propisan postupak ocjene invalidnosti prema kojem je pravomoćno utvrđena invalidnost osiguranika na temelju kojeg mu je pripalo pravo na invalidsku mirovinu, a ovaj postupak se pokreće na prijedlog liječnika koji je liječio osiguranika i prikupio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju od zdravstvenih ustanova i u opsegu koji propisuje Vlada Republike Hrvatske, te navodi da ocjenu radne sposobnosti, odnosno postojanja invalidnosti, ocjenjuju ovlašteni vještaci za koje Vlada Republike Hrvatske propisuje tko su, način imenovanja, područje i način njihovog rada, kao i sadržaj nalaza i mišljenja koje oni daju o invalidnosti i na temelju kojih se stječe pravo prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i koji obavezno podliježu reviziji.

8. Tužitelj navodi da je na ovako propisan način i u konkretnom predmetu utvrđen razlog umirovljenja osiguranika RĆ kao prethodno pitanje i da je ustanovljeno od strane ovlaštenih vještaka da je razlog umirovljenja profesionalna nesposobnost za rad uzrokovana ozljedom na radu, ističe da je rad Zavoda od javnog interesa, da se o pravima iz mirovinskog osiguranja odlučuje u upravnom postupku sukladno Zakonu o općem upravnom postupku i Zakonu o mirovinskom osiguranju, te se o pravima iz mirovinskog osiguranja odlučuje upravnim aktom – rješenjem čiju zakonitost preispituje Upravni sud odnosno Visoki upravni sud povodom pravodobno podnesenih lijekova kao oblika sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti, tužitelj smatra da tako donesena odluka pruža određenu pravnu sigurnost i valjanost i da ukoliko sud ide preispitivati odluku upravnog tijela, na sebe preuzima ulogu Upravnog suda, navodi i da je odredbama glave X. Zakona o mirovinskom osiguranju predviđena mogućnost da tužitelj potražuje naknadu štete s osnove novčanih davanja isplaćenih na teret mirovinskog osiguranja, da je tužitelj u upravnom postupku donio rješenje kojim je priznao pravo na invalidsku mirovinu sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju i da je navedeno rješenje doneseno na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u kojem je jasno naznačeno kako je uzrok invalidnosti upravo predmetna nezgoda, odnosno ozljeda na radu, navodi da je time u upravnom postupku riješeno prethodno pitanje u koje parnični sud ne smije ulaziti, te da je sud u tom smislu vezan pravomoćnim rješenjem kojim se odlučuje o pravu iz mirovinskog osiguranja (čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da sud može samostalno riješiti neko prethodno pitanje ukoliko nadležno tijelo još nije donijelo odluku o navedenome , a s obzirom da je u predmetnom slučaju nadležno tijelo pravomoćnom odlukom riješilo navedeno prethodno pitanje, tužitelj navodi da parnični sud nije ovlašten ponovo odlučivati o navedenom), također se tužitelj protivio provođenju financijskog vještačenja na okolnost iscrpljenosti svote osiguranja.

9. Na ročištu 11.09.2024.g. tužitelj navodi da s obzirom na promjenu valute potražuje iznos od 8.374,03 EUR sa zateznim kamatama od 01.10.2018.g., tj. od dana podnošenja tužbe, a tuženik se na ovom ročištu poziva na odredbu čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i navodi da se treba utvrditi postoji li matematička razlika između 60% mirovine utvrđene rješenjem tužitelja (zato što je 40% doprinos oštećenika) i invalidske mirovine koja bi bila u cijelosti utvrđena u slučaju povrede na radu i ukoliko je navedeni izračun negativan ili jednak nuli, smatra da šteta sukladno odredbi čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu - ne postoji (dodaje da na tuženiku ne leži taj teret dokaza u pogledu postojanja eventualne štete).

10. U podnesku od 17.03.2025.g. tužitelj navodi da je odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pa da bi tužitelju pripadala razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te da nije propisano da priznata mirovina mora biti viša od invalidske mirovine zbog ozljede na radu kako to tvrdi tuženik jer je u praksi to nemoguće s obzirom da se ista određuje na temelju mirovinskog staža od 40 godina - koji korisnici invalidske mirovine nikad ne ostvare, navodi da je odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da tužitelj ima pravo na naknadu štete samo za isplatu invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada i to u visini razlike do invalidske mirovine zbog ozljede na radu dok je naknadno Zakonom o mirovinskom osiguranju utvrđeno da tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog isplate invalidske mirovine zbog ozljede na radu i ozljede izvan rada, kao i obiteljske mirovine - u razmjernom iznosu s obzirom na navršene godine života i godine staža, a Zakonom o mirovinskom osiguranju iz 2013.g. je propisano da tužitelj ima pravo na naknadu štete nastale isplatom navedenih mirovina u punom iznosu, te tužitelj navodi da je očito da je zakonodavac htio povećati iznos koji tužitelj ima pravo potraživati i da mu nije bila intencija osiguravajuća društva osloboditi obveze naknade štete niti tužitelj vidi razloge zašto bi on navedenu kategoriju štetnika stavio u povlašteniji položaj od drugih pravnih i fizičkih osoba.

