REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-2229/2020-95

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sutkinji Marini Kapikul, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Hajduković, u kaznenom predmetu protiv optuženog IĆ zbog kaznenog djela iz članka 281. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.) i drugih, u povodu optužnice oštećenice kao tužiteljice VĆ od 26. veljače 2021., nakon provedene javne rasprave održane 30. siječnja i 22. travnja 2026., a zaključene 22. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika oštećenice kao tužiteljice u zamjeni, odvjetnika UĆ i optuženog IĆ, **.**.2026. objavio je, a 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08.)

optuženi IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i V rođene IĆ, rođen **.**.1954. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], umirovljenik, sa mirovinom od 220,00 eura, bez imovine, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi

2) tijekom 2015. godine, u Zagrebu, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, u zemljišnoknjižnom postupku koji se vodio pred poslovnim brojem Z-30165/15, iako nedvojbeno svjestan da je na temelju Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora br. 502/90 dana 28.IX.1990.g. s tadašnjim poduzećem INDUSTROGRADNJA iz Zagreba, Savska br.66. u svojstvu prodavatelj a, zajedno sa svojim bratom RĆ u svojstvu kupca, u stambeno poslovnom objektu, operativne oznake "K 7- 2", u naselju Rudeš, na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kupio poslovni prostor lokal br.3, u prizemlju, površine 23,91 m2 i skladišni prostor od 42,84 m2 u podrumu, svaki od njih dvojice tj. okrivljenik i njegov brat RĆ u 1/2 dijela te svjestan da može i smije raspolagati sa suvlasničkim dijelom samo u ½ citirane nekretnine, naveo kako je kao darovatelj sa svojim sinom ĐĆ u svojstvu daroprimca sklopio Darovni ugovor, glede kojeg je potpis IĆ ovjeren 5.I.2015.g. od strane javnog bilježnika Stanislave Galović iz Zagreba, Miroslava Milića br. 4, pod brojem OV-34 /2015, kojim je ugovorom ĐĆ darovao 17/20 dijela lokala br.3 u prizemlju, površine 23, 91 m2 i skladišnog prostora površine 42,84 m2, u podrumu stambeno poslovnog objekta operativne oznake „K 7 - 2" u naselju Rudeš, kao posebnom dijelu zgrade u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nakon čega je sudac Mihaela Jozipović ne posumnjavši u to da okrivljenik nije samovlasnik navedene nekretnine i u istinitost sadržaja citiranog Darovnog ugovora , dana 21.X.2015.g. donijela rješenje poslovni broj Z-30165/15, temeljem kojeg je okrivljenik uknjižen kao vlasnik u 3/20 dijela navede nekretnine, a ĐĆ u 17/20 dijela,

dakle, dovođenjem u zabludu nadležnog tijela učinio da ovo u javno ispravi ovjeri štogod neistini to što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu i takvu ispravu uporabio iako zna da je neistinita,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv krivotvorenja -ovjeravanje neistinitog sadržaja - opisano i kažnjivo po čl. 281. st. 1. i st. 2. KZ/11,

3) dana 14.II.2018.g., u Zagrebu, iako nedvojbeno svjestan da je na temelju Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora br. 502/90 dana 28.IX.1990.g. s tadašnjim poduzećem INDUSTROGRADNJA iz Zagreba, Savska br. 66. u svojstvu prodavatelja, zajedno sa svojim bratom RĆ u svojstvu kupca, u stambeno poslovnom objektu, operativne oznake „K 7-2", u naselju Rudeš, na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kupio poslovni prostor lokal br.3, u prizemlju, površine 23,91 m2 i skladišni prostor od 42, 84 m2 u podrumu, svaki od njih dvojice tj. okrivljenik i njegov brat RĆ u 1/2 dijela te svjestan da može i smije raspolagati sa suvlasničkim dijelom samo u ½ ci tirane nekretnine, dok da druga polovica iste pripada zakonskim nasljednicima njegova tada pokojnog brata RĆ i to kćeri GĆ, sinu RĆ i oštećeniku kao pokojnikovoj supruzi svakom u suvlasničkom omjeru od 1/6 navedene nekretnine, kao darovatelj sa svojim sinom ĐĆ u svojstvu daroprimca sklopio Darovni ugovor , glede kojeg je potpis IĆ ovjeren 5.I.2015.g. od strane javnog bilježnika Stanislave Galović iz Zagreba, Miroslava Milića br.4, pod brojem OV 1125/2018, kojim ugovora, je ĐĆ darovao 3/20 dijela lokala br. 3 u prizemlju, površine 23,91 m2 i skladišnog prostora površine 42,84 m2, u podrumu stambeno poslovnog objekta operativne oznake „K 7-2" u naselju Rudeš, kao posebnom dijelu zgrade u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a temeljem kojeg citiranog Darovnog ugovora se ĐĆ upisao kao vlasnik preostale 3 / 2 O navedene nekretnine u zemljišnim knjigama i to temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-9385/2018 od 1.X.2018.g.,

dakle, izradio lažnu ispravu i takvu ispravu uporabio kao pravu,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv krivotvorenja krivotvorenjem isprave - opisana i kažnjivo po čl. 278. st. 1. KZ/11.

II/ Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenica kao tužiteljica VĆ upućuje se da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

III/ Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08. nalaže se oštećenici kao tužiteljici VĆ da u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., i to iznos od 300,00 eura na ime paušalne svote.

