REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1092/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sutkinji Marini Kapikul, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Hajduković, u kaznenom predmetu protiv optuženog OČ zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-2547/2019 od 21. listopada 2019. nakon provedene javne rasprave održane 27. studenoga 2025., 26. siječnja 2026. i 20. travnja 2026., a zaključene 20. travnja 2026. u prisutnosti savjetnika OKDO u Zagrebu HČ i optuženog OČ, **.**.2026. objavio je, a 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka i rješenje Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - odluka i rješenje Ustavnog suda i 80/22, 36/24., 72/25. i 13/26. dalje: ZKP/08.) stavlja se izvan snage presuda ovog suda broj K-1577/19 od 25. listopada 2019.

II/ Optuženi OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i PČ, rođene H, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, VSS, dr. veterinarske medicine, nezaposlen, mjesečna primanja ostvaruje putem najma nekretnine u iznosu od 1.500-2.000 eura, vlasnik automobila Ford Ranger 2018. godište, vlasnik kuće površine oko 250 m2, vlasnik traktora, suvlasnik zemljišta, oženjen, otac troje maloljetne, djece, vodi se drugi kazneni postupak u povodu privatne tužbe, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e

što je

1.) dana 4. lipnja 2019. oko 11,00 sati u Veterinarskom institutu u Zagrebu, Savska cesta 143, došao u kancelariju tajnika Veterinarskog instituta, DČ, nezadovoljan zbog dodijeljene stimulacije za svoj rad, te nakon mu je DČ rekao da o tome odlučuje ravnatelj, u nakani da ga zastraši istom rekao da će ih sve ubiti, da će ih zgaziti i da otkidaju iz usta njegove djece, nakon čega se nagnuo nad stol i još jednom ponovio iste riječi, što je kod DČ izazvalo uznemirenost i strah za njegovu sigurnost i život,

d a k l e, dugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njihovim radom,

2.) dana 29. srpnja 2019. oko 11,30 sati u Zagrebu, Savska cesta 143, u caffe baru „Ping-Pong“ tijekom razgovora s sindikalnim povjerenikom RČ, nezadovoljan zbog zadobivenog otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora, a u nakani da ustraši tajnika Veterinarskog instituta DČ i ravnatelja Veterinarskog instituta GČ, istom rekao da mu tajnik i ravnatelj smještaju i da će ih mirne duše „odležati“, a što im je RČ prenio, a koje riječi su kod GČ i DČ izazvale uznemirenost i strah za njihovu sigurnost i život,

d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema odgovornim osobama u vezi s njihovim radom,

čime je pod točkama 1) i 2) optužnice počinio 3 (tri) kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavcima 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18., – dalje: KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, a sve u svezi sa člankom 51. KZ/11.,

pa mu se za svako kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11.

utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI,

te se na temelju članka 51. KZ/11. optuženi OČ

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI.

III/ Na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku se izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV/ Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje: ZKP/08.) oštećeni DČ i oštećeni GČ upućuju se s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

V/ Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se optuženiku u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalni iznos od 500,00 eura.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog OČ stavljajući mu na teret počinjenje tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. Ovosudnom presudom broj K-1577/19 od 25. siječnja 2024., optuženik je na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. oslobođen optužbe za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, a prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika Županijski sud u Slavonskom Brodu rješenjem broj Kž-139/2024 od 12. svibnja 2025. ukinuo je prvostupanjsku presudu te predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

1.1. Na raspravi 27. studenoga 2025. opunomoćenik oštećenika izjavio je da oštećeni DČ i oštećeni GČ postavljaju imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.000 eura svaki.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe optuženi OČ izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret (list 316 spisa).

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani zapisnik o zaprimanju kaznene prijave Policijske uprave Zagrebačke, VIII policijske postaje Zagreb broj 511-19-34/3-1076/19 MJ od 10. lipnja 2019. (list 2 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave Policijske uprave Zagrebačke, VIII policijske postaje Zagreb broj 511-19-34/3-1374/19 od 30. srpnja 2019. (list 7 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 22. kolovoza 2019. s pripadajućom audio-video snimkom (list 15- 16 spisa), izlist koresova (list 24-25 spisa). Pročitan je i izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika te je optuženik ispitana na raspravi.

3.1. Prihvaćen je dokazni prijedlog obrane te je pročitan zapisnik o održanoj raspravi pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu dana 14. svibnja 2024 . u pravnoj stvari tužitelja OČ protiv tuženika Hrvatski veterinarski institut.

3.2. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka - oštećenika DČ i GČ s rasprave 21. rujna 2022., svjedoka RČ s rasprave 25. rujna 2023., svjedoka ĆČ i LČ s rasprave 27. studenoga 2023.

3.3. Na raspravi 26. siječnja 2026. neposredno je ispitana svjedokinja CČ (listovi 327-328 spisa), a na raspravi 20. travnja 2026. dopunski je ispitan svjedok RČ (listovi 331-332).

3.4. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08 . odbijen je dokazni prijedlog optuženika da se ponovno u svojstvu svjedoka ispitaju oštećeni DČ i oštećeni GČ te da se ponovno ispitaju svjedoci RČ, ĆČ i LČ kao nevažan i odugovlačeći. Naime, ocjena je suda kako bi se ponovnim izvođenjem ovih personalnih dokaza povrijedilo načelo procesne ekonomije te se ne bi saznale nikakve nove, odlučne činjenice niti činjenice koje bi poslužile utvrđivanju odlučnih činjenica imajući u vidu ranije iskaze ovih svjedoka koji su o inkriminiranim kaznenim djelima svjedočili detaljno i okolnosno te su ispitani kontradiktorno u prisutnosti optužbe i obrane, a niti uputa u ukidnom rješenju drugostupanjskog suda ne ukazuje na potrebu da se ponovno ispita neki od navedenih svjedoka.

3.4.1. Nadalje, na temelju članka 421. stavak 1. točke 2., 3. i 4. ZKP/08 odbijen je kao nevažan, neprikladan i odugovlačeći dokazni prijedlog optuženika da se izvrši priklop spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-30/2023. S obzirom na okolnost na koju je ovaj dokazni prijedlog postavljen, a imajući u vidu da je prema ocjeni suda iz dosada provedenog dokaznog postupka, pogotovo personalnih iskaza činjenično stanje potpuno i dovoljno utvrđeno, da su svi svjedoci koji su bili predloženi od strane obrane ispitani (neki i više puta) kako u prethodnom postupku tako i na raspravi te imajući u vidu da utvrđenja iz parničnog radnog spora nemaju značenje niti se njima mogu utvrđivati odlučne činjenice u kaznenom postupku, ovaj sud je dokazni prijedlog odbio kao nevažan i neprikladan. Osim toga izvođenjem ovog dokaznog prijedloga bi se povrijedilo i načelo procesne ekonomije te pretjerano odugovlačio ovaj kazneni postupak.

3.5. Na temelju članka 421. stavka 2. ZKP/08. opozvano je raspravno rješenje od 26. siječnja 2026. kojim je određeno suočenje optuženika i svjedoka RČ te je ovaj dokazni prijedlog optuženika na temelju članka 421. stavka 1. točke 3. ZKP/08. odbijen kao neprikladan, dok je pristupjeli svjedok ispitan dopunski na raspravi. Naime, iako je sud prvotno prihvatio dokazni prijedlog optuženika te odredio suočenje optuženika i svjedoka RČ, naposljetku je taj dokazni prijedlog odbijen jer se ne radi o takvom nesuglasju o važnim činjenicama između iskaza tog svjedoka i obrane optuženika da bi suočenje bilo nužno i prikladno za utvrđivanje važnih činjenica, a ista dokazna svrha se može ostvariti dopunskim ispitivanjem svjedoka RČ uz ostvarenje konfrontacijskog prava na raspravi.

4. Optuženi OČ u svojoj obrani danoj na kraju dokaznog postupka ostao je u cijelosti kod svoje obrane dane u prethodnom postupku 22. rujna 2019. kojom je porekao počinjenje kaznenih djela te iskazao da nije točno da bi DČ prijetio smrću, da je bio u njegovom uredu, ali se ne sjeća točno kad budući da je dolazio više puta u njegovu kancelariju jer su se sve stvari rješavale s tajnikom Instituta. Ističe da je možda bilo neugodnih razgovora, ali prijetnji nije bilo. Smatra da je sve ovo posljedica njegove prijave Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u kojoj je iznio sve nepravilnosti koje se događaju u Institutu te da su ga prijavili da diskreditiraju njegovu osobnost. Ističe da ima troje maloljetne djece, da živi na selu i bavi se poljoprivredom te da nikako nije ovisan o 200,00 ili 300,00 kuna stimulacije. U odnosu na točku 3) optužnice ističe da se našao sa RČ, ali vezano uz njegov otkaz ugovora o radu te da niti tada nije bilo nikakvih prijetnji. Ističe da je samo upozorio RČ da pazi što radi jer da je tražio od sindikata mišljenje je li Željkova odluka o njegovom otkazu koju je supotpisao bila u skladu s ugovorom. Ističe da jedine prijetnje koje je rekao su te da će ih sve strpati u zatvor.

4.1. Nadopunjujući svoju obranu na raspravi 25. siječnja 2024. optuženi OČ izričito je porekao da je počinio djela koja mu se stavljaju na teret. Naveo je da nikome nije prijetio smrću. Istaknuo je da je glavni razlog optužbe protiv njega bila njegova namjera raskidanja ugovora o radu i davanja otkaza. Dodao je da je krajem prethodne godine dobio otkaz uz obrazloženje da je prijetio smrću, iako o tome nije bila donesena odluka u kaznenom postupku. Naveo je da su problemi u Institutu započeli 2019. godine zbog, kako je tvrdio, nelogičnog i nezakonitog postupanja. U travnju 2019. zatražio je Pravilnik o materijalnim pravima, no ravnatelj mu je rekao da ga ne može vidjeti, iako se radilo o javnom dokumentu. Nakon toga, prema njegovim riječima, započeli su različiti postupci s ciljem da mu se uruči otkaz. Tako je protiv njega u lipnju 2019. proveden stegovni postupak u kojem je utvrđeno da nije odgovoran, dok je daljnji postupak iz studenoga 2019. završio zastarom. U odnosu na DČ izjavio je da je više puta dolazio k njemu te da su normalno komunicirali. Tvrdio je da u tim razgovorima nije bilo nikakvih prijetnji. Naveo je da ga je pitao za stimulacije, nakon čega ga je DČ uputio u računovodstvo. Tom prilikom optuženik mu je rekao kako ga nije sram te da je dobio informaciju da prima mito i da ima nezakonito uvećanu plaću, zbog čega mu je rekao da će ga prijaviti policiji. Nakon tog sastanka poslao je elektroničku poruku voditelju računovodstva, kako mu je DČ i savjetovao. Sljedećeg dana ponovno je došao k njemu kako bi mu se ispričao zbog optužbi koje je prethodno iznio. Objasnio je da je navedene informacije dobio od ŠČ, ali da nije bio siguran u njihovu točnost. Dodao je da je godinu dana kasnije od ŠČ saznao kako je u upravnom nadzoru utvrđena nezakonitost u vezi s plaćom DČ . Naveo je i da je izjavu o mitu potpisala jedna osoba čije ime nije želio navoditi ako to nije nužno. Istaknuo je da je taj dokument predao USKOK -u te da su u vezi s tim bili u tijeku izvidi. Naveo je da mu je DČ, kada mu se ispričao, rekao kako prihvaća ispriku te da je time cijeli događaj bio završen.