11. U podnesku od 17.03.2025.g. tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka dipl. oec. Ljerke Živković, navodeći da je isti kontradiktoran nalazu i mišljenju u predmetu P - 1903/2020 iste vještakinje koji se odnosi na istog osiguranika i u kojem je vještak došao do potpuno drugačijih izračuna, navodi da nije sporno:

- da je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu svojem osiguraniku RĆ zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi 28.02.1987.g., kako to proizlazi iz rješenja tužitelja br. 925660 od 15.01.1997.g.,

- da je osiguranik tužitelja, RĆ djelomično odgovoran za nastanak štetnog događaja, u omjeru od 40%,

- da je za utuženo razdoblje isplaćene invalidske mirovine od 01.01.2016.g. do 31.07.2017.g. - osiguranik tužitelja, RĆ stekao uvjete za starosnu mirovinu s obzirom da je rođen **.**.1947.g. i da je na dan 01.01.2016.g. imao 69 godina života.

12. Tuženik navodi da je od dana podnošenja tužbe pa do izrade nalaza i mišljenja došlo do promjene pravnog shvaćanja u pogledu primjene materijalnog prava u sporovima za naknadu štete – subrogacijskim zahtjevima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prema osiguravajućim društvima i da se prema aktualnom pravnom shvaćanju zauzetom u više sudskih odluka, ima primijeniti materijalno pravo i to:

- mjerodavne odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja - prometne nezgode (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-909/21 od 08.09.21.g. i br. Rev-1437/21 od 05.01.21.g.),

- mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koje su bile na snazi u vrijeme kada je tužitelj izvršio plaćanje svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa invalidske mirovine, odnosno čl. 27. koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja, kao lex specialis za tuženika.

13. Također tuženik navodi da na to ukazuje i recentna sudska praksa, upućuje na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-x 388/2018 od 25.08.2020.g. u kojem se navodi: "…za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine…", navodi da je isti pravni stav iznesen i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 909/2021-3 od 08.09.2021.g.: "…Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev-1067/12 od 05. prosinca 2017. za odluku u ovom pravnom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode, dodaje da su istovjetna pravna shvaćanja zauzeta i u odlukama suda br. Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020.g. i Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020.g., također navodi da je najnovije pravno shvaćanje Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske prihvaćeno na sjednici od 09.06.2022.g. na tragu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i da glasi: "U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.", te tuženik ne osporava činjenicu da je odredbom čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu ukupne stvarne štete, ali naglašava da je odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu to tužiteljevo pravo reducirano na način da od tuženika kao osiguratelja motornog vozila štetnika ima pravo zahtijevati samo štetu u opsegu i visini koju propisuje čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu: "1. Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

2. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka, smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

4. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.".

14. Tuženik navodi da je odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je konkretnom slučaju lex specialis, regulirano pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ako postoji razlika između invalidske, odnosno obiteljske mirovine utvrđene njegovom osiguraniku i one koja bi mu se obračunala i priznala u slučaju ozljede na radu, i to samo u visini te razlike i da je kako bi se utvrdilo da li i u kojem obimu i visini tužitelj trpi štetu, u postupku nužno utvrditi iznos mirovine u slučaju ozljede na radu pa tako dobiveni iznos staviti u odnos sa isplaćenom invalidskom mirovinom i utvrditi razliku između tih mirovina (ako postoji) koja predstavlja štetu tužitelju.

15. Također tuženik navodi da je u predmetu koji se vodi između istih stranaka na istom sudu, br. P-1903/2020 - za razdoblje koje prethodi ovdje utuženom, tj. za razdoblje od 01.01.2014.g. do 31.12.2015.g. isti vještak u nalazu i mišljenju od 04.12.2024.g., utvrdio da bi pretpostavljena invalidska mirovina zbog ozljede na radu iznosila 3.129,89 kn (sada 415,41 EUR), a u ovom predmetnom nalazu i mišljenju, utvrđuje istu mirovinu u iznosu od 1.324,64 kn (sada 175,81 EUR) i navodi da je to proturječno nalazu i mišljenu iz predmeta br. P-1903/2020 i činjenici da je invalidska mirovina zbog ozljede na radu uvijek viša od invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada (predlaže dodatno očitovanje i da vještak uzme u obzir izračune utvrđene u prethodnom vještačenju i sukladno navedenom utvrdi eventualnu stvarnu štetu koju tužitelj trpi, vodeći računa o odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i recentnom stavu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koristeći iste parametre kao i u nalazu iz spisa Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1903/2020.