IV/ Na temelju članka 150. ZKP/08 nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenice kao tužiteljice dužna je snositi oštećenica kao tužiteljica VĆ.

Obrazloženje

1. Ovosudnim rješenjem broj K-1629/2020 od 16. studenoga 2020. (listovi 478-479 spisa), na temelju članka 380. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., ZKP/08.-I) obustavljen je kazneni postupak protiv optuženog IĆ u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K -DO- 3988/2020 od 27. svibnja 2020., preuzete po Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu (dalje: OKDO u Zagrebu), a uslijed odustanka državnog odvjetnika od optužbe podneskom izvan rasprave broj KO-DO-3988/2020 od 12. studenoga 2020.

1.1. Oštećenica kao tužiteljica VĆ preuzela je kazneni progon protiv optuženog IĆ putem opunomoćenika, odvjetnika Zvonimira Raića podnošenjem optužnice pred ovim sudom 26. veljače 2021.

1.2. Predmet je raspravnoj sutkinji dodijeljen u rad stupanjem na dužnost 15. rujna 2025., a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kžzp-82/2025 od 8. listopada 2025. utvrđeno je da je zahtjev oštećenice kao tužiteljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku osnovan te je određeno kako je ovaj sud dužan donijeti odluku u roku od osam mjeseci od dostave tog rješenja, odnosno do 30. lipnja 2026.

1.3. Ovosudnim rješenjem broj K-2229/2020 od 30. siječnja 2026. na temelju članka 380. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje: ZKP/08. -II) u vezi sa člankom 452. točkom 6. ZKP/08. -II obustavljen je kazneni postupak protiv optuženog IĆ zbog kaznenog djela protiv krivotvorenja - krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje KZ/11.) pod točkom 1) optužnice oštećenice kao tužiteljice ĆĆ od 26. veljače 2021. s obzirom da je za navedeno kazneno djelo nastupila zastara kaznenog progona 5. siječnja 2025. sukladno članku 81. stavku 1. alineji 5. KZ/11. Protiv navedenog rješenja oštećenica kao tužiteljica podnijela je žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-96/2026 od 3. ožujka 2026.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe optuženi IĆ izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani izvadak iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela, rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-30165/15 od 21. 10.2025, darovni ugovor od 3. 11. 2014., darovni ugovor od 14. 2. 2018., ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora broj 502/90 od 28. 9.2019., tabularna izjava od 25. 9. 2014., izvadak iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. 5. 2019., izvadak iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu 26. 11. 2018., rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj VI -O- 3481/96 od 21. 5. 1996., rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj VI-O-3481/96 od 29. 3. 1996., očitovanje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 9-Su-7/20-29 od 19. 2. 2020., zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 30 P-5511/2018, spisi zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z -30165/15, zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-9385/2018, zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z9 -Su-6/20-29, zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu Z-61054/18, Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: O-5824/1995, Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5511/2018, te Građanskog odjela Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj XXXI N-DO-1189/19, rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu broj Z-3964/01 od 2. 7. 2021., dopis odvjetnika Franje Kaleba od 10. 12. 2016., presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 1344/2021-70 od 11. 4. 2022.

3.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. -II pročitan je zapisnik o ispitivanju oštećenice kao tužiteljice ĆĆ s rasprave 19. travnja 2022. (listovi 534-535 spisa). Na raspravi 22. travnja 2026. ispitan je svjedok ĐĆ, sin optuženika (list 685 spisa), koji je koristio zakonsku blagodat nesvjedočenja iz članka 285. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 2. ZKP/08. -II. Naposljetku je pročitan izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika koji je na kraju dokaznog postupka iznio obranu.

3.2. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08. odbijen je suglasni dokazni prijedlog stranaka da se u svojstvu svjedoka ispita Mihaela Jozipović. Prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na spisu priležeću materijalnu dokumentaciju, izvođenje ovog personalnog dokaza ne bi dovelo do utvrđivanja nikakvih novih pravno relevantnih činjenica, kao niti činjenica koje služe utvrđivanju odlučnih činjenica s obzirom da je predložena svjedokinja kao sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu prilikom donošenja rješenja o uknjižbi nekretnine iz činjeničnog opisa optužnice postupala na temelju dokumentacije koja je bila sastavni dio zemljišnoknjižnog spisa, a što je razvidno i iz ovog kaznenog spisa. Stoga je ovakav dokazni prijedlog iz navedenog razloga, ali i razloga proteka vremena od inkriminacije (više od deset godina) nevažan i nepotreban za utvrđivanje činjeničnog stanja u predmetu u kojemu se isto utvrđuje prvenstveno analizom materijalne dokumentacije, te bi izvođenje tog dokaza dovelo i do povrede načela procesne ekonomije i odugovlačenja kaznenog postupka u kojem je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku i u kojem je Vrhovni sud Republike Hrvatske odredio rok za rješavanja predmeta, a koji rok je 30. srpnja 2026.