4.1.1. Posebno je naglasio da je prijava policiji zbog navodne prijetnje od 4. lipnja uslijedila tek šest dana kasnije. Objasnio je da se u tom razdoblju dogodilo nekoliko nesretnih okolnosti. Primio je poziv za odlazak u policiju zbog prijavljenih nezakonitosti u Institutu 8. lipnja 2019., dok dan prije, kao ni u razdoblju od 8. do 12. lipnja, nije bio na poslu. Naveo je da je u razgovoru od **.**.2019. DČ rekao kako će otići u kriminalističku policiju. Smatrao je da je DČ zaključio kako odlazi u policiju zbog navoda koje je iznio protiv njega te je pretpostavio da je upravo zbog toga šest dana kasnije podnio prijavu. Istaknuo je da prijetnje, osobito one koje se odnose na usmrćenje, smatra iznimno ozbiljnom stvari te da je uvjeren kako bi, uzimajući u obzir način postupanja prema njemu u Institutu, otkaz dobio već u roku od petnaest minuta da je doista izrekao takve prijetnje. Dodao je da se nakon tog razgovora suradnja sa DČ nastavila normalno. Nadalje je naveo da je DČ neistinito iskazao razlog podnošenja prijave 10. lipnja kada je tvrdio da ga je GČ nazvao u petak, za koji je smatrao da je bio 8. lipnja, i rekao mu da je prijetio CČ. Istaknuo je da to nije moglo biti istinito jer u razdoblju od 7. do 12. lipnja nije bio na poslu niti je imao bilo kakav kontakt s CČ. Dodao je da bi CČ, da joj je doista prijetio, to i sama potvrdila.

4.1.2. U odnosu na ravnatelja GČ istaknuo je da je iznio nekoliko neistina. Kao primjer naveo je da je GČ rekao kako je protiv njega bio pokrenut stegovni postupak zbog CČ, kao i da ranije nije prijavljivao nezakonitosti, iako je DČ izjavio da je s prijavljivanjem nezakonitosti započeo još u travnju 2019. godine. Nadalje je naveo da je ravnatelj GČ u ožujku 2019. rekao kako nema potrebe za kadrovskim promjenama, što je podrazumijevalo da bi ostao na svojoj radnoj poziciji. Stoga je smatrao da razlog koji je GČ naveo u vezi s navodno upućenim prijetnjama nije imao smisla. Naveo je da je na sastanku održanom 27. ožujka 2019. upozorio ravnatelja da je prekršio interne akte. Istaknuo je da je GČ tvrdio kako ga je na tom sastanku bockao prstima. Nije se sjećao što je točno izjavio, ali je znao da je GČ naveo kako protiv njega nije pokrenuo stegovni postupak jer nije bilo svjedoka, dok je kasnije izjavio da je sastanku nazočila ČČ. Potvrdio je da je 29. srpnja 2019. sudjelovao na sastanku sa RČ, ali je naglasio da na tom sastanku nije bilo nikakvih prijetnji prema bilo kome. Naveo je da je upravo on zatražio održavanje tog razgovora kako bi se zaštitio od postupanja ravnatelja. Koliko se sjećao, tajnik se tijekom tog razgovora uopće nije spominjao. Objasnio je da je razlog sastanka bila nezakonita odluka kojom mu je određena niža plaća. Dodao je da je ta odluka povučena dan ili dva nakon razgovora, nakon što je prethodno o tome obavijestio Državni inspektorat.

4.1.2.1. Naveo je da je RČ u dobroj vjeri ukazao na nezakonitosti, osobito one koje su se odnosile na stimulacije, a koje su kasnije potvrđene odlukom Visokog upravnog suda. Istaknuo je da RČ nije naveo kako je prije odlaska policiji odmah otišao ravnatelju i tajniku. Dodao je da je RČ i ranije, u drugom postupku, govorio neistine na sudu te da je znakovito što je u ovom predmetu tijekom ispitivanja u policiji naveo neistinitu adresu. Pretpostavio je da je razlog takvog iskaza bio taj što su GČ, DČ i RČ ostali bez većeg dijela plaće. Napomenuo je da se izjave RČ nisu podudarale u pogledu broja osoba kojima je navodno prijetio. Također je istaknuo da su DČ, RČ i GČ izjavili kako nikome od njih nije izravno prijetio, što je, prema njegovim riječima, bilo točno. Naveo je da u vrijeme događaja nije bio u potpunosti svjestan razloga zbog kojih su ga prijavili, ali da mu je to, s odmakom od tri godine, postalo puno jasnije. Istaknuo je da je zbog njegovog ukazivanja na nezakonitosti Veterinarski institut morao vratiti oko 180 milijuna kuna u državnu riznicu. Osporavao je navod da su na njegovu inicijativu ukinuta samo dva akta. Naveo je da je Visoki upravni sud ukinuo ukupno četiri akta, jednu izmjenu te nekoliko članaka Pravilnika o plaćama. Također je istaknuo da je Državni inspektorat utvrdio nepravilnosti u području rada, plaća i zaštite na radu. Potvrdio je da je nakon navedenog događaja dolazio u Institut, ali je naglasio da nije bilo nikakvog remećenja reda niti je kontaktirao bilo koga od navedenih osoba, iako su ga, prema njegovim riječima, pokušavali isprovocirati.

4.1.3. Dodao je da ga je DČ odbio vratiti na posao nakon što je krajem 2021. poništena odluka o izvanrednom otkazu. Naveo je da je zbog svega što se dogodilo znatno propatio te da mu je dijagnosticiran PTSP. Istaknuo je da nije znao na koji se način braniti, budući da se radilo o razgovoru u četiri oka, ali da je sve svoje tvrdnje mogao činjenično dokazati. Nadalje je naveo da je 2022. godine, u postupku pred Općinskim građanskim sudom, sudski vještak utvrdio da se navodi o slanju neprimjerenog verbalnog sadržaja elektroničkim putem, zbog kojih ga je prijavio ravnatelj, nisu mogli dogoditi. Dodao je da je nesporno utvrđeno kako je DČ u svom uredu nezakonito držao vatreno oružje. Također je naveo da je RČ u dva navrata pokušao isprovocirati njegovu fizičku reakciju, jednom na parkiralištu, a drugi put u prisutnosti jedne ženske osobe. Istaknuo je da je znakovito što je prijetnja navedena kao razlog njegova otkaza tek pet ili šest mjeseci nakon podizanja optužnice. Smatrao je da činjenica da ga ravnatelj nije suspendirao s radnog mjesta potvrđuje da se ništa nije dogodilo, budući da bi prijetnja smrću predstavljala iznimno ozbiljnu okolnost. Također je naglasio da mu je nakon navodnih prijetnji, u kolovozu 2019. godine, bio ponuđen novi ugovor o radu.

4.1.4. Na posebno pitanje ZOKDO-a naveo je da je tijekom ispitivanja u USKOK-u spomenuo kako su ga DČ i GČ lažno prijavili. Izjavio je da je državnom odvjetništvu, uključujući USKOK, podnio velik broj prijava. Nije se sjećao je li protiv DČ i GČ podnio kaznenu prijavu zbog lažnog prijavljivanja te je smatrao da protiv njih nije podnio ni prijavu zbog davanja lažnog iskaza. Na daljnje pitanje naveo je da je točno kako je 4. lipnja 2019. bio u kancelariji tajnika Instituta, ali je porekao da je rekao kako će ih sve ubiti, zgaziti ili da mu oni „otkidaju iz usta njegove djece“. Na daljnje pitanje izjavio je da je točno kako je 29. srpnja 2019. u razgovoru sa RČ rekao da mu ravnatelj smješta odluku o plaći. Koliko se sjećao, tajnik se uopće nije spominjao. Također je porekao da je rekao kako će „to mirne duše odležati“. Na posebno pitanje punomoćnice naveo je da je točno kako je na sjednici Savjetodavnog vijeća, za koju je smatrao da je održana u travnju 2019., rekao da će ih tužiti i pokušati strpati u zatvor. Naveo je da je to rekao nakon što mu je ravnatelj izjavio da Pravilnik može dobiti isključivo sudskim putem, što je već ranije tijekom iskaza spomenuo.

4.1.5. Na posebno pitanje suca izjavio je da je znao kako je RČ nakon sastanka otišao tajniku i ravnatelju jer ga je nakon sastanka nazvao kolega ĆČ, kojega je zanimalo što se dogodilo na tom sastanku, te mu rekao da je RČ nakon sastanka otišao ravnatelju i tajniku. Dodao je da su uredi ravnatelja i tajnika bili jedan nasuprot drugome te je pretpostavio da ih je RČ ondje susreo, budući da se njegov ured nalazio uz hodnik u kojem su se nalazili njihovi uredi.

5. Iz mail korespondencije optuženika s ŠČ (listovi 24-25 spisa) proizlazi kako je optuženik naveo da je uvidom u platnu listu utvrdio da mu je isplaćena stimulacija za prošli mjesec 3 % te je prigovorio tako niskoj stimulaciji i zatražio pojašnjenje na temelju čega mu je napravljen takav obračun. Slijedom toga maila ŠČ je odgovorila da je u procesu obračuna plaće za svibanj 2019. stimulacija izračunata ispravno te ga uputila da se za sva pitanja o razlozima dodjele stimulacija izravno obrati ravnatelju Hrvatskog veterinarskog instituta.

6. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka - oštećenika DČ s rasprave 21. rujna 2022. proizlazi da su on i optuženik obojica zaposleni u Hrvatskom veterinarskom institutu. Svjedok je zaposlen na radnom mjestu predstojnika Odjela općih, pravnih i kadrovskih poslova, dok je optuženik zaposlen kao znanstveni suradnik, a u vrijeme inkriminiranog događaja bio je i voditelj Laboratorija za dijagnostiku bjesnoće i opću virologiju. Naveo je da je inkriminiranoga dana, oko 10,30 do 11,00 sati, za vrijeme stanke, optuženik došao u njegov ured i zatražio na uvid tablicu za stimulacije, navodeći da je dobio samo 3,4 % stimulacije, dok su ostali zaposlenici dobili 7,5 %, te ga je zanimalo koje je ocjene dobio. Svjedok mu je odgovorio da mu je poznato kako je određivanje stimulacije u nadležnosti ravnatelja te da su tablice s ocjenama već predane u računovodstvo. Objasnio je da zaposlenike laboratorija ocjenjuju voditelji laboratorija, voditelje laboratorija ocjenjuju predstojnici odjela, dok predstojnike odjela ocjenjuje ravnatelj Instituta te da su sve navedene ocjene sadržane u tablici koju je optuženik tražio.

6.1. Iskazao je da se optuženik, nakon što mu je rekao da se tablice nalaze u računovodstvu, razbjesnio te rekao da će ih sve zgaziti i ubiti te da mu trgaju od usta njegove djece. Naveo je da je optuženik potom prišao njegovu stolu, ponovio iste riječi i izašao iz ureda. Istaknuo je da optuženik nije naveo konkretna imena osoba koje namjerava ubiti ili zgaziti, ali je smatrao da je pritom mislio na ravnatelja Instituta i na njega. Dodao je da ga je takvo ponašanje optuženika pogodilo te da je osjetio nelagodu i strah jer nije znao što bi se dalje moglo dogoditi i što bi optuženik mogao učiniti. Naveo je da je optuženik sljedećega dana ponovno došao u njegov ured i ispričao mu se zbog svojeg ponašanja od prethodnog dana.

6.2. Nadalje, naveo je da se krajem srpnja 2019. dogodio događaj u koji je bio uključen dr. RČ, sindikalni povjerenik Podružnice Sindikata državnih službenika i namještenika u Institutu. Iskazao je da je dr. RČ došao k njemu i predložio da zajedno odu ravnatelju, nakon čega su obojica otišli u ured ravnatelja. Tamo ih je dr. RČ izvijestio da je optuženika obavijestio kako će mu biti uručena odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Nadalje je naveo da je ta obavijest optuženika jako uzrujala, da se počeo agresivno ponašati te da je rekao kako će ubiti deset ljudi iz Instituta, ravnatelja i svjedoka te da će to „mirno odslužiti“. Svjedok je iskazao da je dr. RČ također rekao kako je zbog upućenih prijetnji otišao u Policijsku postaju Trnje radi njihove prijave, nakon čega su i svjedok te ravnatelj Instituta otišli u policijsku postaju prijaviti prijetnje upućene njima.

6.3. Nadalje je naveo da u Hrvatskom veterinarskom institutu predstojnici odjela predlažu osobe za voditelje laboratorija, a ravnatelj ih imenuje na mandat od četiri godine. Dodao je da je uobičajena praksa obnavljanje mandata, tako da ista osoba bude ponovno imenovana voditeljem laboratorija nakon isteka četverogodišnjeg mandata. Iskazao je da optuženiku to nije bio prvi mandat na mjestu voditelja laboratorija jer je na tu dužnost bio imenovan od 1. siječnja 2013., kada je preuzeo mandat prethodnog voditelja laboratorija, do 30. lipnja 2015., nakon čega je ponovno imenovan za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2019. Naveo je da je u ugovoru o radu optuženika, u vrijeme isteka njegova mandata voditelja laboratorija, bilo navedeno i to radno mjesto koje je trebalo prestati 30. lipnja 2019., zbog čega mu je bilo ponuđeno sklapanje aneksa ugovora o radu kojim bi se izostavila odredba o obavljanju poslova voditelja laboratorija. Kako optuženik nije želio potpisati ponuđeni aneks, donesena je odluka da mu se uruči odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, pri čemu bi se izmijenila samo odredba koja se odnosila na mjesto voditelja laboratorija, dok bi sve ostale odredbe ostale nepromijenjene. Prema njegovu sjećanju, optuženik je smatrao da je, budući da mu je aneks ponuđen na potpis nakon 1. srpnja 2019., automatizmom postao voditelj laboratorija, dok mu aneks nije bio ponuđen ranije jer je do tada još uvijek obnašao tu dužnost.

6.4. Na pitanje braniteljice optuženika svjedok je naveo da je optuženik zaposlen u Hrvatskom veterinarskom institutu od srpnja 2007. godine. Na pitanje je li ranije bilo sličnih situacija koje su dovele do sukoba s optuženikom odgovorio je da do predmetnog događaja između njih nije bilo nikakvih verbalnih sukoba. Na pitanje da pojasni na koji se način optuženik razbjesnio, svjedok je iskazao da se optuženik zajapurio u licu, da mu se počela tresti brada te da je bilo vidljivo kako nije smiren. Naveo je da je takvo stanje trajalo otprilike jednu do jednu i pol minutu, tijekom kojih je izgovorio riječi koje je već naveo, nakon čega je izašao iz njegova ureda. Dodao je da je u trenutku dolaska optuženika sjedio za svojim radnim stolom širine oko 80 cm, dok se optuženik nagnuo neposredno preko stola prema njemu. Iza njegovih leđa nalazio se prozor te je postojala mogućnost da se odmakne, ali to nije učinio jer se prestrašio i nije znao kako reagirati, tim više što je tada imao 59 godina i slabije reflekse.

6.5. Na upit nalazi li se u njegovu uredu vatreno oružje odgovorio je da se u sefu ispod njegova stola tada nalazio službeni pištolj Instituta, koji je policija kasnije izuzela nakon što je optuženik bio suspendiran i nakon što je podnesena prijava da se u Institutu nalazi pištolj. Iskazao je da je navedeni pištolj zatekao po dolasku na rad u Institut. Na pitanje je li mu pištolj bio nadohvat ruke odgovorio je da nije, budući da se sef nalazio s lijeve strane ispod stola, zbog čega bi se morao sagnuti i utipkati šifru kako bi ga otvorio. Nadalje je naveo da zbog predmetnog događaja nije podnosio disciplinsku prijavu protiv optuženika ravnatelju Instituta, nego je odmah podnio kaznenu prijavu jer je smatrao da je riječ o događaju preozbiljnom za vođenje disciplinskog postupka. Na upit je li internim aktima bila propisana obveza pokretanja disciplinskog postupka u takvim situacijama odgovorio je da je to bilo propisano kao mogućnost, a ne kao obveza. Na pitanje jesu li protiv optuženika vođeni disciplinski postupci naveo je da je tijekom svibnja 2019. protiv njega vođen jedan disciplinski postupak u kojem je utvrđeno da nije počinio povredu radne obveze, dok je još jedan postupak bio pokrenut, ali nije bio dovršen.

6.6. Na daljnje pitanje je li optuženik u to vrijeme već prijavljivao nepravilnosti u Institutu nadležnim institucijama Republike Hrvatske odgovorio je da je od početka travnja 2019. počeo podnositi takve prijave, koje su se, među ostalim, odnosile i na događaje iz 2013. godine u Odjelu za virologiju. Na daljnje pitanje je li u Institutu bio provođen inspekcijski nadzor ili revizija naveo je da su provedeni upravni nadzor Ministarstva znanosti i obrazovanja, proračunski nadzor Ministarstva financija te više nadzora Inspekcije rada. Iskazao je da su tijekom tih nadzora utvrđene određene nepravilnosti koje su naknadno otklonjene. Dodao je da je Ministarstvo financija nalaz proračunskog nadzora dostavilo Državnom odvjetništvu, koje je utvrdilo da u odnosu na taj nalaz nema elemenata kaznenih djela koja bi se progonila po službenoj dužnosti.

6.7. Prema njegovu sjećanju, optuženik je za srpanj 2019. godine primio jednaku plaću kao i ranije te smatra da povodom te isplate nije bio proveden inspekcijski nadzor. Naveo je da se sjeća kako je inspektorica rada provjeravala plaće optuženika i još nekoliko zaposlenika Instituta. Nadalje je iskazao da optuženik vodi više sudskih postupaka koji se odnose na njegov radni odnos, i to četiri do pet postupaka pred Općinskim radnim sudom te četiri do pet postupaka pred Upravnim sudom, pri čemu su dvjema odlukama stavljena izvan snage dva pravilnika Instituta, dok su ostale tužbe bile odbačene. Na upit kako je reagirao kada mu se optuženik sljedećeg dana ispričao zbog svojeg ponašanja odgovorio je da je prihvatio njegovu ispriku smatrajući da je optuženik shvatio kako je pretjerao u načinu komunikacije.

6.8. Na upit suda zbog čega je podnio kaznenu prijavu zbog prijetnje ako je prihvatio optuženikovu ispriku, svjedok je naveo da ga je istoga tjedna, u petak, ravnatelj pozvao u svoj ured i izvijestio da je telefonski razgovarao s dr. CČ , koja je bila predložena za novu voditeljicu laboratorija, ali je to odbila prihvatiti jer je navela da joj je optuženik prijetio. Dodao je da joj je ravnatelj savjetovao da prijetnje prijavi policiji, što ona nije učinila, već je otišla na bolovanje. Iskazao je da je tada shvatio kako prijetnja upućena njemu nije bila izoliran slučaj, nego da su se prijetnje optuženika pojavile u razmaku od svega nekoliko dana. Naveo je da je, nakon što ga je ravnatelj o svemu obavijestio, osjetio iznenađenje i veliku nelagodu jer je optuženik prijetio ženskoj osobi, što je za njega predstavljalo neprihvatljivo ponašanje. Na pitanje svog punomoćnika je li nakon obavijesti RČ o upućenim prijetnjama osjećao strah i ugroženost odgovorio je potvrdno, navodeći da je osjećao još veći strah jer prijetnje nisu bile izrečene izravno njemu, nego trećoj osobi u javnom prostoru, što je smatrao ozbiljnijim.