16. Na ročištu 22.05.2025.g. tužitelj navodi da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka dipl. oec. Ljerke Živković i da se radi o pravnom pitanju, te ističe da iz nalaza i mišljenja proizlazi razlika od 6.357,95 EUR, kako je vještak naveo na str. 8. nalaza i mišljenja pa da ukoliko sud odluči primjenom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelju pripada razlika u tom iznosu, a tuženik ističe da je po tablici vještak radio matematički izračun između 60 % isplaćene mirovine i 60 % potencijalne invalidske imovine zbog ozljede na radu, no da je trebalo utvrditi razliku između 60 % isplaćene mirovine i 100 % invalidske mirovine u slučaju kada bi se radilo o ozljedi na radu (navodi da je to vidljivo iz tablice br. 3), dodaje da tuženik nema dokumentaciju već da ju ima tužitelj, također navodi da je vještak mišljenje dao na temelju dokumentacije u spisu i dokumentacije iz predmeta ovog suda br. P-1903/2020 u kojem je isti vještak na istu okolnost, a za različito razdoblje, izradio nalaz i mišljenje kojim je utvrđena pretpostavljena invalidska mirovina zbog ozljede na radu u iznosu od 3.129,89 kn dok je u ovom predmetu ista mirovina utvrđena u iznosu od 1.324,64 kn (predlaže da je vještak očituje o razlozima različitih izračuna, radi li se o slučajnoj omaški u pogledu matematičkog izračuna u kontekstu postotka kojeg je koristio (60 % umjesto 100%).

17. U podnesku od 04.06.2025.g. tuženik prigovara dopunskom nalazu i mišljenju vještaka dipl. oec. Ljerke Živković, ponavlja da je kontradiktoran nalazu i mišljenju u odnosu na istog osiguranika u predmetu br. P-1903/2020, za razdoblje koje prethodi ovdje utuženom (od 01.01.2014.g. do 31.12.2015.g.), u kojem je vještakinja utvrdila da bi pretpostavljena invalidska mirovina zbog ozljede na radu iznosila 3.129,89 kn (sada 415,41 EUR), a u ovom predmetnom nalazu i mišljenju vještakinja utvrđuje istu mirovinu u iznosu od 1.324,64 kn (sada 175,81 EUR), ističe da je vještakinja pogrešno utvrdila da je invalidska mirovina koju tužitelj isplaćuje veća od pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu i da sama vještakinja navodi da je invalidska mirovina zbog ozljede na radu uvijek veća od "obične" invalidske mirovine (str. 3), pa tuženik navodi da je nelogično da se pojavljuje razlika, navodi da predmetni nalaz nije napravljen u skladu s odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je vrijedio za utuženo razdoblje.

18. Na ročištu 05.06.2025.g. tuženik je ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, te je predložio dopunu nalaza i mišljenja, odnosno novo vještačenje, a tužitelj se tome protivio i ostao kod svojih navoda da se treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju.

19. U podnesku od 08.01.2026.g. tuženik navodi da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka dipl. oec. Petre Blašković, te da je ovim vještačenjem utvrđeno da ne postoji šteta prema čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

20. U podnesku od 08.01.2026.g. tužitelj navodi da neće ulaziti u financijsko vještačenje koje nije trebalo provoditi jer ništa ne može biti iznad zakona, navodi da je čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pa da bi tako tužitelju pripadala razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a nije propisano da priznata mirovina mora biti viša od invalidske mirovine zbog ozljede na radu, kako to navodi tuženik jer je u praksi to nemoguće s obzirom da se ista određuje temeljem mirovinskog staža od 40 godina koji korisnici invalidske mirovine nikad ne ostvare, te obrazlaže da je čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da tužitelj ima pravo na naknadu štete samo za isplatu invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada i to u visini razlike do invalidske mirovine zbog ozljede na radu dok je naknadno Zakonom o mirovinskom osiguranju utvrđeno da tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog isplate invalidske mirovine zbog ozljede na radu i ozljede izvan rada kao i obiteljske mirovine u razmjernom iznosu s obzirom na navršene godine života i godine staža , da bi Zakonom o mirovinskom osiguranju iz 2013.g. bilo propisano da tužitelj ima pravo na naknadu štete nastale isplatom navedenih mirovina u punom iznosu, te tužitelj smatra da je zakonodavac htio povećati iznos koji tužitelj ima pravo potraživati i da mu nije bila intencija osiguravajuća društva osloboditi obveze naknade štete niti tužitelj vidi razloge zašto bi zakonodavac navedenu kategoriju štetnika stavio u povlašteniji položaj od drugih pravnih, a i fizičkih osoba, navodi da ako će sud suditi prema čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, da tada treba tužitelju dosuditi 586,53 EUR u skladu sa očitovanjem vještakinje Ljerke Živković, s obzirom da je čl. 27. Zakona propisano da tužitelju pripada razlika, a nije navedeno da jedna mirovina treba biti veća od druge, odnosno da priznata mirovina treba biti veća od one od ozljede na radu.