4. Optuženik u obrani danoj na raspravi 22. travnja 2026. (listovi 685-687) naveo je kako nije kriv ni za jedno od dva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom oštećenice kao tužiteljice. Naime, predmetni lokal bio je kupljen još 1990. od strane njega i njegovog pokojnog brata, a supruga oštećenice kao tužiteljice. Njegov brat preminuo je 23.12.1991. Oni nisu imali potrebu riješiti vlasništvo lokala ni upisati se knjižno, a onda su te godine kada su se upisali bili prisiljeni to napraviti jer je tadašnji gradonačelnik pozivao da se srede svi izvanknjižni upisi, odnosno da se izvanknjižni vlasnici upišu u zemljišne knjige prema svojim vlasničkim dijelovima. Predmetni lokal također je bio predmet ostavinskog postupka, u kojem on nije sudjelovao jer nije bio niti pozvan na ostavinsku raspravu. Isplatio je nećaka i nećakinju koliko je njegov brat sudjelovao u kreditu te je izračunao koliko je njegov udio u tom lokalu, pa su nakon 20 godina predali papire za uknjižbu. Nasljednici iza njegovog pokojnog brata bili su VĆ kao njegova udovica te njegovi sin i kćer, koji su naslijedili polovinu lokala, a druga polovina trebala je pripasti njemu jer su brat i on u tome sudjelovali u jednakim dijelovima „pola-pola“.

4.1. Naglasio je da je kredit za kupnju lokala glasio na njega i da je taj kredit otplatio u cijelosti iz svojih financijskih sredstava. Razlog zašto je sinu najprije prepisao dio 17/20, pa potom 3/20, bio je taj što je dio ostavio za VĆ kako bi se ona upisala jer joj je pripadala 1/3 od bratove polovice. Htio je da sutkinja Jozipović svjedoči o postupku jer je samo ona mogla objasniti zašto je došlo do pogrešnog upisa, a za to on nije bio kriv. Na upit je li podnio prigovor protiv upisa odgovorio je da nije, njemu je tako odgovaralo, a i to je bila odluka suda koje se držao. Naime, posljednja želja njegovog pokojnog brata bila je da on dobije cijeli lokal, što je VĆ znala, ali je njegov brat prerano preminuo i nije sačinio nikakvu oporuku u tom smislu. VĆ mu je najprije rekla da se odriče svojeg dijela i da ne potražuje nikakvo pravo na lokal, da bi se nakon mjesec dana predomislila i tražila dio. Naime, njezin prijatelj odvjetnik rekao joj je da se ne odrekne svojeg dijela. Naglasio je da ĆĆ nije imala pravo da se upiše na taj dio, odnosno da ga naslijedi kao zakonska nasljednica jer je lokal zapravo bio bračna stečevina njegovog pokojnog brata i njegove prve supruge U. Smatrao je da je VĆ zla osoba jer je željela pošto -poto uzeti i ono što joj nije pripadalo, a da je bila prava, onda bi djeci njegovog pokojnog brata ostavila svoj dio jer je sin njegovog pokojnog brata bolovao od paralize od trećeg mjeseca života. Njegov brat i VĆ bili su zajedno samo 6 mjeseci.

4.2. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećenice kao tužiteljice koje godine je VĆ rekla da ne potražuje predmetni lokal i da se predomislila, odgovorio je da je to bilo 1991. Upitan tko su nasljednici iza njegovog brata, odnosno je li znao tko su isti u trenutku sklapanja darovnih ugovora sa sinom, naveo je da je znao. Na pitanje je li već iskazivao o vlasništvu, odnosno o vlasničkom dijelu VĆ na predmetnoj nekretnini u nekom drugom postupku, odgovorio je da je bio u „Palači pravde“. Kada mu je opunomoćenik oštećenice kao tužiteljice, uz dopuštenje suda, predočio zapisnik s rasprave kod OGSZG, poslovni broj P-5511/18 od dana 12.3.2020., na listu 299 spisa, u dijelu: „kada me se pita…pripasti djeci“ optuženik je na upit zašto je tada iskazivao tako naveo je kako je on to tada rekao, ali je zemljišnoknjižni sud donio odluku koju je donio, tako da ĆĆ nije dobila ništa i iz tog razloga došlo je do prijenosa vlasništva na njegovog sina. ZK sud dao mu je pravo na to. Istina je da je 2016. pokušao kontaktirati VĆ i otkupiti njezin suvlasnički dio, ali ona je tražila enormni iznos na koji on nije pristao. Darovne ugovore sastavljao je on i išao ih je ovjeriti kod javne bilježnice. Do 2014. bio je vlasnik predmetne nekretnine, zajedno sa svojim pokojnim bratom, a vlasništvo je stekao kupoprodajnim ugovorom s Industrogradnjom. Kada su ga pitali je li on i po kojem pravnom teretu bio samovlasnik predmetnog lokala, naveo je da je točno kako je lokal bio njegov i da se on brinuo o njemu dok je brat bio u Rusiji poslovno, međutim, to ništa nije bilo riješeno zemljišnoknjižno. Htio je da lokal bude u vlasništvu „pola-pola“ njega i brata jer je brat sudjelovao u prikupljanju sredstava za dobivanje kredita u kojem je također bio jamac.

