Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4122/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE iz Zagreba, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Goran Mikuličić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mikuličić- Lončarić-Bahun-Topić, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 964/2022-32 od 7. lipnja 2024., dana 24. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-964/2022-32 od 7. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te u dijelu pod toč. IV. izreke.

Obrazloženje:

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE iz Zagreba, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, da tužitelju LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 547,48 Eur/ 4.125,00 kn, te s osnove imovinske štete radi potrebe tuđe pomoći i njege iznos od 164,58 Eur/1.240,00 kn, sa zateznim kamatama koje teku od 21. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi

„Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE iz Zagreba, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, da tužitelju LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 628,44 Eur/4.735,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 21. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila poslije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena“

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE iz Zagreba, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, da tužitelju LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 336,13 Eura sa zateznim kamatama računatim od 7. lipnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.863,87 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE iz Zagreba, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura zajedno sa zateznom kamatom od 7. lipnja 2024. do isplate."

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom II. izreke te u dijelu pod toč. IV. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a naročito ne ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer je sama izreka presude razumljiva i nije u suprotnosti s obrazloženjem iste, a kako ta presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, to ta presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Iz stanja spisa proizlazi da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje koje ne prelazi iznos od 1.320,00 kn pa se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st.1 ZPP).

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog zakonom točno određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja nisu cijenjeni.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 5. srpnja 2020.

8. Tužiteljica u žalbi osporava odluku o visini dosuđene naknade neimovinske štete, ističući kako prvostupanjski sud nije primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prigovara cijeni sata tuđe pomoći i njege te prigovara odluci o troškovima postupka.

9. Imajući u vidu činjenično stanje koje predstavlja pouzdanu osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade za utužene vidove nematerijalne štete, sud prvog stupnja je u donošenju odluke o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pravilno primijenio odredbe čl. 19. i čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11– u daljnjem tekstu ZOO) i utvrdio da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.750,00 eur-a/ 13.125,00 kn, a imajući pri tome u vidu i činjenicu da je tuženik tužiteljici već platio iznos od 1.200,00 eur-a/ 9.000,00 kn pa stoga po navedenom osnovu dosuđuje daljnji iznos od 547,48 eur-a/4.125,00 kn te naknadu imovinske štete od 193,33 eur-a/1.450,00 kn, a opet imajući u vidu da je tuženik već po navedenom osnovu isplatio iznos od 28,00 eur-a/210,00 kn po navedenoj osnovi, to prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica ima pravo na isplatu daljnjeg iznosa od 164,58 eur-a/1.420,00 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

10. Radi vrste i naravi povrede koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju (istegnuće mišića vratne kralješnice), trajanja i jačine fizičkih bolova i straha opisanih u nalazu i mišljenju vještaka koje je uslijed toga trpila i činjenice da joj je zbog svakodnevnih obveza i poslova bila potrebna tuđa pomoć kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, dosuđeni iznosi predstavljaju primjerenu i pravičnu naknadu za utužene vidove neimovinske i imovinske štete. Ujedno valja navesti da činjenica da je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke propustio navesti da je kasni strah kod tužiteljice za ishod liječenja trajao još mjesec dana, bez pravnog je utjecaja na pravilnost i istinitost pobijane odluke.

11. U odnosu na žalbene navode tužiteljice valja u bitnom odgovoriti da je sud prvog stupnja sasvim dovoljno cijenio one relevantne okolnosti od kojih ovisi visina satisfakcije, shodno citiranim odredbama ZOO-a te u sudskoj praksi prihvaćenim uobičajenim kriterijima pa je uz pravilno i sveobuhvatno vrednovanje kvalifikatornih kriterija te uzimajući u obzir sve manifestirane posljedice u psihičkoj i fizičkoj sferi tužiteljice po ocjeni ovog suda primjereno dosudio novčanu satisfakciju.

12. Stoga, nije u pravu tužiteljica kada prigovara visini dosuđene naknade, jer je i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud vodio računa o svim kriterijima iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a koji utječu na visinu pravične novčane naknade tj. težinu povrede i okolnostima slučaja, o vrsti i trajanju bolova i straha te činjenici da kod tužiteljice nije nastupilo smanjenje životne aktivnosti.

13. U orijentacijskim kriterijima zauzeto je pravno shvaćanje da se prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade o visini štete Orijentacijski kriteriji ne mogu tretirati kao matematičke formule koje bi pukim automatizmom služile izračunavanju pravične novčane naknade već da sudovi svaki pojedinačni slučaj moraju individualizirati. No, kako prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja nužno je da ponekad prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu dolazi, a ponekad ne dolazi, do određenih odstupanja od iznosa navedenih u Orijentacijskim kriterijima, što je sve u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO- a.

14. Pravilno je sud prvog stupnja cijenu sata tuđe pomoći i njege nekvalificirane osobe utvrdio s 3,33 eur-a/25,00 kn obzirom na to da niti jedna od stranaka nije dostavila dokaze niti predložila provođenje dokaza na okolnost cijene sata nekvalificirane osobe za pružanje tuđe pomoći i njege u mjestu njezina prebivališta zbog čega je navedeni iznos tužiteljici i dosuđen.

15. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a imajući pri tome u vidu činjenicu da je u ovom predmetu bila sporna samo visina tužbenog zahtjeva, a ne i njegova osnovanost te činjenicu da tužiteljica određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje joj je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP- a.

16. Odluka o kamatama na parnični trošak sukladna je odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12 i 25/13), a po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 24. travnja 2026.

Sudac:

Tomislav Aralica