21. Na ročištu 13.03.2026.g. tuženik navodi da povlači prigovor iscrpljenosti osigurane svote, te navodi da vještakinja dipl. oec. Petra Blašković nije radila matematički izračun razlike projicirane mirovine i isplaćene mirovine, već razliku 60 % isplaćene mirovine i projicirane mirovine, navodi da je to pravno irelevantno s obzirom da je prema čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu utvrđeno kako je razlika u svakom slučaju negativna, slijedom čega šteta ne postoji, navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište da ukoliko je projicirana mirovina veća, odnosno ukoliko je izračun negativan – da šteta ne postoji, navodi da je netočan pravni stav tužitelja, o čemu govori činjenica da ukoliko bi štetu predstavljao iznos od 8.103,27 EUR, da to bi značilo da je doprinos osiguranika od 40 % u stvari povećao štetu, što je pravno kontradik torno, a tužitelj se protivio navodima tuženika da bi vještakinja usmenim saslušanjem na ovom ročištu utvrdila da je mirovina s osnove ozljede na radu veća od mirovine s osnove ozljede izvan rada pa tužitelj smatra da iznos od 8.103,27 EUR za tužitelja predstavlja štetu, poziva se na shvaćanje iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1703/2024 od 08.05.2024.g., posebice ukoliko će sud primjenjivati čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koju predaje, te je na ovom ročištu glavna rasprava zaključena.

22. Provedeni su dokazi uvidom u presudu Općinskog suda u Zagrebu br. PN- 2368/90 od 17.06.1994.g. (l. 3-8), u rješenje REPUBLIČKOG FONDA MIROVINSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA RADNIKA HRVATSKE, Područne službe u Zagrebu, Klasa: UP/I-140-04/96-01/03219387140, Urbroj: 341-25-03/1-96-015504 od 15.01.1997.g., br. spisa: IN-925660, za osiguranika RĆ (l. 9-11), u obračun isplata na teret HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE za osiguranika RĆ

– za razdoblje od 01.01.2016.g. do 31.07.2017.g. (l. 12), u zahtjev tužitelja za naknadu štete od 20.06.2018.g. s povratnicom (l. 13-14), u izvješće o saldu duga od 19.09.2018.g. (l. 15), u presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske: br. Pž-6861/2016 od 15.12.2017.g. (l. 19-21), br. Pž-4869/2016 od 21.05.2018.g. (l. 22-23a), br. Pž-6389/13 od 29.03.2016.g. (l. 24.-25a), u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-2735/2016 od 06.12.2017.g. (l. 26-27a), u okružnicu br. 029/MV/009 CROATIA osiguranja d.d. od 25.02.2000.g. (l. 28-31), u pravila za osiguranje od automobilske odgovornosti CROATIA osiguranja d.d. (l. 32-35), u preslik zaslona – prikaz štete i događaja za oznaku štete 62 AON 146 1997 (l. 36), u preslik zaslona – prikaz likvidacije po šteti – podaci o izvršenim isplatama po polici osiguranja za oznaku 62 AON 146 1997 (l. 37), u naloge za doznake po šteti oznake: 62 AON 146 1997/1 od 20.06.2001.g. (l. 38), 62 AON 146 1997/2 od 21.06.2001.g. (l.39), 62 AON 146 1997/3 od 22.01.2003.g. (l. 40), 62 AON 146 1997/98 od 28.03.2011.g. (l. 41), u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje mr. oec. Ljerke Živković u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1903/2020 (l. 74-89), u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske: br. Pž-1703/2024 od 08.05.2024.g. (l. 126-130).