5. Iz zapisnika o ispitivanju oštećenice kao tužiteljice ĆĆ s rasprave od 19. travnja 2022. (listovi 534-535 spisa) proizlazi da je bila u braku s bratom okrivljenika, pri čemu su prvo živjeli u izvanbračnoj zajednici 2,5 godine, a potom u bračnoj zajednici još pola godine, sve do njegove smrti. Na posebno pitanje suca navodi da je njezin pokojni suprug sa svojim bratom kupio nekretninu koja je predmet ovog postupka 1990. godine. Na posebno pitanje suca navodi da je učešće za kupovinu nekretnine u polovici platio njezin pokojni suprug, dok je drugu polovicu učešća platio njegov brat, ovdje okrivljenik. Nakon toga nekretnina se isplaćivala kreditom, pri čemu je nekretnina dana u najam, a dogovor njezina supruga i njegovog brata bio je da se od najamnine plaća rata kredita, dok bi eventualni ostatak dijelili kao dobit, svaki u jednoj polovini. Njezin suprug umro je u prosincu 1991. godine. Navodi da je ugovor o kreditu za ovu nekretninu sklopio ovdje okrivljenik, a nakon smrti njezina supruga ne zna koliko je kredita još ostalo za isplatiti. Na posebno pitanje suca navodi da se ne može sjetiti koliki je bio iznos učešća za ovu nekretninu, no da je ona dala novac za učešće svojem pokojnom suprugu, pri čemu se ne može točno sjetiti o kojem se iznosu radilo. Na posebno pitanje suca navodi da je kredit za ovu nekretninu u konačnici isplatio ovdje okrivljenik, inače brat njezina supruga. Navodi da je kredit platio iz najamnine ovog prostora, a cijelu je najamninu zadržao za sebe. Na posebno pitanje suca navodi da oni nisu mogli napraviti nikakvu zabilježbu spora na ovoj nekretnini, s obzirom na to da ona tada nije bila upisana u zemljišne knjige jer je bilo potrebno povezati sve čestice, a potom provesti sve dodatne radnje kako bi se nekretnina mogla upisati u zemljišne knjige, nakon čega bi se tek na njoj mogla napraviti zabilježba spora. Kada je dobila rješenje o nasljeđivanju, obratila se okrivljeniku i pitala ga mogu li se dogovoriti vezano uz ovu nekretninu. Željela je prodati svoj dio za vrijednost koju je njezin pokojni suprug uložio u istu. Na to je dobila odgovor okrivljenika da on u tom trenutku nema novca. To je bilo otprilike godinu i nešto nakon smrti njezina muža. Navodi također da joj se neposredno nakon toga obratila bivša supruga njezina pokojnog muža te je pitala je li zainteresirana voditi postupak zajedno s djecom njezina pokojnog muža protiv okrivljenika vezano uz ovu nekretninu. Međutim, ona je tada već imala angažiranog svog odvjetnika. Navodi da su djeca njezina pokojnog muža otprilike deset godina vodila postupak protiv okrivljenika, da bi se u konačnici s njim sve dogovorili, a potom su na raspravi neistinito tvrdili da su se s okrivljenikom od početka sve dogovorili. Na posebno pitanje navodi da je inače sve prepustila svom odvjetniku na rješavanje, tako da ne zna je li on nakon što je zaprimljeno rješenje o nasljeđivanju isto predao na upis u zemljišne knjige. Navodi da je od smrti svog supruga pa do 1997. godine bila koordinatorica inozemnih projekata za Industrogradnju u Rusiji, zbog čega je veliki dio vremena provodila na terenu te je upravo to bio razlog zašto je sve prepustila svom odvjetniku. Sasvim slučajno saznala je da je kao vlasnik cjelokupne nekretnine koja je predmet ovog postupka upisan sin okrivljenika, OĆ, kada je došla na gruntovnicu. U razgovoru sa šeficom zemljišnoknjižnog odjela, za koju misli da se radilo o gđi. R, saznala je da se prvo radilo o grešci zemljišnoknjižnog odjela na temelju dokumentacije koja je predana kako bi se izvršio ovaj upis. Rečeno joj je da mora podnijeti zahtjev za brisovno očitovanje. Nakon toga otišla je drugom odvjetniku i zatražila da se pokrene cijeli ovaj postupak. Saznala je da je upis izvršen temeljem predane dokumentacije, i to kupoprodajnog ugovora, tabularne isprave i darovnog ugovora, pri čemu je iz kupoprodajnog ugovora vidljivo da je njezin muž jedan od kupaca predmetne nekretnine. Na posebno pitanje punomoćnice navodi da je putem odvjetnika pokrenula sve postupke kako bi se utvrdilo njezino pravo vlasništva u dijelu ove nekretnine koje ima prema rješenju o nasljeđivanju. Nikada nije dobila poziv za postupak povezivanja zemljišnih knjiga vezano uz vlasništvo nad ovom nekretninom. Na posebno pitanje punomoćnice navodi da je, prema njezinim saznanjima, ovaj prostor prvo koristio g. Ernest, potom jedna firma kojoj je dao prostor u podnajam, a nakon toga njegov sin sa svojom firmom. Navodi da je u jednom trenutku kontaktirala njegovog sina pokušavajući se dogovoriti vezano uz ovu nekretninu, no on joj je rekao da sve to rješava njegov otac. Na posebno pitanje navodi da su njezin odvjetnik i odvjetnik g. Ernesta bili u kontaktu vezano uz dogovor za ovu nekretninu. Pregovaralo se o visini vrijednosti njezina dijela, no misli da su tu pregovori i stali jer se nije moglo dogovoriti o cijeni nekretnine. Odvjetnik okrivljenika bio je odvjetnik Kaleb, koji je vodio i razvod braka njezina pokojnog supruga. Nije joj jasno iz kojeg razloga je okrivljenik prvo sinu darovao 17/20 dijela nekretnine, a potom 3/20 dijela nekretnine. Još joj je manje jasno zbog čega je to učinio jer je u parničnom postupku u kojem je donesena danas predana presuda okrivljenik izjavio da je on čuvao dio nekretnine za nju, da bi ga potom iz zemljišnoknjižnog odjela nazvali i rekli mu da sve to prenese na sebe.