6.8.1. Na pitanje optuženika naveo je da ne zna koje je riječi optuženik izgovorio dr. CČ, već samo ono što mu je o tome prenio ravnatelj. Potvrdio je da je optuženik od njega tražio Pravilnik o plaćama, koji je trebao biti javno dostupan, ali u vrijeme predmetnog događaja nije bio. Na pitanje je li RČ bio ovlašten obavijestiti ga o odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu odgovorio je da nije bio ovlaštena osoba, ali da je u to vrijeme bio sindikalni povjerenik koji je želio upoznati svojega člana s navedenim. Također je potvrdio da se odluka o otkazu ili promjeni radnog mjesta nije mogla donijeti bez suglasnosti sindikalnog povjerenika te da je u konkretnom slučaju bila potrebna i suglasnost RČ.

7. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka - oštećenika GČ s rasprave 21. rujna 2022., proizlazi da je u inkriminirano vrijeme, kao i u vrijeme davanja iskaza, bio ravnatelj Hrvatskog veterinarskog instituta, u kojem je optuženik bio zaposlen. Naveo je da su 30. srpnja 2019. u njegov ured došli tajnik Instituta DČ i zaposlenik Instituta te sindikalni povjerenik državnih i lokalnih službenika i namještenika RČ. Istaknuo je da su ga RČ i DČ izvijestili kako je RČ bio u policiji radi prijave prijetnji koje mu je optuženik prethodnog dana uputio, a prema kojima je izjavio da će ubiti njega, tajnika i još deset ljudi iz Instituta te da će zbog toga „sve odrobijati“. Smatrao je da je razlog zbog kojeg je optuženik mogao uputiti takve prijetnje bio taj što mu nije bio produžen mandat na mjesto voditelja laboratorija te što je bila donesena odluka o otkazu njegova ugovora o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu. Naveo je da je povjerovao navodima RČ jer je smatrao da nije imao nikakav razlog izmišljati takve okolnosti.

7.1. Dodao je kako je još 27. ožujka 2019. optuženik u njegovu uredu imao agresivan ispad tijekom kojeg je udarao šakom o stol, govorio mu: „Nećeš ti mene jebat“, te ga u dva navrata snažno udario kažiprstom u prsa zato što se nije složio s optuženikovim prijedlogom da razriješi kolegicu KČ s mjesta voditeljice Laboratorija za serološku dijagnostiku virusnih bolesti. Naveo je da je optuženik, osim što je bio voditelj Laboratorija za bjesnoću i opću virologiju, obnašao i dužnost predstojnika Odjela za virologiju. Istaknuo je da mu je optuženik tada rekao: „Nemoj se sa mnom zajebavat“, pritom prijeteći držao kažiprst u zraku, a da je cijeli događaj vidjela njegova tajnica. Nadalje je naveo da je, nakon što ga je RČ izvijestio o izrečenim prijetnjama, osjećao zabrinutost i strah te je vjerovao da bi optuženik prijetnje mogao ostvariti. Istaknuo je da ne zna na kojem je točno mjestu optuženik RČ izrekao prijetnje, osim da su međusobno razgovarali.

7.2. Odgovarajući na pitanje braniteljice optuženika da detaljnije opiše događaje od 27. ožujka 2019., naveo je da je u to vrijeme bio drugi put izabran za ravnatelja Instituta na četverogodišnji mandat. Istaknuo je da je održavao sastanke s voditeljima laboratorija unutar odjela te da je toga dana održao sastanak s optuženikom, KČ i SČ. Na sastanku ih je obavijestio kako tijekom sljedeće četiri godine nema namjeru organizacijski ni kadrovski mijenjati odjel. Nakon završetka sastanka optuženik je došao u njegov ured i tada je započelo opisano agresivno ponašanje. Naveo je da su za vrijeme dok je optuženik udarao šakom o stol obojica sjedili za stolom, pri čemu mu je optuženik govorio kako je obećao imenovati doktora MČ voditeljem laboratorija umjesto KČ. Odgovorio mu je da to nije obećao jer je smatrao da kolegica dobro vodi laboratorij te da joj je do mirovine preostalo još dvije godine. Tijekom razgovora obojica su ustali, nakon čega ga je optuženik dva puta kažiprstom udario u prsa. Naveo je da su tada stajali dovoljno blizu jedan drugome da je optuženik mogao posegnuti do njega te da su vrata njegova ureda u tom trenutku bila zatvorena.

7.2.1. Na pitanje je li zbog događaja iz ožujka 2019. pokrenuo stegovni postupak protiv optuženika, odgovorio je da nije, jer je smatrao da je optuženik možda imao loš dan te da se takvo ponašanje neće ponoviti, a također nije imao svjedoke koji bi navedeno mogli potvrditi. Naveo je da optuženika nije suspendirao. Istaknuo je da se u to vrijeme protiv optuženika nije vodio disciplinski postupak, nego su takvi postupci vođeni kasnije. Naveo je da jedan od tih postupaka nije bio dovršen, dok je u drugome optuženik bio oslobođen stegovne odgovornosti, pri čemu mu se stavljalo na teret prijetnje upućene kolegici CČ. Istaknuo je da je upravo kolegicu CČ predložio za voditeljicu laboratorija koji je do tada vodio optuženik te da mu je ona u telefonskom razgovoru rekla kako joj je optuženik prijetio, iako nije navela sadržaj prijetnji. Dodala je da prijavu policiji nije podnijela, premda ju je bilo strah, već je otišla na bolovanje. Naveo je da je zbog toga policiji prijavio prijetnje upućene kolegici CČ, kao i prijetnje upućene njemu, smatrajući da se ne radi o izoliranom slučaju. Istaknuo je da je Stegovno vijeće zaključilo kako optuženik nije odgovoran, vjerojatno zbog toga što kolegica nije podnijela prijavu policiji i otišla je na bolovanje. Naveo je da je optuženiku nakon tih događaja otkazan ugovor o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu, a da mu je zbog jednog medijskog istupa dao i izvanredni otkaz ugovora o radu. Međutim, Upravno vijeće povuklo je njegovu odluku jer nisu bili poštovani zakonski rokovi, zbog čega je otkaz proglašen nezakonitim.

7.3. Na upit braniteljice optuženika je li optuženik i prije navedenih događaja prijavljivao nepravilnosti u Institutu, odgovorio je da nije, već da je to počeo činiti nakon što mu nije bio produžen mandat predstojnika odjela i voditelja laboratorija. Naveo je da su se u Institutu provodile redovite periodične revizije tijekom kojih su bile utvrđene manje nepravilnosti bez obilježja prekršajnih ili kaznenih djela. Istaknuo je da je povodom prijave optuženika Inspekciji rada bio prekršajno kažnjen jer je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da zaposlenicima Instituta nisu bile isplaćene radne subote. Dodao je da je nakon provedenih proračunskih nadzora u očitovanju Državnog odvjetništva bilo navedeno kako nisu bile utvrđene nepravilnosti koje bi imale obilježja kaznenih djela. Potvrdio je da je Upravni sud ukinuo neke upravne akte povodom prijava optuženika.

7.4. Vezano uz događaje iz ožujka 2019., naveo je da je optuženik prema njemu na prijeteći način podigao kažiprst u trenutku kada je izlazio iz njegova ureda. Istaknuo je da je njegov ured vratima bio povezan s uredom tajnice NČ, koja je navedeni događaj vidjela jer se odvijao upravo u trenutku izlaska optuženika iz njegova ureda. Odgovarajući na pitanje optuženika, naveo je da je točno da mu na njegov zahtjev nije uručio Pravilnik o plaćama te da mu je rekao kako ga može dobiti jedino sudskim putem. Istaknuo je da Pravilnik u tom trenutku nije bio javno objavljen, već je naknadno objavljen kada je saznao da nije bio dostupan javnosti. Naveo je da se ne može sjetiti je li Državna revizija u svom izvješću navela da je prekršio odredbe Instituta. Potvrdio je da je tijekom 2020. suspendirao optuženika zato što nije imao važeću licencu, navodeći kako je svaki djelatnik bio dužan redovito obnavljati licencu, što optuženik tada nije učinio, ali da ta okolnost nije bila povezana s predmetom ovog postupka.

8. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka RČ s rasprave 25. rujna 2023. proizlazi da je taj svjedok ostao kod svojeg iskaza iz prethodnog postupka u kojem je naveo da je zaposlen na radnom mjestu višeg znanstvenog suradnika u Veterinarskom institutu, a ujedno je i sindikalni predstavnik. Istaknuo je da je 29. srpnja 2019. dobio obavijest od tajnika DČ i ravnatelja GČ kako je okrivljeniku istekao mandat voditelja laboratorija, te da mu je ponuđen novi ugovor u kojem on više nije voditelj, kojeg on nije želio potpisati, a ugovor je uvjetovan na način da ako ga ne potpiše da će dobiti otkaz, a da je on, kao sindikalni povjerenik trebao dati svoju suglasnost o uvjetovanom otkazu. Stoga, budući da su okrivljenik i on bili u dobrim kolegijalnim odnosima, otišao je s okrivljenikom na piće da popričaju. Ističe da je okrivljenik tijekom razgovora bio uzrujan, da je iznio niz optužbi prema ravnatelju i pravniku, da mu je pričao kako oni njemu smještaju i u jednom trenutku mu je rekao da će ih mirne duše odležati. Napominje da su ga navedene riječi ustrašile budući da ga od ranije poznaje kao obiteljskog i iskrenog čovjeka koji ne daje olako izjave pa je odlučio idućeg jutra sve prijaviti policiji jer okrivljenika poznaje kao čovjeka koji kada nešto kaže to i učini. U policiji da su ga savjetovali da o navedenom obavijesti ravnatelja i tajnika, što je on i učinio. Isto tako, iako je dao suglasnost na otkaz okrivljeniku, isti je potpisao izmijenjeni ugovor o radu te i dalje radi na Veterinarskom institutu.

8.1. Nadopunjujući svoj iskaz na raspravi naveo je da se toga dana vratio s godišnjeg odmora te da su ga ravnatelj GČ i pravnik DČ zamolili da kao sindikalni povjerenik da suglasnost za prijedlog otkaza OČ. Istaknuo je da OČ nije htio sklopiti novi ugovor o radu. Naveo je da se s okrivljenikom dobro poznavao te da su toga dana zajedno otišli u kafić. Iskazao je da je okrivljenik bio vidno uzrujan te mu rekao da mu se nešto smješta, da ravnatelj i pravnik imaju nešto protiv njega te da će ih zbog toga mirne duše odležati. Naveo je da je nakon toga njihov razgovor završio te da te noći nije mogao mirno spavati. Istaknuo je da ga je navedeno uznemirilo jer je okrivljenika poznavao kao čovjeka koji učini ono što kaže. Naveo je da je sljedećeg dana događaj prijavio policiji te da mu je policija rekla da o tome obavijesti ravnatelja i pravnika. Iskazao je da je okrivljenik potpisao novi ugovor o radu, a da je on dao suglasnost za njegov otkaz. Naveo je da je razgovor trajao približno petnaest minuta te da je okrivljenik tijekom razgovora bio uzrujan zato što više nije bio predstojnik.