23. Provedeno je financijsko - knjigovodstveno vještačenje po VJEŠTAČENJA ŽIVKOVIĆ d.o.o. Zagreb, te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještakinje mr. oec. Ljerki Živković od 22.01.2025.g. (l. 58–66), te u dopunu nalaza i mišljenja od 26.05.2025.g. (l. 92-95), a isto tako je stalna sudska vještakinja mr. oec. Ljerka Živković saslušana na ročištu 05.06.2025.g.

24. Provedeno je financijsko - knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji dipl. oec. Petri Blašković, te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještakinje od 23.12.2025.g. (l. 110-114), a isto tako je stalna sudska vještakinja dipl. oec. Petra Blašković saslušana na ročištu 13.03.2026.g.

25. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP-a, svaki posebno i u njihovoj međusobnoj vezi.

26. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

27. Tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu štete u vidu isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01.01.2016.g. do 31.07.2017.g. prema rješenju tužitelja Klasa:

UP/I-140-04/96-01/03219387140 Urbroj: 341-25-03/1-96-015504, IN-925660 od 15.01.1997.g. (l. 9-11) kojim je osiguraniku RĆ kod kojeg je nastao gubitak sposobnosti za rad zbog povrede izvan rada - priznato pravo na invalidsku mirovinu, a ukupno potraživani iznos od 63.094,16 kn (sada 8.374,03 EUR) predstavlja 60% od ukupno isplaćenog iznosa invalidske mirovine u navedenom razdoblju , s obzirom da je doprinos osiguranika tužitelja, RĆ utvrđena presudom Općinskog suda u Zagrebu br. PN-2368/90 od 17.06.1994.g. (l. 3-8) u omjeru od 40%.

28. Nije sporan nastanak štetnog događaja i teško ozljeđivanje osiguranika tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, utvrđena odgovornost tuženika u parnici PN-2368/1990, doprinos osiguranika tužitelja štetnom događaju prema presudi PN-2368/1990 od 40 % i omjer odgovornosti tuženika od 60%, priznanje prava na invalidsku mirovinu, činjenica vođenja parnica za prethodna razdoblja isplate invalidske mirovine : od 03.12.1996.g. do 31.12.2013.g., te od 01.01.2014.g. do 31.12.2015.g.

29. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva s obzirom da se tuženik protivi naknadi punog iznosa isplaćene invalidske mirovine za utuženo razdoblje od 01.07.2016.g. do 28.02.2017.g. jer se tuženik poziva na činjenicu da je osiguranik tužitelja, RĆ rođen **.**.1947.g., te da bi po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, s navršenih 65 godina života po zakonu, otišao u starosnu mirovinu, slijedom čega bi tužitelj bio u obvezi svom osiguraniku isplaćivati starosnu mirovinu, kao i iz razloga što tuženik spori uzročno – posljedičnu vezu između zadobivene ozljede 28.02.1987.g. i razloga umirovljenja (prije štetnog događaja osiguranik tužitelja je imao dvije ozljede glave, 1969.g. i 1972.g. nakon kojih su zaostale encefalopatske smetnje), a sporna je i primjena materijalnog prava jer se tužitelj poziva na Zakon o mirovinskom osiguranju, a tuženik na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

30. Tuženik je do zaključenja glavne rasprave na ročištu 13.03.2026.g. povukao prigovor iscrpljenosti svote osiguranja, a isto tako nije ustrajao na prijedlozima za provođenje vještačenja po vještaku medicine rada na okolnost uzročne veze između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i razloga umirovljenja osiguranika tužitelja i na okolnost da li kod njega postoji preostala radna sposobnost i za koje poslove, te za provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine štete prema cijenama koje su bile važeće u vrijeme štetnog događaja, te je tuženik predložio zaključenje glavne rasprave pa sud ove dokaze nije odredio niti provodio.

31. Određeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po VJEŠTAČENJA ŽIVKOVIĆ d.o.o. Zagreb, na okolnost eventualno preostale visine štete, tj. na okolnost utvrđenja postoji li matematička razlika između 60% mirovine utvrđene rješenjem HZMO - a (zato što je 40% doprinos oštećenika) i invalidske mirovine koja bi bila u cijelosti utvrđena u slučaju povrede na radu, te stalna sudska vještakinja mr. oec. Ljerka Živković u nalazu i mišljenju od 22.01.2025.g. (l. 58–66) daje mišljenje da izračun invalidske mirovine zbog povrede na radu prema propisima iz 2016.g., tj. prema Zakonu o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme prve isplate za koju tužitelj potražuje razliku između 60 % mirovine utvrđene rješenjem tužitelja (HZMO) i potencijalne invalidske mirovine zbog povrede na radu – iznosi 47.903,96 kn / 6.357,95 EUR – koji iznos je tužitelj isplatama, više isplatio.