6. Svjedok ĐĆ na raspravi 22. travnja 2026. kao sin optuženika koristio je tzv. zakonsku blagodat nesvjedočenja sukladno članku 285. stavku 1. točki 2. i stavku 3. ZKP/08 (list 685 spisa).

7. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-30165/15 od 21. listopada 2025. proizlazi kako je na prijedlog Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice GSKG, Odjel etažiranja kao upravitelja stambene zgrade u [adresa] dopušten upis posebnih dijelova nekretnine i uknjiženo pravo vlasništva između ostalih nekretnina i poslovni prostor broj 3 u prizemlju površine 23,91 m2 i skladište u podrumu površine 42,84 m2 za korist Major Ernesta u 3/20 dijela i Major Slavena u 17/20 dijela. Predmetni upis izvršen je na temelju ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora broj 502/90 od 28. rujna 1990., tabularne izjave od 25. rujna 2014., punomoći od 20. siječnja 2014., darovnog ugovora od 3. studenoga 2014.

8. Iz darovnog ugovora od 3. studenoga 2014. ovjerenog kod javnog bilježnika, a sklopljenog između IĆ kao darovatelja i ĐĆ kao daroprimatelja proizlazi da 17/20 nekretnine poslovni prostor broj 3 u prizemlju površine 23,91 m2 i skladište u podrumu površine 42,84 m2 na adresi [adresa] darovatelj daruje daroprimatelju dopuštajući mu da se bezuvjetno upiše u zemljišne knjige kao vlasnik 17/20 predmetne nekretnine.

9. Iz darovnog ugovora od 14. veljače 2018., ovjerenog kod javnog bilježnika, a sklopljenog između IĆ kao darovatelja i ĐĆ kao daroprimatelja proizlazi da 3/20 nekretnine poslovni prostor broj 3 u prizemlju površine 23,91 m2 i skladište u podrumu površine 42,84 m2 na adresi [adresa] darovatelj daruje daroprimatelju dopuštajući mu da se bezuvjetno upiše u zemljišne knjige kao vlasnik 3/20 predmetne nekretnine.

10. Iz ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora broj 502/90 od 28. rujna 1990. proizlazi da je isti sklopljen između ''INDUSTROGRADJE-INŽINJERING'' kao prodavatelja i IĆ i RĆ kao kupaca, a predmet ugovora je sporni poslovni prostor iz činjeničnog opisa optužnice.

11. Iz tabularne izjave od 25. rujna 2014., ovjerene po javnom bilježniku, proizlazi da je INDUSTROGRADNJA GRUPA d.d. kao pravni sljednik, prodavatelja iz prethodne točke potvrdila isplatu kupoprodajne cijene u cijelosti te dozvolila kupcima da na temelju ugovora i prethodne točke izvrše upis prava vlasništva nekretnine koja je predmet ugovora.

12. Iz izvatka iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. svibnja 2019. proizlazi da je ĐĆ upisan kao vlasnik poslovnog prostora broj 3 u prizemlju površine 23,91 m2 i skladišni prostor od 42,84 m2 u podrumu, adresa [adresa] uz zabilježbu spora

– brisovne tužbe oštećenice kao tužiteljice od 14. studenoga 2018. radi brisan ja upisa na ½ dijela nekretnine (listovi 34-36 spisa).

13. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj VI-O-3481/96 od 21. 5. 1996. proizlazi kako predmetni poslovni prostor čije se nezakonito raspolaganje inkriminira optuženiku čini ostavinu iza pokojnog RĆ, brata optuženika i supruga oštećenice kao tužiteljice koji je preminuo **.**.1991., a njegovim nasljednicima proglašeni su supruga, tj- oštećenica kao tužiteljica, sin i kćer, svatko u dijelu 1/3. (list 39-40 spisa).

14. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj VI-O- 3481/96 od 29. ožujka 1996. proizlazi kako predmetni poslovni prostor čije se nezakonito raspolaganje inkriminira optuženiku čini ostavinu iza pokojnog RĆ, brata optuženika i supruga oštećenice kao tužiteljice koji je preminuo **.**.1991., a njegovim nasljednicima proglašeni su suprufga, tj- oštećenica kao tužiteljica, sin i kćer, svatko u dijelu 1/3. (list 41 spisa)

15. Iz očitovanja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 9-Su-7/20-29 od 19.veljače 2020. u bitnome proizlazi da je rješenjem tog suda broj Z-30165/15 od 21. listopada 2015. na prijedlog Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice GSKG, Odjel etažiranja kao upravitelja stambene zgrade u [adresa] dopušten upis posebnih dijelova nekretnine i uknjiženo pravo vlasništva između ostalih nekretnina i poslovni prostor broj 3 u prizemlju površine 23,91 m2 i skladište u podrumu površine 42,84 m2 za korist Major Ernesta u 3/20 dijela i AĆ u 17/20 dijela. Predmetni upis sud je izvršio na temelju ocjene isprava priloženih prijedlogu i to ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora broj 502/90 od 28. rujna 1990., tabularne izjave od 25. rujna 2014., punomoći od 20. siječnja 2014. i darovnog ugovora od 3. studenoga 2014., stanja spisa i stanja zemljišne knjige koje nije nikako moglo ukazati sudu na eventualno postojanje drugih osoba koje polažu pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini niti je treća osoba podnijela eventualni prigovor na upis (listovi 93-94 spisa).