8.1.1. Na posebno pitanje braniteljice iskazao je da je do susreta u kafiću došlo na njegovu inicijativu. Naveo je da je okrivljenika pozvao u kafić jer je prije davanja suglasnosti za otkaz htio čuti njegovu stranu priče. Istaknuo je da je susret dogovorio u kafiću, a ne u službenim prostorijama, jer je smatrao da će na taj način lakše obaviti razgovor s okrivljenikom. Naveo je da je to bio prvi put da je davao suglasnost na odluku o otkazu te da je to bio i prvi takav razgovor koji je vodio sa zaposlenikom. Iskazao je da je okrivljenik u to vrijeme bio njegov zamjenik, odnosno zamjenik sindikalnog povjerenika, te da su poslovno dobro surađivali. Pojasnio je da mu je okrivljenik rekao kako mu se smješta, ali da nije govorio ništa konkretno niti je pojasnio što se konkretno događa u Institutu. Naveo je da se ne sjeća je li bilo govora o unutarnjim aktima Instituta. Na pitanje je li okrivljenik od njega tražio zaštitu odgovorio je da je tom prilikom rekao okrivljeniku kako mu je ugovor istekao te da nije u redu da ga ne potpiše za daljnje razdoblje, dok se nije mogao točno sjetiti je li okrivljenik od njega tražio zaštitu. Iskazao je da su se nakon razgovora mirno razišli te da prema njemu nije bilo nikakvih prijetnji. Naveo je da se ne sjeća točno kada se okrivljenik zaposlio u Institutu, ali da zna kako je ondje radio najmanje deset godina. Istaknuo je da s njim do tada nije bilo nikakvih incidenata te da je djelovao kao uzoran znanstvenik. Naveo je da je nakon navedenog događaja okrivljenik nastavio raditi na svom radnom mjestu te u tom svojstvu surađivati s ravnateljem i pravnikom, pri čemu mu je bilo poznato da je ta suradnja bila nategnuta i stresna. Na pitanje zbog čega okrivljeniku nije odmah uručen izvanredni otkaz odgovorio je da to ne zna te da na to pitanje ne može odgovoriti.

8.1.2. Na daljnje pitanje braniteljice iskazao je da je nakon navedenog događaja okrivljenik nastavio obavljati i funkciju zamjenika sindikalnog povjerenika te je u okviru te funkcije surađivao s ravnateljem i pravnikom kao njegov zamjenik, odnosno kada njega nije bilo. Nakon što mu je predočen dio iskaza svjedoka DČ od 21. rujna 2022., u kojem je navedeno da je okrivljenik rekao kako će ubiti deset ljudi iz Instituta, ravnatelja i njega te da će ih sve mirno odslužiti, iskazao je da je DČ rekao ono što je čuo jer mu je tako rekla policija, odnosno da mu je prenio kako je okrivljenik bio vidno uzrujan te rekao da će njega i ravnatelja mirno odležati. Naveo je da se ne sjeća je li pritom spominjao i deset ljudi ili neku drugu konkretnu brojku. Prema njegovu sjećanju, okrivljenik nije poimence spominjao nikoga osim ravnatelja i pravnika.

8.1.3. Na posebno pitanje zamjenika općinskog državnog odvjetnika iskazao je da je odmah sljedećeg dana, nakon povratka iz policije gdje je prijavio događaj, otišao u Institut te ono što je bilo rečeno prenio ravnatelju i pravniku. Naveo je da okrivljenik više nije zaposlen u Institutu jer je dobio izvanredni otkaz. Iskazao je da mu je poznato kako je donesena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu kojom je nadomještena suglasnost za donošenje odluke o otkazu OČ. Smatrao je da je odluku o otkazu potvrdilo Upravno vijeće Instituta, ali nije mogao niti okvirno navesti kada se to dogodilo. Naveo je da je okrivljenik prestao raditi u Institutu nekoliko mjeseci prije davanja iskaza te da ga je nakon otkaza jednom vidio u Institutu, ali nije znao kojim se povodom ondje nalazio. Na posebno pitanje okrivljenika iskazao je da je prije sastanka u kafiću bio službeno pozvan te da se sastao s ravnateljem i pravnikom u Institutu. Naveo je da mu razlog za otkaz ugovora o radu okrivljeniku nisu rekli, odnosno pojasnio je da su mu rekli kako je razlog za novi ugovor bio taj što je okrivljeniku istekao mandat te više nije bio predstojnik. Na daljnje pitanje je li mu okrivljenik tijekom razgovora u kafiću spominjao nezakonitost odluke o plaći te tražio zaštitu sindikata, odgovorio je da se toga ne sjeća. Na pitanje je li okrivljeniku obećao da će zajedno otići u pravnu službu zbog navedene nezakonitosti odluke o plaći odgovorio je da se toga točno ne sjeća, uz napomenu da je njegov uobičajeni način postupanja bio da uvijek traži podršku središnjice sindikata. Na pitanje je li nakon toga otišao u sindikat i tražio mišljenje o nezakonitosti odluke o plaći odgovorio je da se toga ne sjeća. Na pitanje je li nakon navedenog događaja u jednom trenutku okrivljeniku zapriječio izlaz s parkirnog mjesta odgovorio je da se toga ne sjeća, odnosno da ne razumije postavljeno pitanje.

8.2. Dopunski ispitan na raspravi te 20. travnja 2026. svjedok RČ kazao je da se u vrijeme događaja vratio s godišnjeg odmora te da se zbog proteka vremena nije mogao točno sjetiti koje je godine to bilo, ali da smatra kako se radilo o razdoblju prije šest ili sedam godina. Istaknuo je da ga je pravnik Instituta DČ pozvao te mu rekao da mora razgovarati s OČ vezano za sklapanje novog ugovora, s obzirom na to da mu je istekao prethodni ugovor o voditeljstvu laboratorija. Naveo je da je OČ bio ponuđen otkaz uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu, što je on odbio. S obzirom na klauzulu u njegovom ugovoru o radu, kao sindikalni povjerenik trebao je potpisati takav prijedlog ugovora, međutim, budući da je OČ poznavao i s njim surađivao, želio je prije potpisivanja otkaza ugovora s njim obaviti razgovor. Zbog toga ga je pozvao u kafić. Naveo je da mu je OČ tom prilikom ispričao da on ne zna što se zapravo događa u Institutu, da mu tajnik odnosno pravnik DČ i ravnatelj GČ nešto smještaju te da se događaju različite nepravilnosti u radu. Iskazao je da je kasnije čuo kako je optuženik vjerojatno pod time mislio na ravnateljevu namjeru da kolegicu KČ ostavi na mjestu voditeljice Laboratorija za serološku dijagnostiku, s čime se optuženik nije slagao jer je smatrao da je ona radila propuste u poslu.

8.2.1. Naveo je da mu je tijekom tog razgovora OČ rekao da će ih „mirne duše odležati“, što ga je poprilično uznemirilo jer je smatrao da bi on tu prijetnju doista mogao ostvariti. Istaknuo je da nije želio te ljude nositi na duši. Na pitanje na koga je točno mislio, odgovorio je da je mislio na pravnika i ravnatelja. Iskazao je da je taj događaj prijavio policiji te da je u razgovoru s policijskim službenikom dobio savjet da sve ispriča ravnatelju i tajniku na koje se prijetnja odnosila. Naveo je da se razgovor s optuženikom i njegove riječi vezane uz upućene prijetnje jako dojmio te da se u jednom trenutku isključio. Istaknuo je da se nakon povratka iz policije, postupajući prema dobivenom naputku, uputio DČ i ispričao mu što se dogodilo, nakon čega mu je DČ rekao da sve prenese i ravnatelju. Naveo je da je to i učinio. Nadalje je iskazao da su mu DČ i GČ potvrdili da su od optuženika već ranije dobili prijetnje smrću, ali da se nije mogao sjetiti točnih riječi koje im je optuženik izrekao, a koje su mu se sada stavljale na teret. Naglasio je da je OČ tijekom tog razgovora vjerojatno rekao i druge stvari, ali da se on usredotočio na riječi koje je citirao, a koje su bile upućene pravniku i ravnatelju jer ih je smatrao ozbiljnom prijetnjom. Naveo je da je cijelo vrijeme procjenjivao hoće li on tu prijetnju doista ostvariti, odnosno hoće li ih ubiti ili učiniti nešto drugo, zbog čega je želio tu odgovornost podijeliti s policijom.

8.2.2. Na posebno pitanje optuženika je li se sjećao da mu se optuženik prije njegova odlaska na godišnji odmor obratio i tražio pomoć vezano uz otkaz ugovora o radu, iskazao je da se toga ne sjeća. Naveo je da mu nije bilo poznato ni je li optuženik ranije znao za otkaz ugovora o radu. Na daljnji upit je li mu optuženik uputio elektroničku poruku vezano uz pomoć i tumačenje Pravilnika o plaćama, odgovorio je da se toga ne sjeća. Također se nije mogao sjetiti je li se na sastanku sindikalne podružnice raspravljalo o otkazu optuženiku koji je predložila tadašnja ravnateljica Instituta EČ. Naveo je da ga je ravnatelj GČ imenovao predstojnikom odjela i voditeljem laboratorija te da mu je zbog toga plaća bila uvećana za 1.000 kuna. Na pitanje je li prije odlaska na policiju razgovarao s pravnikom i ravnateljem, odgovorio je da nije. Iskazao je da se s pravnikom sastao prije nego što se trebao naći s OČ vezano uz potpisivanje otkaza jer je takva bila procedura. Naveo je da se nije mogao sigurno sjetiti kada je potpisanu suglasnost dostavio pravniku, odnosno je li to bilo neposredno nakon sastanka s OČ u kafiću ili kasnije, niti je li se to dogodilo prije ili nakon odlaska policiji.