32. Nakon prigovora tuženika nalazu i mišljenju i pozivanja na nalaz i mišljenje iz predmeta P-1903/2020 (parnica za ranije razdoblje istog osiguranika tužitelja), s obzirom da je vještakinja u tom predmetu dala mišljenje da pretpostavljena invalidska mirovina zbog ozljede na radu iznosi 3.129,89 kn (a u ovom je utvrđena u iznosu od 1.324,64 kn), te nakon pozivanja tuženika na promjenu pravnog shvaćanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu primjene materijalnog prava i zauzimanja novog pravnog shvaćanja na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 09.06.2022.g. koje glasi: "U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.", u odnosu na ranije pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 05.12.2016.g. koje je glasilo: "Osnovanost zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za naknadu štete na ime razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine njegovu osiguraniku ili obiteljske mirovine isplaćene članovima osiguranikove obitelji prema društvu za osiguranje, ocjenjivat će se primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju.“, vještakinja mr. oec. Ljerka Živković u dopuni nalaza i mišljenja od 26.05.2025.g. (l. 92-95) navodi da prihvaća prigovor jer je previdjela zadatak vještačenja u kojem se tražilo da se "izračuna razlika između 60%-tne mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a (zato što je doprinos oštećenika 40%) i invalidske mirovine koja bi bila u cijelosti utvrđena u slučaju potvrde na radu." – pa daje ispravak i dopunu izračuna, tabele 3. osnovnog nalaza i navodi da razlika između 60%-tnog iznosa isplaćene invalidske mirovine i 100%-tnog iznosa potencijalne invalidske mirovine koja bi se obračunala prema propisima koji su bili na snazi 01.01.2016.g. (datum prve isplate mirovine iz ove tužbe) - iznosi 37.777,15 kn / 5.013,89 EUR, tj. da je tužitelj svom osiguraniku za taj iznos više isplaćivao invalidske mirovine od potencijalnih invalidskih mirovina zbog povrede na radu, a u odnosu na predmet P-1903/2020, vještakinja je napomenula da je različito razdoblje za koje se računa invalidska mirovina jer tužitelj u predmetu P-1903/2020 potražuje štetu zbog isplate invalidske mirovine u razdoblju od 01.01.2014.g. do 31.12.2015.g. dok u ovom predmetu potražuje štetu zbog isplate invalidske mirovine u razdoblju od 01.01.2016.g. do 31.07.2017.g., te vještakinja navodi da su izračuni napravljeni polazeći od toga da se potencijalna invalidska mirovina utvrđuje prema propisima koji su vrijedili u vrijeme isplate mirovina, tj. od 01.01.2016.g. do 31.07.2017.g.

33. Vještakinja je na ročištu 05.06.2025.g. ponovila svoj nalaz i mišljenje, te je navela da je u odnosu na istog oštećenika RĆ u dva različita predmeta izračunala različite razlike između potencijalne invalidske mirovine i isplaćene invalidske mirovine, te da se radi o dvije različite metodologije, a vještakinja pod metodologijom misli način izračun mirovine prema propisima koji su u određeno vrijeme bili na snazi, tj. prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme isplata (prema svom navodu, prema uputi iz rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4191/2023 u kojem je vještačila), te je tako u ovom predmetu dala izračun potencijalne invalidske mirovine koja bi postojala zbog ozljede na radu prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme isplate pojedinačnih iznosa invalidske mirovine, tj. 01.01.2016.g. do 31.07.2017.g., a u predmetu P-1903/2020 je potencijalnu invalidsku mirovinu izračunala s danom nastanka invaliditeta i s uvećanjima mirovine, mirovinu je revalorizirala od 01.12.1997.g, do 01.07.2017.g. (tužitelj joj nije dostavio sva objašnjenja i svu dokumentaciju iz koje je vidljivo zašto je isplaćena invalidska mirovina od 01.12.1997.g. do 01.07.2017.g. u jednom trenutku bila veća od rješenja i dozvoljenih uvećanja, a u jednom razdoblju manja), a kako je svaki slučaj različit, to se može dogoditi i da u ponekom razdoblju potencijalna invalidska mirovina zbog ozljede na radu bude manja od isplaćene, time da je odluka Pž-4191/2023 je došla nakon već danog nalaza i mišljenja u predmetu P-1903/2020.