16. Iz rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu broj Z-3964/01 od 2. srpnja 2021. proizlazi kako je naloženo predlagatelju, PĆ (sada ĆĆ) da u roku od 30 dana dostavi isprave za upis kuće u zemljišnu knjigu na čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojoj se nalazi poslovi prostor te etažni elaborat kojim će biti upisani posebni dijelovi kuće u kojoj se nalazi poslovni prostor pod prijetnjom odbijanja prijedloga.

17. Iz dopisa odvjetnika Franje Kaleba od 10. prosinca 2016. upućenom opunomoćeniku IĆ proizlazi kako se istim predlaže da njihove stranke VĆ i IĆ svoje sporne imovinske odnose riješe na način da IĆ isplati VĆ u njezinom omjeru sukladno rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog RĆ.

18. Pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 1344/2021-70 od 11. travnja 2022. utvrđeno je da je VĆ vlasnica spornog poslovnog prostora u dijelu 1/6 pa je tuženik ĐĆ dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice glede tog suvlasničkog udjela nekretnine.

19. Glede ocjene izvedenih dokaza za istaknuti je da je sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom jer ista nije dovedena u sumnju nijednim od izvedenih dokaza te je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sljedeće činjenično stanje.

20. Tijekom postupka, a cijeneći i obranu optuženika, iskaz oštećenice kao tužiteljice, te poglavito spisu priležeću materijalnu dokumentaciju nije bilo sporno da je predmetni poslovni prostor broj 3 u prizemlju površine 23,91 m2 i skladište u podrumu površine 42,84 m2 na adresi [adresa] bio u izvanknjižnom vlasništvu (u jednakim dijelovima ½) optuženog IĆ i njegova brata RĆ temeljem ugovora o kupoprodaji broj 502/90 od 28. rujna 1990. Nije bilo sporno niti da je RĆ preminuo **.**.1991. te da predmetni poslovni prostor između ostalog čini ostavinu iza pokojnika, dok su njegovim nasljednicima proglašeni supruga PĆ (sada VĆ), ovdje oštećenica kao tužiteljica te sin i kćer ostavitelja, svaki u dijelu 1/3. Nije bilo sporno niti da je oštećenica kao tužiteljica VĆ protiv optuženika kao tuženika vodila parnične postupke i to postupak radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa pod brojem P-5511/2018 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u kojem sporu nije uspjela dok je u parničnom postupku broj P-1344/2021 koji se vodio pred istim sudom pravomoćno utvrđeno da je VĆ vlasnica 1/6 predmetnog poslovnog prostora. Nesporno je bila da je darovnim ugovorima od 3. studenog 2014. i 14. veljače 2018. optuženi IĆ raspolagao predmetnim poslovnim prostorom u korist svoga sina ĐĆ i to najprije u dijelu 17/20 nekretnine, a potom 3/20 nekretnine. Konačno, nije bilo sporno ni da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-30165/15 od 21. listopada 2025. na prijedlog Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice GSKG, Odjel etažiranja kao upravitelja stambene zgrade u [adresa] dopušten upis posebnih dijelova nekretnine i uknjiženo pravo vlasništva između ostalih nekretnina i predmetne nekretnine i to u korist Major Ernesta u 3/20 dijela i AĆ u 17/20 dijela. Također, nije bilo sporno niti da su sve prethodno izložene okolnosti optuženom IĆ bile poznate pa mu je tako bilo poznato da je zajedno s pokojnim bratom kupio predmetni poslovni prostor od Industrogradnje kao i da je isti bio dio ostavinske mase iza pokojnog brata, RĆ te tko su zakonski nasljednici nakon smrti RĆ.

21. Sporno je bilo je li optuženik inkriminacijama opisanima pod točkama 2.) i 3.) optužnice ostvario objektivna obilježja kaznenih djela protiv krivotvorenja – ovjeravanje neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. i 2. KZ/11. te krivotvorenje isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11., odnosno je li svojim postupanjem na bilo koji način doveo u zabludu zemljišnoknjižni sud da donese rješenje broj Z-30165/15 od 21. listopada 2015. kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva u 3/20 dijela spornog poslovnog prostora, a njegovog sina Slavena Majora 17/20 dijela i to na temelju darovnog ugovora od 3. studenog 2014. kojim ugovorom je optuženik sinu prepustio 17/20 dijela poslovnog prostora znajući da može raspolagati samo polovicom predmetne nekretnine te da nije samovlasnik iste, dok mu je drugim darovnim ugovorom od 14. veljače 2018. darovao ostatak poslovnog prostora, odnosno 3/20 dijela, povrijedivši time zakonsko pravo nasljednika iza pokojnog vlasnika preostale polovice nekretnine, tj. svog brata RĆ, kojima su pripadali suvlasnički dijelovi u omjerima 1/6, a ĐĆ se kao jedini vlasnik predmetne nekretnine i upisao rješenjem ZK odjela OGS Zagreb broj Z-9385/18 od 1. listopada 2018.

22. Prethodno istaknute sporne okolnosti sud je pokušao utvrditi u smislu članka 450. stavka 2. ZKP/08. analizirajući izvedene materijalne i personalne dokaze te dovodeći iste u međusobnu vezu.

23. Kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava ili tko takvu ispravu nabavi radi uporabe ili je uporabi kao pravu ili na drugi način učini dostupnom drugome radi uporabe, dok kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. i 2. KZ/11. čini onaj tko dovođenjem u zabludu nadležnog tijela učini da nadležno tijelo u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu, te takvu ispravu uporabi znajući da je neistinita.