8.2.3. Naveo je da se nije sjećao jesu li on i optuženik na sastanku u kafiću razgovarali o odluci o plaći niti je li optuženik tražio sastanak u sindikatu. Istaknuo je da nije bio upoznat s prijetnjama koje je optuženik navodno uputio CČ. Također je naveo da se nije sjećao njihova ponovnog razgovora istoga dana kada je održan razgovor u kafiću. Na daljnje pitanje optuženika iskazao je da se nije sjećao da je optuženik spominjao riječi „ubiti“ i „deset ljudi“, već da je rekao kako će ih „mirne duše odležati“. Na pitanje je li razgovor između njega i OČ, kao njegovog tadašnjeg zamjenika, bio povjerljive naravi, odgovorio je da je razgovor bio donekle povjerljiv, ali da ga izrečene prijetnje nisu obvezivale da sadržaj razgovora ne prenese drugim osobama.

8.2.4. Kada mu je zastupnik optužbe, uz dopuštenje suda, predočio dio njegova iskaza danog u VIII. Policijskoj postaji Zagreb od 25. rujna 2019. godine, na listu 35 spisa, u dijelu koji se odnosio na navode „dana 29. srpnja 2019. ... odležati“ svjedok je naveo da je točno ono što je tada iskazao u cijelosti.

9. Svjedok ĆČ na raspravi 27. studenoga 2023. kazao je da su na Veterinarskom institutu postojale brojne nepravilnosti te da mu je bilo poznato kako je OČ podnosio prijave, primjerice zbog neplaćenih subota. Naveo je da je protiv OČ u Institutu bila pokrenuta svojevrsna hajka te da su ga pokušali smijeniti s mjesta voditelja i smanjiti mu plaću. Istaknuo je da je OČ bio član drugog sindikata, ali i član njegova sindikata, te da mu se obratio radi zaštite. Naveo je da je OČ tražio sastanak sa RČ, koji je bio predstavnik drugog sindikata, a kojem je OČ ujedno bio zamjenik. Iskazao je da mu je OČ rekao kako želi organizirati sastanak s RČ kako bi ga se moglo zaštititi. Naveo je da mu je nakon sastanka s RČ došao OČ te mu rekao kako je sastanak prošao u čudnom ozračju, iako je svrha razgovora bila da ga se zaštiti, što mu je na tom sastanku bilo i obećano. Istaknuo je da se RČ nakon toga uputio u pravnu službu, što mu je bilo poznato jer je sjedio u blizini. Naveo je da je u kolovozu OČ bio izmijenjen ugovor te da je nakon toga nastavio normalno radno funkcionirati, prijavljivati projekte i obavljati redovne poslove. Istaknuo je da su protiv njega bili pokretani stegovni postupci, ali da su oni bili odbačeni. Dodao je da je RČ često bio svjedok u postupcima. Naveo je da je OČ 2020. godine bio suspendiran uz obrazloženje da nije produljio licencu i da nije imao osiguranje, ali je istaknuo da na Institutu nitko nije imao osiguranje. Dodao je da je RČ jednom prilikom parkirao vozilo na način da okrivljenik nije mogao izaći.

9.1. Na posebno pitanje braniteljice iskazao je da mu je bilo poznato kako je OČ podnio više prijava, odnosno najmanje četiri prijave, te da je u svim tim slučajevima Upravni sud presudio u njegovu korist. Naveo je da mu je bilo poznato kako je OČ podnio prijavu jer svi zaposlenici nisu imali iste uvjete rada, odnosno jer brojni dokumenti nisu bili u skladu sa zakonom ili internim aktima. Istaknuo je da su se radilo o odlukama koje su se odnosile na sve djelatnike. Naveo je da je OČ ukazivao kako su zaposlenici koji su bili lojalni dobivali značajne dodatke. Pojasnio je da su bile provedene revizije i upravni nadzori te da se OČ optuživalo kako je upravo on problem na Institutu. Naveo je da ga je za to u pravilu optuživao ravnatelj, što je osobno čuo. Istaknuo je da su o tome postojali zapisnici iz kojih je proizlazilo da se ono što je OČ govorio smatralo provokacijom, ali da se na kraju pokazalo kako je ono što je govorio bilo ispravno. Naveo je da je to bio prvi slučaj da djelatnik nije izabran na više radno mjesto iako je za to ispunjavao sve uvjete. Istaknuo je da se to dogodilo prije otprilike dvije i pol godine, ali da nije mogao preciznije odrediti vrijeme. Na pitanje braniteljice je li činjenica da okrivljenik nije napredovao bila povezana s ovim kaznenim postupkom, odgovorio je da je vjerojatno bila povezana, kao i sa svime što je prijavljivao. Naveo je da je i on sam imao problema te da također nije bio reizabran.

9.1.1. Na daljnje pitanje da pojasni navod da se OČ išlo smijeniti, iskazao je da se radilo o ravnatelju. Naveo je da se, iako je trebalo pisati programe rada, jednostavnom odlukom ravnatelja neku osobu postavljalo ili uklanjalo s funkcije. Istaknuo je da je u takvim slučajevima trebao biti raspisan natječaj, ali da se to nije dogodilo niti je to itko propitivao. Nadalje je naveo da mu je bilo poznato kako je okrivljenik dolazio tajniku radi urudžbiranja svojih prijava, ali mu nije bilo poznato je li se nakon tih događaja susretao s ravnateljem. Istaknuo je da je nakon toga uredno obavljao svoju djelatnost, osim u razdoblju kada je bio suspendiran. Naveo je da mu je bilo poznato kako je postojala pisana odluka o zabrani ulaska na Institut te da je jednostavno tako bilo odlučeno. Istaknuo je da su bile angažirane dodatne zaštitarske službe kako OČ ne bi mogao ući u Institut. Naveo je da je policija nekoliko puta bila pozivana te da mu je policija dolazila i pitala smije li okrivljenik doći. Istaknuo je da mu je bilo poznato kako je obrazloženje za pozivanje policije bilo da je OČ izrekao prijetnje smrću, što se dogodilo krajem 2020. godine. Naveo je da je to bilo njihovo objašnjenje zaštitarima zbog čega su bili angažirani.

9.2. Na daljnje pitanje da pojasni navod o čudnom ozračju na sastanku između okrivljenika i RČ, naveo je da mu je okrivljenik rekao kako nije vjerovao da će RČ stvarno tako postupiti te da je očekivao njegovu zaštitu. Naveo je da je naziv sindikata kojem je bio povjerenik bio Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja. Na daljnje pitanje braniteljice iskazao je da je prije ovih događaja OČ bio voditelj Laboratorija za bjesnoću i voditelj Odjela za virologiju te jedna od pet najznačajnijih osoba u upravi. Naveo je da je nakon toga došlo do sukoba jer je OČ tražio Pravilnik o plaćama, s obzirom na to da su neki zaposlenici imali dodatak od 4%, a neki od 15% za uvjete rada. Istaknuo je da mu je bilo poznato kako je ravnatelj odgovorio da mu ne može dati Pravilnik o plaćama, iako se radilo o dokumentu koji je trebao biti dostupan. Naveo je da je OČ to utvrdio u laboratoriju. Iskazao je da je posljednje četiri godine bio sindikalni povjerenik, nakon što su prije njega tri osobe napustile tu funkciju zbog pritiska uprave. Na pitanje je li bilo potrebno pokrenuti disciplinske postupke, odgovorio je da je apsolutno trebalo pokrenuti stegovne postupke jer su se oni pokretali i zbog manje značajnih stvari. Nadalje je naveo da je i sam imao problema u Institutu te pojasnio da nije bio izabran na više radno mjesto, da su mu bila zabranjena putovanja te da se to događalo osobama koje su imale vlastiti stav, odnosno koje nisu veličale određene osobe. Naveo je da je pokrenuo upravni spor zbog reizbora koji je u konačnici dobio. Istaknuo je da su protiv njega bili pokretani stegovni postupci u kojima je sudjelovao i RČ. Naveo je da su u posljednjih deset godina jedini stegovni postupci u Institutu bili protiv njega, OČ i ĐČ. Dodao je da je s ravnateljem želio razgovarati o zakonitosti određenih akata.

9.3. Na posebno pitanje zamjenika općinskog državnog odvjetnika iskazao je da mu je bilo poznato kako je OČ prije otprilike dvije i pol godine bio ponuđen otkaz uz ponudu ugovora o radu. Pojasnio je da mu je OČ više puta dolazio te da mu se prvi put obratio sredinom 2019. odnosno 2020. godine. Naveo je da mu se okrivljenik obraćao i prije toga. Na pitanje je li protiv OČ netko podnio kaznenu prijavu, odgovorio je da je RČ protiv njega podnio tužbu zbog klevete te da taj postupak još uvijek traje. Istaknuo je da nije bio prisutan sastanku između OČ i RČ na kojem su navodno izrečene prijetnje. Na posebno pitanje punomoćnika je li bio prisutan u kancelariji kada se dogodio incident između OČ i tajnika, iskazao je da se toga nije sjećao. Na dodatno pitanje braniteljice naveo je da doista nije znao o kojem se događaju radi.

9.4. Na posebno pitanje okrivljenika iskazao je da je u slučaju sumnje u počinjenje kaznenog djela, sukladno Pravilniku, postojala mogućnost suspendiranja zaposlenika. Naveo je da OČ ravnatelj nije suspendirao zbog prijetnji smrću. Na pitanje jesu li razgovori sa sindikalnim povjerenikom tajni, odgovorio je da je on takve situacije rješavao na način da zaštiti osobu koja mu se obratila, a da se pritom dalje ne sazna sadržaj razgovora.

10. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka LČ s rasprave 27. studenoga 2023. proizlazi da taj svjedok u razdoblju koje se okrivljeniku stavljalo na teret nije radio na Institutu, odnosno da na Institutu nije radio od 2. travnja 2016. do 1. ožujka 2020. godine. Naveo je da je o predmetnom događaju znao samo iz kuloarskih priča, odnosno da mu je bilo poznato kako se radilo o navodnim prijetnjama te događaju koji je prijavio RČ. Na posebno pitanje braniteljice iskazao je da mu je bilo poznato kako je OČ podnosio prijave, što je znao jer mu je to OČ osobno govorio, a o tome je imao saznanja i iz medija. Naveo je da nije znao o kakvim se sve prijavama radilo, ali da mu je jedna prijava bila poznata jer je i sam bio u nju uključen. Istaknuo je da se radilo o prijavi OČ protiv RČ koju je Županijsko državno odvjetništvo odbacilo, a koja se odnosila na davanje netočnog iskaza u radnom sporu. Naveo je da je i sam vodio radni spor te da je vraćen na svoje radno mjesto, pri čemu je taj radni spor još uvijek trajao. Na pitanje je li OČ surađivao s tajnikom i ravnateljem, odgovorio je da je bio izoliran u Institutu te da je imao vrlo malo informacija od uprave, s obzirom na svoju poziciju. Istaknuo je da se u vrijeme davanja iskaza nalazio na mjestu višeg znanstvenog suradnika u drugom odjelu, odnosno u laboratoriju za patologiju, koji se ranije nazivao laboratorij za opću patologiju, te da mu je RČ bio nadređeni. Na posebno pitanje okrivljenika je li imao licencu, odgovorio je da nije imao licencu. Na daljnje pitanje naveo je da licencu nije imao u isto vrijeme kada je nije imao niti okrivljenik, ali da ju je naknadno ishodio. Na daljnje pitanje iskazao je da je prijava bila odbačena zato što se odluka nije temeljila na svjedočenju. Na pitanje je li RČ iskazivao neistine, predstavnik ZOKDO-a usprotivio se takvom pitanju, nakon čega je svjedok odgovorio da je RČ govorio neistine.