34. Sud nije prihvatio nalaz i mišljenje, kao niti dopunu nalaz i mišljenja vještakinje mr. oec. Ljerke Živković jer vještakinja nije valjano obrazložila veliku razliku u obračunu potencijalne invalidske mirovine zbog ozljede na radu u ovom predmetu u odnosu na predmet P-1903/2020, naime može se prihvatiti da se radi o različitom razdoblju obračuna u ova dva predmeta i da u tom smislu može postojati određena razlika u obračunu (i očekivano je da postoji manja razlika), no ne može se prihvatiti da bi razlika obračunate invalidske mirovine zbog ozljede na radu u 2 različita razdoblja bila tolika jer je vještakinja u predmetu P-1903/2020 obračunala pretpostavljenu invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu u razdoblju od 01.01.2014.g. do 31.12.2015.g. - u iznosu od 3.129,89 kn mjesečno (415,41 EUR mjesečno), a u ovom predmetu P-2399/2018 za razdoblje koje se nastavlja, tj. od 01.01.2016.g. do 31.07.2017.g. je ovu invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu (potencijalnu) obračunala u iznosu od 1.324,64 kn mjesečno (175,81 EUR mjesečno), te je razvidno da se radi o iznosu koji je za više nego dva puta manji u ovom predmetu od onog obračunatog u predmetu P-1903/2020.

35. Ovoj činjenici je prigovarao tuženik, a vještakinja nije odgovorila na ovaj prigovor u dopuni nalaza i mišljenja nego je samo ispravila osnovni nalaz i obračunala ukupni iznos invalidske mirovine zbog povrede na radu koja bi u cijelosti bila obračunata, tj. 100 % (a ne 60%), a u usmeno danom mišljenju na ročištu 05.06.2025.g. vještakinja nije otklonila ovu proturječnost u navedena 2 nalaza iz ova dva predmeta , te sam navod da se radi o različitim razdobljima ne predstavlja dovoljno ni valjano obrazloženje.

36. Vještakinja je na ročištu 05.06.2025.g. navela da je izračun napravila prema rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4191/2023, međutim uvidom u taj e-predmet, razvidno je da se u tom predmetu radi o drugom osiguraniku (ŠĆ), a iz uvida u to navedeno drugostupanjsko rješenje od 02.07.2024.g., razvidno je da je drugostupanjski sud odredio izvođenje dopunskog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja po istoj vještakinji radi utvrđivanja ukupnog iznosa potencijalne starosne mirovine, i to tako da će se uzeti u obzir vrijednosni bodovi za cijelo razdoblje, a ne najpovoljnije razdoblje od 10 godina (i prema ukupno ostvarenom radnom stražu do priznanja prava na invalidsku mirovinu) pa je razvidno da se ne radi o identičnom niti sličnom slučaju u odnosu na ovaj predmetni slučaj.

37. Rješenjem od 17.07.2025.g. određeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost eventualno preostale visine štete, tj. na okolnost utvrđenja postoji li matematička razlika između 60% mirovine utvrđene rješenjem tužitelja (HZMO) - zato što je 40% doprinos oštećenika i invalidske mirovine koja bi bila u cijelosti utvrđena u slučaju povrede na radu po CENTRU ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o. Zagreb, te stalna sudska vještakinja dipl. oec. Petra Blašković u nalazu i mišljenju od 23.12.2025.g. (l. 110– 114) navodi da je rješenjem prednika tužitelja, Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 15.01.1997.g. broj IN-925660 (l. 9-11) utvrđeno da je osiguranik RĆ bio radnik Ministarstva unutarnjih poslova – pravosuđa na određenim poslovima iz čl. 100 ZOMIO, odnosno istražni sudac, te da mu se za mirovinsku osnovicu, umjesto 10-godišnjeg prosjeka osobnih dohodaka, uzima prosječni mjesečni osobni dohodak ostvaren u kalendarskoj godini koja prethodi godini stjecanja prava na mirovinu koji iznosi 2.852,45 kn jer je to za osiguranika povoljnije, a s obzirom na priznati mirovinski staž od 23 godine i 10 mjeseci, invalidska mirovina je određena prema čl . 52. Statuta, u visini 72% od mirovinske osnovice i iznosi 2.053,76 kn, te se sukladno rješenju tužitelja, navedeni iznos od 02.12.1996.g. povećava za 5,60% prema Odluci o usklađivanju mirovina od 01.09.1996.g. i o najvišoj starosnoj i invalidskoj mirovini (NN 82/96) i iznosi 2.168,77 kn mjesečno.