24. Optuženik u svojoj obrani ne poriče kako mu je bilo poznato da je njegov pokojni brat RĆ bio suvlasnik poslovno prostora te je također znao da udovici njegova pokojnog brata, oštećenici kao tužiteljici VĆ pripada 1/3 od bratove polovice uslijed čega je svom sinu darovnim ugovorom iz 2014. darovao poslovni prostor u omjeru 17/20, a ne u cijelosti jer je ostatak ostavio kako bi se upisala oštećenica kao tužiteljica. Međutim, kako su citiranim rješenjem zemljišnoknjižnog suda od 21. listopada 2015. kao vlasnici predmetnog poslovnog prostora upisani ĐĆ u dijelu 17/20, a optuženik 3/20, optuženik tu sudsku odluku nije preispitivao smatrajući pravilnom utvrđenje suda, a niti je podnosio pravni lijek za koji uostalom nije ni imao pravni interes te je smatrao da oštećenica kao tužiteljica ni ne zaslužuje dobiti dio nekretnine, dok je cijena koju mu je ranije nudila za otkup iste bila previsoka.

24.1. Iako je odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika sud donio prvenstveno analizirajući i dovodeći u međusobnu svezu u postupku pročitanu materijalnu dokumentaciju, sud je obranu optuženika prihvatio kao uvjerljivu i životnu te sukladnu dokumentaciji koja prileži spisu, ali i iskazu oštećenice kao tužiteljice o nespornim okolnostima, čiji iskaz je također u bitnom ocijenjen vjerodostojnim.

25. Odluku o uknjižbi prava vlasništva poslovnog prostora u korist Major Ernesta u 3/20 dijela i AĆ u 17/20 dijela zemljišnoknjižni sud je donio na prijedlog Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice GSKG, Odjel etažiranja kao upravitelja stambene zgrade u [adresa], a koji prijedlog se temeljio na ugovoru o kupoprodaji poslovnog prostora broj 502/90 od 28. rujna 1990., tabularnoj izjavi od 25. rujna 2014., punomoći od 20. siječnja 2014. te darovnom ugovoru od 3. studenoga 2014.

25.1. Isprave na kojima se upis temeljio bile su vjerodostojne i valjane i njihova zakonitost nije dovedena u pitanje, a iz istih je bilo razvidno da optuženi IĆ nije samovlasnik nekretnine nego da su kupci iste IĆ i RĆ te da se obojici kupaca tabularnom izjavom prednika prodavatelja nekretnine INDUSTROGRADNJA GRUPA d.d. dopušta da upišu vlasništvo nad nekretninom. To što je darovnim ugovorima optuženik raspolagao u korist svojeg sina, i to najprije ugovorom iz 2014., a zatim iz 2018. irelevantno je za utvrđivanje njegove kaznene odgovornosti jer i da je optuženik postupao svjesno u namjeri da povrijedi pravo vlasništva svojeg pokojnog brata, odnosno njegovih nasljednika, znajući da nije samovlasnik i da raspolaže većim dijelom nekretnine od onoga koji mu stvarno pripada, to je pretpostavka za eventualno pobijanje takvog pogrešnog upisa od strane osoba čije je pravo tim postupanjem povrijeđeno sukladno pravilima zemljišnoknjižnog prava te pravno nije opravdano niti logično i realno očekivati od optuženika da će, iako za to ne postoji njegov pravni interes, pobijati uknjižbu u svoju korist.

25.2. U odnosu na prvi darovni ugovor iz 2014. na kojemu se između ostale dokumentacije temelji rješenje ZK suda o upisu iz točke 2.) optužnice prvenstveno valja navesti da to nije jedina isprava na temelju koje je zemljišnoknjižnim upisom IĆ i ĐĆ kao vlasnika nekretnine povrijeđeno izvanknjižno pravo vlasništva oštećenice kao tužiteljice s obzirom da je taj sud raspolagao i ugovorom o kupoprodaji i tabularnom izjavom u kojima se jasno i nedvosmisleno osim IĆ kao kupac spornog poslovnog prostora navodi i RĆ. Međutim, zašto činjenica prava vlasništva RĆ prilikom odluke o uknjižbi vlasništva nekretnine nije vrednovana jednako kao i vlasništvo optuženika te zašto je predlagatelj upisa, odnosno upravitelj stambene zgrade Zagrebački holding d.o.o., podružnica GSKG zatražio upis u korist IĆ i ĐĆ, a ne i nasljednika RĆ u potpunosti je neodlučna za utvrđivanje kaznene odgovornosti optuženika za kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. i 2. KZ/11. koje mu se stavlja na teret jer u postupku nije dokazano da bi ijednom vlastitom radnjom optuženik doveo u zabludu ZK sud kao nadležno tijelo da u svojoj odluci ovjeri nešto što nije istina, a što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu.

25.2.1. Naime, zemljišnoknjižni sud je, kao što je prethodno izloženo, a kako i proizlazi iz očitovanja toga suda od 19. veljače 2020. odluku o upisu donio ocjenjujući isprave priložene prijedlogu, i to ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora broj 502/90 od 28. rujna 1990., tabularnu izjavu od 25. rujna 2014., punomoć od 20. siječnja 2014. i darovni ugovor od 3. studenoga 2014. te na temelju stanja spisa i stanja zemljišne knjige koje stanje u tom trenutku nije nikako moglo ukazati sudu na eventualno postojanje prava drugih osoba koje polažu pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini (listovi 93-94 spisa).