11. Svjedokinja CČ na raspravi 26. siječnja 2026. (listovi 327-328 spisa) kada joj je predočen činjenični opis kaznenih djela koja su se optuženiku stavljala na teret, navela kako je u Veterinarskom institutu bila zaposlena od ožujka 2008. godine. Istaknula je da je u vrijeme kada se zaposlila optuženik već radio u Institutu. Naveo je da je za navodne prijetnje koje je optuženik izrekao čula od GČ, ravnatelja Instituta, te ŽČ, također zaposlenice Instituta. Potvrdila je da je u srpnju 2019. godine postala voditeljica Laboratorija za bjesnoću i opću virologiju, koju je dužnost do tada obnašao optuženi OČ. Iskazala je da je njezin odnos s optuženikom uvijek bio korektan te da joj optuženik nikada nije prijetio, kao ni bilo tko drugi u Institutu. Navela je da je OČ do smjene bio i predstojnik Odjela za virologiju te da je i dalje radio u laboratoriju. Nadalje je iskazala da je od ravnatelja GČ čula za određene prijetnje, ali da joj nije točno rekao što mu je optuženik izgovorio inkriminiranog dana. Navela je da je smjena OČ 2019. godine bila vrlo potresna za Institut jer je on bio dio upravljačke strukture i bio je u kontaktu s ravnateljem. Istaknula je da se nije sjećala razvoja događaja niti na koji način i kada je točno OČ bio prijavljen za počinjenje predmetnih kaznenih djela. Dodala je da nije bila dio upravljačke strukture te da zbog toga nije posebno razgovarala s rukovodećim osobama Instituta o tim okolnostima. Napomenula je da je u srpnju 2019. godine bila približno dvadesetak dana na bolovanju.

11.1. Na posebno pitanje optuženika je li bila upoznata s prijavama nezakonitosti koje je optuženik podnosio prije inkriminiranog događaja, suspenzijama, pokušajima davanja otkaza optuženiku te dvama stegovnim postupcima, iskazala je da nije bila upoznata ni s čim od navedenoga. Na daljnje pitanje optuženika je li se sjeća da je optuženik dva tjedna bio odsutan s posla zbog suspenzije, odgovorila je da se toga sjeća. Na pitanje suda, s obzirom na to da joj je optuženik bio nadređeni, je li se sjećala razloga suspenzije, odgovorila je da se toga ne sjeća. Na daljnje pitanje optuženika je li se sjećala kakvim ga je ocjenama ocjenjivala nakon što joj je postao podređen u srpnju 2019. godine, iskazala je da se ocjena nije sjećala, ali da je stajala iza njih ako ih je potpisala. Na pitanje je li joj bilo poznato da je ravnatelj GČ te ocjene umanjivao, odgovorila je da joj to nije bilo poznato. Na pitanje zastupnice optužbe kada joj je ravnatelj GČ rekao da mu je optuženik prijetio smrću, iskazala je da je to bilo vjerojatno nakon njezina povratka s bolovanja te da je tom prilikom GČ bio vrlo uznemiren. Navela je da joj nije bilo poznato je li se optuženik njemu ispričao. Na pitanje je li joj bilo poznato da je optuženik prijetio DČ, iskazala je, kao što je već navela, da je za to čula od GČ i ŽČ.

12. Glede ocjene izvedenih dokaza, za istaknuti je da je sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio vjerodostojnom (budući da stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste). Istinitim su cijenjeni i iskazi oštećenika koji su životni i logični te u bitnome podudarni jedan drugome, dosljedni u prethodnom postupku i na raspravi, a djelomično sukladni i obrani optuženika u odnosu na nesporne činjenice.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje.

13.1. Tijekom postupka bilo je nesporno da su u radu Veterinarskog instituta utvrđene nepravilnosti od strane nadležnih tijela na koje je ukazivao optuženik prijavljujući ih i tijelima kaznenog progona, zatim da je optuženik bio voditelj laboratorija za kontrolu bjesnoće i opću virologiju u drugom mandatu od 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2019. te da mu je po isteku navedenog razdoblja bilo ponuđeno sklapanje ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora izostavljajući odredbu o obavljanju poslova voditelja laboratorija, koju ponudu optuženik nije prihvatio. Nadalje, s obzirom na njegovu obranu nije bilo sporno niti da je 4. lipnja 2019. imao verbalni konflikt s pravnikom, odnosno tajnikom instituta DČ kao i da se 29. srpnja 2019. dogodio razgovor optuženika i sindikalnog povjerenika RČ vezano uz otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora.

13.2. S druge strane, tijekom postupka bilo je sporno, a s obzirom na optuženikovu obranu, izvedene dokaze na raspravi te činjenični opis kaznenih djela je li optuženik postupao na način kako mu se to optužnicom stavlja na teret i time ostvario sva zakonska obilježja kaznenih djela, odnosno je li 4. lipnja 2019. zaprijetio oštećenom DČ izgovorivši inkriminirane riječi te je li 29. srpnja 2019. putem RČ prijetio GČ, tadašnjem ravnatelju instituta i DČ.

14. Sud je svoju odluku o dokazanosti optužbe temeljio primarno na analizi i dovođenju u međusobnu vezu iskaza optuženika, obojice oštećenika i svjedoka, a prvenstveno svjedoka RČ koji je imao neposrednih saznanja o kaznenim djelima iz točke 2.) optužnice te materijalne dokumentacije.

15. Pritom je sud iskaze oštećenika ocijenio istinitima i vjerodostojnima, zaključujući da isti reflektiraju stvarne događaje i da nisu posljedica neosnovanog terećenja optuženika dok je obrana optuženika pak ocijenjena istinitom isključivo o nespornim činjenicama, a o spornim činjenicama neistinitom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti.

16. Naime, u prilog vjerodostojnosti iskaza oštećenika ispitanih na raspravi u čijim iskazima nije bilo značajnijih odstupanja u odnosu na prethodni postupak, ponajprije govori činjenica da iz obrane optuženika proizlazi kako je do oba inkriminirana događaja doista i došlo, međutim tijek i dinamika tih događaja, odnosno razgovora optuženika s oštećenim DČ i svjedokom RČ se razlikuju u spornim činjenicama.

16.1. U odnosu na događaj iz točke 1) optužnice od 4. lipnja 2019. koji se tiče razgovora optuženika i tajnika instituta, oštećenog DČ vezano uz nezadovoljstvo optuženika zbog dodijeljene stimulacije za rad , optuženik u svojoj obrani navodi da je bio u njegovu uredu više puta od čega su neki razgovori bili i neugodni te sve smatra hajkom protiv sebe koja je posljedica njegove prijave nepravilnosti u institutu Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK). Optuženik je iskazao da je oštećenom DČ doista izgovorio neke uvredljive riječi pa mu je tako rekao kako ga nije sram što prima mito i da ima nezakonito uvećanu plaću za koje riječi mu se kasnije i ispričao, a oštećenik prihvatio ispriku te su nastavili normalnu suradnju. Osim toga bilo mu je nejasno zašto ga je DČ prijavio tek šest dana kasnije. Kategorički je porekao da je 4. lipnja 2019. tajniku instituta u njegovom uredu rekao ,,kako će ih sve ubiti, zgaziti i da otkidaju iz usta njegove djece“.

16.2. S druge strane, oštećeni DČ u svojem iskazu navodi da je inkriminiranog dana iz točke 1) optužnice optuženik došao u njegov ured i zatražio pojašnjenje vezano uz dodijeljenu stimulaciju kao i tablicu za stimulacije na uvid na što mu je oštećenik odgovorio da su navedene tablice već predane u računovodstvo te kako je određivanje stimulacije u nadležnosti ravnatelja. Nakon toga se, prema iskazu svjedoka DČ optuženik razbjesnio te rekao da će ih sve zgaziti i ubiti te da trgaju od usta njegove riječi da bi potom prišao stolu oštećenika i ponovio iste riječi, dok se sljedećeg dana ispričao zbog navedenog ponašanja.

16.2.1. Iz e-mail korespondencije optuženika i ŠČ od istog dana proizlazi kako je optuženik doista prigovorio visini stimulaciji za svibanj 2019. u povodu čega ga je ŠČ uputila da se za sva pitanja o razlozima dodjele stimulacija izravno obrati ravnatelju Hrvatskog veterinarskog instituta. Kako iz iskaza svjedoka DČ proizlazi da se inkriminirani događaj 4. lipnja 2019. dogodio u vrijeme pauze oko 10,30 do 11,00 sati, a mail koji je optuženik uputio ŠČ upućen je u 11,45, dok je ona na isti odgovorila u 13,06 evidentno je da je i nakon razgovora s oštećenim DČ optuženik bio nezadovoljan dobivenim odgovorom.

16.3. Iz iskaza svih ispitanih svjedoka, ali i same obrane optuženika proizlazi da su između optuženika i ravnatelja Instituta uoči inkriminiranih događaja vladali narušeni i poremećeni odnosi na što upućuje i činjenica da je protiv optuženika u svibnju 2019. vođen i disciplinski postupak te da je optuženik u prvoj polovici 2019. podnosio različite prijave nadležnim institucijama pa je tako nad radom instituta obavljen upravni i proračunski nadzor te su utvrđene određene nepravilnosti. Korijen sukoba optuženika s ravnateljem Instituta ogledao se i u činjenici što optuženiku na njegove višestruke zahtjeve nikad nije dostavljen pravilnik o plaćama, o čemu je svjedočio i svjedok ĆČ. Naime, očito je da je nezadovoljstvom materijalnim davanjima bilo okosnica netrpeljivosti i sukoba optuženika i ravnatelja instituta tempore criminis.