38. Isto tako, vještakinja dipl. oec. Petra Blašković navodi da je uvidom u spis tužitelja za RĆ i raspoloživu dokumentaciju razvidno da prva isplata koja je izvršena osiguraniku tužitelja - iznosi 2.651,20 kn, iz čega proizlazi da je utvrđeni iznos 72% mirovinske osnovice uvećan za 29,09% i da se možebitni iznos invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu može procijeniti iz podataka danih u obrazloženju rješenja tužitelja br. IN-925660 od 15.01.1997.g. i primjenjenog uvećanja kod prve isplate, a ovim rješenjem je utvrđena mirovinska osnovica u iznosu od 2.852,45 kn - od koje se određuje invalidska mirovina, vještakinja navodi da bi invalidska mirovina određena na temelju ozljede na radu iznosila 85% navedene mirovinske osnovice, tj. 2.424,58 kn mjesečno, te bi primjenom uvećanja od 29,09%, ukupan iznos pretpostavljene mirovine zbog povrede na radu - iznosio 3.129,89 kn.

39. Stoga, vještakinja na temelju ovih prikazanih podataka obračunava omjer invalidske mirovine na temelju ozljede na radu i isplaćene invalidske mirovine u konkretnom slučaju kao: omjer = 3.129,89 : 1,1806 = 2.651,20, a ovako dobiveni omjer koristi se u izračunu invalidske mirovine na temelju ozljede na radu iz poznate isplaćene ukupne invalidske mirovine tužitelja u utuženom razdoblju te razmjernog iznosa mirovine , te vještakinja daje usporedbu iznosa isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu za razdoblje od 01.01.2016. do 31.07.2017.g. u Tabeli 1 i daje mišljenje da je 60% iznosa invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio osiguraniku - za 8.103,27 EUR manji od iznosa koji bi tužitelj isplatio osiguraniku po osnovu invalidske mirovine temeljem ozljede na radu, tj. daje mišljenje da razlika između 60% iznosa invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio osiguraniku, odnosno mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i iznosa koji bi tužitelj isplatio osiguraniku po osnovu invalidske mirovine temeljem ozljede na radu iznosi: -8.103,27 EUR.

40. Ovaj svoj nalaz i mišljenje je vještakinja ponovila na ročištu 13.03.2026.g. , te je na pitanje tužitelja, je li mirovina s osnove ozljede na radu - veća od mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja s osnove ozljede izvan rada, vještakinja odgovorila da je mirovina s osnove ozljede izvan rada veća, kako je to razvidno iz Tabele 1 za 8.103,27 EUR.

41. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje dipl. oec. Petre Blašković jer je isti dan jasno, pregledno, objektivno, na temelju dokumentacije u spisu i u spisu osiguranika RĆ tužitelja (spisu HZMO), te na temelju stručnog znanja i pravila struke.

42. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) je određeno:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje". (ovaj st. 5. dodan je Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o obveznim osiguranjima u prometu NN 76/2013).

43. Stoga, kako je prema nalazu i mišljenju vještaka dipl. ing. Petre Blašković razvidno da je razlika između 60% iznosa invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio osiguraniku, tj. mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i iznosa koji bi mu tužitelj isplatio po osnovu invalidske mirovine zbog ozljede na radu: -8.103,27 EUR pa kako je razvidno da je tužitelj u utuženom razdoblju isplatio ukupno manji iznos nego onaj koji bi isplatio da se radilo o ozljedi na radu, i to manji iznos za 8.103,27 EUR, to je razvidno da tužitelj nije dokazao da bi pretrpio štetu u ovom slučaju, te je primjenom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, i čl. 221a ZPP-a, sukladno pravnom shvaćanju Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske prihvaćenom na sjednici od 09.06.2022.g. - odbijen tužbeni zahtjev.

44. Tuženik je imao trošak zastupanja na ročištu 11.09.2024.g., 22.05.202.g., 05.06.2025.g. i 13.05.2026.g. u iznosu od po 200,00 EUR (tbr. 9. toč. 1. odvj. tar. NN 138/23), sastava podneska od 14.03.2025.g., te od 03.06.2025.g. u iznosu od po 200,00 EUR (očitovanje na nalaz i mišljenje i na dopunski nalaz vještaka – obrazloženi podnesak tbr. 8. toč. 1. odvj. tar. NN 138/23), pdv-a 25% u iznosu od 300,00 EUR, te trošak vještačenja od ukupno 800,00 EUR, te mu je isti dosuđen sukladno čl. 154 st. 1 ZPP-a i čl. 155 ZPP-a.

45. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava podneska od 08.01.2026.g. jer tuženik u njemu navodi da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a što je mogao iskazati i na ročištu, što je i iskazao pa ovaj trošak nije bio potreban prema čl. 155. ZPP -a.

U Zagrebu, 27. travnja 2026.g.

Sudac:

Mirna Panjan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA

tužitelju po pun

tuženiku po pun.