25.3. Pri tome, valja napomenuti da kazneni sud nije ovlašten preispitivati pravna utvrđenja zemljišnoknjižnog suda, a sukladno članku 119. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, dalje: Ustav RH) i članku 8. stavku 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24., 136/25.) sudac ne može biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje pri donošenju sudske odluke osim ako se radi o kršenju zakona od strane suca koje je kazneno djelo.

25.4. Slijedom izloženog, iz dostavljene dokumentacije zemljišnoknjižnom sudu bilo je razvidno kako optuženi IĆ nije samovlasnik predmetne nekretnine te optuženik svojim postupanjem nije doveo u zabludu sud kako bi donio sporno rješenje o upisu vlasništva od 21. listopada 2015. u korist njega i njegovog sina čime je povrijeđeno izvanknjižno pravo nasljednika RĆ koje je naknadno pravomoćno utvrđeno u parničnom postupku broj P-1344/2021 koji se vodio pred istim sudom kada je utvrđeno da je oštećenica kao tužiteljica VĆ vlasnica 1/6 predmetnog poslovnog prostora. Stoga prema ocjeni ovoga suda u postupanju optuženika nisu ispunjena objektivna obilježja kaznenog djela iz točke 2.) optužnice.

26. U odnosu na darovni ugovor iz točke 3.) optužnice od 14. veljače 2018. kojom se optuženika tereti da je kao samovlasnik raspolagao predmetnom nekretninom, odnosno poslovnim prostorom čiji je knjižni vlasnik postao u omjeru 3/20, a njegov sin 17/20 na temelju rješenja ZK suda od 21. listopada 2015. iz točke 2.) optužnice i to na način da je svoj preostali dio 3/20 darovao sinu ĐĆ pa da bi time povrijedio pravo vlasništva nasljednika svojeg pokojnog brata RĆ kojima pripada ½ nekretnine kao izvaknjižnim vlasnicima, odnosno svakome 1/6, dakle da je izradio lažnu ispravu i takvu ispravu uporabio kao pravu kako mu se stavlja na teret, valja istaknuti sljedeće.

26.1. Predmetni darovni ugovor iz 2018. godine sačinjen je na temelju tada važećeg zemljišnoknjižnog stanja za sporni poslovni prostor prema kojem su kao zemljišnoknjižni vlasnici upisani IĆ u omjeru 3/20, a ĐĆ u omjeru 17/20 i to na temelju tada pravovaljanog rješenja ZK suda od 21. listopada 2015. Prema tome, raspolaganje optuženika u korist sina učinjeno spomenutim ugovorom u cijelosti je odgovaralo stanju zemljišnih knjiga u trenutku sklapanja toga ugovora koje nije dovedeno u pitanje od strane nasljednika pokojnog RĆ dok nije podnesena tužba za brisanje pogrešnog upisa od strane VĆ s kojom doduše tužiteljica nije uspjela osporiti upis iz 2015., ali je naknadno dopušten njezin upis u odgovarajućem omjeru prema rješenju o nasljeđivanju što je tuženi ŽĆ bio dužan trpjeti prema pravomoćnoj presudi OGS Zagreb broj P -1344/2021-70 od 11. travnja 2022.

26.2. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda darovni ugovor iz točke 3.) optužnice ne predstavlja lažnu ispravu koju bi optuženik upotrijebio kao pravu jer je učinjeno raspolaganje bilo sukladno tadašnjem zemljišnoknjižnom stanju nekretnine odnosno vlasničkim omjerima ĐĆ i IĆ, pa nisu ispunjena obilježja kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. KZ/11. koje mu se stavlja na teret.

27. S obzirom na navedena činjenična utvrđena, sud je došao do zaključka da tijekom postupka nije na nedvojben način dokazano da bi se u postupanju optuženika ostvarila kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret točkama 2.) i 3.) optužnice oštećenice kao tužiteljice, a sve iz prednje opisanih razloga.

28. Naime, prilikom odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika, sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje u to da se događaj zbio upravo na način kako je to optuženiku stavljeno na teret, a krivnja u kaznenom postupku mora biti sa sigurnošću utvrđena, a sama mogućnost ili vjerojatnost nisu dostatni da budu pouzdan temelj za osudu te je sud dužan donijeti oslobađajuću presudu.

29. Kako je optuženik oslobođen optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. jer nije dokazano da je počinio kaznena djela za koja se optužuje, sud nije bio ovlašten intervenirati u činjenični i/ili zakonski opis i pravnu oznaku inkriminiranih kaznenih djela te je optuženik oslobođen za upravo ona kaznena djela kako mu se činjenično i pravno stavljalo na teret.

30. Konačno, s obzirom da je optuženik oslobođen optužbe, na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenica kao tužiteljica VĆ upućena je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

31. Naposljetku, na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08. naloženo je oštećenici kao tužiteljici VĆ da u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., i to iznos od 300,00 eura na ime paušalne svote koji iznos sud ocjenjuje primjerenim složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka, dok je na temelju članka 150. ZKP/08 nagradu i nužne izdatke opunomoćenika dužna snositi oštećenica kao tužiteljica VĆ.

32. Slijedom svih izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. travnja 2026.

SUTKINJA

Marina Kapikul

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oštećenica kao tužiteljica

2. Opunomoćenik oštećenice kao tužiteljice

3. Optuženik