16.4. U prilog vjerodostojnosti iskaza oštećenog DČ govori i dio iskaza oštećenog GČ koji opisuje događaj od ožujka iste godine kada je optuženik u njegovom stolu imao agresivni ispad zbog kadrovskih pitanja te je tada dva puta udario tog oštećenika kažiprstom u prsa.

16.5. Iskaz oštećenog DČ u odnosu na točku 1.) optužnice u bitnim crtama je podudaran i iskazu svjedoka RČ koji je iskazao kako su mu DČ i GČ, nakon što ih je prema uputi policije obavijestio o događaju iz točke 2.) optužnice, potvrdili kako su od optuženika već dobili prijetnje smrću, misleći na događaj od 4. lipnja 2019. iz točke 1) optužnice.

17. Nadalje, sud je ocijenio istinitima i vjerodostojnima iskaze svjedoka ĆČ i LČ koji su, iako nisu imali neposrednih saznanja o inkriminiranim događajima, po ocjeni suda iskazivali sukladno svojem sjećanju i svojim saznanjima, a njihovi iskazi su u bitnim crtama i međusobno podudarni i suglasni. Obojica svjedoka potvrdili su da je optuženik ukazivao na nepravilnosti u radu Veterinarskog instituta, da je podnosio više prijava različitim tijelima pri čemu je svjedok LČ govorio o onome što je saznao iz kuloarskih priča jer u inkriminirano vrijeme nije radio u Institutu, a svjedok ĆČ je kazao da su optuženika zbog takvog njegova ponašanja pokušali smijeniti s mjesta voditelja laboratorija i smanjiti mu plaću da bi mu na kraju čak bio i zabranjen ulazak u Institut. Taj svjedok je potvrdio da je do sukoba direktno došlo jer je optuženik tražio Pravilnik o plaćama što mu je ravnatelj GČ uskratio te je također naveo da je i sam imao problema jer su se u Institutu ''veličale'' određene osobe, da nije unaprijeđen i da su mu bila zabranjena putovanja. Osim toga, i protiv tog svjedoka i protiv optuženika bili su pokretani stegovni postupci.

18. U odnosu na događaj iz točke 2.) optužnice o kojemu je svjedok RČ iskazivao detaljno, okolnosno te vrlo dosljedno kako tijekom prethodnog postupka tako i tijekom dva iskaza na raspravama, ovaj sud prihvatio je njegov iskaz kao životan, vjerodostojan i usklađen s iskazom oštećenog DČ. Optuženik ne spori da se susreo sa svjedokom RČ kao sindikalnim predstavnikom radi zaštite svojih radničkih prava koji razgovor je inicirao svjedok RČ s obzirom da je prethodno obaviješten od oštećenih DČ i GČ da je optuženiku istekao mandat na mjestu voditelja laboratorija te da mu je ponuđen novi ugovor koji on nije želio potpisati što je automatski značilo otkaz ugovora o radu za koji otkaz je bila potrebna suglasnost svjedoka RČ. Zbog inkriminiranih riječi koje je optuženik izrekao (misleći pritom na ravnatelja i tajnika DČ) svjedok RČ se obratio policiji jer je optuženika smatrao ozbiljnim čovjekom koji kada nešto kaže to i učini te je zbog toga želio teret odgovornosti, u slučaju eventualnog ostvarenja optuženikove prijetnje, otkloniti od sebe.

18.1. U odnosu na dio obrane optuženika kojom se želi relativizirati iskaz ovoga svjedoka koji se nije sjećao da je oštećenom DČ kazao da je optuženik osim inkriminiranih riječi govorio o tome da će ''ubiti deset ljudi iz Instituta'' ovaj sud napominje kako je u odnosu na to nesuglasje u iskazima oštećenih DČ i GČ i svjedoka RČ potonji jasno naglasio kako je optuženik izrekao brojne druge riječi osim samih inkriminiranih izjava međutim njih se svjedok nije točno sjećao jer se u jednom trenutku isključio iz razgovora s obzirom da su ga inkriminirane riječi toliko dojmile da je cijelo vrijeme procjenjivao hoće li optuženik prijetnju doista ostvariti. Pri tome, treba imati u vidu i značaj proteka vremena od počinjenja djela do posljednjeg iskaza svjedoka RČ pa opisano nesuglasje samo po sebi nje bilo odlučno za utvrđivanje kaznene odgovornosti optuženika.

18.2. Također, svjedok RČ je bio dosljedan u svojoj tvrdnji (kako tijekom prethodnog postupka, tako i u dva navrata na raspravi) da se nije sastao s oštećenicima nakon inkriminiranog događaja iz točke 2.) optužnice nego se najprije obratio policiji koja ga je uputila da sve podijeli s oštećenicima DČ i GČ koji razvoj događaja je uostalom u svom iskazu potvrdio i oštećeni DČ.

19. U odnosu na iskaz svjedokinje CČ ovaj sud je ocijenio indikativnim kako se ta svjedokinja sjeća samo da je bila na bolovanju tijekom inkriminiranog razdoblja, međutim nikakvih daljnjih detalja vezano uz inkriminirane događaje se nije mogla sjetiti kao što joj nije bilo poznato ni da je optuženik u tom periodu snažno ukazivao na nepravilnosti u radu Instituta. Budući da su o optuženikovim prijavama i ukazivanju nepravilnosti suglasno iskazivali svi ispitani svjedoci pa i sam optuženik, nije logično i uvjerljivo da je ta okolnost svjedokinji koja je također u to vrijeme bila zaposlena na Institutu ostala sasvim nepoznata. Osim toga, svjedokinja je iskazivala vrlo šturo na način da je na pitanja suda odgovarala jednom riječju ili da se ne sjeća pri čemu je ostavila dojam da se ustručava u iskazivanju kako ne bi rekla nešto što bi potencijalno moglo naštetiti nekom od sudionika ovog postupka.

20. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja, ovaj sud smatra da su se u inkriminiranom postupanju optuženika ostvarila objektivna obilježja kaznenih djela prijetnje prema odgovornim osobama u vezi s njihovim radom onako kako mu se optužnicom stavlja na teret te u tom smislu nije prihvaćena obrana optuženika u kojoj tvrdi da je sve iskonstruirano protiv njega jer je ukazivao na nepravilnosti u radu i prijavljivao djelatnike Instituta USKOK-u s obzirom da upravo u tome kao i nezadovoljstvu optuženika svojim radnopravnim statusom i plaćom sud pronalazi i sam motiv počinjenja ovih kaznenih djela prijetnje. Iz iskaza oštećenika i svjedoka RČ proizlazi da je optuženik bio vidno uzrujan zbog neobnavljanja mandata na mjestu voditelja laboratorija te visine dodijeljene stimulacije za rad što se ogleda u njegovoj tvrdnji da time oštećenici ''otkidaju od usta njegove djece''.

20.1. Stoga je nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik inkriminirane riječi izgovorio s namjerom da oštećenike ustraši za njihovu sigurnost i život, a riječi ''da će ih sve ubiti, da će ih zgaziti te mirne duše odležati'' nedvojbeno predstavljaju riječi prijetnje, a po utvrđenju ovoga suda ozbiljnu i objektivno prikladnu da izazove osjećaj straha za vlastitu sigurnost i život, ne samo kod konkretnih oštećenika, nego i kod svakog prosječnog čovjeka, posebno kada se uzme u obzir sadržaj izrečenog i u okolnostima u kojima je to optuženik izrekao jer su njihovi poslovni i kolegijalni odnosi kroz dulje vrijeme bili poremećeni što ukazuje da je optuženik bio motiviran postupiti na inkriminirani mu način.

21. Glede subjektivne komponente kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret, optuženik je tempore criminis bio ubrojiv jer njegova ubrojivost niti jednim od izvedenih dokaza nije dovedena u sumnju, bio je svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, pri čemu ne postoji nijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud smatra da je postupao u sferi izravne namjere. Time je po ocjeni ovoga suda optuženik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenih za koja je i proglašen krivim.

22. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio i razmatranju vrste i mjere kazne pri tome se rukovodeći kriterijima koje propisuje KZ/11, dakle svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te općim pravilom o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Pritom valja napomenuti kako je na optuženika primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznen ih djela, jer zakonske izmjene koje su stupile na snagu nakon počinjenja djela ne propisuju blaže kažnjavanje i nisu blaže za počinitelja.

22.1. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

22.2. Na strani optuženika sud je kao olakotno cijenio činjenicu da nikada ranije nije kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, kao i njegove osobne i obiteljske prilike, što sudu ukazuje da je njegov dosadašnji život, a radi se o osobi u zrelim godinama, u svemu bio u skladu sa zakonom i pozitivnim propisima. Otegotnih okolnosti sud nije našao.

22.3. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i visinu kazne zapriječene za kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11., sud nalazi da je u konkretnom slučaju svrsishodno optuženiku u odnosu na svako od kaznenih djela izreći pojedinačnu kaznu zatvora od šest mjeseci koja kazna odgovara donjem zakonskom minimumu te ga osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci uz primjenu pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju, gdje se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora.

22.4. Potom sud ocjenjuje kako se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, odnosno izricanjem uvjetne osude optuženiku kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u zakonskom vremenu provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo pri čemu je sud osobito imao na umu njegov raniji uzoran život koji je do počinjenja ovog kaznenog djela bio u potpunosti u skladu sa zakonom. Naime, sud smatra da je ovo vrijeme provjeravanja primjereno i dostatno za ispunjenje svoje svrhe. U tom vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne optuženiku će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da je shvatio neprimjerenost takvog načina postupanja.

22.4.1. Konačno, sud smatra da će se upravo ovakvom kaznom osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na optuženike te ih odvratiti da ubuduće ne čine kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

23. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08. oštećeni DČ i oštećeni GČ upućeni su s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu s obzirom da podaci u spisu ne daju osnovu za njegovo presuđenje.

24. Glede odluke o troškovima postupka, kako je optuženik proglašen krivim, dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude pri čemu je sud prilikom odmjeravanja visine paušalne svote u konkretnom slučaju vodio računa o trajanju i složenosti postupka i izvedenim dokazima ocijenivši kako plaćanjem troškova kaznenog postupka u cijelosti neće biti dovedeno nužno uzdržavanje i egzistencija optuženika i njegove obitelji.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je presudu s kaznenim nalogom staviti izvan snage i odlučiti u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

SUTKINJA

Marina Kapikul

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Slavonskom Brodu.

DNA:

1. OKDO Zagreb

2. Optuženi OČ

3. Oštećeni VČ

4. Oštećeni GČ